Sječam se da sam slično razmišljala i radila prije par godina. Makar sam ja sa rezanjem prestala još u osnovnoj školi, ali i dan danas imam itekako vidljive podsjetnike na to razdoblje. Ali ih ne skrivam, niti se trudim skriti ih. Nije me sram više. Nije me sram mojih dijela i otvoreno pričam o tome. Nije mi bitno da li se ljudi zgražaju ili suosjećaju... Jer sve je to dio mene. Meni je stvarno žao što si ovakva, ali imam neki osječaj da je ovo samo pokušaj traženja pažnje (od koga i čega - ne znam). I moram ti reći da pažnju nećeš dobiti rezanjem i/ili riganjem. I nemoj biti ljubomorna na sestru. Kreni od sebe, pa ćeš onda tek moći nešto lijepo reći o njoj. Stvarno ne znam kako da ti to objasnim, ali sigurna sam da ćeš jednoga dana shvatiti ove moje riječi! :***
15.01.2010. (05:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao da čitam post od moje sestre…slično ponašanje, odvratno ponašanje, samodestruktivno… vjeruj mi koliko je za tebe teško takvo ponašanje i stanje duha tako isto i za tvoje roditelje. Sjećam se kad sam mjesecima samo mislila što je to s mojom sestrom, zašto to radi, kako da joj pomognem , zašto se toliko ne voli…još danas to nisam shvatila, ali ona je sad malo bolje. Valjda pubertet, neki jebeni poremećaj. Nikako nije dobro. Probaj se trgnuti, borit se protiv negativnih emocija, nemoj se samo prepustiti, znam da je teško, ali probaj si nabiti neki umjetan smiješak i ne razmišljat o ničemu najvjerojatnije za par sekundi ćeš biti malo bolje, malo pozitivnima, jer sve je tako u životu. U ŽIVOTU TI JE ONAKO KAKO TI ŽELIŠ DA TI BUDE. Veliki pozz :)
15.01.2010. (10:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drago mi je da si napisala post ali sadržaj me rastužio. Ne mogu se poistovijetiti s tobom, istina, i stvarno mi je žao. Mene samo zanima dali imaš kakvu najbolju prijateljicu? Nekog ko te pita što se događa, Jeli sve u redu i sl.... Možda tu osobu ne smatraš najboljom prijateljicom/prijateljem ali uvijek ima ljudi kojima je stalo. Možda bi pomoglo kad bi slijedeći put na to pitanje umjesto lažnog smješka doista ispričala svoju priču. Ponekad samo razgovor pomogne. Kad znaš da imaš nekog ko je tu za tebe. U krajnjem slučaju podjeli svoje probleme sa starcima ili ih zamoli da odeš kod psihologa. Svima nam treba pažnja i ljubav, ali nikad ju nećemo dobiti ako uporno bježimo od ljudi i zatvaramo se u sebe. I još jedna stvar. što se tiće sestre, probaj s njom podijelit sve ovo. Pokaži koliko je ovakav život utjecao na tebe i probaj joj pomoći dok još možeš. Iskreno se nadam da će krenuti na bolje. I za tebe i sestru, pusa! :**
15.01.2010. (15:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što drugo reći nego da mi je jako žao što ti je takav život i što ti ide sve gore i gore... Znam da je više suvišno da tupim i o čemu, jer znam da to nema smisla... A onaj kome se možeš obratiti bez da te osuđuje i smatra te retardiranom je psiholog ili slična osoba... Moraš shvatiti da imaš ozbiljan problem i da ako tako nastaviš, apsolutno ništa neće izaći dobroga iz toga... I da, ne pišem zato što nitko ne piše, i sama kažeš da si van toka i da uopće ne pišeš... Nije mi tako ništa ni zanimljivo... Pozdrav!
