Komentari

matejuska.blog.hr

Dodaj komentar (32)

Marketing

  • luki 2

    Trebalo bi raditi s djetetom i kod kuće, a nastavnici u školi.....Mislim da su obje opcije važne i dragocjene za dijete - ja sam, na primjer, bila dijete s kojim se trebalo raditi kod kuće; imala sma sreću što sam imala baku-profesoricu, sa znanjem i ljubavlju mi je usadila i radne navike....Uvijek mi je morala reći: da, to si dobro napravila i sl. - inače nisam bila sretna i uvijerena da je sve perfektno napravljeno....Da ne govorim o lektirama, koje sam redovno i sa zadovoljstvom čitala - ali, kada je rečeno da treba nacrtati neke likove - problem :)))))
    Tu je uskakala draga baka, koja je pomagala, skicirala - u svemu me pratila...Kasnije sam sama prestala tražiti pomoć - i sve napravila sama, i to izvrsno!
    Mislim da za dijete nije dobar ni pretjerani autoritet, ali ni (pre)velika sloboda....Zlatna sredina.....
    Pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    19.12.2009. (19:50)    -   -   -   -  

  • tulawa

    nastavnici imaju užasno važnu ulogu u životu svakog djeteta,pogotovo učitelji u nižim razredima.Pa,to su ljudi kojima povjeravaš dijete i to ne samo u edukacijskom smislu.Žalosno je što neki od njih uopće nisu svjesni težine pečata kojeg će ostavit na plećima tih mališa.

    avatar

    19.12.2009. (20:02)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Luki, a što sa djecom koja nemaju dobru baku?
    I, što to znači pretjerana sloboda? Tko spominje pretjeranu slobodu? što je to?
    A, pretjerani autoritet? što je to? ne pričam o količini, nego o kvaliteti autoriteta :)

    avatar

    19.12.2009. (20:03)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Luki, a što sa djecom koja nemaju dobru baku?
    I, što to znači pretjerana sloboda? Tko spominje pretjeranu slobodu? što je to?
    A, pretjerani autoritet? što je to? ne pričam o količini, nego o kvaliteti autoriteta :)
    da li je prevelika sloboda ono kad očekujemo da nam djecu ne čine nesretnom? Previše tražimo?

    Tulawa
    jubi ja tebe :)

    avatar

    19.12.2009. (20:05)    -   -   -   -  

  • Neverin

    mada nebi trebalood tog jednog primjera generalizirat.. znaš i sama da na ovom blogu ima učitelja koji su nezadovoljni ponašanjem neke djece u razredu.. to ti ionako ovisi od osobe do osobe.

    avatar

    19.12.2009. (20:22)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Neverin, u pravu si, ne treba nikad generalizirati. Međutim, ja sam ovaj primjer samo izdvojila između bezbrojnih drugih, sličnih priča koje sam čula. Naime, imam dijete koje je prolazilo slične situacije, a i neko vrijeme sam držala repeticije iz jednog predmeta. Šta li sam sve u tom razdoblju čula, ne bi vjerovao. Doslovno, dijete koje NIJE išlo na repeticije iz tog predmeta, nije imalo šanse uopće dobiti pozitivnu ocjenu iz tog predmeta. Je li to normalno, u OSNOVNOJ školi? Mislim, pa sva su ta djeca prošla nekakav test inteligencije prije upisa u prvi razred? Kako to da ne mogu svladati gradivo bez skupih repeticija, i kako to da roditelji sve više moraju učiti sa djecom, ne im pomagati, nego UČITI s njima i pisati im domaće zadaće?

    avatar

    19.12.2009. (20:38)    -   -   -   -  

  • gustirna

    U trenutku kad mi je dijete reklo da prestanem ili će zamrzit školu - ja sam prestala.
    Nije bas bilo lako i jednostavno, nisu završili školu sa super odličnim ocjenama, ali su je završili sa svojim vrlodobrim ocjenama, i bez repeticija.
    Učitelji su pod pritiskom i taj pritisak prenose na roditelje, pod parolom: "Zajedno ćemo uspjeti", a između njih, kao u nekoj morši (stezaču) nalazi se dijete. S jedne strane pritiska roditelj, a s druge ućitelj... i na kraju dite ili ispali ili je totalno smoždeno.
    Školstvo nam je ajmejoj, a bivši ministar prosvjete sad se kandidira za prisidnika države.
    Ajmetigatisenama!

