Komentari

primladenu.blog.hr

Dodaj komentar (4)

Marketing

  • karolina

    Dragi Mladene, čitam sve vaše "pričice" i kao da pričam sa vama. Ovo u avionu je super. Puno ste toga prošli, a nadam se i da budete još puno toga prošli. Ja se radujem proljeću i dugim šetnjama, a sigurno i vi čekate toplije dane. Nema ništa boljega do .....put pod noge.......i cijeli svijet je naš......

    Pozdrav od Zdenke S. ( soba 55)

    avatar

    25.02.2010. (10:23)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @Zdenka - Kako su krenuli problemi sa očima preporučeno mi je da ne letin radi moguće promjene tlaka. Ipak ostao je cipelcug i vlak ili bus. Još se uvjek igram s kamenčićima... vidim ih ali skoro da zabijem nos u tablu.
    Namjeravam ovih dana navratiti. Pozdrav svima ... :)

    avatar

    25.02.2010. (15:48)    -   -   -   -  

  • astrid

    I svaki puta sjetim se svoje mladosti i sadašnjosti i ne prepoznajem se više ... barem ne onako kakva sam nekada bila. Ali to je valjda dio života da ništa isto ne može biti. I uvijek požalim za tim mojim dijelom bića koje je znalo skladati poeziju svoje duše, koja je znala pjevati poeziju o ljubavi, a danas, danas pišem poeziju riba ... poeziju tišine i mira u kome nema čak ni slova. Više ne postojim kao mislilac, već samo djelić ovog svijeta satkan od nekih kostiju i tekućine ... i ničega više nema, a još malo pa će i ona djelomična komunikacija utihnuti, a onda ... onda mogu ugasiti tu svoju svijeću ranije nego što bi se sama ugasila. I uvijek kažem da sam sama kriva jer sam izabrala takav put nakon svih nedaća koje su se sručile na ovu zemljicu. I kad sam se ponadala da još ima nečega ispred, da više nisam sama, odjednom se pred mene pojavi neki zid, neko drugo biće s kojim se stalno sudaram, a neznam zašto. I opet sebi kažem da sam krivac za to, ali da li trebam baš svu krivnju preuzeti na sebe? Nije li to prevelika kazna samo za mene? I tako, stalno u krug vrte se moji dani i svakoga dana uviđam da je broj riječći sve manji i neznam, jel teže ne vidjeti ili nemati misli i riječi? Zaboravljati i ono što čuješ prije pet minuta.

    avatar

    26.02.2010. (11:54)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @astrid - Opisano stanje, gledanje i razmišljanje mi je poznato. Zanimljivo je vidjeti kako te promjene dolaze. Čak i to što one jesu i zašto. Imao sam period takove izgubljenosti. Nisam ostao prepušten svojoj nemoći, već krenuo tražiti. Znao sam da toga trena ne mogu shvatiti što se to životom ustvari zbiva i što život je, ali sam znao da mora postojati način viđenja vrijedmosti uz promjenu sebe, svoga mišljenja i gledanja, svoje svijesti. Na neki način sam molio Boga za viđenje toga što mi se to stvarno događa. Ustvari to je bilo i pitanje meni, koji postojim u jedinstvu postojanja. To je pokrenulo procese u mojoj svijesti, pa i šire s obzirom na to kolika je širina dostupne mi stvarnosti na taj način. To što to ne vidim i nisam svijestan, ne znači da to ne postoji. Tako sam ostavio slobodu.
    Znaš Astrid, nikada ili uvijek smo sami. Razlika je u tome kako to doživljavamo. Jest jedinstvo postojanja u kojem smo svi sjedinjeni u razlikama... cijeli svemir. Kao 'male dušice' činimo jedinstven duh. Nekoć su mudraci to dosizali, a i danas, no nije jednostavno to prenijeti, jer treba svijest biti spremna. Mnogo bi mogli o tome pričati i tako mijenjati viđenja i svijest. Ne dozvoli negativi da eliminira vrijednost tvoje svijesti o sebi. Ima još podosta prostora za stvaranje.
    Srdačan pozdrav Tebi i svim Tebi dragima ... :)

    avatar

    28.02.2010. (13:04)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...