Ništa veliko ne možemo učiniti, ali možemo mnogo maloga, a s velikom ljubavlju.
Majka Tereza
Pozdrav tebi !
14.12.2009. (10:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Već nekoliko dana ne mogu otvoriti tvoj blog. I evo, napokon. Čitam, trudim se misliti. Najteže je živjeti pravilno okružen vremenima-bremenima. Ali upornošću, darovanim vremenom da iznova čekamo i slavimo rođenje, može čovjek puno, skoro sve. Pozdrav.
17.12.2009. (12:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ mamaposebnogdjeteta, da, jedno vrijeme ni ja nisam mogla ući u svoj blog, ne znam što se događalo, a nije me puno ni brinulo jer sam imala preokupacije u kući oko radova i preinaka i bila silno zaposlena i umorna da bi o tome razmišljala - sad je sve pri kraju, a evo, može se i ući, bar sada. ... Teško je moći misliti kada je čovjek preopterećen i kada se brige samo slažu jedna na drugu, potrebna je velika koncentracija da se tada zadube u nešto, da pokuša proniknuti u to, zanemari emocije koje naviru i sva ostala stanja koja ga ometaju ... da dođe do trezvenog i razumnog rješenja, dođe do toga da napravi najviše koliko je moguće u datoj situaciji. Često sam bila u takvim situacijama i nemogućnosti napraviti išta jer su nas blokirala neprestana 'ružna' događanja i nikako se nije moglo naprijed; puno se htjelo, ništa se ne bi napravilo, a mi bi sve više slabili. Postići ravnotežu stvarnoga, realno minimalno očekivanoga i željenoga (sna, kako to nazivam, ali ga tim nazivom ne proglašavam nemogućim, stremim k njemu, a uz njega se ne vežem da bi me razočaravalo nedostignuto i ne postavljam rokove i uopće ostavarenje pa me i malo od toga što se dogodi veseli, a taj 'san' me neprestano nosi naprijed, vidim ga kao cilj koji ni ne mora biti ostvaren, ne u ovome životu i ne mojim življenjem - zapetljah, ali u sebi znam kako sam do toga teškom mukom, lomljenjem i molitvom došla, a opet znam da sam često u novim težim situacijama ponovno bila i jesam na ispitu i nanovo morala raditi na sebi, nanovo se preispitivati, hraniti i molitvom snažiti Bogu prepuštajući i čvrsto se pouzdavajući u dobar ishod, kakav god da bio, kakav mi je On namjenio - a On nam samo dobro može dati, meni/nama na korist). Čovjek može puno, uz Boga se može još i više, jako, jako puno, ali samo Bog može sve, i ono nemoguće ... I kad sam god pred zidom to mi je više nego jasno i molila ja i prije i stalno, ali tada molim najiskrenije, najponiznije, ovisnije (kao dijete o Ocu kojemu čvrsto vjeruje), sa jakom vjerom potpuno svjesna tko sam i koliko sam samo slab čovjek koji je ograničen, potpuno svjesna da svaki uspjeh i napredak, izlazak dolazi samo po Njemu i sa Njim. I stoga je potrebno truditi se da nikada ne izađemo iz Njega, iz Ljubavi Njegove, kako bi nam život i sve što se u životu događa i što život nosi bio lakši (jer On je za nas i radi nas tu) i kako bi u sebi u našim dubinama zadržali radost, unatoč svemu. ... Ali upornošću, darovanim vremenom da iznova čekamo i slavimo rođenje, može čovjek puno, skoro sve ... ... Spremam se navratiti k tebi kao i mnogima koje sam ove dane zanemarila, samo da Gospodin da da ovo sve završi (sa radovima i majstorima) na dobro i da se malo pred Božić, nadam se od ponedjeljka, odmorimo i u dubinama, iskreno se ispovjedivši, srca očistimo, mirom napunimo i radosni se pripremimo za dolazak, za Božić. Da proslavimo ! ! !
