Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (54)

Marketing

  • astrodrom

    Vidim da si toliko ljut da si čak triput, ako se ne varam, objavio isti post. A to o čemu pišeš nažalost je mračna slika našeg današnjeg društva punog ´slobode i tolerancije´. Nekako mi se nadovezuje na prethodni post.

    avatar

    20.01.2010. (23:03)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ astrodrom: :)) da, nešto sam dodavao pa se zapetljalo. Inače, @ MODESTI, zabunom sam izbrisao tvoj komentar pa ga možeš ostaviti ponovo. Hvala.

    avatar

    20.01.2010. (23:09)    -   -   -   -  

  • Vidi pisme ove

    tako je oduvijek bilo u školama...

    razlika je što se danas,
    takve priče objavljuju u medijima...

    pohlepa i nasilje nisu nove društvene pojave...

    one postoje od početka i
    održati će se do našeg kraja...

    avatar

    20.01.2010. (23:40)    -   -   -   -  

  • svinjce

    profesore, točno u sridu: a što je s pravima onih pristojnih, odgojenih i suosjećajnih učenika? učitelja?
    građana ove države?

    avatar

    20.01.2010. (23:58)    -   -   -   -  

  • Funny girl

    Nije tako uvijek bilo u školi. U doba kad sam ja išla, barem se je MUŠKE profesore poštivalo (sad će me optužiti za spolnu diskriminaciju...). Ali kad bi takav jedan zagrmio, nas nije nigdje bilo. Danas ponekad pomislim da je šteta što više nije tako.

    avatar

    21.01.2010. (00:46)    -   -   -   -  

  • more~snova

    problema u skoli je oduvik bilo. ja imam negativna iskustva ( gdje nas je ucitelj engleskg cupao za kosu, povlacija za usi, lipija zvake na tjeme i govorio nam na engleskom da smo glupi) a imam i pozitivnog ( preko 15 godina se dopisujem sa mojom uciteljicom iz osnovne skole i koja mi je bila veliki uzor u zivotu).

    prava djeteta i drustvo... o tome (pogotovo nepravdi) bi mogli danima pisat i komentirat.ja radim u specijalnoj skoli i ono sto sam vidila i dozivila ( od strane roditelja i drustva prema onima koji su najslabiji i najovisniji o drugima) necu uopce (dovoljno je da kazem da imam podignute dvije tuzbe protiv roditelja od kojih se jedna evo vuce godinama a na kraju od toliko odgovornih niko nije odgovoran dok je moj ucenik na sve nacine tj i fizicki i psihicki maltretiran)

    sta se tice dogadaja o kojem pises nisam procitala tekst pa samo kroz tvoj tekst nagadam da je bilo neko grupno maltretiranje jednog ucenika.grupnog maltretiranja ucenika se ne sicam da je bilo u moje vrime ( ja sam 40)

    avatar

    21.01.2010. (06:23)    -   -   -   -  

  • j.

    Na žalost, ništa se neće poduzeti dok ne daj Bože ne počnu padati glave (a možda ni onda). Stvar je naravno u tome što su svi ovi slučajevi samo posljedice i simptomi, pa liječiti njih (batinom, kolcem i konopcem) neće ni za centimetar riješiti pitanje uzroka.

    Načitali smo se socioloških studija o uzrocima ovakvih društvenih bolesti i sve su točne. S jednim štiklecom: možda nije trebalo izmišljati toplu vodu, jer su stvari prije pedeset ili sto godina jednostavno - funkcionirale (nevezano uz ideološki koncept).

