Da, nije lako biti prorok jer oni šetaju svijetom između Boga i ljudi...moraju činiti ono što Bog od njih traži, a ljudi ih sputavaju i omalovažavaju. Ako se žele prikloniti ljudima , gube bliskost s Bogom, a ako slušaju glas Božji onda su od ljudi napušteni i omraženi posebno u vlastitoj sredini...kao što kaže sv. pismo : nije prorok bez časti doli u svome kraju. Danas su nam upravo oni najpotrebniji. Božji blagoslov i veliki ti pozdrav od srca...
06.02.2010. (09:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako lijepo, @hrabra ratnice. Tvoj komentar tako jasno oslikava ulogu, poziciju i zadatak također i svakog od nas danas koji imamo to proročko dostojanstvo po krštenju. Na tom putu sazrijevanja vrlo često naša naklonjenost čovjeku, ukoliko je samo čuvstvena, zna proizvesti kad tad određene probleme u međusobnim odnosima. A samo stoga jer smo mislili dati sami sebe. Sebe ne dajemo nikom osim Bogu. Sebe treba izgubiti kako bi među nama bilo više Ljubavi Božje. Tek tada stvari dolaze na svoje. Sveto Pismo kaže kako ulazimo u jednu vrst prokletstva kada svoje pouzdanje stavimo u čovjeka jer po toj vrsti pouzdanja kad tad mora doći razočaranje. Zato naša povezanost nikad ne bi smjela biti 'direktna'. Povezati nas može samo Ljubav Božja. Tek tada to je istinska euharistija. Kao što voda povezuje samljeveno bršno u tijesto tako nas i On ujedinjuje, a u vatri svoje Ljubavi čini da budemo istinski znak. Na tom putu svi se više manje moramo suočiti sa svojim manjkavostima, no nijedno zlo nije za zlo ukoliko smo svjesni da još uvijek nismo ono 'fino brašno' (kod nas bi rekli 'nula') nego da u nama ima još toliko toga za samljeti. tek kada smo 'ništa', tek tada On u nama može biti SVE. Ponekad se zanesemo i mislimo kako neke stvari u nama osobno treba još samo nadograditi, a u stvari bismo se još više trebali isprazniti. Nismo mi ti koji darove Božje činimo ljepšima i boljima. Oni su savršeni, no mi često puta nismo zavrijedili da ih dostojno nosimo. S druge strane za sve treba vremena. Bitno je biti na putu tako što ćemo sebi uvijek iznova posvješćivati svoju grešnost, ali i obnavljati pouzdanje u svemoć i milosrđe božje; upoznavati svoje granice, prihvaćati ih, te Bogu prikazivati čak i bol usljed spoznaje svojih ograničenja... jer nemirno je srce naše dok se ne smiri u Njemu. Uvijek kada zapadnem u krizu odnosa sa svojim bližnjim nastojim se izdići tako što i sebe i druge nastojim promatrati iz vječne perpektive (kao da se to nešto već desilo). To mi pomaže da prihvatim drugog onakvog kakav jeste, ali da u konačnici oprostim i samome sebi, te dopustim i sebi i drugome da Bog djeluje među nama. U tim odnosima vrlo često znam stati na mjesto koje je rezervirano isključivo Bogu, te nuditi sebe umjesto Njega, a iz tih pogrešnih očekivanja i ponuda znam povrijediti svog bližnjeg, a svoju 'krilaticu': " Ti možeš biti 100 % u pravu, a drugi 100 % u krivu, no ono što je važnije jeste način na koji se odnosiš prema toj eventualnoj nepravdi!"... znam potisnuti u drugi plan. Tada reagiram po tijelu, a ne po Duhu. A upravo to mi se desilo ovih dana. Sakrio sam se iza Zakona i povrijedio svog bližnjeg. Svjedočio sam u svoje ime i nisam bio na visini proročkog dostojanstva, nego sam dopustio svom egu da se izdigne i postavi kao sudac. Tašto sam si prisvojio ovu prvu rečenicu koju papa Benedikt navodi u svojoj knjizi "Isus iz Nazareta": 'Prorok ne uspijeva: njegova poruka previše proturječi javnome mjenju, uhodanim životnim navikama.'
