Komentari

knjigoljub.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • blic

    zvuci zanimljivo :)!

    avatar

    01.03.2010. (11:39)    -   -   -   -  

  • zdenkaandrijic

    Kad muškarci pisci, urednici, antologičari itd. diskriminiraju svoje kolegice SAMO zbog spola, svijet je osiromašen, književnost okljaštrena. Ali, kad to žene rade istim načinom i s obrazloženjem kako je "kratka priča ženskog roda", uz siromaštvo i okljaštrenost dobivamo i - glupost. Rješenje je u zajedničkom rastu i - zdravoj konkurenciji. No, usudi li se više itko tako?

    avatar

    01.03.2010. (11:47)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Zanimljivo ograničenje. Piskinje iz ostatka Hrvatske će biti oduševljene.

    avatar

    01.03.2010. (12:50)    -   -   -   -  

  • seneka

    Malo je spisateljica koje su ravnopravne muškim kolegama, a vjerojatno jednak broj muškaraca i žena piše. vjerujem da je zamisao bila da se proslavi Zagorkin rođendan i ukaže na neke spisateljice. Sasvim ok.

    avatar

    01.03.2010. (14:03)    -   -   -   -  

  • Radiohed

    Zagorka je car!

    avatar

    01.03.2010. (14:10)    -   -   -   -  

  • hm

    Postavlja se pitanje je li navedeni festival financiran iz proračuna Grada Zagreba, pa promovira spisateljice iz tog grada, ili sredstvima Ministarstva kulture RH (barem dijelom)? I je li Zagreb samo glavni ili, barem što se kulture tiče, i jedini grad Hrvatske?
    Nekada su svi putevi vodili u Rim...

    avatar

    01.03.2010. (14:42)    -   -   -   -  

  • ana

    pa kaj nisi skuzio da uopce nije financiran

    avatar

    01.03.2010. (15:14)    -   -   -   -  

  • kala

    kak se može prijavit za sudjelovanje?
    jeli to još moguće?

    avatar

    01.03.2010. (15:53)    -   -   -   -  

  • hm

    aha, ana.. zbornik se vjerojatno bude tiskao sam. i to svakoj "kratkopričašici" iz metropole po dvije priče, jer zaista bi bio veliki trošak da se poslao mail kojoj iz rijeke, splita ili ostalih vukohebina...

    avatar

    01.03.2010. (17:22)    -   -   -   -  

  • milijicnela@gmail.com

    Evo mene s par odgovora na dileme koje ih nužno traže:

    Kala, za iduću godinu se može prijaviti na Festival (to mu mi tako tepamo, jer radi se, za sad, samo o dvovečernjem javnom čitanju priča autorica u trajanju od 5-7 minuta po autorici) na mail: kratkopricasice@gmail.com.
    Tijekom godine dana imat ćemo vremena baviti se selekcijom i odgovoriti svakoj od prijavljenih.
    Ove smo godine same pozivale autorice, nisu se one imale gdje ni kada prijavljivati, jer su od početne ideje do realizacije projekta protekla 2-3 tjedna, a osim svojim pamćenjem zanimljivih autorskih osobnosti i pročitanih priča po knjigama i časopisima, rukovodila sam se i s nešto malo prijedloga koji su mi na mail pristizali u tom kratko periodu s raznih strana, otkako odaslah zamolbu u tom smislu.

    Uprkos nepostojanju budžeta i vrlo kratkom vremenu za organizaciju, čini se da je na kraju ispalo sve dobro - više od 25 autorica nismo, čisto tehnički, mogli u dvije večeri ni prikazati.

    Odgovor blogeru (ili blogerici) pd nickom "Hm": ova manifestacija nije ničim financirana, pa ni fondovima Grada / ministarstva kulture RH.
    Ideja se rodila par tjedana pred Zagorkin rođendan i nije bilo vremena za prijave za eventualne potpore. Realizirana je uz organizacijsku potporu Centra za ženske studije, koji je Festival i udomio dva dana u svojim prostorijama, a kroz program je vodila Rada Borić. Većinu odabira autorica i priča sam odradila ja, kontaktiranje autorica i prikupljanje biografija, podataka Petra Vučić, dok me boljetica nije pri kraju malo izbacila iz sedla, pa su se u završnici selekcijom i organizacijom svesrdno bavile Ana Đokić i Lada Puljizević, obje i same sudionice Festivala.
    Sve smo radile volonterski, a za 2. večer čitanja su sudionice, svaka prema svojim mogućnostima, priredile i malu zakusku - da nam svima bude ugodnije - jer radilo se i o lijepom druženju, međusobnom upoznavanju, inspiriranju, a ne samo čitanju.

