Slovenija u ovom trenutku ima bolju protuzračnu obranu od Hrvatske, i to je činjenica. Slovenska vojska posjeduje protuzračne sustave »Roland II«, što je bolje od bilo čega što HV ima, ukoliko se izuzmu oni djelovi nesretnog ruskog sustava S-300, koji nikada nije stavljen u pogon. General-bojnik Vlado Bagarić, zapovjednik HRZ-a i PZO-a, u posljednjem broju »Hrvatskog vojnika« najavio je da se PZO niti neće razvijati, čime bi Hrvatska spala na niske grane kada je samostalna obrana zračnog prostora u pitanju.
16.12.2009. (12:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brb 2
ZAGREB – Ukoliko bi Hrvatska odlučila da je u njezinom interesu da zračni prostor nadzire zrakoplovstvo neke druge države, što su kao mogućnost predsjednik države i izaslanik ministra obrane prvi put javno spomenuli prije nekoliko dana, postala bi tako najmnogoljudnija europska zemlja koja je obranu neba prepustila nekome drugome.
Naime, danas nekoliko manjih država zahvaljujući bilateralnim ugovorima imaju tako sređen nadzor neba, a u nekim slučajevima im druge zemlje pokrivaju i teritorijalni dio. Radi se primjerice o Andori, Lihtenštajnu, San Marinu...
S druge strane, klasični nadzor neba za druge države NATO obavlja za Litvu, Latviju, Estoniju i Sloveniju. Pribaltičke države za takvu uslugu plaćaju četiri milijuna dolara godišnje NATO-u, a kako je model malo drugačiji od slovenskog, dužni su i zbrinjavati dio NATO-ovog osoblja na svom teritoriju. Baltički model je jednostavan: po jedna NATO-članica svaka tri ili četiri mjeseca daje svoje avione, koji idu na toliko razdoblje u te države, i oni nadziru zračni prostor iznad tih država.
Kod Slovenije je priča malo »tajnovitija«: službeno se ne zna koliko susjedi plaćaju za usluge »air-policinga« i »air-monitoringa«, a iako se radi o NATO-operaciji, čitav nadzor obavlja talijansko zrakoplovstvo. Tajnovitost ugovora dovela je do brojnih spekulacija, tako da se procjene vrijednosti ugovora na godišnjoj razini kreću sve do 30 milijuna eura. Po logici, Slovenija ipak plaća više od baltičkih država, s obzirom da Sjevernoatlanskom savezu na strateškoj osnovi odgovara snažna prisutnost na Baltiku, koji se nekad doživljavao barom Sovjetskog Saveza.
Vojni analitičar Igor Tabak smatra da bi prepuštanje zračnog nadzora nekoj drugoj zemlji imalo smisla ako bi bilo planski smišljeno, što sada nije slučaj.
– Ono što je u posljednjih par dana izjavljivano »palo je s Marsa« iz tri razloga: pod jedan, baca u smeće sve dugoročne dokumente koje smo za vojsku izrađivali, pod dva, negira mnogo odluka Sabora i pod tri, jednostavno nije faktografski točno. Tuđi zračni nadzor na Baltiku je dao dobre rezultate, dok je slovenski primjer pokazao neučinkovitost, pojašnjava Tabak, za kojega je problematična činjenica da bi se kontrola iz ruku HRZ-a dala nekome drugome. Jer, to bi značilo da je mnogo ljudskih sudbina »na bubnju«.
– Oni koji razmatraju ustupanje »air-policinga« vjerojatno ne znaju što bi bilo s infrastrukturom i ljudstvom u zrakoplovstvu. Prepuštanje na prvu loptu djeluje dobro, jer je na godišnjoj razini jeftinije, a našoj se politici često takve stvari sviđaju. To što dugoročno ništa ne donosi, nije ih briga. Radi se o improvizaciji koja je u našem sigurnosnom sustavu ostala još od rata. Kada se pogledaju iznosi koji bi bili plaćeni nakon nekoliko godina nadzora, zatim negativnosti s vremenom odaziva drugog zrakoplovstva te uz to i uništavanje vlastitog sustava, čini se apsurdnim takvu stvar napraviti danas. Ustupanje nadzora ima smisla kada se odlučuje imati ili nemati uopće zrakoplovstvo, ovo kod nas je jeftina politička ad-hoc odluka, kaže Tabak.
