nije majčinska....očekivala sam puno puno, a bol nije onakva kakvu mi je on kanio prouzročiti....boli me taština....površinska je to rana...i dosadna ko zanoktica...nikako da zacijeli kad je stalno diram... Padati je bolje sporije...liči na lelujanje...možda se otvori gdjekoji padobran;))) Čestitam na svrgavanju s vlasti nekoga koji nije bio sposoban vladati;))) grlim
30.01.2010. (16:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kod Vidre sam govorio kako veze jesu ako imaju budućnost, a nisu ako ju ne mogu prepoznati. Vjera i nada u održivost budućnosti je nešto što vezuje. Međutim, to je sve nebitno, to je kompromis riječima kada se nešto mora opravdavati kako bi se nastavila sigurnost ugode sadašnjosti. TAko se stvara nešto potrebno ili nepotrebno. Ali, to je nelijepo mjerilo. Svakako da je onaj unutarnji koloplet osjećanja nemjerljiv i da nikada neće imati dostojnu protutežu u suparniku, no ne mogu se oteti dojmu kako je i on sudjelovao u neuspjehu. Jer da je bio ustrajan u svojoj prvobitnoj namjeri otvorene budućnosti, nikada se ne bio doveo u situaciju priznati poraz. Ja se vraćam jednoj Emersonovoj dilemi: Volim li te jer te trebam, ili te trebam jer te volim? I mislim kako je prepoznavanje jednog od ova dva aksioma temeljno načelo za sve što će poslije uslijediti u našu korist, ili na našu štetu, već kako se uzme. No, kažem, sve je to nebitno, i najporaznije iskustvo u sebi ima čarobnost početne euforije, koja će se poslije iskristalizirati u nešto što bi nas trebalo oplemeniti.
30.01.2010. (20:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U svojoj prethodnoj pjesmi poetikom si transformirala bol u ljepotu. Transcendirala si ju. I gle sad: nakon tog ( transcendirajućeg ) iskustva - ti vladaš sobom.
Kod @ Vidrice sam pisala nešto o tome kako to maksimalno davanje u konačnici rezultira maksimalnim povratom - dobitkom pravog sebe. Sad ćeš morati mijenjati nick. ;- )) Jer - sada jesi. :)
30.01.2010. (23:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ponekad nam naši padovi mogu pokazati koliko smo uistinu jaki? Ta spoznaja o sebi vrijedi više od leta sa krilima od voska.
31.01.2010. (09:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toluen
Složio bih se sa svim komentarima i malo proširio ideju od @živjeti svoj život :-)
Puno toga bi se dalo reći o onome što nam pad sa bilo čega pokaže. U svakom slučaju jasno nam pokaže od kakvog smo doista materijala sazdani.Pad isto tako znači da smo se ponovo dokopali čvrstog tla i ne više ne živimo u balonu iluzije - što god ona bila. Ali pucanje balona iluzije i posljedični pad u realnost nipošto ne znači da moramo prestati sanjati, voljeti, željeti i težiti onome što u sebi osjećamo da nam pripada.
Dapače kada se oporavimo (a to je savršeno moguće) tada bogatiji za jedno neizmjerno iskustvo znamo što ne funkcionira u modelu od kojeg očekujemo da nas ponese u nebo.U tome smislu slijedeći model evoluira i dobija bolja krila za letenje kroz snoviti svijet života, ali samo ako nas prethodno iskustvo ne uplaši ili ne ubije u pojam toliko da prestanemo uopće željeti letjeti.
:-)
31.01.2010. (10:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma daaaaj nekako ne vjerujem u to...jer mislim da nije moguće ne slušat srce i taj unutarnji glas...ponovo će ono vrištati iznutra znam...i kad tad opet izbiti van...ma znam ;)) nemožemo zavarti nešto tako duboko unutra nekim vlastitim mislima...odlukama...ma neeee ZNAM...
01.02.2010. (12:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Volupta
;)
30.01.2010. (11:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
Samo hrabro dalje, naprijed.
30.01.2010. (15:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
nije majčinska....očekivala sam puno puno, a bol nije onakva kakvu mi je on kanio prouzročiti....boli me taština....površinska je to rana...i dosadna ko zanoktica...nikako da zacijeli kad je stalno diram...