17.01.2010. (16:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ej prvi put sam kod tebe,,,, i jedino što mogu reću je da vidim sebe prije 5 goddina.... i sva sreća pa imaš leptirice, one nikog ne osuđuju. budi jaka, i razmisli malo o svemu. možda rezanje nije najbolje riješenje, ali opet to je neka vrsta ovisnosti i teško je priznati da je krivo. probaj to zamijeniti nečime, ali nečim pozitivnim, ili bar manje bolnijim od toga. drž se i sve će biti dobro
17.01.2010. (23:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne mozes reci da te ne razumijemo jer se vecina nas sigurno nasla u takvoj situaciji.. i ja mrzim to...mrzila sam samu sebe..jerrr sam u potpunosti bila hladna..mrtva... nisam bila zainteresovana ni zasto...
Ali na svu srecu to je proslo..i nadam se da nikad vise necu to osjetiti (ne osjetiti)
Sta trebas uraditi...nadji se s frendicama s kojima dugo nisi...odi s njima vani... uradi nesto iz proslosti sto te prije jako razveselilo...
malo po malo..i vratiti ces se u fazon :)
18.01.2010. (18:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam ni sama zasto si ovo radis i zasto se dovodis u takve situacije znam da ti nije lagano,ali pokusaj misliti pozitvno pa sto ako ti skola nejde samo se potrudi da je prodes, a s kojim rezultatom nije vazno ti si tako i onako umjetnicki tip i ici ces na muzicku akademiju i putovati svjetom sa orkestrom kao sto si i sama rekla nekad mi je ne zamislivo da cura koja je uvijek dobre volje na kavicama da moze imati ovakve misli a,ovo sto kada ljude vidis na cesti kako zderu, pa ti svakave ruzne misli o njima prelete glavom to ti je moglo bi se reci normalno :D drugi post ocekujem da bude pun optimizma drzim ti fige i sretno pusa
20.01.2010. (11:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam mjesecima odbijala otići u shopping jer su mi dolazile suze na oči kada bih samu sebe vidjela u ogledalima koja postavljaju po trgovinama i u izlozima.
Imala sam, recimo, fazu koja me podsjeća na stanje u kojemu se ti sada nalaziš. Mislim, nije baš da je faza jer je tu pasivnost prema svijetu i samoozljeđivanje samo zamijenilo nešto drugo. Ruke su mi prepune ožiljaka, a o nogama da ne govorim. Prestala sam prošle godine jedino zato jer me bilo sram da me svi u teretani gledaju čudno, a nosim majice bez rukava kad vježbam.
Znam da je jako teško, ali pokušaj tu ovisnost usmjeriti na nešto drugo. Znam da ja nikoga nisam slušala kada su mi govorili da me depresija i pasivnost ne će dovesti nigdje i da naučim pozitivno misliti, ali taj savjet ipak vrijedi. Nisam baš najbolji primjer za to da djeluje, jer osim što se ne režem, ništa se drugo nije promijenilo.
I suck u davanju savjeta. Sorry. Samo bih ti željela reći nešto lijepo da vidiš da ako se usredotočiš na prave stvari možda se počneš osjećati bolje.
Budi mi dobro vojim te :***
21.01.2010. (17:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nemoj misliti da te ne razumijem. kad na nastavi predaje neka debela profesorica, samo joj gledam debele noge i ogromni trbuh i zamišljam kako ćemo propasti zbog nje na prvi kat. kad neko jede sram me zbog njega samog. tako se debljau stoka prokleta. a s druge strane kad netko smršavi tako sam ljubomornaa. i nitko i ništa nije dovoljno za sreću. ://
01.04.2010. (11:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
louise
MRZIM WANNABE CURE koje misle kako je "fora, zabavno i cool imati anoreksiju i bulimiju"- ne pričaj o nečemu o čemu POJMA NEMAŠ. to su BOLESTI koje itekako mogu UNIŠTITI život. -.-'''
TOČNO TO.Borim se s tim sranjem par godina, i taman kad mislim da sam bliže zdravlju, evo opet isti pakao.
21.06.2011. (13:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MissFreaky
Sječam se da sam slično razmišljala i radila prije par godina.
Makar sam ja sa rezanjem prestala još u osnovnoj školi, ali i
dan danas imam itekako vidljive podsjetnike na to razdoblje.
