Čuj Drina, ovo moje pitanje nema veze sa temom (koja mi se dopada) ali nešto me zanima...? Dali si ti časna sestra ili novinarka...? Zaista sam znatiželjna, i zahvaljujem na bilo kakvom odgovoru, Pozdrav od mene.
22.02.2010. (14:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da je Tin 'Pobratimstvo lica u svemiru' pisao danas proglasili bi ga new age pobornikom. Mislim da raspoznajem pravu vjeru od new age razmišljanja, ali ima tu puno zabuna.
22.02.2010. (14:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Klik, ja ti nisam ni jedno ni drugo...(de iure), ali možda sam i jedno i drugo (de facto : ) A ti? Dragi/a odmak, zanimljiva opaska...Nakon koje sam dodatno iščitala pjesmu, i vidim sve lijepo: "Ne boj se!" - kažu da se taj poticaj ponavlja u Evaneđlju točno 365 puta, za svaki dan po jednom, slijedi poziv na solidarnost, s dalekim i "nepoznatim" malim Indijancima, koji tamo negdje "žive svojim / tvojim životom", i sve naše želje, snovi, čežnje su i njihove, kod nas često već ostvarene (edukacija, standard itd, itd...), a kod njih samo gore, možda još većim "žarom, ljepotom i čistotom..."
Korizmeni poziv na skromnost: "Ne gordi se!"- Sve dobro je u nama - od Duha Svetoga - "tvoje misli nisu samo tvoje", a naše ljudske čežnje i misli, žive i u njima...Nama je dano, a njima, mi možemo dati...Možda su neki naši preci prešli i njihove siromaške "puteve u mraku", možda smo i sami u prošlosti "lutali u znaku traženja", a sad nam se možda netko divi...Možda više osoba ima isti poticaj, istu plemenitost, želju da čini dobro, koju ne zna gdje i kao usmjeriti..."i više vas ste isti..." I svi smo stvoreni na sliku Božju, kao neka jeka, Njegova stvarateljskog čina - "od prastarih vremena", i "svi se ponavljamo, i veliki i čisti...", ono Nebesko u nama, baš "kao djeca što ne znaju još ni svojih imena" (a Bog ih je već od iskona - Imenom zazvao - Ti si moj..." Duh je jak, ali tijelo slabo, i baš zato "snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele", sanjamo sne iz zajedničkog duhovnog, Božjeg vrela, ta neprekidna boraba dobra i zla u nama - "hrana duše ili pečat sebičnosti..." Sukobi, ratovi - zbog oholosti, prvog i najvećeg grijeha "u znanju da svi smo bolji", u zajedničkoj burnoj povijesti čovječanstva "jedna historija duša"...Isti smo kao mali zapušteni Indijanci u Oyacotu na vrhu Anda..." ja sam u nekom tamo neznancu..." "Strašno je ovo reći u uho oholosti", nama strašno, a njima biti poput nas "Srećno za očajničku sreću"...Bog nam daje slobodu, a mi biramo "zloću ili radost", i snosimo posljedice za svoje čine "breme kobi počiva na pleću", no ipak o svemu konačno odlučuje Bog, Gospodar svemira "i zvijezda dalekih", kao i svega stvorenog "ugaslog cvijeta, i svega što jezdi", i Njegovoj Milosti koja nas na kraju ipak čeka "tamo u našoj biti"...Svojim životom i djelima, na zemlji, ostavljamo trag i "onda kad nas nema", i poput zrna bačenog u zemlju, vlastitom žrtvom, po Božjoj milosti, postižemo - Vječnost... Eto, slobodna interpretacija pjesme - na katolički način : ) Hvala ti za ovaj poticaj!
22.02.2010. (19:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žensko sam. No dobro pjesma može biti na razne načine protumačena. Ja je osjećam vrlo, vrlo uronjenom u Božji svijet zato jer vjerujem da smo mi kao i cijeli svemir Božje djelo.
Uzmi samo ovu kiticu:
Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti, u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi, pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?
To daje malo na hinduizam i budizam i dosta istočnjačkih razmišljanja. Istočnjaci koliko znam žive svoju vjeru. Mislim vjera im je svjetonazor, način života. Reinkarnirajući se uvijek postoji mogućnost da isprave svoje pogreške za razliku od nas koji vjerujemo da je ovo jedini oblik života, a nakon smrti već smo u rukama Božjim ili ne daj Bože vražjim.
Ponekad bogohulno mislim da tu nema prevelike razlike- mislim između nas i istočnjaka- da sad ne idem u širinu. Moji se vjeroučitelji okreću u grobu.