    Zbornik je ispočetka bio zamišljen kao ad-hoc, jednostavni, kopirkom umnoženi zbir od 25 priča u samizdat-maniri, s minimalnim troškovima koliko nosi 50-ak tako kopiranih "knjižica", a pokriti ih je trebala Aora - čisto da ostane neki pisani trag o ovom događaju.

    Ali se stvar, kako to već biva :)) zakotrljala i, iščitavši to more intrigantnih tekstova, odlučismo po dvije priče autorica staviti u zbornik i shvatismo da ćemo se ipak morati pobrinuti za financiranje, i da će nam trebati vremena - što da ne?
    U tu smo svrhu na besplatnom serveri u besplatnim web-alatom napravili web-stranicu festivala, sa svim podacima o autoricama i s obje njihove priče, tako da svi zainteresirani i nakon festivala, a prije izlaska Zbornika mogu priče i pročitati. Adresa je: www.kratkaprica.bloger.hr.
    Što se tiče tvog komentara "da je zaista bio veliki trošak poslati mail kojoj iz Rijeke, Splita...", etc., da - bio je vremenski i organizacijski trošak širiti koncept Festivala u momentu kad smo se odlučili za 25 autorica, već je i tu bilo puno posla.
    A od začetka ideje do realizacije smo stalno ponavljale: da, imale smo na umu i autorice iz drugih dijelova Hrvatske, no to ove godine zbog nedostatka sredstava neće biti moguće.
    Osim toga, mi ne pravimo antologiju ženske kratke priče (a nije da ne bi bilo zanimljivo i time se pozabaviti!), nego zbornik Festivala, pa ne vidim razloga zašto bi ove godine druge autorice ulazile u Zbornik.
    Dapače, tu imamo različite reakcije: jednu autoricu, koja je u zadnji čas bila spriječena sudjelovati, pitala sam možemo li njene priče ipak uvrstiti u zbornik, jer odlične su, a i ona je bila u ovoj "priči" do zadnjeg trena, no ona je prilično zgroženo odgovorila da uopće ne razumije tu "čudnu politiku" uvrštavanja nekoga u zbornik tko na festivalu nije nastupio. Eto koliko smo svi različiti.
    Napominjem da su ovogodišnjim izborom bie "diskriminirane" i ponajbolje autorice, one koje su široj javnosti već poznate kao autorice kratkih priča ili su već bile pozivane na Festival europske kratke priče. Namjera nam je bila javnosti predstaviti manje poznate autorice.

    Bome se ovaj komentar oduljio, pa ću odgovore morati rascjepkati na nekoliko komentara.

    Generalno bih samo ovaj blok završila riječima: čini mi se da nam, u načelu, sudeći po komentarima, nedostaje vedrine i opuštenosti. Ovo je bio jedan vedar i opušten festival - čak i kad on to nije (festival), a mi mu tepamo, vjerujući u moć riječi, da jest :).

    Čini mi se da smo svu skupa stalno nešto "nabrušeni" i tražimo mane, a ne dotičemo se onoga što je dobro i važno.
    Premalo govorimo o zastupljenim, javnosti mahom manje poznatim, autoricama, o njihovim pričama, o sjanim tekstovima koji nam se podastiru na uvid. Možemo li se na to koncentrirati, na umjetničke domete, postignuća, na radovanje? Ja sam se beskrajno radovala prebirući po slojevima priča koje sam čitala i osjećala se počašćenom, obogaćenom, prolazeći kroz njihov tekst i podtekst.
    Nadam se da ćete to i vi uspjeti, kad poodgovaram na sva ta "ali zašto" koja su se uspjela nagomilati

    avatar

    10.03.2010. (17:00)    -   -   -   -  

  • milijicnela@gmail.com

    Bugenvilija: čini se da sam prethodnim odgovorom odgovorila i tebi.

