Komentari

matejuska.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing

  • astrodrom

    Uf, sva sam se naježila. Da, takva priča je baš ono čudo koje nas uvijek negdje u životu čeka. Ajd bila ti meni zdrava i živa!

    avatar

    09.01.2010. (01:10)    -   -   -   -  

  • Magdalena

    Odlična priča.Dirnula si me!

    avatar

    09.01.2010. (08:31)    -   -   -   -  

  • kraljevna ka

    dižem glas za što više donešenog namještaja a što manje posječenih stabala! !!!

    avatar

    09.01.2010. (09:28)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Dobra priča koja mi je jako dobro poznata ali s drugim imenima i postala je skoro normalna
    što se tiče prvog dijela, dakle drpizam. Ovaj drugi dio je rijetkost i to me ... jbg.!

    avatar

    09.01.2010. (09:42)    -   -   -   -  

  • odmak

    Vjerujem da su ljudi više dobri nego zli. Sigurna sam da je dobrote puno više.
    Nažalost u ratu najčešće nastradaju nevini. I stabla su dio nevinosti.
    Ali, ima jedan stih nekog ruskog pjesnika- ne bih htjela pogriješiti, sad se ne mogu sjetiti imena a, glasi nekako ovako: Svatko od nas neku sudbinu ima/ da nisam rođen za poetu/ bio bi među lopovima.
    Zato moje ali, ti si rođena za poetesu, a ja nemam, u nekim slučajevima tu crtu. U meni proradi analitičar i razmišljam na jedan drugi način. Gospođa i gospodin iz Beograda potpuno nevini kao i njihova stabla u vihoru rata platili su grubu cijenu zbog nečeg drugog.
    Dobri ljudi, njihovi susjedi nisu u vihoru tog istog rata učinili ništa (jer nisu mogli, jer je bila prevelika sila od onih koji su uselili- a i useljenici jesu li bježali od nekud, ili nisu htjeli jer su možda bili bjesni na narod gospođe i gospodina iz Beograda zbog naroda kojem su pripadali, a koji je taj narod činio zlo na drugim mjestima. Ni krivi ni dužni jedni i drugi zbog slučajne pripadnosti u ratu suprotstavljenim narodima)

    Oprosti, žao mi je da ovako lijepi događaj, kojeg treba isticati , kao što je nužno lijepim opisom govoriti o dobroti, a ti to radiš, spuštam u blato ratnih događaja, ali ni ja ne mogu protiv analitičara u sebi, jer mislim, ako svi mi ne doživimo pojedinačno sudar sa istinom koja dodiruje ne samo narode nego i svakog od nas pojedinačno i ne prođemo svojevrsnu katarzu vlastitih postupaka, kao i postupaka naroda stvari će se u beskraj ponavljati.

    Još jedanput se ispričavam jer moja analiza na neki način prlja (oprosti zbog toga) tvoj ushit dobrotom, ali uvijek mislim da su ovi blogovski zapisi neko javno mjesto i da je, kako bi naši političari rekli, svojevrsna demokracija i na ovim stranicama na djelu.

    avatar

    09.01.2010. (09:43)    -   -   -   -  

  • odmak

    Opet ja, što naravno ne umanjuje dobrotu susjeda i ljepotu događaja. Takvi postupci možda uistinu doprinose smanjenju mržnje, a to je jedino važno. Samo, sve se nekako mislim zar dobrote nije bilo i prije poslijednjeg rata i kako je moguće da se stvorila tolika mržnja da su stabla stradala.

    avatar

    09.01.2010. (09:47)    -   -   -   -  

  • svijet u boci

    Naravno da ke morala biti ispričana. U suprotnom bi se stabla uvrjedila...!

    avatar

    09.01.2010. (09:48)    -   -   -   -  

  • Andrejevna

    Predivna priča...drago mi je da si ju napisala, i da sam je ja pročitala. Sva sam se naježila. :)

    avatar

    09.01.2010. (10:28)    -   -   -   -  

  • turimti

    na žalost poznat mi je prvi dio priče...potrgan parket, razbijena wc školjka ispred vrata kuće, prozori izvaljeni i to u srcu bosne, busovači...otac je umro , a na stolu je ostala žalba njegovom rukom ispisana na presudu kojom se odbija njegova tužba protiv "neimenovanog"uzurpatora imovine...svi su znali tko je taj, ali to nije pomoglu mom ocu u borbi protiv "ustašluka"...na zidu je ostalo ispisano crnom bojom veliko U s križem i natpis "ovo je hrvatsko"...ma, qua, bilo je to očevo i moje...sve dok nije stigla amoralna ponuda za prodaju koju smo morali prihvatiti...u suprotnom ostali bi samo zidovi kao trajni znak kako izgleda suživot većine & manjine...onaj tko danas traži treći entitet i bih ne zna što znači;tor & čopor...to bi bio definitivni kraj hrvata u bih izvan tog tora (hercegovine)...oprosti, množda sam se udaljila od teme posta, ali eto neka se zna...lijepo je što postoje izuzetci kao u drugom dijelu tvoje priče...

