Draga moja svaki puta ispočetka otanem zatečena. Taman pomislim tako ću i ja valjda uspjeti iskontrolirati svoje osjećaje i prihvatiti život, vidiš tako je i ona. I onda shvatim pa to prolazi i ona, pa ni njoj nije ništa lakše.... i vrijeme ne znači apsolutno ništa...
28.12.2009. (19:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Velika većina onih koji se deklariraju kao vjernici ili barem blizu vjere, vole upućivati na potrebu smanjenja, kako kažu (usude se, o da, itekako) egoizma jer time što mislimo samo na njih, zanemarujemo dobrotvorstvo spram drugih, kojih je sijaset i kojima smo potrebni. Sada pogotovo. Kad smo izgubili svoju djecu. Kad je potrebno da svoju muku preokrenemo u dobročinstva. Kad umjesto djece imamo cijeli svijet koji samo čeka na nas i na naša dobra djela. Tako mi kažu. Neki izravno. Možda sam postala tvrda srca, možda su me osjećaji napustili ali što da radim kad osjećam težinu gubitka kao nenadoknadivu?
28.12.2009. (19:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pavloska
ja bih htela u ovo predvecerje Nove godine samo da te pozdravim i kazem da sam tu, da te citam i da suosjecam...puno... tvoja je bol nezamisljiva, nestvarna... i meni se place, to sto se tebi desilo ne bi trebalo nikome da se desi... saljem ti jedan veliki zagrljaj..
31.12.2009. (17:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vratila sam se sa skijanja iz italije.. bili smo u folgariji... i vraćamo se tako autoputom kad odjednom pokraj ceste ugledam znak duino desno --->...probode me bolno i suze same krenuše... moj muž gleda, nisam mu imala snage objašnjavati suze...(ma zna me on već) u mislima sam odmah bila uz tebe, sjetila sam se svega i kako li moraš svaki put pomisliti kad vidiš poznatu ulicu, dm, kuglice za bor, duino, trst, italiju, autoput, putničku agenciju... ima li kraja tome nizu... ma koji smiraj, koji spokoj.. kako kome... tvoj gubitak jest nenadoknadiv, to je činjenica i od toga bi svi morali polaziti. promisliti da si ti jedno ljudsko biće i staviti se barem na tren u tvoju kožu. e vidiš, toliko u sebe ući, toliko daleko nitko ne želi.
15.01.2010. (00:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U pravu si Milicze, potpuno u pravu, to su prave riječi:" E vidiš, toliko u sebe ući, toliko daleko nitko ne želi"....., a meni je to - strašno, ne zato što mislim da bi itko trebao ulaziti u dubinu nečije boli, ali oni koji su poznavali Unu i koje mene poznaju, ti i takvi bi trebali biti samo malo - bliže. Teško mi se uopće odlučiti za odlazak u Trst, a pogotovo onom cestom gore ići, nisam više nikada, ne znam gdje je to, ne želim vidjeti u srpnju cvijeće gore uz cestu, jer to je Una, to je MOJE dijete, to je CIJELI MOJ ŽIVOT.
15.01.2010. (19:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
A tko ti Vesna draga može uskratiti pravo misliti na takav način...... uza sve što ti je uskraćeno...još bi samo to falilo.....
28.12.2009. (19:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Draga moja svaki puta ispočetka otanem zatečena. Taman pomislim tako ću i ja valjda uspjeti iskontrolirati svoje osjećaje i prihvatiti život, vidiš tako je i ona. I onda shvatim pa to prolazi i ona, pa ni njoj nije ništa lakše.... i vrijeme ne znači apsolutno ništa...
28.12.2009. (19:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Velika većina onih koji se deklariraju kao vjernici ili barem blizu vjere, vole upućivati na potrebu smanjenja, kako kažu (usude se, o da, itekako) egoizma jer time što mislimo samo na njih, zanemarujemo dobrotvorstvo spram drugih, kojih je sijaset i kojima smo potrebni. Sada pogotovo. Kad smo izgubili svoju djecu. Kad je potrebno da svoju muku preokrenemo u dobročinstva. Kad umjesto djece imamo cijeli svijet koji samo čeka na nas i na naša dobra djela. Tako mi kažu. Neki izravno. Možda sam postala tvrda srca, možda su me osjećaji napustili ali što da radim kad osjećam težinu gubitka kao nenadoknadivu?
28.12.2009. (19:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pavloska
ja bih htela u ovo predvecerje Nove godine samo da te pozdravim i kazem da sam tu, da te citam i da suosjecam...puno... tvoja je bol nezamisljiva, nestvarna... i meni se place, to sto se tebi desilo ne bi trebalo nikome da se desi...
saljem ti jedan veliki zagrljaj..
31.12.2009. (17:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milicza
vratila sam se sa skijanja iz italije.. bili smo u folgariji... i vraćamo se tako autoputom kad odjednom pokraj ceste ugledam znak duino desno --->...probode me bolno i suze same krenuše... moj muž gleda, nisam mu imala snage objašnjavati suze...(ma zna me on već) u mislima sam odmah bila uz tebe, sjetila sam se svega i kako li moraš svaki put pomisliti kad vidiš poznatu ulicu, dm, kuglice za bor, duino, trst, italiju, autoput, putničku agenciju... ima li kraja tome nizu... ma koji smiraj, koji spokoj.. kako kome... tvoj gubitak jest nenadoknadiv, to je činjenica i od toga bi svi morali polaziti. promisliti da si ti jedno ljudsko biće i staviti se barem na tren u tvoju kožu. e vidiš, toliko u sebe ući, toliko daleko nitko ne želi.
15.01.2010. (00:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
U pravu si Milicze, potpuno u pravu, to su prave riječi:" E vidiš, toliko u sebe ući, toliko daleko nitko ne želi"....., a meni je to - strašno, ne zato što mislim da bi itko trebao ulaziti u dubinu nečije boli, ali oni koji su poznavali Unu i koje mene poznaju, ti i takvi bi trebali biti samo malo - bliže. Teško mi se uopće odlučiti za odlazak u Trst, a pogotovo onom cestom gore ići, nisam više nikada, ne znam gdje je to, ne želim vidjeti u srpnju cvijeće gore uz cestu, jer to je Una, to je MOJE dijete, to je CIJELI MOJ ŽIVOT.
15.01.2010. (19:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...