Komentari

mistagogy.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • Ema

    Život je služba ljubavi. Bez službe ljubavi život nije moguće ispuniti. Opravdati. Kamo li naći sreću i postati dio nje.
    Do tu sam pročitala, pa ću komentirat. Kako budem čitala dalje tako ću nešto reć ako budem imala šta.
    Život ne može bit ispunjen bez ljubavi, a ljubav je služenje. Sjećam se trenutka kad sam to spoznala i prihvatila. Tada sam rekla DA Isusu.

    avatar

    09.01.2010. (23:19)    -   -   -   -  

  • tignarius

    evo tebe opet u integralnoj verziji..
    prispodoba o talentima je možda JEDNA od "najneshvatljivijih", za onog trećeg ostade samo "škrgut zubiju.."
    pouzdano "znam" da ću imati problema sa svojim talentima, al eto nadam se da sam još talentiran..
    lijep ti pozdrav iz grada svih hrvata

    avatar

    10.01.2010. (11:18)    -   -   -   -  

  • Ema

    Stvarno dobar post. Počela sam pisat komentare, ali suvišno je moje mudrovanje.
    Ružan mi je dizajn. Neću te mašnice. Vrati mi more. Ako se može malo posvijetlit di dolazi tekst.I onda ga više nemoj mijenjat.

    avatar

    10.01.2010. (12:06)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    @Ema, ok. Probat ću korigirat na svom rezervnom blogu za izradu predložaka, pa ti javi na mail.

    @tignarius, post je namjenjen onima koje će sam naslov zainteresirati. Takvi će pročitati cijeli post do kraja. Znam da je u startu govor na ovu temu za mnoge 'tvrd govor', tko ga može razumijeti? Stoga, evo koristim komentare da ga predstavim i u parcijalnom obliku :


    Čovjek glinenu posudu svoga života ne može pronijeti svijetom, a da je ne ošteti, pa i da je ne razbije. Da se iz nje voda (moguće, čak i voda živa) ne razlije. Zbog toga se čovjek često trudi staviti glinenu posudu svoga života na zaštićeno, na skrovito mjesto. Ondje gdje je život neće dotaći. Ondje gdje životu neće moći poslužiti.
    javascript: void(0);
    To je čovjekova logika, čovjekovo shvaćanje života. No, Bog ne razmišlja tako. Bog kaže: Tko hoće sačuvati život svoj, izgubit će ga. (Mt 16,25). I još određenije: Tko sačuva svoj život, izgubit će ga. (Mt 10,39)
    ........
    Ne djeluje nimalo ohrabrujuće, nimalo poticajno. Nimalo, želimo li išta od onoga što jesmo, od onoga što živimo, naplatiti, k tome i odmah naplatiti. No, ne pristanemo li na svoju lomljivost, ne pristanemo li na to da nas život slomi, nećemo moći ući u Isusovo iskustvo. Ne odlomimo li se od sebe, kako ćemo prionuti uz Isusa?
    .....
    Logika (odnosno pravilo) pšeničnog zrna silno je zahtjevna: Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.' (Iv 12,24) No koliko god zahtjevnosti bilo u toj logici, u njoj je mnogo, neizrecivo mnogo više nježnosti: tek kad umre, tek slomljeno, pšenično zrno postaje dio života.