    avatar

    09.01.2010. (10:36)    -   -   -   -  

  • anabonni

    Od te naše zajedničke susjede i prijateljice dobila sam tvoj link. Drago mi je zbog ovog teksta :
    dobri i dragi su to ljudi , družimo se..........Ali i obitelj "drvosječe" kako ga ti nazivaš je dobra obitelj , vrijedni ljudi ...........pa o stablima ne bih pisala. Znam da je R žao stabala.......rekla mi je..........ali, nije ni u stablima sve...........Pored nje sve raste........čak i banana!

    avatar

    09.01.2010. (13:33)    -   -   -   -  

  • zlatna djeva

    Nova stabla će narasti.Važno je da se ima s kim popiti kavica, pa makar to i ispod tende bilo. Meni je žao drvosječe. jer bijedno je kad čovjek svojoj djeci ostavlja u nasljedstvo jedino mržnju i osvetu.

    avatar

    09.01.2010. (14:50)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    dirljiva ali lijepa ljudska prica.

    avatar

    09.01.2010. (15:24)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    ratovi su i vođeni da bi ljudi mogli popljačkati malo. ideologije su tu sporedne. to je sindrom "Pale sam na svijetu", san da ostaneš sam i uzimaš iz dućana što hoćeš. nakazno naličje potrošačkog društva

    avatar

    09.01.2010. (15:51)    -   -   -   -  

  • onakojatrcisvukovima

    baš me dirnula priča

    avatar

    09.01.2010. (16:15)    -   -   -   -  

  • geomir

    Upravo čitam "A što biste vi učinili?" - "Psihologija protiv zdravog razuma"
    M. Rijavec i D.Miljković i u knjizi na nekoliko mjesta pišu o tome,
    i navode znanstvene eksperimente, kako obični ljudi postaju neljudi iz čista mira.
    Za mene, laika u tom području, veoma poučno.
    I ovaj tvoj dirljivo opisani primjer ulazi u neki u knjizi opisani eksperiment.
    Dakle, znalcima unapred poznato!
    A za dobrotu nije potrebno tražiti i nalaziti objašnjenje!

    PS: Ovdje moreš vidit svog suradnika!

    avatar

    09.01.2010. (16:48)    -   -   -   -  

  • Snovima

    Lijep ti je tekst.. No ja mislim da ljudi vjeruju u dobro, ali to dobro nije čovjek. Čovjeku je dano nešto što se zove slobodna volja. Sa tom slobodnom voljom, čovjek, koji nije ni dobar ni zao, odabire dobro ili zlo.. Da ne ispadne da je po defaultu zao..
    Uglavnom.. lijep pozdrav ti ostavljam!

    avatar

    09.01.2010. (17:04)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Jebiga Marč...rasplakala si me...ovo je jednostavno prelijepo!

    avatar

    09.01.2010. (17:19)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    divno! a jedna sadnica masline bi bila idealan poklon za njihov vrt :0)

    avatar

    09.01.2010. (18:00)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Podjele služe manipulaciji, baš kao i strah.

    avatar

    09.01.2010. (18:17)    -   -   -   -  

  • Emi Gablo

    eh...gledala kako odvlače i skidaju i svašta...prestrašno i pregrozno...i meni bilo najžalije stabala...babine stare smokve i još puno drugih stabala po kojima provedoh dobar dio djetinjstva.. :(

    avatar

    09.01.2010. (19:00)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Vrt je ono što prvo pregledam kad dođem doma na Vis, kao i onih par stabala u njemu.
    Ponosno zaključim kako su viša, jača, ljepša. Potpuno razumijem tvoju prijateljicu.
    A susjedi su dobri ljudi, za koje bih rekla da su umirili svoju savjest što su šutke svjedočili svemu što se događalo kući njihovih dragih susjeda. A i nisu mogli drugačije. Za ta ratna i poratna vrimena - postoji jedna rečenica: "Bila su to takva vrimena....." - kad čovjek često zaboravi da je čovjek.

    avatar

    09.01.2010. (19:42)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Ovaj nije najžešći, samo je najfriškiji. Inače, bez koncepta dobra i zla prestaje osnovni motiv za ratovanje. Tako da sam nesklon dobru čisto radi protutežnog partnera. ;

    avatar

    09.01.2010. (20:42)    -   -   -   -  

  • 2d

    draga "poeteso"
    ja sam siguran da bi ti, da su i tebi spalili kuću, pred očima ubijali najmilije, protjerali te sa vlastite grude, poput majke tereze svima praštala i po okućnicama drvlje sadila.
    lijepo je pisat o dobroti i pisat romantične eseje o prijateljima koji su nas do jučer klali i ubijali, kad nam je vlastita guzica bila na sigurnom i nije bježala ispred noža.
    serem ti se na tvoju dobrotu.

    avatar

    09.01.2010. (23:01)    -   -   -   -  

  • geomir

    E moj lipi @2d

    Sigurno su te to dvoje, o kojima piše marčelina, ganjali s nožima,
    spalili ti kuću, ubijali najmilije i potirali te s vlastite grude!!

    avatar

    10.01.2010. (00:46)    -   -   -   -  

  • Književnost i prah

    neke priče je nemoguće neispričati...slažem se

    avatar

    10.01.2010. (01:14)    -   -   -   -  

učitavam...