Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • grinch

    sad sam tek skužila da sam te 2007e prvu kategoriju zamijenila trećom. iz troje u prazno. bah. neuspješno jer jedno i drugo očito nisu isto tak da ni ne mogu jedno drugome biti (prava) zamjena. fali mi to u troje.
    a otkriti ko/ što se krije iza nicka je kao gledati film(rađen prema knjizi) nakon što si knjigu pročitao. to iza nicka nema apsolutno nikakve šanse biti boljim/ zanimljivijim od one idealne slike koju je tvoj um u glavi složio. mislim, ona je već sama po sebi najbolja što može biti.

    avatar

    17.12.2009. (14:50)    -   -   -   -  

  • catwalk

    U vezi tračanja, rekla bih da ima dvije bitne dimenzije: olakšavanje i sitnodušje. Obično se izmjenjuju. Na tankoj žici na kojoj balansiraju te dvije zvijeri, uspostavlja se i granica između komentiranja i tračanja, te terapeutskog učinka trača i motivacijskog, huškačkog, destruktivnog. Ali i jedna i druga dimenzija ujedinjuju, toliko su isprepletene i moćne (psihološki) da zbilja nekako i jesu nešto jako, jako intimno u životu para, trokuta, možda i bloga (ili barem blogovskog zakulisja). Blog, osim što stvara novi, snažan, upravljiv identitet za kojim je žudio bloger za čije ime uskoro više nitko neće pitati, otvara nevjerojatne mogućnosti mulitipliciranja jedan na jedan i trokut situacija u ogromnu arenu, na dva nivoa: onaj reprezentativni, primjerni, za glancanje taštine i personaliti menadžment (ovo prvo je dobro primijetio Igor Mandić) te drugi, zakulisni, za "širenje područja intimne borbe". Tu tek možeš postati sve ono što onaj s imenom i prezimenom nije mogao ni slutiti. Jer su svi elementi imidža upravljivi (avatar, ikona, naziv bloga, nick, tema). Imaginarni lik postaje stvarniji od stvarnog, i važniji, uzbudljiviji, ali i važniji za osobni napredak (pitanje identiteta). Postoje i statusi u imaginarnom svijetu - zato bismo mogli, teoretski, i željeti saznati tko je naš susjed na blogu ili na forumu jer bi nas mogla uzbuđivati pomisao da je netko jako cool. :D Iako dostupno svakome, samo neki mogu postati netkoi u tom drugom svijetu, a načini kako se dolazi do te pozicije mislim da su posebno uzbudljivi. Stvarnom svijetu paralelan sustav kreative koji se ipak sve više strukturira i hijerarhizira, ne bi li se moglo i tako reći? I koji sve više služi kao prudužena ruka nesigurnog stvarnog identiteta.
    Tako nešto, malo brljam na temu, a ti imaš zanimljivih uvida u ovom tekstu. Zgodno mi je ovo o komotnosti i bliskosti, odnosno striptizu fizike i psihe, te još neki pojmovi (bezobzirno mišljenje, odnosno pisanje, npr.).

    avatar

    17.12.2009. (21:19)    -   -   -   -  

  • catwalk

    Napisala sam ogroman komentar i izgleda da je nestao. Ne mogu ga više naći u historyju i ne znam hoće li se ukazati naknadno, možda ga samo ja ne vidim - pisat ga ponovo ne mogu. A ništa, zabilježit ću se u knjigu gostiju, kad sam već tu.

    avatar

    17.12.2009. (21:26)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    @catwalk - Pretpostavljam da je izgubljeni komentar ovaj gore, kojeg ipak vidimo, ili ga ja barem vidim (mada je čudno da mi u broju komentara stoji jedan manje nego što ih stvarno ima). U svakom slučaju, komentar ti je sjajna dopuna mom postu; moglo bi se reći da sam i čekao hoće li stići takvo nešto. Moja uvodna rečenica je bila namjerno netočna u korist fokusiranja na osnovnu misao; kad sam pisao ''trač je prekrasna riječ'', bio sam odmah svjestan da izgovaram poluistinu. Nekada jest prekrasna, kao u slučaju koji sam opisao, kad je trač obrambene prirode, i uostalom faktor zbližavanja i proboja potopljene istine na površinu. A nekada je, naravno, trač ružna pojava, kad je riječ o agresivnom i zločestom olajavanju. Također, dobro si me dopunila s očitanjem dualiteta terapija/zakulisje u svim tipovima povjerljivosti - kako u troje, tako i u dvoje i na blogu. Odlična formulacija. I napokon s imenovanjem ''strukturiranja i hijerarhiziranja'', što sam podrazumijevao, ali sam iz nekog razloga propustio eksplicirati.

    avatar

    18.12.2009. (14:51)    -   -   -   -  

  • catwalk

    Je, to je taj komentar gore. Iz nekih razloga, tehničkih očito, komentar se ne prikaže - pomislila sam da sam ga skroz izgubila jer mi se drugi komentar prikazao a prvog nigdje. Sve ok, bilo mi je drago sudjelovati u nadopunama i tako to. :D Zanimljiva tema i obrada, u svakom slučaju, hvala na tome.

