da, dobro je dok možeš reći ...to je bila dobra, stara majica....možeš to reći sa zahvalnošću, jer na neki čudan način, svemu zapravo dođe kraj.....predivan tekst.
27.02.2010. (22:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Novo vino u nove mješine inače će rupa biti još veća Taj znak jing i janga dodatno povećava šupljinu Možda nisi ni svjesna, ali on je indirektan udar na postojanje apsolutne istine Nismo mi ti koji krojimo istinu po sebi Mi bismo se trebali njoj podrediti Ili je možda toliko naporno tragati za njom, pa je moramo relativizirati
27.02.2010. (23:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
te veze među nama... te niti koje se nevidljivo stvore i približe nas jedni drugima, ali i ono nepoznato nešto što nas i udalji, i ta tuga... izvanredan tekst.
27.02.2010. (23:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitah nekidan "Celestinsko proročanstvo", pustolovni roman James Redfield-a, pa sad ovaj post. Završil sam na Burzi. Sav sam u nekim razmišljanjima. Jako lijepo izartikuliran post, jako lijepo, za razmišljanje. Još kad uđeš u šestu deceniju života, pa se hitiš malo retro, cccccc, fali tu dosta niti, a koliko smo dobra majica bili,...............???????????????
28.02.2010. (06:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
najjednostavnije bi ju bilo baciti... ali gdje ćeš opet naći takvu koja tako dobro pristaje!? pa makar i s rupom? ovo je nešto od najboljeg što sam u zadnje vrijeme pročitala! :-)
28.02.2010. (09:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
essence
kao i obično sasvim slučajno sam naletila na riječi koje su mi baš trebale u tom trenutku divan post hvala ti
28.02.2010. (18:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eh... da... ponekad... ponekad teško je samu sebi priznati da postoj takav neki nit, ponekad nambi valjalo zatim hrabro koračiti, naprijed, mada i izgubeći svaku sigurnost, mada i izgubeći nekadašnje prijatelje, mada i izgubeći nekadašnji ugled među nekadašnjim prijateljima... katkad jednostavno moramo si priznati da je bolje bilo kako živjeti i opstati, nego da lažemo samoga sebe, pokušavajući zapravo tek surovoj istini izbjeći... lako je lagati samoga sebe, jer teško nam je shvatiti, teško nam je ponovo koračiti... ponekad doista tnam je teško neke stvari shvatit i prihvatitii, i pravi, novi, sve mijenjajući korak učiniti...
28.02.2010. (20:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dojmljiv tekst. Stvarno. I naravno nešto o čemu razmišljam u zadnje vrijeme. I kao i uvijek simptomatično je da nešto što gradi godinama čovjek je sposoban rasparati u jednoj sekundi.
01.03.2010. (11:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lucinda
Tocno sam o tome razmisljala ovih dana, tako si lijepo to srocila da mi je milina citati i poistovjetiti se s tim, bravo bravo!
01.03.2010. (12:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E kad bi već u dučanu mogli prepoznati koja će majica potrajati dugo i neće s vremenom postati neupotrebljiva, tada bi kupili onu koja će trajati cijeli život, a ne onu koja nam se u tom trenutku svidi. Razum i osječaji, vječna tema.
01.03.2010. (13:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maksimum
eh... da. i sad si mi dala misliti... pa me jednako tako cudi sto neke majice koliko god ih nosio i nosio i odnosio se prema njima bas macehinski... imaju to neko cvrsto tkanje neraskidivih veza. ali one su zaista rijetkost. i... tak si me strefila s tim clankom, ispast ce da samo cmolim kad te citam...
01.03.2010. (19:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mi smo uvijek u našem odnosu one raspucane i ofucane niti smatrali onima koje čine našu staru krpu drugačiju od svih drugih i stoga sasvim našu. one raskidane niti imale su hobotničastu snagu zavezati nas čvršće zajedno. no možda to nije uvijek slučaj.
02.03.2010. (10:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ntii drze prijateljstvo, katkad je samo nit izmedu zivota i smrti.. niti daju nesto lijepo, poput svakog slova koje daje riječ, riječi rečenicu.. tako i svaki osmijeh daje radost, riječi i zagrljaji ljubav.. sve oko nas se sastoji od niti, i trebamo ih njegovati makar poderane..
Čitam te.
11.03.2010. (19:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tita
a ponekad je tkanje, i kad je sasvim novo, nekvalitetno i odmah se raspadne
27.02.2010. (01:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
OPIJMO KOČIJAŠA ŠTO VOZI NAŠE DANE
zanimljivo istinita metafora...i treba neprestano pažljivo motriti, jer ponekad je nit moguće vratiti na svoje mjesto..
p.s. ne mogu ne primijetiti - jedan od boljih tekstova koji sam pročitala u zadnje vrijeme..
27.02.2010. (21:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SchokoBananenMuffin
Možda da probaš hodati bez majice? Hm. I sloboda je gadna stvar.