Evo ću ti staviti sa Nemanjinog posta nešto što te može zanimati: (nadam se da se neće ljutiti, jer zna biti opak)
''Na kraju zapadnog eona ljudskom je rodu kao nasljeđe i zadaća, kao ne-više i još-ne, predan prijepor između gore i dolje, rascjep između unutar i izvan, kao nacrt bitka. Pečat kojim bi se spojilo rastrgano jest coincidentia oppositorum. Suprotnosti se podudaraju: pred i u Bogu, koji je uvijek viši od gore i uvijek dublji od dolje, uspinjući se i silazeći, tako da ispunjava sve. Bog obuhvaća nutarnje i izvanjsko, jer On je kako ono najdublje nutarnje svake stvari, budući da je u Njemu sve, tako ono krajnje vanjsko svakoj stvari, budući da je On sve. Budući da je sve u Bogu, sve je ek-sistentno, ima svoje središte izvan sebe: u Bogu. Samo se čovjek može odvratiti od središta Božjeg i biti insistentan. Čovjek se upire protiv Boga i uzima samoga sebe kao središte. Zaboravljajući božansku mjeru, čovjek gubi orijentaciju i uzima samoga sebe kao mjeru: čovjek je mjera svih stvari. Time što čovjek kao subjekt sebe uzima kao mjeru svih stvari, zastire pravu vezu stvari i uspostavlja odaje, ispunjava svijet svrhama i sigurnostima, zaobljuje svijet u svoju čahuru, ograđuje se. Ove odaje zastiru veze stvari s Bogom i u njemu, gurajući ga u »tajnu«. No time i splet stvari postaje tajnom, što se više one rukovanjem, tehnikom čovjeka, gone u novu, nepravu mjeru. Pitamo se: zašto ova zabluda vlada upravo čovjekom – ova zabluda, koja čovjeka baca u najveću udaljenost od Boga? U ovoj se bludnji bit čovjeka razotkriva kao sjena Boga. Upravo stoga što je čovjek sjena Boga, može u nju pasti – i što je odlučujuće, može mu uspjeti postaviti se kao mjera. Sjena je zmija što zavodi čovjeka na misao da je kao Bog... naposljetku: na misao da je sam Bog – a Bog da je samo njegova sjena. Time što čovjek sebe postavlja kao mjeru, sjena stupa u središte i zastire se veza stvari s Bogom. To je tama i pomrčina svijeta. No, ne zagleda li se čovjek u ljepotu noći, nego je uvidi kao tamu, spozna li svoju čahuru kao prikrivanje, zamijeti li svoju inzistentnost kao upiranje, razotkrije li vlastitu mjeru kao laž i zabludu, sviće i u čovječjem svijetu, zbiva se zaokret od inzistentnosti prema egzistenciji. Svanuće preokreće sva mjerila. Bog tada prima čovjeka i ovaj ek-sistira, budući da nalazi vlastito središte: u Bogu. Jer čovjek po sebi nije ništa, ako nema udjela u Bogu. Time se podiže zastor spušten nad svijet, podiže se magla, otpadaju zablude čovječjih mjerila i razotkriva se mjera Božja. Mjera Božja jest sveto. Sveto je ponajprije izdvajanje [Aussonderung] i odvajanje [Absonderung]. Biti svet prije svega znači biti odvojen. Sveto je strahotnost koja potresa ustroj svijeta. Potres što ga izaziva sveto rasprskava ustroj svijeta za spas. Na sudištu povijesti presuđuje sveto. Povijesti ima samo kada se istinu izdvoji iz bludnje, kada se istinu osvijetli iz tajne. Od tajne bludnje do objave istine povijest se razvedrava''.
Obrati pozornost na tekst koji slijedi iza ovog: Samo se čovjek može odvratiti od središta Božjeg i biti insistentan. Čovjek se upire protiv Boga i uzima samoga sebe kao središte.
A opet čovjeku je dana ta mogućnost. Ta sloboda izbora da postavi sebe kao parametar svih stvari umjesto Boga. Nikome drugom. Ponajmanje anđelima, osim onom odmetnutom sa svojom vojskom.
23.02.2010. (18:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala ti...Malo dugačko, ali zanimljivo...Ne vjerujem da će se taj Nemanja ljutiti (koji je njegov blog...), jer tekst mi se doista čini kvalitetan i vrijedan, čak i teološki - katolički gledano, ne uočavam nikakvih zamjerki ili hereza...Čak je i nekako korizmeno poticajan...Ne znam otkuda ga je on citirao...Bitna je spoznaja da smo svi doista stvoreni na sliku Božju, iz čiste Njegove Ljubavi, prema svakome od nas osobno, i da je težnja svetosti, težnja što bližem poistovjećivanju s tom našom originalnom - slikom Božjom...
23.02.2010. (22:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KLIK
Čuj Drina, ovo moje pitanje nema veze sa temom (koja mi se dopada)
ali nešto me zanima...? Dali si ti časna sestra ili novinarka...?
Zaista sam znatiželjna, i zahvaljujem na bilo kakvom odgovoru,
Pozdrav od mene.