    avatar

    19.12.2009. (21:04)    -   -   -   -  

  • Emi Gablo

    moj mali još ne ide u školu pa nemam otvorenih rana po tom pitanju ali da mi klinac počne iz škole dolazit deprimiran a inače je drugovačije sigurno bi se pozapitala kakva je ta učiteljica..mislim da nijednoj u opisu radnog mjesta ne stoji ubijanje djece u pojam....moja nevista uči jednako kao i njezin sad već 17godišnji sin i tako od prvog osnovne ..za poludit...sa mnom niko nije ni minute učio...u moje doba... a ovi ministar prosvjete što bi htio bit predsjednik države...meni on pari totalni sajko...oni pogled....kad god je na teveju ja se sakrijen iza kušina...

    avatar

    19.12.2009. (21:26)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Ako je točno što si napisala o učiteljici, onda ona nije učiteljica, nego mučiteljica i u načelu bi joj trebalo dati vrtnjak.
    Što se tiče potrebe da roditelji podučavaju svoju djecu složio bih se djelomično: eventualno im trebaju pokazati KAKO treba učiti, ali nikako umjesto njih učiti ili nedaj bože pisati zadaće. Što to znači: dijete treba samo napisati zadaću, roditelj može pregledati i ako vidi da nešto nije jasno, nije točno ili nije u redu treba na sličnom primjeru pokazati kako treba, a dijete SVOJ zadatak treba onda riješiti samo.

    avatar

    19.12.2009. (21:43)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Opet ozbiljna tema... u pravu si ja sam svjedok da radi predavača oliti nastavnika učenik
    zamrzi predmet i razvije takvu odbojnost prema njemu da je to vrlo teško vratiti u normalu.
    To se dogodilo kod mojih starijih i ja sam ih potpuno razumio i pomogao da nekako
    progutaju tu gorku pilulu, mučno je to.!

    avatar

    19.12.2009. (22:36)    -   -   -   -  

  • filozof

    ta uciteljica je primjer bezobraznosti i gluposti, a na glupost hrvatskog naroda se uvijek moze racunat, to jako dobro znaju nasi politicari....mmm da...

    avatar

    19.12.2009. (22:40)    -   -   -   -  

  • Mare

    odlican post. imali smo u hrv. skolici slicnu situaciju sa uciteljicom koja je nekoliko djece zaprijetila da ce ih izbaciti iz razreda da ispred ucionice provedu ostatak sata ako ne budu imali osnovno, olovku, gumicu, siljilo i novu biljeznicu (tu smo u biti mi roditelji bili krivi), da nema posudjivanja itd. ne bi to ni doslo na vidjelo dana da nisam vidjela da mi je nakon sata dijete totalno u komi, razocarano, ljuto, tuzno, posramljeno, plakalo itd....onda smo od druge malene culi jos par gadnih detalja. da ne duljim, otisle smo ta jedna mama i ja braniti svoju djecu i zahtijevale da ih se ne kaznjava i ne posramljuje ovako nego barem upozorava (u nasoj austrijskoj skoli bi ovakvo ponasanje uciteljice bilo kaznjeno) jer ionako djeca ne zele ici u hrv skolicu (u biti ne zele ici kod te uciteljice) i da nam molim ne otezava jer nam je svima u interesu da oni nesto nauce i uzivaju uciti hrv. jezik a ne da im se zgadi. i sto mi zena odgovori? da ju otprilike boli ona stvar ako djeca ne zele dolaziti i da ona taj posao ionako ne zeli raditi al otprilike mora jer nema tko drugi. vilica mi se objesila od shokiranosti no stvar je donekle ipak sredjena. nama je bilo vazno da djeca shvate da cemo stati uz njih ali i da je u ovom slucaju uciteljica pogrijesila. u toj je zeni toliko agresije da je to nevjerojatno a razlika izmedju nje i austrijskih ucitejlica koje malom predaju je kao dan i noc. one su pravedne, tolerantne, poticu na razumijevanje, obzirno daju kritiku, ne povrijedjuju nicije osjecaje nego stalno u razredu ponavljaju koliko je vazno postovati jedni druge, ne uskakati si u rijec, ne vrijedjati se, biti obzirni itd....ova zena, hrvatica, se samo cini kao da je u skolstvo zalutala.