@IKK, zahvaljujem na molitvi. Uistinu mi je potrebna.
08.02.2010. (12:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bog te blagoslovio! Nemoj mi zahvaljivati na tome, ta znaš da ste ti i tvoja obitelj i tvoje poslanje uvijek u mojim molitvama! Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ti ostavljam!
08.02.2010. (14:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi griješimo i griješit ćemo dok smo na zemlji. Znamo svi povrijediti svoje bližnje slučajno, ili ponekad kad smo zahvaćeni nečijim zlom odnosno nepravdom koju su nam nanijeli, namjerno. Kasnije nam bude žao jer nam postane jasno da smo upali u klopku zloga i upustili se u svađe s drugima. Bog je to dopustio da iz toga naučimo lekciju, da ubuduće prepoznamo stupicu i idući put je zaobiđemo....kao što nam i dopušta da ono što ne može više ostati u nama jer nas razdire, iziđe na površinu, da izbacimo ljutnju i gorčinu jer Bog hoće zdravu djecu. Što misliš koji je sin Ocu bio draži...onaj koji je iskreno zatražio svoje bogatstvo i otisnuo se u svijet (grijeh), ili onaj koji je ostao s ocem samo radi bogatstva, a u srcu je želio učiniti isto što i njegov brat? Mislim da smo mu draži kad smo iskreni pa makar i padali 1000 puta u jednom danu, jer Bogu naši padovi služe da nas kroz njih pouči. Zato se i kaže da nije svako zlo za zlo. Bližnji će nam oprostiti kad mu priđemo i priznamo da smo mi krivi, a ako nam i ne oprosti Otac nam je oprostio....ako je Bog s nama tko će protiv nas. Što s tiče svjedočenja u svoje ime...nema onoga tko nije krao i prepisivao Božje zasluge sebi, ali On već zna kako će nas od toga izliječiti. Brzo On nas spusti na čvrsto tlo i onda shvatimo da je najbolje i najljepše kad damo Bogu Božje, a sebi svoje .....nama grijeh, Njemu slava i čast. Evo dragi brate,i ja te želim uključiti u svoje molitve osobito zbog teškog, ali lijepog poziva......jer poslan si kako kaže naš Učitelj među vukove.....neka te On očuva od takvih i ne boj se ...On ravna naše staze, po ravnu nas putu vodi... Puno, puno Božjeg blagoslova nek izlije na tebe dobri Bog...
08.02.2010. (19:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus Kralj Kraljeva
Sveta šutnja - nije ako ti ni jedne jedine riječi ne izgovaraš, a iz tijela ti bujice "riječi" teku. Prava šutnja je kada jesi, a u stvari nisi; kada te ima, a u stvari te nema. Prava šutnja je kada tijelom svojim, pokretima svojim ni zrak ne dotičeš; kada titrajima svoga tijela ni prašinu u zraku ne uzbibaš. Prava, sveta, šutnja je ploviti morem života, a ne napraviti ni jedan jedini val oko sebe. Prava, sveta šutnja nije umiriti jezik dok ti tijelo grmi, dok ti iz očiju munje sijevaju.
09.02.2010. (00:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma skoro si pomislim da sam i sam "prorok" jer sam stalno protiv "javnog mnijenja".. slušajući i čitajući tzv.javni medij.....dođe m i do one Camusove.."Samoubojstvo je jedini ozbiljan filozofski problem"
lijep ti pozdrav
11.02.2010. (17:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus Kralj Kraljeva
Zazivam KRISTOVU KRV na tebe, na tvojživot i na tvoj blog.
Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ti ostavljam.