Padati je bolje sporije...liči na lelujanje...možda se otvori gdjekoji padobran;)))
Čestitam na svrgavanju s vlasti nekoga koji nije bio sposoban vladati;))) grlim
30.01.2010. (16:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Kod Vidre sam govorio kako veze jesu ako imaju budućnost, a nisu ako ju ne mogu prepoznati. Vjera i nada u održivost budućnosti je nešto što vezuje. Međutim, to je sve nebitno, to je kompromis riječima kada se nešto mora opravdavati kako bi se nastavila sigurnost ugode sadašnjosti. TAko se stvara nešto potrebno ili nepotrebno. Ali, to je nelijepo mjerilo. Svakako da je onaj unutarnji koloplet osjećanja nemjerljiv i da nikada neće imati dostojnu protutežu u suparniku, no ne mogu se oteti dojmu kako je i on sudjelovao u neuspjehu. Jer da je bio ustrajan u svojoj prvobitnoj namjeri otvorene budućnosti, nikada se ne bio doveo u situaciju priznati poraz. Ja se vraćam jednoj Emersonovoj dilemi: Volim li te jer te trebam, ili te trebam jer te volim? I mislim kako je prepoznavanje jednog od ova dva aksioma temeljno načelo za sve što će poslije uslijediti u našu korist, ili na našu štetu, već kako se uzme. No, kažem, sve je to nebitno, i najporaznije iskustvo u sebi ima čarobnost početne euforije, koja će se poslije iskristalizirati u nešto što bi nas trebalo oplemeniti.
30.01.2010. (20:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slobodni stih
svaka ti čast na odlučnosti!
30.01.2010. (22:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catwoman
U svojoj prethodnoj pjesmi poetikom si transformirala bol u ljepotu. Transcendirala si ju. I gle sad: nakon tog ( transcendirajućeg ) iskustva - ti vladaš sobom.
Kod @ Vidrice sam pisala nešto o tome kako to maksimalno davanje u konačnici rezultira maksimalnim povratom - dobitkom pravog sebe. Sad ćeš morati mijenjati nick. ;- )) Jer - sada jesi. :)
30.01.2010. (23:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Živjeti svoj život
Ponekad nam naši padovi mogu pokazati koliko smo uistinu jaki?
Ta spoznaja o sebi vrijedi više od leta sa krilima od voska.
31.01.2010. (09:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toluen
Složio bih se sa svim komentarima i malo proširio ideju od @živjeti svoj život :-)
Puno toga bi se dalo reći o onome što nam pad sa bilo čega pokaže. U svakom slučaju jasno nam pokaže od kakvog smo doista materijala sazdani.Pad isto tako znači da smo se ponovo dokopali čvrstog tla i ne više ne živimo u balonu iluzije - što god ona bila. Ali pucanje balona iluzije i posljedični pad u realnost nipošto ne znači da moramo prestati sanjati, voljeti, željeti i težiti onome što u sebi osjećamo da nam pripada.
Dapače kada se oporavimo (a to je savršeno moguće) tada bogatiji za jedno neizmjerno iskustvo znamo što ne funkcionira u modelu od kojeg očekujemo da nas ponese u nebo.U tome smislu slijedeći model evoluira i dobija bolja krila za letenje kroz snoviti svijet života, ali samo ako nas prethodno iskustvo ne uplaši ili ne ubije u pojam toliko da prestanemo uopće željeti letjeti.
:-)
31.01.2010. (10:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slaven178
gdje ćeš nesrećo?
31.01.2010. (21:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alteregoist
Rijetki ostanu cijeli. Čestitam ti na tome :)
01.02.2010. (00:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Tu negdje sam i ja sebe prepoznao :-)))))))
01.02.2010. (08:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
ja sada vidim znam prepoznajem
i odlazim od tebe zauvijek.
Impresioniran sam.
I nadam se da ćeš u sebi ostati stabilna i provesti u djelo ono što znaš da će ti koristiti.
01.02.2010. (10:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
ma daaaaj nekako ne vjerujem u to...jer mislim da nije moguće ne slušat srce i taj unutarnji glas...ponovo će ono vrištati iznutra znam...i kad tad opet izbiti van...ma znam ;))
nemožemo zavarti nešto tako duboko unutra nekim vlastitim mislima...odlukama...ma neeee
ZNAM...
01.02.2010. (12:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slaven178
e, i na koga te podsjećam?
03.02.2010. (17:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Y Tu Mama Tambien
Koji je to predobar feeling.Lijepo si ga oslikala riječima.
04.02.2010. (19:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
....predugo si mi mirna i hladna...nkako fališ,,,;))
05.02.2010. (21:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...