22.02.2010. (14:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Da je Tin 'Pobratimstvo lica u svemiru' pisao danas proglasili bi ga new age pobornikom.
Mislim da raspoznajem pravu vjeru od new age razmišljanja, ali ima tu puno zabuna.
22.02.2010. (14:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drina
Draga Klik, ja ti nisam ni jedno ni drugo...(de iure), ali možda sam i jedno i drugo (de facto : )
A ti?
Dragi/a odmak, zanimljiva opaska...Nakon koje sam dodatno iščitala pjesmu, i vidim sve lijepo: "Ne boj se!" - kažu da se taj poticaj ponavlja u Evaneđlju točno 365 puta, za svaki dan po jednom, slijedi poziv na solidarnost, s dalekim i "nepoznatim" malim Indijancima, koji tamo negdje "žive svojim / tvojim životom", i sve naše želje, snovi, čežnje su i njihove, kod nas često već ostvarene (edukacija, standard itd, itd...), a kod njih samo gore, možda još većim "žarom, ljepotom i čistotom..."
Korizmeni poziv na skromnost: "Ne gordi se!"- Sve dobro je u nama - od Duha Svetoga - "tvoje misli nisu samo tvoje", a naše ljudske čežnje i misli, žive i u njima...Nama je dano, a njima, mi možemo dati...Možda su neki naši preci prešli i njihove siromaške "puteve u mraku", možda smo i sami u prošlosti "lutali u znaku traženja", a sad nam se možda netko divi...Možda više osoba ima isti poticaj, istu plemenitost, želju da čini dobro, koju ne zna gdje i kao usmjeriti..."i više vas ste isti..." I svi smo stvoreni na sliku Božju, kao neka jeka, Njegova stvarateljskog čina - "od prastarih vremena", i "svi se ponavljamo, i veliki i čisti...", ono Nebesko u nama, baš "kao djeca što ne znaju još ni svojih imena" (a Bog ih je već od iskona - Imenom zazvao - Ti si moj..."
Duh je jak, ali tijelo slabo, i baš zato "snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele", sanjamo sne iz zajedničkog duhovnog, Božjeg vrela, ta neprekidna boraba dobra i zla u nama - "hrana duše ili pečat sebičnosti..."
Sukobi, ratovi - zbog oholosti, prvog i najvećeg grijeha "u znanju da svi smo bolji", u zajedničkoj burnoj povijesti čovječanstva "jedna historija duša"...Isti smo kao mali zapušteni Indijanci u Oyacotu na vrhu Anda..." ja sam u nekom tamo neznancu..." "Strašno je ovo reći u uho oholosti", nama strašno, a njima biti poput nas "Srećno za očajničku sreću"...Bog nam daje slobodu, a mi biramo "zloću ili radost", i snosimo posljedice za svoje čine "breme kobi počiva na pleću", no ipak o svemu konačno odlučuje Bog, Gospodar svemira "i zvijezda dalekih", kao i svega stvorenog "ugaslog cvijeta, i svega što jezdi", i Njegovoj Milosti koja nas na kraju ipak čeka "tamo u našoj biti"...Svojim životom i djelima, na zemlji, ostavljamo trag i "onda kad nas nema", i poput zrna bačenog u zemlju, vlastitom žrtvom, po Božjoj milosti, postižemo - Vječnost...
Eto, slobodna interpretacija pjesme - na katolički način : ) Hvala ti za ovaj poticaj!
22.02.2010. (19:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Žensko sam.
No dobro pjesma može biti na razne načine protumačena. Ja je osjećam vrlo, vrlo uronjenom u Božji svijet zato jer vjerujem da smo mi kao i cijeli svemir Božje djelo.
Uzmi samo ovu kiticu:
Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?
To daje malo na hinduizam i budizam i dosta istočnjačkih razmišljanja. Istočnjaci koliko znam žive svoju vjeru. Mislim vjera im je svjetonazor, način života. Reinkarnirajući se uvijek postoji mogućnost da isprave svoje pogreške za razliku od nas koji vjerujemo da je ovo jedini oblik života, a nakon smrti već smo u rukama Božjim ili ne daj Bože vražjim.
Ponekad bogohulno mislim da tu nema prevelike razlike- mislim između nas i istočnjaka- da sad ne idem u širinu. Moji se vjeroučitelji okreću u grobu.