27.02.2010. (21:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
da, dobro je dok možeš reći ...to je bila dobra, stara majica....možeš to reći sa zahvalnošću, jer na neki čudan način, svemu zapravo dođe kraj.....predivan tekst.
27.02.2010. (22:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Novo vino u nove mješine
inače će rupa biti još veća
Taj znak jing i janga dodatno povećava šupljinu
Možda nisi ni svjesna, ali on je indirektan udar na postojanje apsolutne istine
Nismo mi ti koji krojimo istinu po sebi
Mi bismo se trebali njoj podrediti
Ili je možda toliko naporno tragati za njom, pa je moramo relativizirati
27.02.2010. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baba ljutica
Ne stiska majica,nego poznati PREpoznati osjećaj
27.02.2010. (23:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jesmoinismo
te veze među nama... te niti koje se nevidljivo stvore i približe nas jedni drugima, ali i ono nepoznato nešto što nas i udalji, i ta tuga...
izvanredan tekst.
27.02.2010. (23:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wanda
ma ta krpanja... ma to su živa sranja... nitko se od njih nikad baš usrećio nije...
28.02.2010. (00:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alexxl
Pročitah nekidan "Celestinsko proročanstvo", pustolovni roman James Redfield-a,
pa sad ovaj post.
Završil sam na Burzi.
Sav sam u nekim razmišljanjima.
Jako lijepo izartikuliran post, jako lijepo,
za razmišljanje.
Još kad uđeš u šestu deceniju života, pa se hitiš malo retro,
cccccc, fali tu dosta niti, a koliko smo dobra majica bili,...............???????????????
28.02.2010. (06:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slobodni stih
najjednostavnije bi ju bilo baciti... ali gdje ćeš opet naći takvu koja tako dobro pristaje!? pa makar i s rupom?
ovo je nešto od najboljeg što sam u zadnje vrijeme pročitala! :-)
28.02.2010. (09:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
essence
kao i obično sasvim slučajno sam naletila na riječi koje su mi baš trebale u tom trenutku
divan post
hvala ti
28.02.2010. (18:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M.H.S.
Eh... da... ponekad... ponekad teško je samu sebi priznati da postoj takav neki nit, ponekad nambi valjalo zatim hrabro koračiti, naprijed, mada i izgubeći svaku sigurnost, mada i izgubeći nekadašnje prijatelje, mada i izgubeći nekadašnji ugled među nekadašnjim prijateljima... katkad jednostavno moramo si priznati da je bolje bilo kako živjeti i opstati, nego da lažemo samoga sebe, pokušavajući zapravo tek surovoj istini izbjeći... lako je lagati samoga sebe, jer teško nam je shvatiti, teško nam je ponovo koračiti... ponekad doista tnam je teško neke stvari shvatit i prihvatitii, i pravi, novi, sve mijenjajući korak učiniti...
28.02.2010. (20:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joanna has left Stepford
zamislila sam se nad napisanim...i da zbilja je zanimljivo oko čega pucaju ljudski odnosi...
01.03.2010. (09:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žnj
Dojmljiv tekst. Stvarno. I naravno nešto o čemu razmišljam u zadnje vrijeme. I kao i uvijek simptomatično je da nešto što gradi godinama čovjek je sposoban rasparati u jednoj sekundi.
01.03.2010. (11:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lucinda
Tocno sam o tome razmisljala ovih dana, tako si lijepo to srocila da mi je milina citati i poistovjetiti se s tim, bravo bravo!
01.03.2010. (12:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mina
E kad bi već u dučanu mogli prepoznati koja će majica potrajati dugo i neće s vremenom postati neupotrebljiva, tada bi kupili onu koja će trajati cijeli život, a ne onu koja nam se u tom trenutku svidi. Razum i osječaji, vječna tema.
01.03.2010. (13:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maksimum
eh... da.
i sad si mi dala misliti... pa me jednako tako cudi sto neke majice koliko god ih nosio i nosio i odnosio se prema njima bas macehinski... imaju to neko cvrsto tkanje neraskidivih veza. ali one su zaista rijetkost.
i... tak si me strefila s tim clankom, ispast ce da samo cmolim kad te citam...
01.03.2010. (19:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
mi smo uvijek u našem odnosu one raspucane i ofucane niti smatrali onima koje čine našu staru krpu drugačiju od svih drugih i stoga sasvim našu. one raskidane niti imale su hobotničastu snagu zavezati nas čvršće zajedno. no možda to nije uvijek slučaj.
02.03.2010. (10:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dudaduda
dobar post
02.03.2010. (11:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LoveToRead
Zanimljiva igra riječima....
02.03.2010. (22:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sunčicaa
Ntii drze prijateljstvo, katkad je samo nit izmedu zivota i smrti.. niti daju nesto lijepo, poput svakog slova koje daje riječ, riječi rečenicu.. tako i svaki osmijeh daje radost, riječi i zagrljaji ljubav.. sve oko nas se sastoji od niti, i trebamo ih njegovati makar poderane..
Čitam te.
11.03.2010. (19:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...