06.02.2010. (00:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hrabri ratnici
Da, nije lako biti prorok jer oni šetaju svijetom između Boga i ljudi...moraju činiti ono što Bog od njih traži, a ljudi ih sputavaju i omalovažavaju. Ako se žele prikloniti ljudima , gube bliskost s Bogom, a ako slušaju glas Božji onda su od ljudi napušteni i omraženi posebno u vlastitoj sredini...kao što kaže sv. pismo : nije prorok bez časti doli u svome kraju. Danas su nam upravo oni najpotrebniji. Božji blagoslov i veliki ti pozdrav od srca...
06.02.2010. (09:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Jako lijepo, @hrabra ratnice. Tvoj komentar tako jasno oslikava ulogu, poziciju i zadatak također i svakog od nas danas koji imamo to proročko dostojanstvo po krštenju. Na tom putu sazrijevanja vrlo često naša naklonjenost čovjeku, ukoliko je samo čuvstvena, zna proizvesti kad tad određene probleme u međusobnim odnosima. A samo stoga jer smo mislili dati sami sebe. Sebe ne dajemo nikom osim Bogu. Sebe treba izgubiti kako bi među nama bilo više Ljubavi Božje. Tek tada stvari dolaze na svoje. Sveto Pismo kaže kako ulazimo u jednu vrst prokletstva kada svoje pouzdanje stavimo u čovjeka jer po toj vrsti pouzdanja kad tad mora doći razočaranje. Zato naša povezanost nikad ne bi smjela biti 'direktna'. Povezati nas može samo Ljubav Božja. Tek tada to je istinska euharistija. Kao što voda povezuje samljeveno bršno u tijesto tako nas i On ujedinjuje, a u vatri svoje Ljubavi čini da budemo istinski znak.
Na tom putu svi se više manje moramo suočiti sa svojim manjkavostima, no nijedno zlo nije za zlo ukoliko smo svjesni da još uvijek nismo ono 'fino brašno' (kod nas bi rekli 'nula') nego da u nama ima još toliko toga za samljeti. tek kada smo 'ništa', tek tada On u nama može biti SVE.
Ponekad se zanesemo i mislimo kako neke stvari u nama osobno treba još samo nadograditi, a u stvari bismo se još više trebali isprazniti. Nismo mi ti koji darove Božje činimo ljepšima i boljima. Oni su savršeni, no mi često puta nismo zavrijedili da ih dostojno nosimo. S druge strane za sve treba vremena. Bitno je biti na putu tako što ćemo sebi uvijek iznova posvješćivati svoju grešnost, ali i obnavljati pouzdanje u svemoć i milosrđe božje; upoznavati svoje granice, prihvaćati ih, te Bogu prikazivati čak i bol usljed spoznaje svojih ograničenja... jer nemirno je srce naše dok se ne smiri u Njemu.
Uvijek kada zapadnem u krizu odnosa sa svojim bližnjim nastojim se izdići tako što i sebe i druge nastojim promatrati iz vječne perpektive (kao da se to nešto već desilo). To mi pomaže da prihvatim drugog onakvog kakav jeste, ali da u konačnici oprostim i samome sebi, te dopustim i sebi i drugome da Bog djeluje među nama.
U tim odnosima vrlo često znam stati na mjesto koje je rezervirano isključivo Bogu, te nuditi sebe umjesto Njega, a iz tih pogrešnih očekivanja i ponuda znam povrijediti svog bližnjeg, a svoju 'krilaticu': " Ti možeš biti 100 % u pravu, a drugi 100 % u krivu, no ono što je važnije jeste način na koji se odnosiš prema toj eventualnoj nepravdi!"... znam potisnuti u drugi plan. Tada reagiram po tijelu, a ne po Duhu. A upravo to mi se desilo ovih dana. Sakrio sam se iza Zakona i povrijedio svog bližnjeg. Svjedočio sam u svoje ime i nisam bio na visini proročkog dostojanstva, nego sam dopustio svom egu da se izdigne i postavi kao sudac. Tašto sam si prisvojio ovu prvu rečenicu koju papa Benedikt navodi u svojoj knjizi "Isus iz Nazareta": 'Prorok ne uspijeva: njegova poruka previše proturječi javnome mjenju, uhodanim životnim navikama.'