Evo ću ti staviti sa Nemanjinog posta nešto što te može zanimati: (nadam se da se neće ljutiti, jer zna biti opak)
''Na kraju zapadnog eona ljudskom je rodu kao nasljeđe i zadaća, kao ne-više i još-ne, predan prijepor između gore i dolje, rascjep između unutar i izvan, kao nacrt bitka. Pečat kojim bi se spojilo rastrgano jest coincidentia oppositorum. Suprotnosti se podudaraju: pred i u Bogu, koji je uvijek viši od gore i uvijek dublji od dolje, uspinjući se i silazeći, tako da ispunjava sve. Bog obuhvaća nutarnje i izvanjsko, jer On je kako ono najdublje nutarnje svake stvari, budući da je u Njemu sve, tako ono krajnje vanjsko svakoj stvari, budući da je On sve. Budući da je sve u Bogu, sve je ek-sistentno, ima svoje središte izvan sebe: u Bogu. Samo se čovjek može odvratiti od središta Božjeg i biti insistentan. Čovjek se upire protiv Boga i uzima samoga sebe kao središte. Zaboravljajući božansku mjeru, čovjek gubi orijentaciju i uzima samoga sebe kao mjeru: čovjek je mjera svih stvari. Time što čovjek kao subjekt sebe uzima kao mjeru svih stvari, zastire pravu vezu stvari i uspostavlja odaje, ispunjava svijet svrhama i sigurnostima, zaobljuje svijet u svoju čahuru, ograđuje se. Ove odaje zastiru veze stvari s Bogom i u njemu, gurajući ga u »tajnu«. No time i splet stvari postaje tajnom, što se više one rukovanjem, tehnikom čovjeka, gone u novu, nepravu mjeru.
Pitamo se: zašto ova zabluda vlada upravo čovjekom – ova zabluda, koja čovjeka baca u najveću udaljenost od Boga? U ovoj se bludnji bit čovjeka razotkriva kao sjena Boga. Upravo stoga što je čovjek sjena Boga, može u nju pasti – i što je odlučujuće, može mu uspjeti postaviti se kao mjera. Sjena je zmija što zavodi čovjeka na misao da je kao Bog... naposljetku: na misao da je sam Bog – a Bog da je samo njegova sjena. Time što čovjek sebe postavlja kao mjeru, sjena stupa u središte i zastire se veza stvari s Bogom. To je tama i pomrčina svijeta.
No, ne zagleda li se čovjek u ljepotu noći, nego je uvidi kao tamu, spozna li svoju čahuru kao prikrivanje, zamijeti li svoju inzistentnost kao upiranje, razotkrije li vlastitu mjeru kao laž i zabludu, sviće i u čovječjem svijetu, zbiva se zaokret od inzistentnosti prema egzistenciji. Svanuće preokreće sva mjerila. Bog tada prima čovjeka i ovaj ek-sistira, budući da nalazi vlastito središte: u Bogu. Jer čovjek po sebi nije ništa, ako nema udjela u Bogu. Time se podiže zastor spušten nad svijet, podiže se magla, otpadaju zablude čovječjih mjerila i razotkriva se mjera Božja. Mjera Božja jest sveto. Sveto je ponajprije izdvajanje [Aussonderung] i odvajanje [Absonderung]. Biti svet prije svega znači biti odvojen. Sveto je strahotnost koja potresa ustroj svijeta. Potres što ga izaziva sveto rasprskava ustroj svijeta za spas. Na sudištu povijesti presuđuje sveto. Povijesti ima samo kada se istinu izdvoji iz bludnje, kada se istinu osvijetli iz tajne. Od tajne bludnje do objave istine povijest se razvedrava''.
Obrati pozornost na tekst koji slijedi iza ovog:
Samo se čovjek može odvratiti od središta Božjeg i biti insistentan. Čovjek se upire protiv Boga i uzima samoga sebe kao središte.
A opet čovjeku je dana ta mogućnost. Ta sloboda izbora da postavi sebe kao parametar svih stvari umjesto Boga. Nikome drugom. Ponajmanje anđelima, osim onom odmetnutom sa svojom vojskom.
23.02.2010. (18:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drina
Hvala ti...Malo dugačko, ali zanimljivo...Ne vjerujem da će se taj Nemanja ljutiti (koji je njegov blog...), jer tekst mi se doista čini kvalitetan i vrijedan, čak i teološki - katolički gledano, ne uočavam nikakvih zamjerki ili hereza...Čak je i nekako korizmeno poticajan...Ne znam otkuda ga je on citirao...Bitna je spoznaja da smo svi doista stvoreni na sliku Božju, iz čiste Njegove Ljubavi, prema svakome od nas osobno, i da je težnja svetosti, težnja što bližem poistovjećivanju s tom našom originalnom - slikom Božjom...
23.02.2010. (22:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zajednica sv. Ivana - Communaute St. Jean
Pozdrav!
24.02.2010. (09:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KLIK
Tako volim Tina Ujevića....
24.02.2010. (11:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drina
Onda dođi večeras na otvorenje : ) Ps. Fotografiranje dozvoljeno : ))))
24.02.2010. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KLIK
Eh...kasno sam pročitala, pozdrav i ugodan dan, ma gdje bila....!!
25.02.2010. (10:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...