eh teska prica o odrastanju a opet zanimljivo ispricana. znam puno obitelji koji svake dvije godine kupuju novog hrcka a sad kad ovo citam, ne znam sto je pametnije. mi smo prolazili slicno kada nam je pas bio smrtno bolestan a ja ga dala uspavati procjenivsi da su mu muke prevelike i da bi za veliko dijete bio veci shok kada bismo ga mrtvog nasli kod kuce. lakse je bilo reci da sam ga nasla mrtvog, nisam mogla reci da sam ga dala uspavati. svi su bili tuzni ali kako je pas dulje bio bolestan, nekako su i pripreme na tu neminovnu smrt bile jednostavnije. najgore su ove "iznenadne" smrti i nesretni slucajevi.
a sto se raja za zivotinje tice, mali mi je prije neki dan izjavio da se svi pa i zivotinje poslije smrti pretvore u nesto drugo i da to vjeruje vecina djece iz njegovor razreda. sluzbeno tamo nema budista ni hinduista :)...neznam otkuda im to :)
03.02.2010. (18:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oduvijek sam imala kucnog ljubimca... 2 psa sam imala skoro 16 godina, odrastala s njima, bili su mi ko clanovi obitelji... znala sam da su stari i da im se kad tad blizi taj dan, ali kad je dosao nije bilo nista lakse. Tuga koju smo svi doma osjecali , rezultirala je zakljuckom da necemo vise ni ticu doma. Nije proslo 2 miseca, nabavili novog. Nju su otrovali, opet tuga. Danas imamo novog , vozili smo 120 km po njega, samo da ga ne uspavaju. Obozavamo ga svi i sjecamo se i starih prijatelja na cetiri noge, ali radost koju nam sada ovaj donosi je velika :)
03.02.2010. (19:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo je tako tužna, a ujedno i tako poučna priča. Znaš ono što si mi napisala u komentaru kod mene, o telepatiji? E, tako nekad i ja osjećam za tvoje tekstove jer mi često dođu kao naručeni, u pravi čas i sjednu mi baš kako treba. Događale su mi se u posljednje vrijeme neke stvari o kojima sam duboko promišljala, a jednim dijelom ih može objasniti i tvoj post. Mislim da si dobro učinila što si joj rekla istinu jer djeca puno lakše kanaliziraju bol i tugu, puno lakše shvate pouku i time im kasnije bude puno lakše u sličnim situacijama. Meni je poginula sestrična kada sam imala 8 godina, nisu to skrivali od mene,objasnili su mi, odgovarali mi strpljivo na pitanja i kasnije sam se ipak lakše suočavala sa novim gubicima, a bilo ih je... I mala pametnica je mudro odreagirala, a njezina pitanja samo pokazuju da se radi o pametnoj djevojčici koja promišlja život, makar je još uvijek dijete...
A ti nisi ubojica, znam da je osjećaj grozan, ali svakome se moglo dogoditi tako nešto. Vjerojatno i za to postoji razlog, tko će ga znati. :(
03.02.2010. (22:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I to je više nego dovoljno! Mislim da si svoju djevojčicu naučila pravim vrijednostima i da ni jedna istina nema samo jedno lice....A najviše si je naučila - ljubavi. Pusa, pozdrav od Luki+Goldie
04.02.2010. (20:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mare, je teška priča, a meni se čini da će mi uvijek biti teška...Ne znam što je pametnije, ali ne vjerujem u stalno zamjenjivanje ljubimaca, kako bi se djeca zaštitila, jer je smrt dio života. Samo što nije isto prirodna i "nasilna" smrt, to je ono što mene najviše muči u mojoj priči. Krug života je neka univerzalna priča...i ja sam djevojčici rekla da će Speedy otići u zemlji iz koje će izrasti nešto novo, a duša (ako ju ima) ostaje...sinkretizam do neba (pa i dalje), sve za dječicu....)))
ljelja, "traume" iz djetinjstva ostaju izgleda zauvijek...toga se i bojim)))
Zadarskosunce, nadam se da će i nača tuga jednog dana biti ublažena nekim novim ljubimcem...jednog dana. NEgo, daj malo tog zadarskog sunca pošalji...)))
Kinky Kolumnistica, to mi je i bila namjera da jedno užasno iskustvo, pogotovo djevojčici, okrenem u nešto što joj može u životu biti jedno proživljeno iskustvo, neugodno, ali sa mnom iza sebe ...I ja sam uvijek za istinu, čak i sa djecom. Muljanja djeci su mene kao dijete vrijeđala, a vjerujem da ih djeca kad tad skuže. Proživjela sam sa svojim nećacima ta ispitivanja o smrti kada ih zanimaju neke (nama odraslima) nevjerojatne pojedinosti...to mi je bilo zanimljivo kako ih zanimaju druge informacije...Hvala ti na ovoj posljednjoj rečenici posebno, jer me stvarno utješila...lakše mi je ako mislim da sve ima svoje razloge. Telepatiramo se i dalje...)))
luki 2, je..više nego odvoljno, meni i previše osjećaja komprimiranih u zadnje vrijeme. Pozrdav tebi i Goldie...i čuvaj ju))
Jednostavno život - Istina, puno se da učiti od njih, samo ih treba slušati...i čuti. Hvala ti na suosjećanju Želim ti dobrodošlicu na blog i kod mene...čitala sam te, ali nisam uspjela komentirati. Sviđa mi se tvoja otvorenost i iskrenost, hrabrost u pisanju...pozdrav)))
14.02.2010. (18:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
eh teska prica o odrastanju a opet zanimljivo ispricana. znam puno obitelji koji svake dvije godine kupuju novog hrcka a sad kad ovo citam, ne znam sto je pametnije. mi smo prolazili slicno kada nam je pas bio smrtno bolestan a ja ga dala uspavati procjenivsi da su mu muke prevelike i da bi za veliko dijete bio veci shok kada bismo ga mrtvog nasli kod kuce. lakse je bilo reci da sam ga nasla mrtvog, nisam mogla reci da sam ga dala uspavati. svi su bili tuzni ali kako je pas dulje bio bolestan, nekako su i pripreme na tu neminovnu smrt bile jednostavnije. najgore su ove "iznenadne" smrti i nesretni slucajevi.
