Otkud grickalice i politika. Naime, recimo, tebe je splet okolnosti doveo do toga da i dalje živiš dječački, a što je dosta lijepo, dok recimo, ja mogu dati komentar s gledišta nekog kome je pojam dobrog života sviranje instrumenta, vlakići, brzi auto i promiskuitet - dakle, ista ta dječačka sreća - no umjesto toga ima posao, stan, obitelj i slično. Mene je splet okolnosti, recimo, po defaultu ubacio u taj stil života, kao i ogromnu većinu. Zašto onda ljudi imaju grickalice i pričaju o politici? Jednostavno, to je ono što im prevlada u životu. O politici ovisi kakvu ćeš imati plaću i sukladno tome hoćeš li preživjeti do sljedećeg prvog. To postaje glavna preokupacija, jer stalno treba para - da platiš režije, pelene, kredit i sve ostalo. A grickalice u urednom stanu su tu, jer kad se jebeš cijeli dan na poslu, kad ti doma djeca skaču po glavi, onda težiš nekom redu kako bi kompenzirao kaos životnih problema. Kreiraš red koji ti inače ne treba. Da ne radiš ništa, pucao bi ti penis da ti majica leži na hrpi hrane od jučer. Jer to, realno, nije nikakav problem.
Ja sam u fazi promišljanja o svemu tome, i sve više sam mišljenja da, uz određenu investiciju truda, moguće je postići takav relativno lagodan i nematerijalan život i to sam si odredio u 5-godišnji plan. U tome je moguće naći optimizam.
09.12.2009. (12:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pogotovo ne volim bit sam. Bivša i ja smo maltretirali vezu nekih 26mjeseci, ogadili se bogu, zato kaj me bez previše zdrave logike držala jedna glupa ideja da je lijepo kad postoji neka poluvirtualna osoba (koju vidiš jednom tjedno) koja ti može svaku večer poslati poruku podrške. Tipa 'život jest qurac, al ja sam tu, ne baš uz tebe, al tu negdje'. Zadnji dotrajali zid u tvom životu koji ti ostane, i nije preveć čvrst, al se možeš na njega nekako osloniti. I onda mi je pukla ova tvoja žila užasa i kužio sam da to tak nejde. Sad sam nekakav poluinvalid jer je ipak nekaj iščupano iz srca, al to me eto hrani. I bolje kužim stvari sad, i nakon 26mjeseci mentalnog zastoja opet napredujem.
a kaj se humora tiče... rekao bih da si mi povezao sve ideje u glavi i u 5ujutro ih servirao u jedan vrlo suvisli monolog. sve potpisujem ;)
10.12.2009. (00:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gazdinho
E, ovak.
Otkud grickalice i politika. Naime, recimo, tebe je splet okolnosti doveo do toga da i dalje živiš dječački, a što je dosta lijepo, dok recimo, ja mogu dati komentar s gledišta nekog kome je pojam dobrog života sviranje instrumenta, vlakići, brzi auto i promiskuitet - dakle, ista ta dječačka sreća - no umjesto toga ima posao, stan, obitelj i slično. Mene je splet okolnosti, recimo, po defaultu ubacio u taj stil života, kao i ogromnu većinu. Zašto onda ljudi imaju grickalice i pričaju o politici? Jednostavno, to je ono što im prevlada u životu. O politici ovisi kakvu ćeš imati plaću i sukladno tome hoćeš li preživjeti do sljedećeg prvog. To postaje glavna preokupacija, jer stalno treba para - da platiš režije, pelene, kredit i sve ostalo. A grickalice u urednom stanu su tu, jer kad se jebeš cijeli dan na poslu, kad ti doma djeca skaču po glavi, onda težiš nekom redu kako bi kompenzirao kaos životnih problema. Kreiraš red koji ti inače ne treba. Da ne radiš ništa, pucao bi ti penis da ti majica leži na hrpi hrane od jučer. Jer to, realno, nije nikakav problem.
Ja sam u fazi promišljanja o svemu tome, i sve više sam mišljenja da, uz određenu investiciju truda, moguće je postići takav relativno lagodan i nematerijalan život i to sam si odredio u 5-godišnji plan. U tome je moguće naći optimizam.
09.12.2009. (12:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prva fronta
Pogotovo ne volim bit sam. Bivša i ja smo maltretirali vezu nekih 26mjeseci, ogadili se bogu, zato kaj me bez previše zdrave logike držala jedna glupa ideja da je lijepo kad postoji neka poluvirtualna osoba (koju vidiš jednom tjedno) koja ti može svaku večer poslati poruku podrške. Tipa 'život jest qurac, al ja sam tu, ne baš uz tebe, al tu negdje'. Zadnji dotrajali zid u tvom životu koji ti ostane, i nije preveć čvrst, al se možeš na njega nekako osloniti. I onda mi je pukla ova tvoja žila užasa i kužio sam da to tak nejde. Sad sam nekakav poluinvalid jer je ipak nekaj iščupano iz srca, al to me eto hrani. I bolje kužim stvari sad, i nakon 26mjeseci mentalnog zastoja opet napredujem.
a kaj se humora tiče... rekao bih da si mi povezao sve ideje u glavi i u 5ujutro ih servirao u jedan vrlo suvisli monolog. sve potpisujem ;)
10.12.2009. (00:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...