Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (58)

Marketing

  • MODESTI BLEJZ

    profesore, što bi ti poduzeo?
    ja recimo imam par ideja...

    avatar

    31.01.2010. (16:33)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    pa i za odrasle su ponuđena samop dva rješenja: razgovor i zatvor. ništa od toga ne donosi bogznakakve dugoročne rezultate. stvar je u tome da se nasilje u određenim krugovima smatra kul (a ostali se boje) - dok publika postoji, bit će i predstave. dakle, preventiva, a rezultati su u tom slučaju još nesigurniji.
    u svakom slučaju smatram da je dužnost države da dokazanog zlostavljača makne od žrtve

    avatar

    31.01.2010. (17:03)    -   -   -   -  

  • j.

    Gledao sam nedavno "Precious", ima vani nekih neloših rješenja, pa ne bi trebalo izmišljati toplu vodu. Želim vjerovati da se još uvijek radi o pojedinačnim slučajevima pa ih se može kontrolirati izvlačenjem nasilnika iz škole. Naime, ma koliko to nevjerojatno zvučalo, uvjeren sam da ima nastavnika, pedagoga, psihologa, koji bi to radili iz ljubavi, a sigurno i za plaću, što se veli "jedan na jedan".
    Uglavnom, žena mi je pričala da se sedamdesetih k njoj u razred doselila jedna mala iz Amerike. Idu oni iz škole, tata je čeka u autu. Idu iz kina, isto. Dok mu ljudi nisu rekli: pa čekaj kume, nije ovo Amerika, oladi malo, pusti dijete da živi.
    Evo, sad je "Amerika". Pa zaboravite Ligu prvaka i talijanske serije navečer, nego dragi građani, svi u zaštitare. Barem da pokušam spriječiti da mi netko ubije dijete.
    Smijemo li čekati da država riješi problem? Svjestan sam da to nije rješenje, ali što da drugo radim i na koga drugog da se oslonim? A ovdje su već i glave padale, pa ništa.
    Kako je ono išlo? Oni koji hoće, ne znaju. Oni koji znaju, ne mogu. Oni koji mogu, ne žele.

    avatar

    31.01.2010. (17:19)    -   -   -   -  

  • PMP Reloaded

    Uskoro će pitanje postati *smijemo* li što učiniti...

    avatar

    31.01.2010. (17:26)    -   -   -   -  

  • Zadarskosunce

    Sicam se dana kada bi se i pojavio poneki slucaj nekog malog farabuta, svi bi se zgrazali , od nas dice do odraslih.
    Nitko od nas nije htio biti omrazeni lik loseg odgoja , netko poput Pucka, jer on je bio oznaka svega loseg.... Danas je djeci sve dostupno, roditelji umjesto da se bave odgojem, radije ditetu turnu u ruke najskuplju igracku, odnosno danas se nitko s nicim i nikim ne bavi , cak ni onda kad se sranje dese.
    Zalossti me sto je kod nas stigla ta "Amerika", nesto za cim nikad nisam zudila , eto usla i na mala i velika vrata.

    avatar

    31.01.2010. (17:27)    -   -   -   -  

  • creativa

    osobno znam Jakušića. upoznao sam i Flander-Buljanicu. oni su nemoćni. a i ja ko roditelj. točka. hebo takvu državu i takav sistem. kao što se ona kosa uplela u grane, tako su i moje ( naše) ruke sputane. sve ostaje na pojedinačnim potezima i trenucima nadahnuća da se izdigneš/izdignemo iznad ovog sivila, čemera i jada. ali kažem i ovo: živili smo kao u mraku, ali da ga hebem tko je upalio svjetlo.

    avatar

    31.01.2010. (17:34)    -   -   -   -  

  • čitač bez bloga

    Maloprije u američkom filmu na RTL, otac obitelji s 12-tero djece kaže :"Ako zakažem u odgoju djece ništa drugo neće biti važno."

    avatar

    31.01.2010. (17:35)    -   -   -   -  

  • m.

    Profesore, ocito vas jako zaokuplja problem skolskog nasilja.

    I u tome se u potpunosti slazem s vama.

    No, ajmo sad na kratko na stranu staviti neorganiziranost i kaoticnost hrvatskog skolskog sustava, u kojem vrlo malo stvari funkcionira kako treba.
    Ajmo staviti na stranu i cinjenicu da nasa nesposobna politika i politicari uporno ne uspijevaju rijesiti goruce drustvene probleme.
    Ajmo takodjer staviti na stranu cijelo drustvo, u kojem je ocito da vrijedi princip "tko jaci, taj klaci" i "tko ima dobre veze ili novca, automatski je uspjesan" - a djeca ne uce i ne odgajaju se samo u skoli. Ako imaju lose drustvo pred sobom kao model, naravno da ce preuzimati i taj koncept ponasanja i mentaliteta...