    Za dignitet profesora čini mi se da je već prilično kasno. Ostaju samo savjesni pojedinci i jednostavno - dobri ljudi. Sami protiv svih. I oni su zapravo jedina nada: šutljiva većina onih koji rade najbolje kako znaju i umiju. Topovsko meso ovog ludog i nevjerojatnog vremena. Male, trepetave zvijezde našeg života koje ćemo pamtiti čak i u vremenima u kojima starimo i umiremo.

    avatar

    21.01.2010. (08:31)    -   -   -   -  

  • odmak

    Potpuno se s tobom slažem. Bravo za tekst. Više manje mi je razumljivo da djeca zlostavljači su po svoj prilici i sami zlostavljani, ali briga oko njihove psihe i postupaka ne može biti prepuštena samo nastavnicima i nedužnoj, onoj dobroj djeci, koja stradaju.
    Imam prijatelja psihologa koji je na kraju, jer su mu ukinuli radno mjesto radio u školi kao knjižničar. A kad bi čovjek pročeprkao po učenicima te škole vidio bi koliko je njegovo djelovanje psihologa iz sjene značilo tim mladim ljudima.
    Moje je mišljenje da bi kazne morale biti strože. Postoje li još kod nas popravni domovi?
    Osobno, kad je jedan od mojih sinova već u osmogodišnjoj ušao u vrlo grubi i destruktivni pubertet vozila sam ga nekoliko puta tjedno kod psihologa u jedan popravni dom iz razloga što tada nije bilo psihologa i psihijatra koji bi se van određenog sustava bavila takvom djecom. Izuzetno inteligentan, vrlo rano ostao bez oca, a nije ga zadovoljavala škola, sve je to bio prerastao i na sve se moguće bunio. Shvaćala sam ga i beskrajno puno vremena i ljubavi ulagala da ga nekako zadržim u nekim okvirima, ali nisam uspijevala. Kad sam mojoj strogoj, klasičnoj majci, a živjela je sa mnom, rekla što ću poduzeti pokušavala me na svaki način spriječiti. Sramota za cijelu obitelj, bilo je njeno mišljenje, ali ustrajala sam. Danas je moj sin 'normalan' čovjek, uvijek malo po svoju, ali nikad nije upao u nikakav delikt koji bi mu bio teret. Istina nije nikad nikoga zlostavljao jer to nema u sebi, ali ima i drugih stvari koji su ga mogli odvesti na potpuno pogrešan put.

    avatar

    21.01.2010. (08:57)    -   -   -   -  

  • primakka

    jučer sam bila na sastanku ćerki u prvom srednje. razred ne može biti gori. ali - kad profesorica zbog opetovanih izostanaka šalje telegrame roditeljima i zove ih telefonom doma - niko ne reagira. mislim da su roditelji itekako odgovorni za maloljetnike. ukoliko oni, mimo prava te djece, ne smatraju svojom obvezom reagirati, trebala bi slijediti kazna. jer - ukoliko ona izostane, poruka delikventima je - idemo dalje.
    pa se onda čudimo u što nam djeca izrastaju...

    avatar

    21.01.2010. (09:25)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    isto sam čula upravo jučer od svoje profesorice iz osnovne škole - jedinica nema težinu, ukor nema težinu, opomena nema apsolutno nikakvu težinu (ona se nada još toj državnoj maturi za osnovce - objektivna mjerila ocjenjivanja koja će govoriti o nečijem znanju onako kako se njoj ne daje kredibilitet ocjenjivati).

    nego, treba rješavati te probleme pojedinačno, kad se pojave, slično kao i kod odgoja djece - male pobjede. u ovom konkretnom slučaju, smatram da bi bjelovarska škola trebala osnovati ad hoc sudište sastavljeno od jury of their peers: ukoliko društvo kojem pripadaju osudi takvo ponašanje, javno i objektivno, prema nekakvim ranije ustanovljenim pravilima, škola će zasnovati dobru praksu prokazivanja i osuđivanja lošeg ponašanja. to dakako nije službeno i ne utječe nikako na "prava" zlostavljača, ali utječe u onoj mjeri da im se kaže kako oni koji krše tuđa prava izlažu dokidanju svoja.

    ovo je rješenje iz moje struke, ali trebalo bi se moći primijeniti.