@IKK, zahvaljujem na molitvi. Uistinu mi je potrebna.
08.02.2010. (12:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus je Kralj kraljeva!
Bog te blagoslovio!
Nemoj mi zahvaljivati na tome, ta znaš da ste ti i tvoja obitelj i tvoje poslanje uvijek u mojim molitvama!
Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ti ostavljam!
08.02.2010. (14:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hrabri ratnici
Svi griješimo i griješit ćemo dok smo na zemlji. Znamo svi povrijediti svoje bližnje slučajno, ili ponekad kad smo zahvaćeni nečijim zlom odnosno nepravdom koju su nam nanijeli, namjerno. Kasnije nam bude žao jer nam postane jasno da smo upali u klopku zloga i upustili se u svađe s drugima. Bog je to dopustio da iz toga naučimo lekciju, da ubuduće prepoznamo stupicu i idući put je zaobiđemo....kao što nam i dopušta da ono što ne može više ostati u nama jer nas razdire, iziđe na površinu, da izbacimo ljutnju i gorčinu jer Bog hoće zdravu djecu. Što misliš koji je sin Ocu bio draži...onaj koji je iskreno zatražio svoje bogatstvo i otisnuo se u svijet (grijeh), ili onaj koji je ostao s ocem samo radi bogatstva, a u srcu je želio učiniti isto što i njegov brat? Mislim da smo mu draži kad smo iskreni pa makar i padali 1000 puta u jednom danu, jer Bogu naši padovi služe da nas kroz njih pouči. Zato se i kaže da nije svako zlo za zlo. Bližnji će nam oprostiti kad mu priđemo i priznamo da smo mi krivi, a ako nam i ne oprosti Otac nam je oprostio....ako je Bog s nama tko će protiv nas. Što s tiče svjedočenja u svoje ime...nema onoga tko nije krao i prepisivao Božje zasluge sebi, ali On već zna kako će nas od toga izliječiti. Brzo On nas spusti na čvrsto tlo i onda shvatimo da je najbolje i najljepše kad damo Bogu Božje, a sebi svoje .....nama grijeh, Njemu slava i čast. Evo dragi brate,i ja te želim uključiti u svoje molitve osobito zbog teškog, ali lijepog poziva......jer poslan si kako kaže naš Učitelj među vukove.....neka te On očuva od takvih i ne boj se ...On ravna naše staze, po ravnu nas putu vodi... Puno, puno Božjeg blagoslova nek izlije na tebe dobri Bog...
08.02.2010. (19:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus Kralj Kraljeva
Sveta šutnja - nije ako ti ni jedne jedine riječi ne izgovaraš, a iz tijela ti bujice "riječi" teku.
Prava šutnja je kada jesi, a u stvari nisi; kada te ima, a u stvari te nema.
Prava šutnja je kada tijelom svojim, pokretima svojim ni zrak ne dotičeš; kada titrajima svoga tijela ni prašinu u zraku ne uzbibaš.
Prava, sveta, šutnja je ploviti morem života, a ne napraviti ni jedan jedini val oko sebe.
Prava, sveta šutnja nije umiriti jezik dok ti tijelo grmi, dok ti iz očiju munje sijevaju.
09.02.2010. (00:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tignarius
ma skoro si pomislim da sam i sam "prorok" jer sam stalno protiv "javnog mnijenja"..
slušajući i čitajući tzv.javni medij.....dođe m i do one Camusove.."Samoubojstvo je jedini ozbiljan filozofski problem"
lijep ti pozdrav
11.02.2010. (17:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PAPA
pozdrav pog kapisrece.blog.hr
cetirigospe.blog.hr
duhovnemisli.blog.hr
rktkarizma.blog.hr
vapajgolgote.blog.hr
www.molitveinfo
12.02.2010. (08:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...