    Dakle, kad to sve na kratko stavimo na stranu (iako mozda ne bismo trebali), pitanje je, a sto uciniti? Ja se slazem sa svakim koji kaze da treba nesto poduzeti protiv nasilnika. Slazem se sa svakim koji kaze da se treba najodlucnije boriti protiv bilo kakvog nasilja u skoli.

    Ali kako? Nekako mi koncept uvodjenja npr specijalne policije u skole, i trpanja maloljetnika u najstroze zatvore (osim, naravno, onih koji su to zasluzili, pa makar bili i mladji od 18 godina) ne zvuci bas najbolje. Odnosno, ako nasilju suprotstavimo nasilje, mislim da cemo dugorocno samo jos pogorsati stvari.

    Ovim ne zelim reci da se ne treba nista poduzeti, ili da je jedino razgovor dovoljan...Ne, nije. Ali mora postojati neki srednji put, neki put izmedju "metode razgovora" (koja ne pali na onim najtezim prestupnicima) i "metode ostrog odgovora" - tek u tom slucaju cemo imati ovdje "Ameriku" , s njezinim community schools s resetkama na prozorima.

    Nisam strucnjak, niti ucitelj, niti pedagog. Ali principijelno sam protiv kriminalizacije citavih generacija samo radi omanje grupice koja radi probleme. Osim toga, ta "djecja prava" postoje doista radi zastite djece, ali svaka prava sa sobom nose i odgovornost. Nemojmo obezvredjivati koncept "djecjih prava", ali nemojmo ni uzimati odgovornost od onih koji su sami prekoracili granicu koje su bili svjesni.

    Na kraju krajeva, treba mijenjati citavo drustvo, jer problem skolskog nasilja nije samostalni problem, nepovezan s drugim problemima!

    avatar

    31.01.2010. (18:36)    -   -   -   -  

  • Đus

    svi volimo jako puno filozofirati, a zna se zašto se to događa i kako se riješava:
    sve koji su sudjelovali kao napadači - izbaciti iz škole.
    i o njima otvoriti dosje, da svaka sljedeća škola zna tko im dolazi.
    pa će možda roditeljima biti u interesu da se pozabave vlastitom dječicom.
    nisu djeca kriva, ali moraju znati da se za takve stvari snose posljedice.
    kao i njihovi roditelji koji JESU krivi jer ih ne kontroliraju i ne odgajaju.

    avatar

    31.01.2010. (18:50)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Izbaciti nasilnice iz škole, i točka! Valjda bi tada shvatile što su napravile....:(((((
    Pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    31.01.2010. (20:15)    -   -   -   -  

  • jelen

    Svakako je teško vama danas u školstvu... Čitao sam i vaš članak o pravima zlostavljača, spominjete i tzv. fetiš ljudskih prava. Sve je to istina od malih nogu mali potencijalni mali nasilnici i kriminalci prolaze lišo tako da budu spremni za veće pothvate kad porastu sve zahvaljujući ovom čudu od društva i države.

    avatar

    31.01.2010. (21:07)    -   -   -   -  

  • disciplina

    Pa, profesore...nakon dva desetljeća mržnje, laži i krađa, uz PTSP manji ili veći svih nas, što očekivati! Ali ovaj tužni i ružni „skalp“, ipak ne. Mislim da se dr. Jakušić, kojeg cijenim, blago izrazio štiteći sebe i, umjesto terapija, rekao ukor. Poz.((

    avatar

    31.01.2010. (21:19)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Teška je ovo tema, teška pitanja se nameću. Mladi zlostavljači su najčešće i sami žrtve, to je jedan zatvoreni krug, rješenje bi bilo vratiti se u ishodište..a do ishodišta nećemo nikada stići.U međuvremenu bi trebalo zaštititi potencijalne nevine žrtve , ali kako, kako? Tužan je ovaj svijet.

    avatar

    01.02.2010. (08:11)    -   -   -   -  

  • dolinski

    Batina je iz raja izašla,

    šta Biblija kaže:

    "Tko štedi šibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje." (Izr 13:24)

    "Ludost prianja uza srce djetinje: šiba pouke otklanja je od njega." (Izr 22:15)

    I tako se još na 10ak mjesta kaže da je fizička kazna blagodat,
    a za dokaz neka posluži nedavno istraživanje koje je utvrdilo da su ljudi koji u mladosti bili fizički kažnjavanji kasnije uspješniji u životu:
    http://www.jutarnji.hr/djeca-koja-dobivaju-po-straznjici-uspjesnija -su-u-zivotu/460615/ pametnom dosta

    avatar

    01.02.2010. (11:49)    -   -   -   -  

  • Milica Š.

