Komentari

bookeraj.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing


  • ZlicaOdOpaka

    Pisac kojeg uvijek preskočim, ne znam zašto. No, idući puta ću ga uloviti :-)).

    avatar

    24.01.2010. (22:53)    -   -   -   -  

  • lunarossa

    Moram priznati da je ovo bila jedna od rijetkih knjiga koju sam procitala dok su o njoj, doduse sve rjedje, pisali hvalospjeve. A takve knjige citam sa odstojanjem jer me masovna histerija redovito "ohladi" prema nekom naslovu. Ovaj roman, doduse, nije uopce los. Slazem se sa tobom da ima svega, ali od svega me nekako najvise zasmetala ta magicnost, nadrealnost/nerealnost, ucinio mi se kao ne bas uspjesan pokusaj poistovjecivanja sa sarmantnim stilom latinoamerikanaca Allende i Markesa.

    avatar

    25.01.2010. (14:07)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @Zlica - vjerujem da bi ti se moglo svidjeti, šarmantan miš - maš je to.

    avatar

    25.01.2010. (14:19)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @lunarossa - nisam uopće htjela pisati o tom magijskom dijelu, iako sam ga zamijetila, jer bi mi usporedbe s Marquezom koji je kralj žanra/stila upropastile hvalospjev (u pravu si). ali ako želim "popraviti" tvoju kritiku, ja svakako moram reći kako mi se sviđa kako se knjiga lijepo zatvara u smislu motiva i detalja - sve je povezano i nema preostalih repova koji nigdje ne spadaju. tako da vjerujem da je piscu bilo komplicirano napisati nako nešto. hvala na komentaru, LP

    avatar

    25.01.2010. (14:22)    -   -   -   -  

  • slobanic

    Ja ću uvijek rađe izabrati provjerenog klasika nego neku hit knjigu koja je "u trendu". Moram ipak priznati da na preporuku uzmem i nešto novije. Jučer sam, npr. završio čitanje knjige "Štedljivo sa komplimentima" Aleksandra Mekol Smita (Alexander McCall Smith). U početku mi nije djelovala posebn zanimljivo, nisam mogao pohvatati o čemu se tu zapravo radi, ali kako je čitanje odmicalo postajalo je sve zanimljivije, da bi se na kraju sve kockice složile . Bio sam zatečen kako je tako dobar roman tako lako napisan.

    avatar

    25.01.2010. (14:39)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @slobanic - ja volim McCall - Smitha, kod vas je prije nego kod nas prevedena njegova "Prva damska detektivska agencija" - mene je ta knjiga oduševila jer je pozitivna, vesela i optimistična, možda bi se i vama svidjela.
    Iskreno, ne znam imam li više živaca čitati provjerene klasike, kratka sam s vremenom. LP

    avatar

    25.01.2010. (14:54)    -   -   -   -  

  • -Watashiiii!!!111!1-

    ja nekak sve teze citam knjige pa sam se vratil na staru politiku - "ak nije duhovito, ne planiram citati". Zasad funkcionira odlicno, osim kaj od navedenog sam samo vodic procitao i odsluso radio emisiju od prve HHGTtG knjige

    avatar

    25.01.2010. (16:21)    -   -   -   -  

  • macka_u_martama

    To mi je tako lipa knjiga... Uzela sam je na Interliberu, a preporucam je svima koji vole ono nesto 'starinsko' u pripovijedanju.
    Kritike koje sam čitala natjerale su me da pomislim:

    A) ovo je roman za sve istinske knjigofile, tzv. book for book-lovers
    B) Zafon odaje počast Cervantesu, Dumasu, Dickensu, Balzacu i Victoru Hugou – natapajući priču referencama i posvetama tim velikanima književnosti
    C) roman atmosferu duguje jezuitskoj školi koju je Zafon pohađao u mladosti, a taj gotički dvorac svojim vratima i tajnim prolazima razbuktavao je njegovu maštu...