    avatar

    19.12.2009. (23:57)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    treba uvesti patronažnu sestru za domaće zadaće

    avatar

    20.12.2009. (09:22)    -   -   -   -  

  • andabile

    Odlično zapažanje -:)no teško ćeš ga približiti onima kojima je ovakav ( školski) svijet normalan:D A njih je većina.
    Na žalost škola ionako služi tek kao jedna od alatki u organizaciji sistema, a ne pojedincu.
    Ono malo učitelja , koji nisu uštogljene metle , odustanu i prestanu radit u školi. Opstanu oni koji ionako ne kapiju ništ, a dobiju strahovitu ovlast nad klincima.
    No baš me briga za profesore ionako znam da ih ne mogu promjeniti.
    Ono što je mene svojevremeno izluđivalo na roditeljskim sastancima je bilo ponašanje roditelja koji bi npr., rijetko tko, znao kvalitetno vratiti loptu razrednici koja bi, onako sa visine, popljuvala cijeli razred jer su svi,,,dobili jedinicu. iz kontrolne.....Po mom skromnom iskustvu, na razred obično spadne dva do max tri roditelja koji se sa razrednicom znaju razgovarat -ravnopravno- kao odrasli, zreli ljudi. E, to je naš prosjek i u svim, ostalim granama društva

    avatar

    20.12.2009. (10:21)    -   -   -   -  

  • Elle Woods Gone Brunnette

    koliko se ja sjećam, u moje vrijeme roditelji su radili doma s nama samo ako bi nešto zapelo, tipa matematika i sl, ali ne sjećam se da je iko od mojih školskih kolega imao problem s tim da sam sjedne doma i potrudi se oko domaćeg.... niti da smo zato ispali glupe i neobrazovane budale. a učiteljica se, doduše, sjećam kao žena koje su me korektno i s ljubavlju prema poslu obrazovale, bez izdrkavanja frustracija na djeci. i ako je neko zapeo s nečim, cijeli razred bi još jednom prošao objašnjavanje zajedno. i niko se nije osjećao jadno zbog obilježavanja grešaka. jer smo bili tu da naučimo, a greške su bile naše i normalna stvar... :D očekivali smo ih, jer smo učili sami doma. bez da su roditelji lili krvavi znoj s nama iznad knjiga svaki božji dan... :)
    mislim da je prosvjeta otišla debelo kvragu u zadnjih 2o0-ak godina... :(
    i mislim da ti sasvim dobro radiš i odgajaš svoje dijete (iz iskustva, ne kao mama nego kao bivši prosvjetni djelatnik).
    a da žena nije ok - zaboga, nije joj palo na pamet da možda ona nije baš najsjajniji metodičar? - tu se slažem.