    Sve sankcije koje eventualno nastupaju (bilo od strane škole, bilo od policije i socijalnih službi) uglavnom su sankcije koje osjete roditelji. Ta konvencija o pravima djeteta obuhvaća preširok spektar sloboda koje jedno dijete kojemu treba autoritet ne smije imati, ako ne želimo od sve djece napraviti debile. Ruku na srce, ja nisam toliko starija (imam 20), kada sam radila gluposti kao mala dobila bih ćušku. I ne smatram se zato zlostavljanom, niti svoje roditelje smatram zlim/lošim ljudima.

    avatar

    01.02.2010. (13:46)    -   -   -   -  

  • stela

    Moj prijedlog kazne dubrovačkih zlostavljačica:
    Dovesti sve 4 zlostavljačice i njihove roditelje u školsko dvorište zlostavljane osmašice. Učenike osnovne škole na mikrofon (tako glasno da čuju i ribe na Buninovu) obavijestiti o detaljima zlostavljanja, zatim učenicima podijeliti paradajze ili sl. i uputiti ih kako da ih iskoriste. Roditeljima zlostavljačica omogućiti da svojim tijelom štite svoj porod. Ako žele. Kad vježba gađanja bude gotova, razrednica zlostavljane osmašice na zlostavljačice (i njihove roditelje) istresa jastuk s perjem. Svi plješću. Novinari fotografiraju. Nasilje u toj osnovnoj školi pada na nulu.

    avatar

    01.02.2010. (14:18)    -   -   -   -  

  • C.M.

    Premalo se raadi na prevenciji...

    avatar

    01.02.2010. (14:28)    -   -   -   -  

  • bM

    Problemu se uvijek treba prići iz više kuteva. Prvo i osnovno, represija. Mogu svi tuliti koliko žele o 'jadnoj nevinoj dječici', ali represija se pokazala kao jedan od važnih faktora preventive ikakvog devijantnog ponašanja, iz vrlo jednostavnog razloga što zbog represije velika većina mogućih agresivaca/narkofila itd. odustaje od nakane iz straha od moguće izravne posljedice (dakle, odmah i momentalno, a ne neko fizičko/psihičko propadanje za 1, 2 , 10 godina).
    Ukoliko represija izostane, te barijere nema.

    Nadalje, terapija. Počinioci devijantnih ponašanja psihički su nezrele ili čak nestabilne osobe, poglavito zbog neodgovarajućeg odgoja (ovdje spada i autoritarno roditeljstvo, dakle KAŽNJAVANJE djece! da, batina zaista nije iz raja izašla, pokazuju istraživanja: djeca roditelja koji imaju kruta pravila i koriste šibu i verbalnu hostilnost djeca su agresivnija nego djeca roditelja koji djecu vole, a pravila i granice postavljaju bez uporabe nasilnih metoda).

    Naravno, zatim krećemo na senzibilizaciju javnosti tj. osvješćivanje javnosti o problematici, tako da zajednica sama djeluje preventivno. Ovo se vjerojatno nikada neće desiti, zato jer je većina 'stručnjaka' stara i neinertna, a mladi stručnjaci su ili zaljubljeni u sebe (pa propovijedaju da se zbog 'teških trauma u djetinjstvu' gospodin Ubojica pusti na slobodu, jel) ili obeshrabreni jer ih koče na svakom koraku nerazumijevanje nadrđenih i društva samog. Ako se društvo pokrene, uz posjedovanje pravih i točnih informacija, nema tog državnog aparata i 'teorije zavjere' koji će ih zaustaviti.

    avatar

    01.02.2010. (14:33)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Hvala na dosadašnjim komentarima. Stvari se kreću u smjeru apsurda. Ako se na nasilje ne smije odgovoriti nasiljem (s čime se načelno slažem), kako onda odgovoriti? Zar itko misli da će ukor nastavničkog vijeća utjecati na razrednog terorista? Moguće je da su nasilnici i sami često žrtve nasilja u obitelji, ali što s onima koji zlostavljaju druge iz čiste obijesti? Poput, čini mi se, većine djece iz bjelovarske škole i ovih cura iz Dubrovnika. Nije li vrijeme da se donesu kakvigod pravilnici o sankcijama, a ne samo o pravima? Sankcijama koje bi bile do te mjere učinkovite da bi predstavljale ozbiljno sredstvo odvraćanja od nasilja. Jer, ovo što sada imamo ne samo da ne prevenira nasilje, nego ga, bojim se, indirektno generira.

    avatar

    01.02.2010. (14:37)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Evo i komentara koji je ostavljen ispod posta Dječja prava, a šteta bi bilo da ostane nepročitan.

