gledam svoj ranjeni duševni svijet bolest je nezaustavljiva ujutro se budim i odijevam sjedam za stol da bih jeo dok slušam radio neiskren a meni to ništa ne znači ponavljaš riječi a ne možeš mi reći to što moraš to što mi stvarno trebaš reći gledam svaju oljuštenu kožu svaki dan pun je radosti svaki dan to je čitav život to djevojčica bez nosa bez ustiju samo oči grčenje mišića posljedica je slabe cirkulacije krvi oni me zovu na posao jer sada je policijski sat i u centru grada vijesti sa fronta ima i sretnih koji kriju pravi identitet ali ja imam zahtjev za izručenje i skrivene motive borbe u predgrađima poslije spriječenog pokušaja državnog udara u obračunima u luci sudjeluju tenkovi i patrolni čamci pobu¬njeničke snage kontroliraju kopnene i pomorske prilaze što vode prema poluotoku uz nezaslađenu kavu raskvašene zobene pahuljice plutaju u hladnom tanjuru punom mlijeka zabavljam se igram se njima lovim ih velikom aluminijskam žlicom jedem gutam nitko ne želi biti gladan ili prevaren jer glad znači bol što svi izbjegavamo dok ustajem sa stolice guram stol u kut kuhinje uzimam odijelo od crnog azbesta rukavice štitnike za koljena stavljam lance u džepove hlača kada idem u noćnu šetnju tu je i baterija nož kutija šibica konopac komad raženog kruha i pakovanje čokolade od pet¬naest dekagrama hajde krenimo spreman sam kažem svom psu izlazimo van u liftu pričvršćujem walkman za pojas hlača stavljam slušalice slušam ka¬zetu koju som jučer dobio poštom od čovjeka koji više ne živi ovdje razgovarali smo nekoliko puta prije dok je bio tu stanovao je u susjednoj zgradi jednom sam ga posjetio tamo nismo bili prijatelji ali smo se viđali na autobusnoj stanici ili u kupovini imao je za¬nimljiv stan izgrebanih crnih zidova razbijene pločice u kupaonici spaljene zavjese na neopranim prozorima svida mi se ovdje jer mogu pišati u svim prostorijama rekao mi je tada njegav glas sa trake ostavlja tragove na mom licu dok izlazim iz zgrade i gledam unao¬kolo kontejneri neodveženog smeća zalijepljeni za asfalt moj pas traži njuši oko sebe jer mi smo lovci i osvetnici ujutro prije nego svane vjetar nas pozdravlja i grize tvoj san sluga tvoj sam radnik bio sam na autoputu snimao sam zvukove automabila ptice i Ijude sirene tvornica korake zvukovi metalnih zuba usta se otvaraju dok ližu meso na ulazu u metropolis kretanje oblaka ostovlja čudne znakave na nebu bijeli krugovi probodeni laserskim sistemima za praćenje ciljeva sve snimano na video traku i tvoj glas se analizira svakodnevno u podzemnim laboratorijima ti to znaš svatko ima svoj zadatak i ne smije pogriješiti sada prolazimo kroz evakuirani dio grada osvjetljenje je slabo uz neprekinute linije željezničkih pruga uz cijevi gradske plinare uz ceste zabranjene za promet privatnim vozilima novac posao brojevi ljudi vrijeme zabava i stroga kontrola rađanja strah nas čini prepoznatljivima znakovi koji ostaju na zglo¬bovima uvijek te odaju uvijek te prate tornjevi nuklearne elektrane ocrtavaju se na liniji horizonta poput zuba ustrijeljenog psa minska polja presječena kilometrima bodljikave žice u močvarama pohra¬njen radioaktivni otpad izaziva mutacije kod vodozemaca i šaš i trska postaju Ijubičasti u pjeni koja se sakuplja na površini vode u zraku se ništa ne dogada sve je vrlo mirno jutros prije svanuća nebo je sivo ili bijelo bez sjaja približavam se koncentracionom lo¬goru maj pas je oprezan i spreman da napadne
17.01.2010. (21:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
what a surprise
daklem, da cu svoju pricu naci u blog komentaru....svasta na tom internetu. adios amigos...
12.07.2010. (14:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smisaozivota42
Kako koji. Pa zadnji!