Ali ih ne skrivam, niti se trudim skriti ih. Nije me sram više.
Nije me sram mojih dijela i otvoreno pričam o tome. Nije mi
bitno da li se ljudi zgražaju ili suosjećaju... Jer sve je to dio mene.
Meni je stvarno žao što si ovakva, ali imam neki osječaj da je ovo
samo pokušaj traženja pažnje (od koga i čega - ne znam). I moram
ti reći da pažnju nećeš dobiti rezanjem i/ili riganjem. I nemoj biti
ljubomorna na sestru. Kreni od sebe, pa ćeš onda tek moći nešto
lijepo reći o njoj. Stvarno ne znam kako da ti to objasnim, ali sigurna
sam da ćeš jednoga dana shvatiti ove moje riječi!
:***
15.01.2010. (05:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bodymind00
Kao da čitam post od moje sestre…slično ponašanje, odvratno ponašanje, samodestruktivno… vjeruj mi koliko je za tebe teško takvo ponašanje i stanje duha tako isto i za tvoje roditelje. Sjećam se kad sam mjesecima samo mislila što je to s mojom sestrom, zašto to radi, kako da joj pomognem , zašto se toliko ne voli…još danas to nisam shvatila, ali ona je sad malo bolje. Valjda pubertet, neki jebeni poremećaj. Nikako nije dobro. Probaj se trgnuti, borit se protiv negativnih emocija, nemoj se samo prepustiti, znam da je teško, ali probaj si nabiti neki umjetan smiješak i ne razmišljat o ničemu najvjerojatnije za par sekundi ćeš biti malo bolje, malo pozitivnima, jer sve je tako u životu. U ŽIVOTU TI JE ONAKO KAKO TI ŽELIŠ DA TI BUDE. Veliki pozz :)
15.01.2010. (10:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poupée
Drago mi je da si napisala post ali sadržaj me rastužio. Ne mogu se poistovijetiti s tobom, istina, i stvarno mi je žao. Mene samo zanima dali imaš kakvu najbolju prijateljicu? Nekog ko te pita što se događa, Jeli sve u redu i sl.... Možda tu osobu ne smatraš najboljom prijateljicom/prijateljem ali uvijek ima ljudi kojima je stalo. Možda bi pomoglo kad bi slijedeći put na to pitanje umjesto lažnog smješka doista ispričala svoju priču. Ponekad samo razgovor pomogne. Kad znaš da imaš nekog ko je tu za tebe. U krajnjem slučaju podjeli svoje probleme sa starcima ili ih zamoli da odeš kod psihologa.
Svima nam treba pažnja i ljubav, ali nikad ju nećemo dobiti ako uporno bježimo od ljudi i zatvaramo se u sebe.
I još jedna stvar. što se tiće sestre, probaj s njom podijelit sve ovo. Pokaži koliko je ovakav život utjecao na tebe i probaj joj pomoći dok još možeš.
Iskreno se nadam da će krenuti na bolje. I za tebe i sestru,
pusa! :**
15.01.2010. (15:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
* ghetto girl *
Što drugo reći nego da mi je jako žao što ti je takav život i što ti ide sve gore i gore...
Znam da je više suvišno da tupim i o čemu, jer znam da to nema smisla... A onaj
kome se možeš obratiti bez da te osuđuje i smatra te retardiranom je psiholog ili
slična osoba... Moraš shvatiti da imaš ozbiljan problem i da ako tako nastaviš,
apsolutno ništa neće izaći dobroga iz toga... I da, ne pišem zato što nitko ne piše,
i sama kažeš da si van toka i da uopće ne pišeš... Nije mi tako ništa ni zanimljivo...
Pozdrav!