    Eh, gospon profesor, puno je takvih primjera koje opisujete. U raznim varijantama, ali se svode na isto.
    Pred neki mjesec na ulici mi se obrati jedan dečko, srednješkolac, sitnije građe, i zamoli da li mogu nazvati njegovog oca da dođe po njega jer je ostao bez love na mobitelu, a grupa nasilnika mu prijeti.... Glas kojim je to govorio, tračak suza u očima me uvjerio da ne laže. Rekoh mu, ako želiš ja ću te odvesti (bili smo par metara od mog auta). Složio se, ušli u auto i pitao sam ga, ima li vremena da sjednemo na sok, kavu. Htio je. Sjeli u jedan kafić i ispričao mi je kako ga već godinu dana maltretiraju u školi, da se ne smije žaliti nikome jer će SUSTAV zaštititi nasilnike, a ne njega.....

    Zapanjio me strah kod tog mladića..... Nakon kasnijeg ugodnog razgovora (dečko je uistinu rječit i pristojan) odvezao sam ga do ulaza gdje živi i on mi se zahvalio rekavši da nije znao kako postoje još dobrih ljudi....

    Što želim reći.... previše je takvih slučajeva za koje i ne znamo. A država, sustav, ne čini ništa kako bi zaštitila mirne i nevine građane.

    witchie • 31.01.2010. u 17:06

    avatar

    01.02.2010. (14:42)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Profesore, mislim da zlostavljanje drugih "iz čiste obijesti" u biti ne postoji. Hoću reći, da bi netko zlostavljao iz čiste obijesti, nešto duboko u njemu mora biti poremećeno. Na emotivnoj razini. E sad, postoje samo dvije mogućnosti: Ili se taj netko rodio poremećenih sustava vrijednosti i emotivno invalidan, ili se rodio zdrav pa su se njegovi sustavi izdeformirali u primarnoj obitelji. Osobno, ne vjerujem da se itko rađa poremećen (naravno, pri tom ne mislim na mentalne bolesti). Nemoj misliti da zastupam nesankcioniranje zlostavljača. Kao što je meni jednom jedna stručnjakinja rekla:"Možemo mi razumjeti zlostavljača, ali na prvom mjestu , dužnost nam je zaštititi sebe i svoju djecu od njega." I s tim se slažem. Jedino nisam dovoljno pametna da kažem kako.

    avatar

    01.02.2010. (15:27)    -   -   -   -  

  • norin

    Za ovaj problem su potrebni živi primjeri u društvu i u porodici.
    Kakva će omladina bit kad je vidila da se samo kriminal isplati i cijeni ?!

    Mene je nastavnik Hrvatskog, a to je već nekoliko godina iza, koji je bio i naš razrednik na pravdi božjoj tresnio onom svojom teškom ručetinom po glavi. Ja sam sjedio mislim u drugom redu a neki iza su se na satu počeli naguravati. Ovaj je pobjesnio, i, ja sam očito bio najbliži, jer da je gledao, vidio bi da ja uopće nisam sudjelovao. Od tog udarca mi se zamračilo ali se nekim čudom nisam onesvjestio, a razred se vjerujem od šoka umirio.
    Ovaj je već nekoliko godina pod zemljom a ja mu samo mogu poželiti da se u njoj okrećao. Da je živ, dočekao bi ga i onda bi mu uživo pokazao kako je biti slabiji, satra bi ga garant.

    avatar

    01.02.2010. (15:55)    -   -   -   -  

  • bM

    ne mogu se više složiti s Vama. da je više takvih pojedinaca koji bi djelovali na spomenuti način, vjerujem da bi problema bilo puno manje. trebate širiti vlastiti svjetonazor, gospodine profesore, u nadi da će se onda sam od sebe širiti dalje. tada bi se mogla skupiti dovoljna kritična masa da se pokrene i nešto na višoj razini.