    P. S. Nemojte se previše obazirati na Zimbardov eksperiment, on je proveden u društveno ograničenim uvjetima kakvi se ne događaju gotovo nikad u životima većine ljudi (sjećate se onog Otoka izazova ili kako god? Većini se ljudi ne dogodi da kad su u krizi s partnerom, netko ih baci na otok pun zgodnih poželjnih osoba suprotnog spola kojima je jedini cilj baciti se na žrtvu). Škole, barem mislim, nikad nisu i neće moći biti tako izdvojene iz svog društvenog okruženja. LP

    avatar

    21.01.2010. (09:34)    -   -   -   -  

  • just for me

    Eh, čitam...pa čitam...i čitam...nemam snage za pametan komentar jer osim što imam djecu koju od najranije dobi pokušavam usmjeriti ka nekom pozitivnom razmišljanju u čitavom kaosu ovoga društva, zbog koje se brinem kada odu navečer van, s kojom pričam o svemu i koju pokušavam razumijeti jer su ipak drugačiji od nas, znam jedno - s djecom se treba raditi po pitanju odgoja od najranije dobi, nema tu puštanja, pa sutra ću, ma, sve će biti ok, itd. Nisu se ti problemi tzv. odgoja tj. ponašanja javili preko noći. Kako radim s djecom mlađe dobi znam da već tete u vrtiću znaju upozoriti na neke probleme, pa se reakcija na iste zataškava godinama dok to isto dijete jer su roditelji kao bespomoćni pušta da radi što želi, kada želi i kako želi, a onda odjednom preko noći ono je dovoljno veliko da pokaže svu svoju snagu revolta na isti taj odgoj "puštanja", te tada odjednom osvanu raznorazni problemi, naslovi, pa se sjetimo - hm, gle, to je to dijete, nismo li upozoravali nekoga, bili vrlo pažljivi prema istome jer se svi pozivaju na neka prava, da bismo na kraju shvatili da je sada već prekasno za bilo kakav preokret situacije jer smo i dalje nemoćni....a zašto, zato što živimo u društvu koje na neki način štiti te iste svim mogućim pravima ne razmišljajući da postoji i druga strana - tih istih prava, ali i dužnosti.

    avatar

    21.01.2010. (10:13)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ Bookeraj: glede Zimbarda, nisam uopće spominjao "Stanford prison experiment"; spominjao sam Abu Ghraib, i mutatis mutandis, svaku instituciju u sklopu nekog sustava, dakle i školu. Ako se u nekom sustavu stvori ozračje (makar i iz dobrih namjera ili prešutno) da je neko ponašanje prihvatljivo ili se neće ozbiljnije sankcionirati, to će se ponašanje prakticirati.

    PS. Zimbardu ne pakovati! ;))

    PPS. Škole nisu izdvojene iz društvenog okruženja. Da, (i) zato i u njima ima nasilja.

    avatar

    21.01.2010. (10:19)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    profi nema problema, dešava se, samo što se više ne sjećam što sam točno rekla, no da ne duljim imam dojam da će biti još i gore.

    avatar

    21.01.2010. (10:41)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    isprike, nisam čitala "Luciferov učinak", nego O "Luciferovom učinku" tijekom kolegija kriminologije, pa sam svojom logikom zaključila da je glavna tema upravo stanfordski zatvorski eksperiment. O Abu Ghraibu se nisam informirala tako da sam shvatila da ne mogu povlačiti paralele.

    avatar

    21.01.2010. (10:42)    -   -   -   -  

  • buha

    duboki su korijeni nasilja u školama.
    Škole su postale raj za birokrate , otuđenu elitu iz Ministarstava i nestručnjake koji kampanjama žele istjerati nasilje. Dotle stvarnih pomaka u školama u smisu njihove fukcije NEMA , jer bi trebalo ULAGATI pare . U SVE I SVAŠTA. Ponajmnaje tu msilim na plaće profesora. Sad je takva situacija da to nasilje ne ovisi o njima .
    Sinoć je neki čovjek u Procesu na TV govorio vrlo točno o građanskoj inicijativi za azustavljanje nasilja.
    ali osim svega, neka se smanji ta društvena panika u vezi s nasiljem u školama. Nije baš da ga nema,. ali nije ni tako crno... kako se čini .