    avatar

    20.12.2009. (11:30)    -   -   -   -  

  • perfectsurface

    Pred nekih mjesec i pol upoznala sam K., šesnaestogodišnjakinju koja po drugi put ide u prvi razred hoteljerske škole, pobjegla je od kuće jer ju je tata, nekoliko dana nakon što je pod prisilom obitelji pobacila, onako pošteno istukao(koncentrirajući se na trbuh) jer je saznao da nije prekinula s dečkom s kojim je zatrudnjela. Najprije sam, ustvari, upoznala njene roditelje, koji su igrom slučaja dobili moj broj telefona od udruge u kojoj sam trebala početi volontirati sa srednjoškolcima s problemima u učenju. Bio im je potreban netko tko bi im pristao dolaziti kod kuće i tko bi učio s malom jer je opet opasno zaglibila s negativnim ocjenama. I vidi vraga, baš sam i ja završila hoteljersku školu i još smo k tome praktično susjedi!
    I tako dođem na razgovor s roditeljima, sve se lijepo dogovorimo i sretna krenem kući, razmišljajući kako nije moglo bolje ispasti, jer ću im pomagati uz naknadu, s obzirom da ćemo učiti kod kuće i da to neće biti samo jedan predmet, već svi. No što sam više razmišljala o K., to me više obuzimao strah; njezini roditelji mi, naime, u sat vremena što sam provela kod njih, nisu rekli jednu lijepu riječ o tom djetetu, predstavili su je kao čudovište koje će me na sve načine pokušati izmanipulirati, koje je lijeno i lažljivo, koje nikoga ne poštuje, kojem nitko nije autoritet. Smrzla sam se. Hoću li ja to moći?
    Sljedeći dan krenula sam k njima s grčem u trbuhu i saznanjem da nemam blage veze na koji način bih se postavila. Kad sam ju prvi put ugledala, ostala sam šokirana: od čudovišta ni č! Bila je to djevojka toliko toplih očiju da je moj grč nestao kao vjetrom odnesen, ako me razumijete.
    Mjesec i pol dana grijale smo stolice i poispravljale sve ocjene, sve do jedne. I usput jedna drugoj izlječile rane; ona je dobila nekoga tko joj je pokazao da može, da nije glupa i bezvrijedna kako joj stalno roditelji i profesori govore. A ja sam shvatila da ljudsko biće može vratiti vjeru u sebe i kad mu je oni najbliži oduzmu.
    Marchelina, hvala ti što si došla i kod mene, baš si me razveselila! :)

    avatar

    20.12.2009. (11:48)    -   -   -   -  

  • beznačajan ispod zvijezda

    Ovo je priča o nama, beznačajnima ispod zvijezda, i zvijezdama Ace, Simkea i Luke koje nam više ne osvjetljavaju put.

    Neki su već objavili ovaj govor prof. dr.sc. Saše Zelenika iz radijske emisije „Mens sana“ na Radio Trsatu, povodom ubojstva studenta riječkog Sveučilišta, Aleksandar Abramova i tako iskazali sućut svim besmisleno ugašenim životima u ovoj jadnoj zemlji, ali time i tihi protest protiv svih koji svim snagama guraju ovu zemlju u nepovratnu propast.

    Molim te, pokaži da ti nije svejedno, objavi i ti na svom blogu ovaj govor.

    Možeš ga naći ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje ...

    avatar

    20.12.2009. (12:01)    -   -   -   -  

  • geomir

    Mogu reć da govoriš ka gospa! :-))

    A svoje mišljenje izrazit ću ričima @smisao života jer mi se čini,
    kad bi to njegovo bilo moguće sprovesti u stvarnom životu, da bi to bilo ono pravo.

    Ali, frigaj ga, duboko smo zagrezli u ovi drugi način života da nas više ni bog neće vratit na pravi put! :-)))

    avatar

    20.12.2009. (13:37)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    kod mene kod kuće se roditeljski rad na zadaćama svodio na to da roditelji pitaju je li zadaća napravljena i to je to. s druge strane, moja teta danas sa svojim osnovnoškolkama svako poslijepodne sjedi, prvo uz zadaću, onda čitanje na engleskom, čitanje na hrvatskom, malo matematike... djeca su opterećena, roditelji su opterećeni, a i učitelji, ja bih rekla. nekako mi se ne čini pedagoški koriti tako dijete koje se prvi put susreće sa školom. LP

    avatar

    20.12.2009. (13:38)    -   -   -   -  

  • Prijateljica

    Nije strah od autoriteta taj koji brani tvojoj prijateljici da djetetu kaže da učiteljica nije u pravu. Nego smatram kontraproduktivnim da prvo pošaljem dijete u jednu ustanovu a onda kažem, ali učiteljicu ne trebaš slušat. (da ne govorimo da dijete može započeti sa preispitivanjem svake vrste pa zaključit da nije baš zanimljivo pogledat lijevo i desno prije nego prijeđeš cestu, da se domaći uopće i ne treba pisat, itd...) Onda (ako ti je dijete pametno) može pitat pa zašto uopće da idem u školu, ako tamo sjede autoriteti koji ne vrijede slušanja, ili zašto ću iću u ustanovu di neću poštovat autoritete.