17.01.2010. (16:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blondica
ej prvi put sam kod tebe,,,,
i jedino što mogu reću je da vidim sebe prije 5 goddina.... i sva sreća pa imaš leptirice, one nikog ne osuđuju.
budi jaka, i razmisli malo o svemu. možda rezanje nije najbolje riješenje, ali opet to je neka vrsta ovisnosti i teško je priznati da je krivo. probaj to zamijeniti nečime, ali nečim pozitivnim, ili bar manje bolnijim od toga. drž se i sve će biti dobro
17.01.2010. (23:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leana
Ne mozes reci da te ne razumijemo jer se vecina nas sigurno nasla u takvoj situaciji..
i ja mrzim to...mrzila sam samu sebe..jerrr sam u potpunosti bila hladna..mrtva...
nisam bila zainteresovana ni zasto...
Ali na svu srecu to je proslo..i nadam se da nikad vise necu to osjetiti (ne osjetiti)
Sta trebas uraditi...nadji se s frendicama s kojima dugo nisi...odi s njima vani...
uradi nesto iz proslosti sto te prije jako razveselilo...
malo po malo..i vratiti ces se u fazon :)
18.01.2010. (18:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nicola
Ne znam ni sama zasto si ovo radis
i zasto se dovodis u takve situacije
znam da ti nije lagano,ali pokusaj misliti pozitvno
pa sto ako ti skola nejde
samo se potrudi da je prodes,
a s kojim rezultatom nije vazno
ti si tako i onako umjetnicki tip
i ici ces na muzicku akademiju
i putovati svjetom sa orkestrom
kao sto si i sama rekla
nekad mi je ne zamislivo da cura koja je uvijek dobre volje na kavicama
da moze imati ovakve misli
a,ovo sto kada ljude vidis na cesti kako zderu,
pa ti svakave ruzne misli o njima prelete glavom
to ti je moglo bi se reci normalno :D
drugi post ocekujem da bude pun optimizma
drzim ti fige i sretno
pusa
20.01.2010. (11:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sashichka
Ja sam mjesecima odbijala otići u shopping jer su mi dolazile suze na oči kada bih samu
sebe vidjela u ogledalima koja postavljaju po trgovinama i u izlozima.
Imala sam, recimo, fazu koja me podsjeća na stanje u kojemu se ti sada nalaziš. Mislim, nije
baš da je faza jer je tu pasivnost prema svijetu i samoozljeđivanje samo zamijenilo nešto
drugo. Ruke su mi prepune ožiljaka, a o nogama da ne govorim. Prestala sam prošle godine
jedino zato jer me bilo sram da me svi u teretani gledaju čudno, a nosim majice bez rukava
kad vježbam.
Znam da je jako teško, ali pokušaj tu ovisnost usmjeriti na nešto drugo. Znam da ja nikoga
nisam slušala kada su mi govorili da me depresija i pasivnost ne će dovesti nigdje i da
naučim pozitivno misliti, ali taj savjet ipak vrijedi. Nisam baš najbolji primjer za to da djeluje, jer
osim što se ne režem, ništa se drugo nije promijenilo.
I suck u davanju savjeta. Sorry. Samo bih ti željela reći nešto lijepo da vidiš da ako se
usredotočiš na prave stvari možda se počneš osjećati bolje.
Budi mi dobro
vojim te :***
21.01.2010. (17:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Thin is beautifull
Nemam reci...potpuno sam pronasla sebe u tvom postu i opisu bloga...
I da, ja te razumem jer se potpuno isto osecam... :(
30.03.2010. (12:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pixie.
nemoj misliti da te ne razumijem.
kad na nastavi predaje neka debela profesorica, samo joj gledam debele noge
i ogromni trbuh i zamišljam kako ćemo propasti zbog nje na prvi kat.
kad neko jede sram me zbog njega samog.
tako se debljau stoka prokleta.
a s druge strane kad netko smršavi tako sam ljubomornaa.
i nitko i ništa nije dovoljno za sreću.
://
01.04.2010. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
louise
MRZIM WANNABE CURE koje misle kako je "fora, zabavno i cool imati anoreksiju i bulimiju"- ne pričaj o nečemu o čemu POJMA NEMAŠ. to su BOLESTI koje itekako mogu UNIŠTITI život. -.-'''
TOČNO TO.Borim se s tim sranjem par godina, i taman kad mislim da sam bliže zdravlju, evo opet isti pakao.
21.06.2011. (13:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...