    avatar

    20.12.2009. (03:48)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    uživala čitajući. imala bnih ponešto i za reći, ali nikako da se dogovore Zona i Julijana, ma koliko ja bila uvjerena da su jedno :)

    avatar

    23.12.2009. (12:35)    -   -   -   -  

  • Helada

    Upravo zato što blog može pisati svatko, kao i raspravljati na forumima, ja na svaki pseudonim gledam kao na potencijalnoga genija, koliko se god neslagala s onim što piše.
    Osobno uvijek važem što ću reći i, osim s roditeljima, ni s kim nisam potpuno bliska ni komotna. Imam prijateljicu, ali stalno se bojim da ću je izgubiti ako kažem štogod pogrešno.
    Također, idem zbog nekih problema psihijatrici i ona zna puno o meni, ali to ne znači da i od nje neke stvari ne skrivam.
    Zanimljiva analiza. :)

    avatar

    23.12.2009. (13:06)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Dragi moj sugrađanine, baš uživam u ovim tvojim analizama i raščlanjivanju naoko neupitnih životnih situacija, a zapravo su intrigantnije od mnogih tzv. gorućih tema koje okupiraju većinu prosječnih umova. Što se tiče trača, razgovor o nekoj trećoj osobi za mene je potpuno prirodan jer ako razgovaramo o tisuću i jednoj stvari koje sačinjavaju ovaj svijet, zašto onda, pobogu, ne bismo razgovarali i o ponekim ljudima koji čine isti taj svijet? Nitko nije nedodirljivo sveto tele da bi nam bio razgovorni tabu, dapače, općenito prezirem tabue. :)

    Međutim, ono što u razgovorima o drugim ljudima ne volim jest - zloba. Kada netko sa zlobnim, uvredljivim nakanama priča o drugim ljudima, kada benignost razgovora prelazi u liječenje vlastitih kompleksa, kada se koriste ružne i vulgarne riječi i osjeti taj neki ton pokvarenosti i zlobe. Iz takvih se razgovora isključujem, a moram primijetiti da su im posebno sklone žene, tim više ako je tema razgovora neka druga žena. To je ružno, nimalo ženstveno, gadljivo je i, zapravo, vrijedno elementarnog žaljenja. :(

    Intimnost u dvoje je već nešto drugo, nešto u čemu uživam i u čemu težim i komociji i bliskosti. Naravno, ako je prava osoba u pitanju, ako osjetim da je prava. I upravo ta komocija i ta bliskost (tj. međusobna sposobnost prepuštanjima istima) su mi svojevrsni indikator određenog odnosa. :)

    A blog... za njega nekako uopće ne vežem povjerljivost. Iz razloga što uživo otvoreno pričam o svemu onome o čemu pišem na blogu. Blog je ipak javan i ne mogu ga doživljavati kao neki skriveni, intimni dnevnik jer ako svoje riječim dijelim sa stotinama ljudi koji dnevno posjete moju blog-adresu, gdje su tu intima i skrovitost? Nema ih niti ih treba biti, blog je društveni dio mene, a onaj intimni... on je na drugoj strani, daleko od virtualnih bespuća. Tim više što svi ljudi oko mene znaju za moj blog, čitaju ga i sa mnom komentiraju, ništa ne skrivam, transparentna sam i ponosim se svakom napisanom mišlju, bez težnje da ih skrivam od sebi bliskih osoba. :)

    Jedina žalosna stvar kod bloga je što se iza ovdašnjih nickova skriva podosta provjerenih neuravnoteženih i iskompleksiranih osoba koje to pokušavaju skriti lažima, očekujući da ljudi to popuše. Hm, ja nisam pušačica. ;))

    avatar

    03.01.2010. (11:44)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Jako zanimljiv post. Često sam znala razmišljati o ovim pitanjima, a pogotovo o onome: tko je stvarni lik, onaj pseudonim, ili osoba iza pseudonima? Kad smo zaštićeni nadimkom, nickom, pseudonimom, spremniji smo na iskrenost, u stilu"baš me briga, nitko ne zna da sam to ja". Sjećam se jednog chat servisa gdje su neki ljudi bezobzirno pljucali po drugima. Kad sam stupila u direktni kontakt s tim ljudima, pravdali su se"Znaš, ja ti u stvarnom životu nisam takav/takva, to ja samo na chatu/blogu/forumu...inače sam skroooz drugačija osoba". Ja mislim da je situacija upravo obrnuta. Pravi mi smo tek kada se možemo sakriti. Nažalost?

    avatar

    13.01.2010. (09:39)    -   -   -   -  

  • grinch

    daj ajde, izbaci nekaj novo, znam da imaš u kompu :P
    prošlo je već skoro mjesec dana a ja svaki dan ko bedak klikćem u prazno..
    make my day. barem jedan.

    avatar

    13.01.2010. (14:59)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...