    pojedinac zaista može učiniti nešto, kao što ste lijepo ilustrirali u gornjem primjeru. žrtvama je već sama činjenica da imaju nekoga na svojoj strani, neki drugačiji model od modela svojih vršnjaka, koji je često zamagljen psihološkom nezrelošću i traženju u devijantnim oblicima ponašanja, uz manjak roditeljske stege i/ili emocionalne potpore, osuđen na propast. primjer jednog mladog čovjeka s kojim radim: potječe iz porodice s nasilnim ocem koji ga je uredno 'odgajao' i 'stavljao u red' užarenim pojasom, te grupe vršnjaka narkofila, a začudo sam nije razvio niti agresivno niti narkofilsko ponašanje: mladi čovjek se bavio sportom gdje je imao drugačiji model starijih prijatelja sportaša, na koji se odlučio ugledati.

    ispričavam se na podugim komentarima, ali čovjek ne može da ne odgovori nešto što se tiče njegove domene rada, i veseli me naići na istomišljenike. jako je važno da postoji takvao mišljenje u javnosti, jer javnost u konačnici i oblikuje mlade ljude, direktno i indirektno preko stava roditelja.

    avatar

    01.02.2010. (16:05)    -   -   -   -  

  • andabile

    Primjećujem da je krenula kampanja senzibilizacije na tzv. promjene u tom nekom fantomskom Pravilniku po kojem se ( navodno djeca nasilnici ne mogu drugačije kazniti nego ukorom. Jer ista ovakva priča ( o Pravilniku) krenula je i na Facebooku.

    Ujedno sam iz nekih neformalnih priča čula da je u pripremi novi Pravilnik kojeg za potrebe Ministarstva piše neka ( neznam tko) međunarodna organizacija .
    Slutim da je sve ovo priprema za taj neki novi xy Pravilnik kojim će se za djecu nasilnike otvoriti nov prostor sankcija.
    I sve me ovo pravi izuzetno nezadovoljnom.
    Prvo, zato jer će neki naš činovnik iz Ministarstva amenovati neki novi Pravilnik kojeg pišu neki x stručnjaci iz inozemstva kao da nemamo u Hrvatskoj dovoljno stručnih ljudi koji bi ovoj kompleksnoj tematici prišli sa pozicije ljudi koji puno bolje poznaju okolnosti kao i mentalitet.

    Oosbno, nisam pristaša toga da se nastavnicima dižu ovlasti iz oblasti kažnjavanja nikoga pa tako ni agresivnih klinaca.

    xxxbbeš onog nastavnika koji nema autoriteta, znanja, spososbnost, ljudsku osjetljivost, mudrost, pedagošku i psihološku spremnost da sa maloljetnim učenicima , svojim kolegama, pa i onom problematičnom djecom -odn. njihovim roditeljima- ne zna uspostaviti komunikaciju s ciljem razrješenja nastalog problema.
    Taj bi trebao izać iz škole i prepustiti prostor ljudima koji su sposobni ,a imaju i srca.

    Da ponovim-mislim da su za porast nasilja po školama ( unutar školskih zidova), između ostalih okolnosti, odgovorni i nastavnici. Te da se situacija neće rješiti na bolje ukoliko se jednoj strani digne ovlast po pitanju kazne.

    Da podsjetim -nasilje ima korijen u nejednakosti

    avatar

    01.02.2010. (16:20)    -   -   -   -  

  • bM

    U nejednakosti? Ne bih se s tim složio. Nasilje ima korijen u društvenim vrijednostima i kulturalnom odobravanju agresije. Danas imamo propast svih vrijednosti osim onih konzumerističkih, a odobravanje agresije nikada nije bilo veće. Isto tako, besciljnost nikada nije bila veća. Mladi čovjek danas, u razdoblju puberteta, fizičkih promjena i psiholoških koje ga slijede, ima sljedeću sliku: veliku zahtjevnost poslodavca u zamjenu za nikakvu plaću i nikakvu sigurnost u zadržavanju tog posla, velike klimatske promjene koje su već krenule sa mijenjanjem klime, demokraciju koja se pretvorila u karikaturu same sebe itd. Mladi čovjek se 'traži', a u ovakvom svijetu to mu je otežano: čini mu se kako su sve alternative loše alternative.

    U takvom okruženju devijantna su ponašanja vrlo prijemčiva. Ne možete riješiti problem drske i bezobrazne kolegice iz razreda? Zapalite joj kosu (slučaj u Medicinskoj školi u Rijeci, naravno, odavno zaboravljan i zakopan). Ne možete naći posao? Nema problema, pretucite dugokosog mladića do smrti i maznite mu ono malo što je imao na sebi. Želite smanjiti depresiju i anksioznost zbog klimave budućnosti, iskušati 'onostransko' bez izgrađivanja identiteta i truda koji uz to ide? Nema problema, herion vam pruža to sve, odmah.

    avatar

    01.02.2010. (16:34)    -   -   -   -  

učitavam...