Komentari

kapljiceljubavi.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing


  • Nino

    Jako lijepo i moćno... Puno pozdrava!

    avatar

    08.02.2010. (18:23)    -   -   -   -  

  • Bistrookin svijet

    Dobra Ti večer! Prelijepa pjesma, rasplakala si me! Što ću Ti reći! Kad si u takvoj prilici, teško je djetetu, a Tebi ponaosob! Govorim iz osobnog iskustva. Ali bit će sve u redu i sve će doći na svoje uz pomoć Boga, Blažene Majke i Anđela. Svako dobro od srca u sve dane uz pregršt pozdrava i Božjeg Blagoslova! :)))

    avatar

    08.02.2010. (19:10)    -   -   -   -  

  • Z.OKI

    Teško mi je čitati bol i tugu.Želim da sve bude dobro..da budeš uz svoga sina i da budete sretni.Nadam se da će tako i biti skoro,djeca su cijeli naš svijet:-)))
    Lijepo te pozdravljam:-))

    avatar

    08.02.2010. (22:51)    -   -   -   -  

  • tignarius

    kapljice@
    pjesma ti je do bola sjajna!
    al
    prestani "tuliti".....
    imam iskustvo roditelja, a nešto sam i stariji....
    nažalost imam bliskog prijatelja, koji je izgubio svoje djete, pa na neki način malo, zaista malo, "participiram" u toj tuzi....
    ne utvaram si da te u podpunosti mogu razumjeti, ali kao što sv.Pavao kaže u Hebrejima 11,27
    .
    "Vjerom je Abraham, kad je bio stavljen na kušnju, prinio Izaka, i taj koji je jedinorođenca prinosio bio je onaj koji je primio obećanje, kojem bijaše upravljena riječ: -Po Izaku ćeš imati potomstvo". Mislio je da Bog može i mrtve uskrisavati. Zato ga dobi sa slikovitim značenjem"

    Ako je naš duhovni praotac prije skoro 4 tisuće godina, vjerovao u ono što smo mi "doživjeli" onda je svaka patnja ovog svijeta naprosto smiješna!!!!

    lijep ti pozdrav
    i ne ljuti se na "neposrednosti"

    avatar

    09.02.2010. (23:44)    -   -   -   -  

  • tignarius

    kap@ljubavi,
    ma kako bi se ja mogao tebi zamjeriti....
    govorim ti neka svoja iskustva, koja su doduše manje bolna, al mjera po kojoj mi mjerimo nije ista kao Gospodinova...
    pa u nadi da sam "stekao" neka iskustva pokušavam kroz ovaj tzv. nestvarni prostor mreže; piskarat, komentirat, napadat, branit...
    a pošto smo reducirani na ovu komunikacijsku razinu često se u žurbi nešto "krivo" napiše, nešto "krivo" pročita, al mi vjernici MORAMO prepoznavati "postove i komentare"....
    pjesme su ti izrazito snažne jer doista, doista izlaze iz srca...
    i ponekad moraš napisat neku vedriju, poskočicu, doskočicu...kao onaj anđeo opustanja
    a očito je moja "duhovita" dosjetka- tuliti- izazvala "rezolutan" odgovor...
    ni ti niti srčeko@ i još neki dragi ljudi mi ne možete učiniti ništa nažao a pogotovu mi ne možete oneraspoložiti..
    prema tome kad mi jezik bude naopak, po vašim mjerilima, samo vi meni "začepite gubicu"

    lijep ti pozdrav kapljice@ virtuale

    avatar

    10.02.2010. (14:52)    -   -   -   -  

  • hrabri ratnici

    Pozdrav i Božji blagoslov :-)))

    avatar

    11.02.2010. (21:13)    -   -   -   -  

  • PAPA

    pozdrav

    avatar

    12.02.2010. (08:37)    -   -   -   -  

  • Ema

    Ne znam što se događa, no pjesma je o sinu i tako bolna...Postoji jedna izreka; Od dana kad postaneš roditelj srce ti živi izvan tijela.
    I uistinu je tako. Nemam riječi koje bi ti pomogle, samo kao majka mogu razumjeti ranjenost tvoga bića. Isus dragi neka je s vama....

    avatar

    12.02.2010. (23:16)    -   -   -   -  

  • Magdalena

    ...mislila sam o tebi...i ovim tvojim riječima...slušajući nedjeljno evanđelje...

    Isus je rekao..."blago vama koji plačete"...
    ...znam, ...mislio je i na tebe...na plač duše....
    ...na bol koju osjećamo...na ljubav koje se spominjemo...
    ...na bojazni koje nosimo u skrovitosti srca..