a sto se raja za zivotinje tice, mali mi je prije neki dan izjavio da se svi pa i zivotinje poslije smrti pretvore u nesto drugo i da to vjeruje vecina djece iz njegovor razreda. sluzbeno tamo nema budista ni hinduista :)...neznam otkuda im to :)
03.02.2010. (18:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljelja
Moj Zlatni ni dan danas neće životinju u kuću jer je kao malac izgubio psa i kanarinca.
03.02.2010. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadarskosunce
Oduvijek sam imala kucnog ljubimca... 2 psa sam imala skoro 16 godina, odrastala s njima, bili su mi ko clanovi obitelji... znala sam da su stari i da im se kad tad blizi taj dan, ali kad je dosao nije bilo nista lakse. Tuga koju smo svi doma osjecali , rezultirala je zakljuckom da necemo vise ni ticu doma. Nije proslo 2 miseca, nabavili novog. Nju su otrovali, opet tuga.
Danas imamo novog , vozili smo 120 km po njega, samo da ga ne uspavaju. Obozavamo ga svi i sjecamo se i starih prijatelja na cetiri noge, ali radost koju nam sada ovaj donosi je velika :)
03.02.2010. (19:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Ovo je tako tužna, a ujedno i tako poučna priča. Znaš ono što si mi napisala u komentaru kod mene, o telepatiji? E, tako nekad i ja osjećam za tvoje tekstove jer mi često dođu kao naručeni, u pravi čas i sjednu mi baš kako treba. Događale su mi se u posljednje vrijeme neke stvari o kojima sam duboko promišljala, a jednim dijelom ih može objasniti i tvoj post. Mislim da si dobro učinila što si joj rekla istinu jer djeca puno lakše kanaliziraju bol i tugu, puno lakše shvate pouku i time im kasnije bude puno lakše u sličnim situacijama. Meni je poginula sestrična kada sam imala 8 godina, nisu to skrivali od mene,objasnili su mi, odgovarali mi strpljivo na pitanja i kasnije sam se ipak lakše suočavala sa novim gubicima, a bilo ih je... I mala pametnica je mudro odreagirala, a njezina pitanja samo pokazuju da se radi o pametnoj djevojčici koja promišlja život, makar je još uvijek dijete...
A ti nisi ubojica, znam da je osjećaj grozan, ali svakome se moglo dogoditi tako nešto. Vjerojatno i za to postoji razlog, tko će ga znati. :(
03.02.2010. (22:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
I to je više nego dovoljno! Mislim da si svoju djevojčicu naučila pravim vrijednostima i da ni jedna istina nema samo jedno lice....A najviše si je naučila - ljubavi.
Pusa, pozdrav od Luki+Goldie
04.02.2010. (20:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jednostavno - život
Mene uvijek iznova iznenadi koliko moje zlato može mene naučiti
Žao mi je hrčka i meni uopće nije bilo smiješno
05.02.2010. (12:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
Mare, je teška priča, a meni se čini da će mi uvijek biti teška...Ne znam što je pametnije, ali ne vjerujem u stalno zamjenjivanje ljubimaca, kako bi se djeca zaštitila, jer je smrt dio života. Samo što nije isto prirodna i "nasilna" smrt, to je ono što mene najviše muči u mojoj priči.
Krug života je neka univerzalna priča...i ja sam djevojčici rekla da će Speedy otići u zemlji iz koje će izrasti nešto novo, a duša (ako ju ima) ostaje...sinkretizam do neba (pa i dalje), sve za dječicu....)))
ljelja, "traume" iz djetinjstva ostaju izgleda zauvijek...toga se i bojim)))
Zadarskosunce, nadam se da će i nača tuga jednog dana biti ublažena nekim novim ljubimcem...jednog dana. NEgo, daj malo tog zadarskog sunca pošalji...)))
Kinky Kolumnistica, to mi je i bila namjera da jedno užasno iskustvo, pogotovo djevojčici, okrenem u nešto što joj može u životu biti jedno proživljeno iskustvo, neugodno, ali sa mnom iza sebe ...I ja sam uvijek za istinu, čak i sa djecom. Muljanja djeci su mene kao dijete vrijeđala, a vjerujem da ih djeca kad tad skuže. Proživjela sam sa svojim nećacima ta ispitivanja o smrti kada ih zanimaju neke (nama odraslima) nevjerojatne pojedinosti...to mi je bilo zanimljivo kako ih zanimaju druge informacije...Hvala ti na ovoj posljednjoj rečenici posebno, jer me stvarno utješila...lakše mi je ako mislim da sve ima svoje razloge.
Telepatiramo se i dalje...)))
luki 2, je..više nego odvoljno, meni i previše osjećaja komprimiranih u zadnje vrijeme. Pozrdav tebi i Goldie...i čuvaj ju))
Jednostavno život - Istina, puno se da učiti od njih, samo ih treba slušati...i čuti. Hvala ti na suosjećanju
Želim ti dobrodošlicu na blog i kod mene...čitala sam te, ali nisam uspjela komentirati. Sviđa mi se tvoja otvorenost i iskrenost, hrabrost u pisanju...pozdrav)))
14.02.2010. (18:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...