15.01.2010. (10:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trafika
evo ti ona priča. kao da si ti pisao
nini cinotti
ein orthodoxer judischer junge
gledam svoj ranjeni duševni svijet bolest je nezaustavljiva ujutro se budim i odijevam sjedam za stol da bih jeo dok slušam radio neiskren a meni to ništa ne znači ponavljaš riječi a ne možeš mi reći to što moraš to što mi stvarno trebaš reći gledam svaju oljuštenu kožu svaki dan pun je radosti svaki dan to je čitav život to djevojčica bez nosa bez ustiju samo oči grčenje mišića posljedica je slabe cirkulacije krvi oni me zovu na posao jer sada je policijski sat i u centru grada vijesti sa fronta ima i sretnih koji kriju pravi identitet ali ja imam zahtjev za izručenje i skrivene motive borbe u predgrađima poslije spriječenog pokušaja državnog udara u obračunima u luci sudjeluju tenkovi i patrolni čamci pobu¬njeničke snage kontroliraju kopnene i pomorske prilaze što vode prema poluotoku uz nezaslađenu kavu raskvašene zobene pahuljice plutaju u hladnom tanjuru punom mlijeka zabavljam se igram se njima lovim ih velikom aluminijskam žlicom jedem gutam nitko ne želi biti gladan ili prevaren jer glad znači bol što svi izbjegavamo dok ustajem sa stolice guram stol u kut kuhinje uzimam odijelo od crnog azbesta rukavice štitnike za koljena stavljam lance u džepove hlača kada idem u noćnu šetnju tu je i baterija nož kutija šibica konopac komad raženog kruha i pakovanje čokolade od pet¬naest dekagrama
hajde krenimo spreman sam kažem svom psu izlazimo van u liftu pričvršćujem walkman za pojas hlača stavljam slušalice slušam ka¬zetu koju som jučer dobio poštom od čovjeka koji više ne živi ovdje razgovarali smo nekoliko puta prije dok je bio tu stanovao je u susjednoj zgradi jednom sam ga posjetio tamo nismo bili prijatelji ali smo se viđali na autobusnoj stanici ili u kupovini imao je za¬nimljiv stan izgrebanih crnih zidova razbijene pločice u kupaonici spaljene zavjese na neopranim prozorima svida mi se ovdje jer mogu pišati u svim prostorijama rekao mi je tada njegav glas sa trake ostavlja tragove na mom licu dok izlazim iz zgrade i gledam unao¬kolo kontejneri neodveženog smeća zalijepljeni za asfalt moj pas traži njuši oko sebe jer mi smo lovci i osvetnici ujutro prije nego svane vjetar nas pozdravlja i grize tvoj san sluga tvoj sam radnik
bio sam na autoputu snimao sam zvukove automabila ptice i Ijude sirene tvornica korake zvukovi metalnih zuba usta se otvaraju dok ližu meso na ulazu u metropolis kretanje oblaka ostovlja čudne znakave na nebu bijeli krugovi probodeni laserskim sistemima za praćenje ciljeva sve snimano na video traku i tvoj glas se analizira svakodnevno u podzemnim laboratorijima ti to znaš svatko ima svoj zadatak i ne smije pogriješiti sada prolazimo kroz evakuirani dio grada osvjetljenje je slabo uz neprekinute linije željezničkih pruga uz cijevi gradske plinare uz ceste zabranjene za promet privatnim vozilima novac posao brojevi ljudi vrijeme zabava i stroga kontrola rađanja strah nas čini prepoznatljivima znakovi koji ostaju na zglo¬bovima uvijek te odaju uvijek te prate tornjevi nuklearne elektrane ocrtavaju se na liniji horizonta poput zuba ustrijeljenog psa minska polja presječena kilometrima bodljikave žice u močvarama pohra¬njen radioaktivni otpad izaziva mutacije kod vodozemaca i šaš i trska postaju Ijubičasti u pjeni koja se sakuplja na površini vode u zraku se ništa ne dogada sve je vrlo mirno jutros prije svanuća nebo je sivo ili bijelo bez sjaja približavam se koncentracionom lo¬goru maj pas je oprezan i spreman da napadne
17.01.2010. (21:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
what a surprise
daklem, da cu svoju pricu naci u blog komentaru....svasta na tom internetu.
adios amigos...
12.07.2010. (14:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...