    To je problem na koji ti ne možeš dati odgovor. Jer odgovor nije u neposluhu prema učiteljici, jer ne treba svakoga slušati, jer ti može tako dijete otići i s nekim negativcem u auto, ali ustanova u kojoj ideš pokupit znanje bi trebala bit takva da u njoj trebaš poštovati učitelja koji vrijedi. Preispitivanje autoriteta nije loše u načelu, po meni je još gore stvoriti neautoritet i averziju prema učiteljici jer će tako dijete dobiti averziju prema školi u startu. Ako dobije averziju prema školi onda mu slijedi minimalno 12 mučnih godina odrastanja. Da ne govorim o tome da to može povući i averziju prema učenju ili znanju, što je jako loše jer bilo čim da se bavi, pa makar bila samo i domačica, uvik treba učit u životu i razvijat mozak.

    Dakle, problem bi se triba riješavat sistemski, i mislim da bi obrazovni sustav triba bit takvi da učitelji nauče radit i da se od početaka njeguje ljubav prema znanju. A sad, šta ja tu mogu točno napravit ne znam, ali izgleda da ću morat dodatno zainteresiravat djecu kod kuće s(likovnicama i zanimljivim pričama npr.) da bi zavoljeli bar neko učenje i da im ja pokažem kroz svoj primjer šta su greške i kako su one normali proces učenja i života.

    U svakom slučaju ne mislim da treba ići protiv učiteljice, i smatram jako lošim kad djetetu u prvom razredu stvoriš preispitivanje autoriteta jedine učiteljice jer to može biti katastrofalno i nikako to ne bi uspoređivala sa pripadnošću nekoj vojsci kasnije primjerice. Također ako je neki nastavnik nasilnik, to je skorz drugačija vrsta zajeba i ne uspoređujem s ovim.

    Smatram da su ispravni autoriteti poželjni i da su potrebni djeci u prvim razredima osnovne. Nekome trebaš vjerovati, npr. roditelju kad ti kaže nemoj preko balkona, ne diraj vruće, trebaš leć do 22h, sad je vrijeme za učenje i sad treba učit, itd... inače je dijete jako nestabilno. Tek kasnije, mislim u pubertetu, treba razvijati logičko razmišljanje o autoritetima a to bi možda neki psiholozi koji rade s djecom puno bolje znali. Imam još nešto za reć, ali i ovo bi bilo dosta.

    avatar

    20.12.2009. (14:10)    -   -   -   -  

  • glenda

    mislim da postoje autoriteti i autoriteti i da treba čak i malom djetetu objasniti kada je što krivo, pa makar se dešavalo i od strane navodnog "autoriteta". Jer ako učiteljica radi takve stvari prvoškolcu ona ne zaslužuje samim time što radi u školi da ju zovemo "autoritetom". Pogotvo maloj djeci treba usaditi kritičko razmišljanje jer su takvi mali i osjetljivi često na meti raznih zlostavljača koji se predstavljaju kao autoriteti- na žalost.
    U tome svemu najvažniju ulogu ima roditelj koji mora u svakom trenutku procjenjivati tko i kako na dijete utječe, voditi ga kroz zamke odrastanja, a opet na način koji nije destruktivan za djetetovu osobnost....
    kaj hoću reći- nije svaka učiteljica dobra učiteljica i roditeljev je zadatak da stane na stranu djeteta i to tako da dijete zna da je roditelj na njegovoj strani. Postoje više instance kojima se može obratiti jer vjerovali ili ne ako se roditelji udruže protiv takve učiteljice može se mnogo postići pa i u ovom našem sistemu. Takvo ponašanje je u našim školama i zakonom zabranjeno. Prosvjetne inspekcije služe za takve slučajeve. Naravno, u tome ne treba pretjerivati, ali kada se radi o tako očiglednom zlostavljanju djeteta ne bi bilo od zgorega da se bar ode porazgovarati sa ravnateljem.
    Ja imam dijete istih godina i desilo se i čak i zlostavljanje od strane autoriteta takozvanog, u vrtiću kada smo morali objasniti malome da nisu sve tete dobre tete i da ono što mu se dešavalo nije bilo u redu ( psihičko i emocionalno zlostavljane, pogledala ja u knjigu). Ono što je bilo problematično u svemu tome je da smo mi dozvolili da to traje kojih godinu i pol dok dijete nije imalo potencijalno ozbiljnijih problema- depresivnost, agresivnost, javio se tik, razdražjivost... i to sve kod petgodišnjaka. Iz cijele te situacije mi smo se samo povukli ispisali maloga iz vrtića, pod parolom "nebumo sad delali probleme", ali još uvijek ponekad pomislim da je trebalo i na drugi način reagirati, jer takav ne-odgoj u tom vrtiću traje i dalje.... da se razumijemo, taj je vrtić super za mirne i umiljate curice, ali kad je u pitanju živahniji dečko.....