    avatar

    21.01.2010. (11:19)    -   -   -   -  

  • tičerica

    ono što meni smeta je to što se u spomenutom članku - kao i u još dva članka/reportaže o zlostavljanju učenika od strane drugih učenika (u osijeku, ako me pamćenje služi) - u jednom trenutku, bilo u samom članku ili komentarima, potegnulo pitanje odgovornosti - nastavnika. što je, znamo svi koji radimo u džungli zvanoj škola - apsurd. ti isti pojedinci provode psihički teror i nad nama, a mi smo potpuno bespomoćni.
    nedavno mi se dogodilo da su mi tri učenika (a predajem u nižim razredima!) do te mjere minirali sat - ne mogu ih ušutkati, ne mogu ih ignorirati jer svaki sa svog kraja učionice toliko kriče da niti ja čujem druge učenike niti oni mene - da nisam stigla ni do pola lekcije. izbaciti iz razreda ih ne smijem. ako ih pošaljem stručnoj družbi - prvo pitanje je hoće li do tamo uopće i stići, jer ne smijem ostaviti razred da ih za uši odvučem u urede navedenih - velika vjerojatnost je da ću ja dobiti po nosu kao nesposobna da održim red u razredu. i onda... onda sam nakon sata umjesto u zbornicu otišla u wc gdje sam plakala od poniženja i bijesa što se devetogodišnji divljaci mogu iživljavati na meni, mom predmetu i mojoj nastavi, a ja sam potpuno bespomoćna. a probajte zamisliti u što će se ta trojica pretvoriti kroz par godina... mene je strah!
    i onda se gospođa buljan-flander, novinarčići i neimenovani pojedinci nalaze pozvanima drobiti o tome da mi ne radimo svoj posao kako treba, i da smo mi trebali spriječiti te događaje. kako? čime? na koji način?!

    avatar

    21.01.2010. (11:20)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Razumin te u potpunosti. Da moje dite netko ozlijedi, ne bi se uopće obraćala sistemu za zaštitu za slijedeći put, nego bi ga razbila sama toliko da ga majka ne može prepoznat; ili ako ne mogu sama, platila bi zadnjon lovom razbijače. Jer sistem neće ionako ništa poduzet.
    Ali: grupa od 15000 linčevalaca (i odraslih osoba) na fejsbuku koja obljavljuje slike maloljetnih djevojčica nije riješenje. Oni su zapravo masa koja reagira na krivi način, a to je licemjerno. Neka se udruže i mijenjaju sistem.

    Internet linčovanje ako se na taj način otme kontroli takvim presedanom - sutra može uslijediti katastrofama prema nevinim ljudima a sve vodi tome, od liberalizacije dječjih prava, nedostataka ljudske emaptije i odgovornosti do internet samovolje i apsolutnog nedostatka intimnosti.

    Eto, pedofilija naprimjer. Linčevanje pedofila bez da ga se proglasilo krivim je na neki način popularan novi lov na vještice. Najlakši način da se riješiš nepodobnih ljudi. Nemoraš ih ni ubit, dovoljno je reć da si našao slike maloljetnice na internetu ili da si pipnija neko dite.

    Tako je i linčevanje trinaestogodišnjih djevojčica presedan objavljivanja slika i linčevanja mase nad maloljetnicima od strane nekog alternativnog internet-sistema za koji su ipak odgovorni odrasli a koji nisu poduzeli mjere da učine sistem sigurnim za maloljetnike. Koji su dozvolili maloljetnicima previše sloboda i nisu smislili sistem kazni za iste. Zato i dolazi do ovakvih užasnih stvari.

    avatar

    21.01.2010. (12:05)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Moj momak je nastavnik informatike i jedan dječak je ušao u neki profil na kompjuteru neke djevojčice (nakon sata) i time rušio njenu privatnost. Moj momak ga je upozoravao da to ne radi ali ovaj nije obračao pažnju. onda je moj momak odišao do tog kompjutera da će mišem izgasit kompjuter, pa ga je još dječak naguravao i micao mu ruku.. Pa je moj momak opet otišao ugasit kompjuter, pa ga dječak opet odguruje.
    Nakon takva tri četri odguravanja, moj momak ga je upozorija da će ako ovaj mali još jednom stavi ruku na njega, stavit i on na njega pa makar dobio i otkaz.
    A poznato je da je skroz zabranjeno da profesori i nastavnici stavljaju ruku na djecu!