    Kad Isus govori da je Kraljevstvo nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna sve dok ne uskisne (Lk 13,33), on nas poziva da budemo isto brašno, isti kruh s njime. Važno je ovdje primijetiti: kvasac ne može postići ništa s cijelim pšeničnim zrnjem. Tek kad je zdrobljeno, ono može razumjeti naum koji kvasac ima s njim. Tek tada biva mu raspoloživo. Tek tada događa se kruh.
    ....
    Jer euharistija nije – i ne može biti – pribježište, usputna okrepa. Ona nas se egzistencijalno tiče. U njoj Božja egzistencija čezne za našom egzistencijom. U njoj se Bog lomi da bi nas iscijelio. Kako bi onda bilo moguće pribivati liturgiji, a ne biti dionikom euharistije? Zar bismo, pred tolikom Božjom poniznošću, smjeli ustuknuti, opravdavajući se svojom slabošću i nedostojnošću?
    ........
    Euharistijska nam duhovnost otkriva istinu o nama. Ona nas potiče da se ne zaustavljamo kod svojih djelomičnosti i ograničenosti, nego nam uvijek posvješćuje ono što jesmo: dionici tijela Kristova. Darovano nam je biti jedno. Povjereno nam je međusobno se podržavati i nadopunjavati. A sve naše sličnosti i različitosti izmiruju se i usklađuju u Kristu.
    .....
    Katkada nam se može činiti da nas Isusove riječi grubo pogađaju, pa i ranjavaju. Da one poput krhotina zasijecaju u tkivo našega života. No, krivo je u Isusovim riječima, u Isusovu govoru, tražiti, vidjeti krhotine. Mi smo – naše osobnosti, naši životi – krhotine. Mi smo izlomljeni našim nedosljednostima, našim oklijevanjima, našim samoopravdavanjima, našim osudama. U susretu s njegovom cjelovitošću mi sebe nužno vidimo kao u ogledalu. A slika koju vidimo često nas, prečesto, obeshrabruje, i to, prije svega, zbog toga što se više pouzdajemo u naše snage nego u Božju snagu. Zbog toga što se više pouzdajemo u našu promišljenost, u naše iskustvo, nego u njegovu providnost.
    .....
    Odlučiti se na puninu ljudskosti znači odlučiti se na lomnost, pa i na slomljenost. Nije to samo naše ljudsko iskustvo. To je i Božje, Isusovo ljudsko, a – vjerujem – i božansko iskustvo. Jer ovaj svijet – u svojoj iskidanosti i izmrvljenosti – nužno drobi čovjeka. Da bi očuvao i unaprijedio ono do čega mu je stalo – temeljne ljudske vrijednosti, njihovu življenost, njihovu životnost – čovjek je pozvan čitavim bićem odazvati se tom izazovu. Pozvan je ući u iskustvo lomnosti, u iskustvo slomljenosti. I u toj raspoloživosti naći osmišljenje i opravdanje svoga života. U tome naći svoju sreću. Uostalom, izvan toga sreće za čovjeka – za njegovih dana – niti nema.

    avatar

    10.01.2010. (12:33)    -   -   -   -  

  • EMANUEL59

    osvjezavajuca glazba,razbuđujuća misao...jos ako bi znali doista teoriju primjeniti u praksu,gdje bi nam bio kraj.ponekad i samo topao pogled u susretu donosi svjetlost u moj dan.ali teorija i praksa nisu uvjek ruku pod ruku.čini mi se da je jednostavnost najbolji klik za ljubav.

    avatar

    10.01.2010. (16:24)    -   -   -   -  

  • milord55

    "U neko doba svoga života čovjek iskusi da mu valja i tijelom i dušom postati zemlja". Evo nam sol svijeta.

    avatar

    10.01.2010. (20:59)    -   -   -   -  

  • Bistrookin svijet

    Hvaljen Isus i Marija! Dobro jutro! Već nekoliko dana, rekla bih vođena Božjom Providnošću, nailazim na Blogove u kojima otkrivam sebe i svoj osobni način življenja. Drago mi je što i tu navratih! Lijepe i snažne misli i riječi napisaste na svom Blogu! Krist Ljubav, Euharistija Snaga, Bog Blagoslov ... Hvala vam na svim mudrostima izrečenim. Dušu svoju okrijepih čitajući! Blagoslovljeni bili! :)))

    avatar

    11.01.2010. (09:04)    -   -   -   -  

  • Ante

    Hej Duhovni, čuješ li ti što ti Neris poručuje?

    avatar

    11.01.2010. (18:50)    -   -   -   -  

  • Ema

    Sad se i @ ossimple ljubica buni zbog mraka na mom blogu.

    avatar

    11.01.2010. (21:22)    -   -   -   -  

  • Valentina

    Jer nije Božje izmaknuti, uskratiti se. Božje je slomiti se. I zato: Blaženi koji se lome: oni će se iscijeliti! Oni će se s Bogom sjediniti!

    I ja tako mislim...lijep pozdrav i svako dobro...

    avatar

    12.01.2010. (10:58)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...