16.12.2009. (12:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brb
HR protuzračna obrana lošija od slovenske
Slovenija u ovom trenutku ima bolju protuzračnu obranu od Hrvatske, i to je činjenica. Slovenska vojska posjeduje protuzračne sustave »Roland II«, što je bolje od bilo čega što HV ima, ukoliko se izuzmu oni djelovi nesretnog ruskog sustava S-300, koji nikada nije stavljen u pogon. General-bojnik Vlado Bagarić, zapovjednik HRZ-a i PZO-a, u posljednjem broju »Hrvatskog vojnika« najavio je da se PZO niti neće razvijati, čime bi Hrvatska spala na niske grane kada je samostalna obrana zračnog prostora u pitanju.
16.12.2009. (12:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brb 2
ZAGREB – Ukoliko bi Hrvatska odlučila da je u njezinom interesu da zračni prostor nadzire zrakoplovstvo neke druge države, što su kao mogućnost predsjednik države i izaslanik ministra obrane prvi put javno spomenuli prije nekoliko dana, postala bi tako najmnogoljudnija europska zemlja koja je obranu neba prepustila nekome drugome.
Naime, danas nekoliko manjih država zahvaljujući bilateralnim ugovorima imaju tako sređen nadzor neba, a u nekim slučajevima im druge zemlje pokrivaju i teritorijalni dio. Radi se primjerice o Andori, Lihtenštajnu, San Marinu...
S druge strane, klasični nadzor neba za druge države NATO obavlja za Litvu, Latviju, Estoniju i Sloveniju. Pribaltičke države za takvu uslugu plaćaju četiri milijuna dolara godišnje NATO-u, a kako je model malo drugačiji od slovenskog, dužni su i zbrinjavati dio NATO-ovog osoblja na svom teritoriju. Baltički model je jednostavan: po jedna NATO-članica svaka tri ili četiri mjeseca daje svoje avione, koji idu na toliko razdoblje u te države, i oni nadziru zračni prostor iznad tih država.
Kod Slovenije je priča malo »tajnovitija«: službeno se ne zna koliko susjedi plaćaju za usluge »air-policinga« i »air-monitoringa«, a iako se radi o NATO-operaciji, čitav nadzor obavlja talijansko zrakoplovstvo. Tajnovitost ugovora dovela je do brojnih spekulacija, tako da se procjene vrijednosti ugovora na godišnjoj razini kreću sve do 30 milijuna eura. Po logici, Slovenija ipak plaća više od baltičkih država, s obzirom da Sjevernoatlanskom savezu na strateškoj osnovi odgovara snažna prisutnost na Baltiku, koji se nekad doživljavao barom Sovjetskog Saveza.
Vojni analitičar Igor Tabak smatra da bi prepuštanje zračnog nadzora nekoj drugoj zemlji imalo smisla ako bi bilo planski smišljeno, što sada nije slučaj.
– Ono što je u posljednjih par dana izjavljivano »palo je s Marsa« iz tri razloga: pod jedan, baca u smeće sve dugoročne dokumente koje smo za vojsku izrađivali, pod dva, negira mnogo odluka Sabora i pod tri, jednostavno nije faktografski točno. Tuđi zračni nadzor na Baltiku je dao dobre rezultate, dok je slovenski primjer pokazao neučinkovitost, pojašnjava Tabak, za kojega je problematična činjenica da bi se kontrola iz ruku HRZ-a dala nekome drugome. Jer, to bi značilo da je mnogo ljudskih sudbina »na bubnju«.
– Oni koji razmatraju ustupanje »air-policinga« vjerojatno ne znaju što bi bilo s infrastrukturom i ljudstvom u zrakoplovstvu. Prepuštanje na prvu loptu djeluje dobro, jer je na godišnjoj razini jeftinije, a našoj se politici često takve stvari sviđaju. To što dugoročno ništa ne donosi, nije ih briga. Radi se o improvizaciji koja je u našem sigurnosnom sustavu ostala još od rata. Kada se pogledaju iznosi koji bi bili plaćeni nakon nekoliko godina nadzora, zatim negativnosti s vremenom odaziva drugog zrakoplovstva te uz to i uništavanje vlastitog sustava, čini se apsurdnim takvu stvar napraviti danas. Ustupanje nadzora ima smisla kada se odlučuje imati ili nemati uopće zrakoplovstvo, ovo kod nas je jeftina politička ad-hoc odluka, kaže Tabak.
16.12.2009. (12:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...