    avatar

    21.01.2010. (12:09)    -   -   -   -  

  • čitač bez bloga

    Djeca su samo odraz društva i obitelji u kojem živimo. Nasilje i nekulturno ponašanje u prometu, na ulici, među susjedima. Oni samo oponašaju jer dolaze lakše do cilja. Kulturni i mirni se povlače. Za nepoštivanje kućnog reda učenika uvela bi novčanu kaznu koju roditelj treba platiti. Kao prekršaj u prometu. U ovakvim slučajevima školskog zlostavljanja, mislim, da su svi krivi. Roditelji i zlostavljača i zlostavljanih. Premalo se priča s djecom o moralnim vrijednostima, premalo se priča o tome da ne dozvole da ih netko maltretira i da potraže pomoć, ako to na lijepi način ne mogu riješiti. I učitelji bi trebali više razgovarati i upozoravati. Većina djece će naučiti, a za patološke zlostavljače treba uvesti redovitu psihološku pomoć, ne psihologa nego psihijatra i to za cijelu obitelj. Ne jednom mjesečno nego jednom tjedno.Dobar primjer iz prakse, djevojčica nije prihvaćena u razredu i već ima i organske probleme kod odlaska u školu. S majkom odlazi u udrugu Djeca prva, rade i jačaju na njezinom samopouzdanju i kako se ponašati u školi. Nakon dvije godine djevojčica je birana u rukovodstvo razreda. Nije bila sigurna što to znači. I drugu godinu za redom je zamjenica u razredu, prihvaćena i sretna. Svi su pokazali želju i dobru volju da pomognu, roditelji, učitelji, a i djeca jer se s njima puno razgovaralo.

    avatar

    21.01.2010. (14:33)    -   -   -   -  

  • Spin

    @gospon prof. Kao da sam ih pisao JA

    avatar

    21.01.2010. (18:14)    -   -   -   -  

  • suuza-ovac

    u hrvatskim je školama previše nasilja... to su krivi profesori, čast pojedincima, zato što ne razgovaraju s učenicima, ravnatelji koji ne drže do toga da je škola odgojno-obrazovna ustanova, nažalost postala je samo obrazovna...u mojoj školi ima profesora koji verbalno maltretiraju učenike. zahvaljujem se "gosponu profesoru" što nam dosadne stvari interpretira na zanimljiv način, što smo zavoljeli njegov predmet, i što nas uči životu...profesore, hvala vam!

    avatar

    21.01.2010. (22:54)    -   -   -   -  

  • geomir

    Odakle se u djeci (ljudima) javlja nagon za opisanim lošim (kriminalnim) ponašanjima?

    Nije valjda da nam je to u genima zapisano? Ili je to uvjetovano odgojem bilo u obitelji i (ili) nadgradnjom u školi, društvu, sistemu?
    Valjda je to znanstveno objašnjeno, dijagnosticirano!!??

    "Djeca su samo odraz društva i obitelji u kojem živimo." kaže @čitač bez bloga i to je to!
    Ko je ono reko: Da su roditelji kulturni rađala bi se i takva djeca!

    Ako je to tako, onda kažnjavati i (ili) ponašati se kao oni nije riješenje.
    Treba otkloniti uzroke,a ne posljedicu!

