nikad nećeš moći pobjeći od njega, uvijek će te pratiti poput gladne zvijeri,svako sjećanje svaka misao,rečenica,izjava, dodir, pratit će te u kojem god gradu se ti nalazila,...znam iz vlastitog iskustva...i predobro znam kako je to čeznuti za nekim gradom, gradom u kojem smo našli ili ostavili sebe... i uspjela sam otići u svoj grad, u isti gdje je i on, i znam da ga mogu sresti svaki tren, i tako mi je blizu, i to me boli, ali svejedno, da ne umirem tu, umirala bi u drugom gradu, u kojem ne bih mogla pitati prolaznika gdje je on, što je s njim,...a ovako, boraveći u gradu u kojemu iznova nalazim sebe, umiranje iznutra se čini lakšim...
08.12.2009. (21:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zašto ne bi pokušala smanjiti taj grč želje koji te toliko zgrčio da uvjeravaš sebe da ne možeš dalje. Je li to istina? Ne moći ili ne željeti dalje? Kao kad te uhvati grč u moru. Plivaš i guštaš u tom moru, opuštena, lijepo ti je, plivaš, roniš....u jednom trenutku shvatiš da si otplivala predaleko, da je obala jako daleko....i isti čas te uhvati grč. U najljepšem trenutku slobode i prepuštanja moru - zakoči te jedan običan grč i gotovo je sa guštanjem. Strah je pobijedio. Opusti se i plivaj morem svog života, bez grčeva, bez strahova....a ljubav? Pa, doći će jednom i ta ljubav, onda kad se najmanje nadaš i ništa neće biti pogrešno. :-)
11.12.2009. (18:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
u potpunosti si u pravu gustirna...zapravo...neke stvari su se malo i promijenile zadnjih dana...i...možda...možda je nešto novo tu iza ugla...a onda popuste grčevi i slične brige... :D
12.12.2009. (09:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znam da je teško je vratiti povjerenje u ljude, ljubav.. ali ako ostaneš zauvijek zarobljena u svojoj opreznosti, da ne kažem strahu, možeš puno lijepog propustiti.. ne, nitko ti ne može garantirati da je upravo to u što gledaš bajka... ali ako ne pokušaš, nikad nećeš saznati. pokušaj gledati život kao mnoštvo puteva na kojima ponekad možeš i zalutati, no uvijek, baš uvijek imaš mogućnost vratiti se na raskršće s kojeg si krenula i odabrati neki drugi pravac... a ako srcu treba još malo vremena da postane jače, pusti ga slobodno još malo da odmara... duuuuuuuuuuuge i šarene ceste stoje pred tobom!
pozdrav i zagrljaj :)
12.12.2009. (18:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
io ti riscaldero
nikad nećeš moći pobjeći od njega, uvijek će te pratiti poput gladne zvijeri,svako sjećanje svaka misao,rečenica,izjava, dodir, pratit će te u kojem god gradu se ti nalazila,...znam iz vlastitog iskustva...i predobro znam kako je to čeznuti za nekim gradom, gradom u kojem smo našli ili ostavili sebe... i uspjela sam otići u svoj grad, u isti gdje je i on, i znam da ga mogu sresti svaki tren, i tako mi je blizu, i to me boli, ali svejedno, da ne umirem tu, umirala bi u drugom gradu, u kojem ne bih mogla pitati prolaznika gdje je on, što je s njim,...a ovako, boraveći u gradu u kojemu iznova nalazim sebe, umiranje iznutra se čini lakšim...
08.12.2009. (21:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Zašto ne bi pokušala smanjiti taj grč želje koji te toliko zgrčio da uvjeravaš sebe da ne možeš dalje. Je li to istina? Ne moći ili ne željeti dalje?
Kao kad te uhvati grč u moru. Plivaš i guštaš u tom moru, opuštena, lijepo ti je, plivaš, roniš....u jednom trenutku shvatiš da si otplivala predaleko, da je obala jako daleko....i isti čas te uhvati grč. U najljepšem trenutku slobode i prepuštanja moru - zakoči te jedan običan grč i gotovo je sa guštanjem. Strah je pobijedio.
Opusti se i plivaj morem svog života, bez grčeva, bez strahova....a ljubav? Pa, doći će jednom i ta ljubav, onda kad se najmanje nadaš i ništa neće biti pogrešno. :-)
11.12.2009. (18:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
so far away...
u potpunosti si u pravu gustirna...zapravo...neke stvari su se malo i promijenile zadnjih dana...i...možda...možda je nešto novo tu iza ugla...a onda popuste grčevi i slične brige... :D
12.12.2009. (09:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
OPIJMO KOČIJAŠA ŠTO VOZI NAŠE DANE
znam da je teško je vratiti povjerenje u ljude, ljubav.. ali ako ostaneš zauvijek zarobljena u svojoj opreznosti, da ne kažem strahu, možeš puno lijepog propustiti..
ne, nitko ti ne može garantirati da je upravo to u što gledaš bajka... ali ako ne pokušaš, nikad nećeš saznati.
pokušaj gledati život kao mnoštvo puteva na kojima ponekad možeš i zalutati, no uvijek, baš uvijek imaš mogućnost vratiti se na raskršće s kojeg si krenula i odabrati neki drugi pravac...
a ako srcu treba još malo vremena da postane jače, pusti ga slobodno još malo da odmara... duuuuuuuuuuuge i šarene ceste stoje pred tobom!
pozdrav i zagrljaj :)
12.12.2009. (18:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...