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
17.12.2009. (19:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duliba
Ništa veliko ne možemo učiniti,
ali možemo mnogo maloga,
a s velikom ljubavlju.
Majka Tereza
Pozdrav tebi !
14.12.2009. (10:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Već nekoliko dana ne mogu otvoriti tvoj blog. I evo, napokon. Čitam, trudim se misliti. Najteže je živjeti pravilno okružen vremenima-bremenima. Ali upornošću, darovanim vremenom da iznova čekamo i slavimo rođenje, može čovjek puno, skoro sve. Pozdrav.
17.12.2009. (12:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ mamaposebnogdjeteta,
da, jedno vrijeme ni ja nisam mogla ući u svoj blog, ne znam što se događalo, a nije me puno ni brinulo jer sam imala preokupacije u kući oko radova i preinaka i bila silno zaposlena i umorna da bi o tome razmišljala - sad je sve pri kraju, a evo, može se i ući, bar sada.
...
Teško je moći misliti kada je čovjek preopterećen i kada se brige samo slažu jedna na drugu, potrebna je velika koncentracija da se tada zadube u nešto, da pokuša proniknuti u to, zanemari emocije koje naviru i sva ostala stanja koja ga ometaju ... da dođe do trezvenog i razumnog rješenja, dođe do toga da napravi najviše koliko je moguće u datoj situaciji. Često sam bila u takvim situacijama i nemogućnosti napraviti išta jer su nas blokirala neprestana 'ružna' događanja i nikako se nije moglo naprijed; puno se htjelo, ništa se ne bi napravilo, a mi bi sve više slabili. Postići ravnotežu stvarnoga, realno minimalno očekivanoga i željenoga (sna, kako to nazivam, ali ga tim nazivom ne proglašavam nemogućim, stremim k njemu, a uz njega se ne vežem da bi me razočaravalo nedostignuto i ne postavljam rokove i uopće ostavarenje pa me i malo od toga što se dogodi veseli, a taj 'san' me neprestano nosi naprijed, vidim ga kao cilj koji ni ne mora biti ostvaren, ne u ovome životu i ne mojim življenjem - zapetljah, ali u sebi znam kako sam do toga teškom mukom, lomljenjem i molitvom došla, a opet znam da sam često u novim težim situacijama ponovno bila i jesam na ispitu i nanovo morala raditi na sebi, nanovo se preispitivati, hraniti i molitvom snažiti Bogu prepuštajući i čvrsto se pouzdavajući u dobar ishod, kakav god da bio, kakav mi je On namjenio - a On nam samo dobro može dati, meni/nama na korist).
Čovjek može puno, uz Boga se može još i više, jako, jako puno, ali samo Bog može sve, i ono nemoguće ... I kad sam god pred zidom to mi je više nego jasno i molila ja i prije i stalno, ali tada molim najiskrenije, najponiznije, ovisnije (kao dijete o Ocu kojemu čvrsto vjeruje), sa jakom vjerom potpuno svjesna tko sam i koliko sam samo slab čovjek koji je ograničen, potpuno svjesna da svaki uspjeh i napredak, izlazak dolazi samo po Njemu i sa Njim. I stoga je potrebno truditi se da nikada ne izađemo iz Njega, iz Ljubavi Njegove, kako bi nam život i sve što se u životu događa i što život nosi bio lakši (jer On je za nas i radi nas tu) i kako bi u sebi u našim dubinama zadržali radost, unatoč svemu.
... Ali upornošću, darovanim vremenom da iznova čekamo i slavimo rođenje, može čovjek puno, skoro sve ...
...
Spremam se navratiti k tebi kao i mnogima koje sam ove dane zanemarila, samo da Gospodin da da ovo sve završi (sa radovima i majstorima) na dobro i da se malo pred Božić, nadam se od ponedjeljka, odmorimo i u dubinama, iskreno se ispovjedivši, srca očistimo, mirom napunimo i radosni se pripremimo za dolazak, za Božić.
Da proslavimo ! ! !
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
17.12.2009. (19:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...