    Znan da nisan pronaša teplu vodu, ali znan da ja i moje dite nismo predmet ove teme! :))

    avatar

    22.01.2010. (00:18)    -   -   -   -  

  • Miki

    Prava, prava, prava i prava!!! Svi govore o nekim pravina, a gdje su OBVEZE?

    avatar

    22.01.2010. (08:07)    -   -   -   -  

  • Stalni mizantrop

    hm, geomir, bojim se da je to jos uvijek zapisano negdje duboko u covjeku.
    ehm, suuza-ovac, o cemu bi ucitelji trebali razgovarati s ucenicima? ta idu u skolu, a ne na psihijatriju. imate usmeno ispitivanje, pa lijepo razgovarajte s uciteljem :) jest, profesori su krivi sto ne razgovaraju, a ne to sto su (neka) djeca neodgojeni dripci ...
    :)

    avatar

    22.01.2010. (09:57)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    Ne znam što bih rekla o pravima, ali znam sljedeće iz vlastitog djetinjstva. Djeca koja su bila u našoj generaciji sklona maltretiranju drugih bila su iz problematičnih ili barem disfunkcionalnih obitelji u kojima roditelja nikada nije bilo kod kuće, stalno su putovali, oblačili djecu u skupe markice, ali nisu ih odgajali. Iako je i iz takvih obitelji bilo i najnormalnije djece, činjenica je da iz skladnih obitelji niti jedno dijete nije bilo nasilno. Pod skladnom obitelji ne mislim na dvoje divne djece, mačku i psa ili na savršene roditelje koji se nikada ne svađaju. A svakako ne mislim na roditelje kojima je njihovo dijete divno, krasno, savršeno i nedodirljivo te kojem je sve dopušteno.

    Danas sve više izostaje odgoj, ljudi su pobrkali autoritativni od autoritarnog odgoja i tu nastaje kratki spoj. Počelo je prevladavati mišljenje da više nikakve kazne nisu prihvatljive, a djeci je na taj način dano do znanja da granice ne postoje. U mojoj su obitelji uvijek postojale iako nisu bile postavljane ni batinama ni šakama. Moji roditelji me nisu nikada udarili, ali mi ni roditelji nisu bili najbolji prijatelji. Već tada sam ih poštovala, dano mi je jasno do znanja da je njihova riječ zadnja, da ponekad moram prihvatiti "zato jer ne" kao objašnjenje i poslušati što mi se kaže (unatrag gledajući, takve rečenice su se izgovarale samo onda kada nisam mogla shvatiti šire posljedice nekog mog čina). Moj klinac već sa tri godine zna da se u dućanu ne skidaju stvari s polica, da ne može uvijek dobiti sve što hoće, a često je dovoljan pogled da se spusti sa stola na koji se ne smije penjati. O udarcima da i ne govorim - znam roditelje koji samo kolutaju očima i govore "proći će ta FAZA" kada ih dijete svom snagom raspaljuje nogom, štipa, grize i ne znam što sve ne. Umjesto da ga kazne (ne mislim na batine jer postoji čitav spektar raznih odgojnih metoda prikladnih čak i u najranijoj dobi), oni ga zagrle pa još i cvrkuću nešto kao "znam da si bijesan, proći će, bit će dobro...", a na nogama im masnice koje im je njihovo najdraže priuštilo??! No, glavno da se hvale kako im klinci ne gledaju nasilne crtiće - ma daj.... Digne mi se kosa na glavi. Ako roditelji ne nauče djecu da postoje ograničenja, ne znam tko bi ih to trebao naučiti...
    I onda dolaziš do bilance - sve većeg broja roditelja nikada nema kod kuće, raste broj rastavljenih obitelji, oni roditelji koji ostaju cvrkuću kad im klinci izvode "nestašluke" koji su "samo prolazna faza"... Tako raspuštenog mozga klipanderi i balavice (jer nemam bolje riječi) dolaze u školu gdje ih nastavnici ne smiju ni izbaciti iz razreda. E pa krasno smo društvo postali - iz jednog ekstrema u drugi, ali glavno da smo sada jako europski i svjetski jer nas o odgoju uče kvazipsiholozi i slični uvezeni idioti (oprosti, ali sad sam se i ja razljutila od nekih dragih mi uspomena i onoga što viđam danas...). Sve to skupa je žalosno jer na kraju najdeblji kraj ipak izvlače djeca, bilo da ih se maltretira ili da ih se kažnjava.
    PS. I Majka Tereza je rekla da su svi današnji ratovi počeli u obiteljima - potpisujem u potpunosti

    avatar

    22.01.2010. (12:33)    -   -   -   -  

učitavam...