je znam o čemu govoriš, još uvijek se znam uvući u takve razgovore iako ipak moram priznati da sam ih sveo na vrlo malu mjeru i čim osjetim i kad mi se dogodi da se uvučem u priču vrlo brzo odustajem, nađem neki površni razlog koji procjedim kroz usta, ražaloščen kao prvo što nisam predvidio da će razgovor ići u tom smjeru a kao drugo ražalošćen što sam naišao na još jednog neandertalca/ku koji živi još uvijek samo fasadni oblik života bez tog dubljeg kognitivnog poimanja sreće, zadovoljstva i kreativnosti........
mislim da je najžalosnije to što ti ljudi ne poznaju svoju KREATIVNOST..... zbilja mi ih dođe žao..... uvijek mi se spotiče da non stop nešto radim..... (a kao nezaposlen sam i to..... jadan ja ha ha ha...) čim nisi u strukturi nekog poduzeća svi te smatraju ajme i kuku.... i nikako im nije jasno kako ja to živim... imam dosta nekretnina, dva auta, mali kaić, dvi bicikle, role... i bla bla.... (meni totalno nebitno i nekih stvari se nastojim riješiti jer mi predstavljaju opterećenje ali eto ...
od kad sam se rodio najsretniji sam bio kad bi nešto radio.... od 5 godine miješam maltu, zidam zidove, sadim stabla okopavam i što ti ja neznam već što ne.... slikam, čitam, pišem, kiparim, obrađujem drvo.... sve me interesira.... volim raditi... zato i ne razumijem jadne ljude koji ne zadovoljavaju svoju odnosno koji nemaju kreativnu sposobnost uživanja u kreiranju bilo čega.... zbilja mi ih dođe žao, jer znam na kojoj su stepenici razvoja.... pa i hebeni homo erectus kad je stao na noge je to napravio da bi neke stvari mogao bolje uraditi... znači raditi..... iako razumijem ali ipak kako mogu upropastiti trećinu svojeg postojanja na rituale određene društvom, mislim na 8 sati rada radi novca... u svom životu sam u nekim trenucima čak i kopao kanale, radio kao šegrt starim zidarima... ali ipak sam to radio s guštom jer smo nešto stvarali..... novac je bio nekakva nadoknada na izgubljeno vrijeme, ali taj dan mi je bio ispunjen....
što hoću na kraju reći, morat ćeš naučiti jednostavno ignorirati sve što ti smeta i ne čuapti sebi nerve i svoj mir radi NEKREATIVNIH STVORENJA... zbilja mi ih je žao... to je neka vrsta osobnog zatvora ako malo bolje pogledaš.... ta određena osoba koja mi je zapela za srce i koje se još ne mogu riješiti jer nisam lekciju shvatio do kraja, upravo živi taj nekreativni žalosni život... poznate marke i krpice.... meni to ne predstavlja ništa... ja sam najsritniji kad vidim da mi masline napreduju, kad imam love za nahraniti ih jer je gnjojivo toliko poskupilo da je to za popizdit, ali istovremeno je gušt kad ih uspijem zadovoljiti...
VOLIM KREATIVNOST... I ŽAO MI JE SVIH KOJI NE POZNAJU DRAŽI KREATIVNOG ŽIVOTA....
ključna riječ iza svega je KREACIJA........ :)
bogati evo sam ti uzurpira blog..... ha ha ha.... :)
aj poz
08.01.2010. (07:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samo ti pisi, koliko ti srcu drago... meni i tebi je pisanje neki ventil. Dok razmisljas o necemu ipak ostaje samo tvoje, uspijes tu i tamo naglas prokomentirati, ali ovako ipak ima neki dublji smisao. Slazem se i ja da ljudi koce svoju kreativnost, cudim se i sto neki nemaju apsolutno nikakvih ambicija. Sve vise se udaljavam od tih pojedinih grupa i grupica, i ne zelim na povrsan nacin pripadati, bilo kakvom ljudskom coporu. Bez ljudi ne mogu, volim bit okruzena njima, no tada cu birati tko je pored mene, isto tako sto i ti drugi biraju da sam ja pored njih. Sto si stariji sve vise recikliras, stra, nova poznanstva i naucis cjeniti cak i ona povrsna, jer ti se ta urezu u memoriju zbog neceg zaista posebnog. Posebnost nalazenja na istoj valnoj duljini, kratkog razgovora koji ti je u tom trenu uljepsao i upotpunio dan. Isto kao i ti , ja uvijek moram nesto raditi, mada je sveopca psihoza nereda sve prisutnija... ali ne odustajem. Upornost mi je jedna od jacih strana. E sve ostalo ce pokazati vrijeme, koliko smo u krivu ili pravu bili. Bez obzira na to, ovo moje kopanje po mislima je produkttivno ne samo na nacin da imam neki ispusni ventil, vec upoznajem sebe i priznajem stvari i ucim one lekcije koje mozda nisam prije htjela priznati... Znas ono, tjelesno ne rastem, imam istu visinu, rastem i razvijam se duhovno :)
08.01.2010. (09:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dolazi li kraj Darwinovoj teoriji evolucije....