    Odgovor Zdenki Andrijić: pod uvjetom da se ovdje zbilja radi o Zdenki Andrijić ( jer na blogovima se znaju pojaviti i lažno predstavljeni ljudi) - nemalo sam začuđena, jer gospođu ne poznajem osobno, ali već dugo pratim njen rad i poštujem ga, te mi njen komentar nekako ne pristaje uz sve ono što gospođa za me predstavlja, no idemo redom.

    Zanimljivo je kako diskriminacija koju muški pisci, antologičari, etc. sprovode nad svojim kolegicama, eto, ostaje, samo diskriminacija, ali kad to "isto" (a nije isto) rade žene, onda to više nije samo diskriminacija, nego je i - glupost. Čini se da je glupost ovdje rodno predodređena ili što?
    Nikom pametnom, valjda, neće pasti na pamet, da duhovit naziv koji smo za festival smislile ("Kratka priča je ženskog roda") kako bi izazvao pažnju i, dakako, osmijeh - zbilja upućuje na to da je kratka priča forma u kojoj (samo i jedino) briljiraju žene ili da je to per se baš ženi imanentno ili bilo što slično.

    Nikad mi nije na pamet palo da ću ovakav naziv morati opravdavati, bar ne Vama - to je kao da bih morala posebno braniti nazive "Antifriz" za frizeraj, "Nepoznata životinja" za fast food, "Mrtav-hladan" za posmrtnu pripomoć ili "Bolje sim', nego tam'" za kafić na Mirogoju.
    Ali evo, nije mi problem, ako treba razriješiti enigmu:

    Mislim li da muškarci bolje pišu od žena? Ne.
    Mislim da žene bolje pišu od muškaraca? Ne.
    Mislim li da muškarci bolje pišu kratke priče od žena? Ne.
    Mislim li da žene bolje pišu kratke priče od muškaraca? Zaboga, ne!

    Nadam se da je sad mrvu jasnije, ali mogu ja još.

    A propos "zajedničkog rasta" i "zdrave konkurencije": pa naravno da želimo zajednički rast i zdravu konkurenciju - da ste pažljivije pročitali intervju, znali biste, ja sam tamo i neko ime navela čaaak, radi lakšeg razumijevanja.
    A o zdravoj konkurenciji sam progovorila i u obrazloženju mog stava oko posebne nagrade za književnice.
    Vraćam se na ono "nije isto" kad govorih gore o eventualnom diskriminiranju muških kolega konceptom ovog festivala.
    Mi barem iskreno kažemo da je ovo festival autorica, nazivom na to upućujemo.
    A što reći na festivale koji se ne zovu muškima, ali na njima zna nastupiti i po 90% muškaraca? Koji je pošteniji? Želite li reći da vjerujete u to da te godine naprosto nije bilo dobrih priča koje su napisale žene?
    Srećom statistika svjetskih književnih nagrada posljednjih godina govori suprotno.
    Da bismo "zajedno rasli" i "zdravo konkurirali" moramo prvo BITI, ali što ako nas na polju gdje bismo se morale nešto takmičiti, dokazivati, NEMA? Što ako smo nevidljive, preskakane, prešućivane? Moramo li / trebamo li sjediti skrštenih ruku?

    I pogledajte nas, uostalom, sad: umjesto da raspravljamo o odličnim pričama, primjerice, "Ja, Jane" Jasne Žmak ili "Kitovsko dupe" Maje Hrgović ili "Mjesec dana prije danas" Romane Brolih, o problematici koje one dotiču, o stilu, mi smo još uvijek na početku i na tragu onoga što je i bio poriv, inicijalni impuls za ovaj i slične festivale / umjetničke intervencije: izda li se kakva antologija proze s 95% muških autora nitko neće o tome prozboriti ni riječ, izda li se kakva s 95% (ženskih) autorica, svi će skočiti na stražnje noge. Pa ne postaje li to ZABAVNO, recite i sami?
    Meni postaje!
    I da završim niz pitanja od gore koje sebi postavih:
    Mislim li da su žene prešućivane, preskakane, ušutkivane? Da.
    Mislim li da i dalje treba organizirati "ovakve" festivale? O, da!

    avatar

    10.03.2010. (17:40)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...