    avatar

    20.12.2009. (16:27)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Učitelji trebaju biti vodiči, a ne goniči. :)
    Onaj Hićo na kraju ti je poprilično suvišan. I sama si opisala kako se ovdje, i prostorno i vremenski daleko od njega autoritet puši s istim žarom. :

    avatar

    20.12.2009. (17:08)    -   -   -   -  

  • tnt

    psihičko i fizičko zlostavljanje po meni ne bi trebalo uspoređivati sa pogrešnim načinom rada.

    avatar

    20.12.2009. (21:02)    -   -   -   -  

  • (Ne)pristojne erotske priče

    ...kako je krenulo, neki bi učitelji bili najsretniji kada bi roditelji odradili cijeli posao...jer oni su ionako prezauzeti štrajkovima i istjerivanjem pravde. Žalosno je da se takav plemenit poziv iskvario kroz godine. U svakom slučaju, učiteljski posao jest postplaćen, ali što se desilo s ljubavi prema to pozivu i saznanjem da upravo oni stvaraju budućnost ove države koja bi na kraju i njima trebala osigurati prosperitet...hm...topli pozdrav s ledom okovonag kontinenta :-)

    avatar

    21.12.2009. (08:10)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Potpisujem Elle. samnom nitko nije radio ali to ne znači da roditelji nisu vodili računa o meni. Ako je nešto zapelo roditelji su mi pomogli. Uredno su odlazili na roditeljske sastanke i informacije i sve je štimalo. Po istom principu radila sam i ja sa svojom kćeri. I strašno mi idu na živce mame koje kao da idu u školu umjesto svoje djece. Pa čitaju lektiru umjesto djece (znači li to da je nisu pročitale kad su one išle u školu, he he he), pa pišu sastavke umjesto djece...Jedno je pomoći svom djetetu a drugo je raditi sve umjesto njega i na kraju napraviti nesposobnog debila od djeteta. Na žalost, danas učitelji očekuju od roditelja takvo ponašanje. Mene je jednom ošpotala učiteljica moje kćeri da zašto ne sjednem i ne radim s njom jer mogla bi imati same petice umjesto četvorki. Ja sam joj rekla da meni petice nisu bitne nego mi je važnije da mi dijete odraste u samostalnu osobu koja se sama može snaći u životu. I da moja mama nije sjedila kraj mene dok sam učila pa sam svejedno imala odlične ocjene i da mi ne pada na pamet da umjest svog djeteta idem u školu. Evo npr, svake godine smo morali naknadno kupovati zbirku matematike koja košta oko sto kuna. Jednog dana je učiteljica rekla da roditelji moraju zadati 20 zadataka djeci iz glave, ne iz zbirke. Pasmater, za koji kurac onda služi zbirka? I još da to moraju djeci pregledati ako je točno. A što kad su roditelji debili za matematiku kao npr ja?
    I onda djeca dođu u srednju školu gdje se očekuju da budu samostalna i kad im većina roditelja ne može puno pomoći oko gradiva.

    avatar

    21.12.2009. (09:03)    -   -   -   -  

učitavam...