je znam o čemu govoriš, još uvijek se znam uvući u takve razgovore iako ipak moram priznati da sam ih sveo na vrlo malu mjeru i čim osjetim i kad mi se dogodi da se uvučem u priču vrlo brzo odustajem, nađem neki površni razlog koji procjedim kroz usta, ražaloščen kao prvo što nisam predvidio da će razgovor ići u tom smjeru a kao drugo ražalošćen što sam naišao na još jednog neandertalca/ku koji živi još uvijek samo fasadni oblik života bez tog dubljeg kognitivnog poimanja sreće, zadovoljstva i kreativnosti........
mislim da je najžalosnije to što ti ljudi ne poznaju svoju KREATIVNOST..... zbilja mi ih dođe žao..... uvijek mi se spotiče da non stop nešto radim..... (a kao nezaposlen sam i to..... jadan ja ha ha ha...) čim nisi u strukturi nekog poduzeća svi te smatraju ajme i kuku.... i nikako im nije jasno kako ja to živim... imam dosta nekretnina, dva auta, mali kaić, dvi bicikle, role... i bla bla.... (meni totalno nebitno i nekih stvari se nastojim riješiti jer mi predstavljaju opterećenje ali eto ...
od kad sam se rodio najsretniji sam bio kad bi nešto radio.... od 5 godine miješam maltu, zidam zidove, sadim stabla okopavam i što ti ja neznam već što ne.... slikam, čitam, pišem, kiparim, obrađujem drvo.... sve me interesira.... volim raditi... zato i ne razumijem jadne ljude koji ne zadovoljavaju svoju odnosno koji nemaju kreativnu sposobnost uživanja u kreiranju bilo čega.... zbilja mi ih dođe žao, jer znam na kojoj su stepenici razvoja.... pa i hebeni homo erectus kad je stao na noge je to napravio da bi neke stvari mogao bolje uraditi... znači raditi.....
iako razumijem ali ipak kako mogu upropastiti trećinu svojeg postojanja na rituale određene društvom, mislim na 8 sati rada radi novca... u svom životu sam u nekim trenucima čak i kopao kanale, radio kao šegrt starim zidarima... ali ipak sam to radio s guštom jer smo nešto stvarali..... novac je bio nekakva nadoknada na izgubljeno vrijeme, ali taj dan mi je bio ispunjen....
što hoću na kraju reći, morat ćeš naučiti jednostavno ignorirati sve što ti smeta i ne čuapti sebi nerve i svoj mir radi NEKREATIVNIH STVORENJA... zbilja mi ih je žao... to je neka vrsta osobnog zatvora ako malo bolje pogledaš.... ta određena osoba koja mi je zapela za srce i koje se još ne mogu riješiti jer nisam lekciju shvatio do kraja, upravo živi taj nekreativni žalosni život... poznate marke i krpice.... meni to ne predstavlja ništa... ja sam najsritniji kad vidim da mi masline napreduju, kad imam love za nahraniti ih jer je gnjojivo toliko poskupilo da je to za popizdit, ali istovremeno je gušt kad ih uspijem zadovoljiti...
VOLIM KREATIVNOST... I ŽAO MI JE SVIH KOJI NE POZNAJU DRAŽI KREATIVNOG ŽIVOTA....
ključna riječ iza svega je KREACIJA........ :)
bogati evo sam ti uzurpira blog..... ha ha ha.... :)
aj poz
08.01.2010. (07:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadarskosunce
samo ti pisi, koliko ti srcu drago... meni i tebi je pisanje neki ventil. Dok razmisljas o necemu ipak ostaje samo tvoje, uspijes tu i tamo naglas prokomentirati, ali ovako ipak ima neki dublji smisao.
Slazem se i ja da ljudi koce svoju kreativnost, cudim se i sto neki nemaju apsolutno nikakvih ambicija.
Sve vise se udaljavam od tih pojedinih grupa i grupica, i ne zelim na povrsan nacin pripadati, bilo kakvom ljudskom coporu.
Bez ljudi ne mogu, volim bit okruzena njima, no tada cu birati tko je pored mene, isto tako sto i ti drugi biraju da sam ja pored njih.
Sto si stariji sve vise recikliras, stra, nova poznanstva i naucis cjeniti cak i ona povrsna, jer ti se ta urezu u memoriju zbog neceg zaista posebnog. Posebnost nalazenja na istoj valnoj duljini, kratkog razgovora koji ti je u tom trenu uljepsao i upotpunio dan.
Isto kao i ti , ja uvijek moram nesto raditi, mada je sveopca psihoza nereda sve prisutnija... ali ne odustajem. Upornost mi je jedna od jacih strana.
E sve ostalo ce pokazati vrijeme, koliko smo u krivu ili pravu bili.
Bez obzira na to, ovo moje kopanje po mislima je produkttivno ne samo na nacin da imam neki ispusni ventil, vec upoznajem sebe i priznajem stvari i ucim one lekcije koje mozda nisam prije htjela priznati...
Znas ono, tjelesno ne rastem, imam istu visinu, rastem i razvijam se duhovno :)
08.01.2010. (09:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...