    Razmišljala sam ...
    Isus zna gdje je cilj...i zna da je ovo tek prolaz do Oca...
    ...no, nije li i On nosio dio čovještva u sebi...???
    ...nije li lio suze za prijateljem Lazarom...???
    ...nije li On pokazao da ne traži Otac naš od nas da se odreknemo tog čovještva...
    ...već da ga odživimo....u punini.....krvareći kad boli...
    ...plačući, kad je teško.....
    .
    Nekako je novi val u duhovnosti isticanje radosti...
    Radost...radost i radost...
    ..Nisi li radostan...tu već nešto ne valja...
    Naravno...nosiš li vjeru u sebi...ne možeš se prepustiti besmislu...očaju...
    ..ali prolazeći ovim stazama...moraš biti čovjek...moraš nositi obilježja ljudskosti...
    ...moraš osjećati...moraš plakati...moraš nositi živu dušu u sebi...

    Isusu je sve bilo znano...i smisao trpljenja...i uskrsnuće...
    ...pa ipak...i On je prošao ovim putem živeći svaki dan ..koji je morao odživjeti ovdje..
    ..Živeći ga i kao Bog...ali i kao Čovjek...da bi nam pokazao put...
    Mogao je reći slomljenima...tužnima...uplakanima...
    ::Ne cmizdirte...ovo je samo prijelaz....a ipak, nije ...
    ...suosjećao je baš najviše s uplakanima...i baš njima je rekao...
    Dođite k meni...vi izmoreni...vi opterećeni....naslonite se na moje srce...
    ...predajte meni svoje boli....

    ...O, koliki bi lakše nastavili svoj posrnuli korak...kolikima bi vjetar u leđa bila danas takva riječ bližnjega...
    Dođi, svojim srcem ...k mome srcu....
    ...ja primičem svoju dušu k tvojoj ....dijelim s tobom tvoju bol...molitvom i razumijevanjem...
    ...naslanjam svoju ruku, ...pod tvoju otežalu glavu, da se odmoriš tu...
    ...plači čovječe...nisi zbog toga manje vrijedan....već si baš zato više čovjek...
    ...a ja ću se sagnuti do tvoje nizine...
    ...spustit ću se ako treba i korak niže od ovog gdje sam bio...
    ...samo da ti olakšam...samo da budem s tobom...
    ...i onda ćemo zajedno korak dalje...
    ...jer što će meni moja visina, ...ako te ostavim sama tu gdje jesi žalosna...
    ...i mogu li pjevati o svojoj radosti sam...usamljen na ovom prijestolju...
    ...dok do mene dopire jecaj tvoj....??

    Stalno u takvim trenucima vidim našu Gospu ...u hodu s Isusom na Njegovom križnom putu...
    ..Je li se ona suludo smijala...govoreći kako je radosna...???
    Osjećala je bol...zasigurno je i plakala....
    ...jedino,....nije očajavala...
    Vjerovala je da je i taj trenutak boli...utkan u Spasiteljski plan ,....
    ...vjerovala je Ocu....da će vođena Njegovom rukom izdržati svaki korak...koji mora prohodati ovjdje...

    Znam...i ti vjeruješ...
    ...a bol koju nosiš...suze koje ponekad izađu iz dubina ....
    ...normalne su za ljudskost koja je gubila bližnje...
    ...i koja diše za dah povjeren srcu...

    Ja ne mogu puno...ali naslanjam svoje krhko srce uz tvoje, ovim riječima...
    ...tek da znaš...da te netko neznan....osjeća i razumije...

    avatar

    16.02.2010. (08:56)    -   -   -   -  

  • Bistrookin svijet

    Hej, hej! Dobra Ti večer draga! Navratih pročitati ovu prelijepu pjesmu i poželjeti Ti svako dobro uz pregršt Blagoslova Božjeg i Snage od srca! : )))

    avatar

    16.02.2010. (23:06)    -   -   -   -  

  • JA NADA VJERA

    Nikada nije rastanak Bog samo izabire ljude koje treba gore u Raju sa prekrasnom životnom ulogom tako je trebao moju Sestru (28) koja je ovdje dole imala ulogu kćerke sestre supruge i majke uvijek nasmiješena bez obzira na teškoću ja sam njezin brat i u dane zajedništva kod nje na selu pravili bi svakog dana Blagdan i bili uz nećaka kojeg je trebalo paziti kupati uspavljivati i hraniti ili presvlačiti svako od nas ima neku ulogu koja se Bogu sviđa i postavi u Raju a kad odemo gore postanemo Anđeli koji čuvaju svoje plodove tj. članove obitelji tako moja sestra čuva i štiti svoga sina Ovaj dnevnik neka ti bude ispušni ventil pobratimljuje me stobom tj suosjećam stobom pogledaj moj blog jest da je u izradi ali ovo je način izbacivanja onoga iznutra -van jest da lupaš po tipkovnici ali pomaže

    avatar

    09.03.2010. (14:45)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...