    Ovo je priča o ukletim knjigama, o čovjeku koji ih je napisao, o liku koji je pobjegao sa stranica romana kako bi ga zapalio; o izdaji i izgubljenom prijateljstvu, ali isto tako – o ljubavi, mržnji i snovima koji žive u sjeni vjetra.

    Tu je niz nezaboravnih likova, od beskrupulozne aristokracije, antikvara, knjižara, prostitutki, pijanista, svećenika, beskućnika u radnji natopljenoj jezovitom atmosferom gotičkog romana.

    Strast, opsesija i osveta prepleću se u toj odiseji prepunoj tajni, u labirintu ‘Groblja zaboravljenih knjiga’, napuštenoj vili ‘Anđeo magle’ i mračnim ulicama Barcelone.

    http://blog.vecernji.hr/iva/2009/10/01/ RECENZIJA ANĐELOVE IGRE(bilo je to davno, bome, tek sad vidim!)

    Zafon je nakon toga objavio Anđelovu igru, koja je nešto mračnija, i meni se svidjela, ali Sjena vjetra je ipak mrvicu mrvicu bolja. A mogu se čitati neovisno o redoslijedu.
    Jedva čekam novu priču..!

    avatar

    25.01.2010. (21:33)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @macka u martama - znam da si je ti čitala prije jedno pola godine, ali meni je evo tek sada stigla na red (i znala sam da će ti se svidjeti, ipak smo book-o-filke) :)

    avatar

    27.01.2010. (09:04)    -   -   -   -  

  • LoveToRead

    Malo sam ti škicnula blog:)! Vrlo interesantno pišeš:)!

    avatar

    27.01.2010. (20:58)    -   -   -   -  

  • mmiljana

    Safon me fascinirao protekle godine. A otkrila sam i neke druge autore, pa cu biti slobodna da ovde ostavim link i eventualno vas ponukam da meni ostavite svoje. Poz!!!

    avatar

    28.01.2010. (15:23)    -   -   -   -  

  • mmiljana

    hmm.. link se nije importovao, nazalost evo ga u txt obliku

    http://miljanamladenovic.blogspot.com/2009/08/moje-knjige-moji-snovi.html

    avatar

    28.01.2010. (15:24)    -   -   -   -  

  • boschh

    Sjenu vjetra sam pročitao prije godinu dana. I..., kad bolje promislim, gotovo da mi je žao što sam ju tada pročitao. Ne radi toga što je loša, nego što je prošlo premalo vremena da bih ju ponovo uzeo u ruke. Knjiga je prekrasno napisana. Gotovo kao da je pisana baš u vrijeme o kojemu priča. Kao da je pisac doista bio sudionik svih događanja, kao da je apsolutno poznavao tadašnji način života i tadašnje poimanje moralnih vrijednosti.
    Izvinit će me prijašnji pisci komentara, ali bilo kakva usporedba s drugim velikanima pera, Marquesom, Dickensom, Cervantesom i sl., je potpuno suvišna. Ovo je, nesumnjivo, veliko djelo, koje će izdržati svaku kritiku bilo kojeg budućeg vremena.
    Ovo je knjiga o Barceloni, a kroz nju i o Španjolskoj. Tadašnjeg vremena, naravno. Barceloni koju Zafon, očigledno, poznaje u dušu. I koju voli do te mjere da ni život u Americi nije tu ljubav poremetio.
    Knjiga je spoj trilera, drame, legende, mračne gotike, ljubavne priče. I ništa tu nije višak.
    Jasno, knjiga je, kao i svaka druga, podložna kritici, činjenici da će se nekome svidjeti a nekome ne. Ja sam, kako je i vidljivo, u ovoj prvoj kategoriji.
    Pročitao sam, nedavno, i Zafonovu Anđelovu Igru. I opet novo fascinantno djelo. Opet knjiga koju, čim ju završiš čitati, možeš, mirne duše, ponovno otvoriti i početi od početka.
    Taj čovjek, definitivno, zna opako dobro pisati.
    Dakle, za obje knjige dižem sva četiri palca gore.

    avatar

    10.02.2010. (21:05)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...