Da da u korizmi se valja nečega odreći a mi smo se već toliko toga odrekli. Znam.... kad bi se makar u korizmi mogla odreći problema, pomoglo bi jelda. Lijep ti pozdrav.:)
14.02.2010. (22:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U korizmi samo kao kršćani pozvani na pripremu za Isusovu muku i uskrsnuće, te na dublji pogled u sebe i odricanje od onoga što su naše mane i slabosti, kako bismo i nakon Korizme i proslave Uskrsa barem ponešto od toga uspjeli ugraditi u sebe i polako se oslobađati stare grešnosti. Korizma je vrijeme posvješćivanja kakav kršćanin treba biti cijelu godinu. Biti Kristov, biti pogleda uprta u Njegov put i biti pogleda usmjerenog u svoju nutrinu gdje samo uistinu sami s Bogom, kako bismo mogli žiovjeti Kristove dvije zapovijedi; Ljubiti Boga iznad svega a bližnjega kao samog sebe. Tu, u nutrini, nailazimo na otpore i počesto se baš u pogledu u te otpore da nešto činimo nalazi baš ono u što trebamo ulagati veće napore i gdje se trebamo prelamati i mijenjati. Dao nam Bog da uz ustrajniju molitvu uz Božju pomoć uspijemo pronaći sve ono što Njemu nije milo, kako bismo mogli reći; Evo me Isuse, predajem ti se, kako bi me ti mogao oblikovati po svojoj volji. Nek nam Gospodin daruje iskreno srce koje se ne boji suočavanja sa samima sobom. Isus kaže; Vi ste svjetlo svijeta i sol zemlje. Govori to malim grešnim ljudima, pa se možemo začuditi; ma kako bih ja mogla biti svjetlo svijeta i sol zemlje ovakva... No, Njemu vjerujemo. On to ne govori savršenima (takvih i nema) nego računajući na nas usprkos svim našim tamama. On kaže da mi to jesmo, dakle mi trebamo odgovoriti na to nastojanjem da zaista bude po riječi koju nam je dao. Ukoliko nastojimo iskrena srca, ukoliko se smanjujemo,, svjesni svih poteškoćana na koje nailazimo u sebi, ukoliko se želimo iskreno promatrati, tada možemo svijetliti...tada Krist koji prebiva u našim dubinama može postati vidljiv kroz naša djela našim bližnjima. Za to nam je potrebno kroz Korizmu učiti siromaštvo duha tj lišavanje samih sebe, čišćenje od naslaga sebeljublja i tako stvarati prostor za što više Božjeg svjetla za ljude s kojima se susrećemo. I za Boga koji želi da mu zaista pripadamo. Dao nam Bog svoju milsot da možemo biti ustrajni na putu obraćenja srca.
15.02.2010. (09:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kroz i preko smrti idemo u susret Životu! Da nije tako, zemaljski život, patnja i smrt ne bi imali smisla. Hvala Bogu koji je sve tako osmislio i uredio! Srdačan pozdrav iz Splita
16.02.2010. (07:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
Da da u korizmi se valja nečega odreći a mi smo se već toliko toga odrekli. Znam....
kad bi se makar u korizmi mogla odreći problema, pomoglo bi jelda. Lijep ti pozdrav.:)
14.02.2010. (22:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
U korizmi samo kao kršćani pozvani na pripremu za Isusovu muku i uskrsnuće, te na dublji pogled u sebe i odricanje od onoga što su naše mane i slabosti, kako bismo i nakon Korizme i proslave Uskrsa barem ponešto od toga uspjeli ugraditi u sebe i polako se oslobađati stare grešnosti. Korizma je vrijeme posvješćivanja kakav kršćanin treba biti cijelu godinu. Biti Kristov, biti pogleda uprta u Njegov put i biti pogleda usmjerenog u svoju nutrinu gdje samo uistinu sami s Bogom, kako bismo mogli žiovjeti Kristove dvije zapovijedi; Ljubiti Boga iznad svega a bližnjega kao samog sebe. Tu, u nutrini, nailazimo na otpore i počesto se baš u pogledu u te otpore da nešto činimo nalazi baš ono u što trebamo ulagati veće napore i gdje se trebamo prelamati i mijenjati. Dao nam Bog da uz ustrajniju molitvu uz Božju pomoć uspijemo pronaći sve ono što Njemu nije milo, kako bismo mogli reći; Evo me Isuse, predajem ti se, kako bi me ti mogao oblikovati po svojoj volji.
Nek nam Gospodin daruje iskreno srce koje se ne boji suočavanja sa samima sobom.
Isus kaže; Vi ste svjetlo svijeta i sol zemlje.
Govori to malim grešnim ljudima, pa se možemo začuditi; ma kako bih ja mogla biti svjetlo svijeta i sol zemlje ovakva...
No, Njemu vjerujemo. On to ne govori savršenima (takvih i nema) nego računajući na nas usprkos svim našim tamama. On kaže da mi to jesmo, dakle mi trebamo odgovoriti na to nastojanjem da zaista bude po riječi koju nam je dao. Ukoliko nastojimo iskrena srca, ukoliko se smanjujemo,, svjesni svih poteškoćana na koje nailazimo u sebi, ukoliko se želimo iskreno promatrati, tada možemo svijetliti...tada Krist koji prebiva u našim dubinama može postati vidljiv kroz naša djela našim bližnjima. Za to nam je potrebno kroz Korizmu učiti siromaštvo duha tj lišavanje samih sebe, čišćenje od naslaga sebeljublja i tako stvarati prostor za što više Božjeg svjetla za ljude s kojima se susrećemo. I za Boga koji želi da mu zaista pripadamo.
Dao nam Bog svoju milsot da možemo biti ustrajni na putu obraćenja srca.
15.02.2010. (09:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tamo gdje je srce
Kroz i preko smrti idemo u susret Životu!
Da nije tako, zemaljski život, patnja i smrt ne bi imali smisla.
Hvala Bogu koji je sve tako osmislio i uredio!
Srdačan pozdrav iz Splita
16.02.2010. (07:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
Pozdrav ostavljam i BB
18.02.2010. (09:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...