Jedno od najopremljenijih prostora za studente, Katoličko sveučilište 'progutalo' je čak 100 milijuna kuna, a zjapi prazno. Upravo to je razlog što je to golemo zdanje najveći crkveni financijski promašaj u posljednje vrijeme.
Početak rada odgodio je kardinal Josip Bozanić, jer se navodno nije mogla organizirati nastava.
Hrvatsko katoličko sveučilište nalazi se u bivšoj vojarni u zagrebačkoj Ilici 242. Prostire se na oko 15.000 četvornih metara prostora, u tri zgrade, koje su u trenutku preuzimanja od države zahtijevale temeljitu adaptaciju.
Obnova je počela u ljeto 2008. i trebala je završiti u rujnu, kada je državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone trebao blagosloviti zgradu.
Obnova je bila završena na vrijeme, no investitor je prozivan jer je izvođaču radova Profektusu dopustio da radi i nedjeljom, što tada zakonom nije bilo dopušteno. Štoviše, Crkva je bila ta koja je inzistirala na takvom zakonu, a onda pokleknula kako se ne bi osramotila pred uvaženim gostom. Iz nje su, pak, taj potez tumačili kao želju da Sveučilište što prije počne s radom .
No, dok su učionice za 20–200 studenata, 25 ureda za predavače, parkiralište za 100 automobila, restoran i bar za studente i profesore, 10 potpuno opremljenih apartmana za profesore i goste te u cijelosti uređena kapela bile na vrijeme gotove, zakazalo se u pripremi nastave. Za to su prije svega odgovorni u povjerenstvu Hrvatskog katoličkog sveučilišta, na čelu s pomoćnim biskupom zagrebačkim mons. Ivanom Šaškom, koji nisu znali organizirati nastavu.
Štoviše, u lipnju ove godine poništili su natječaj za upis studenata iz ožujka tvrdeći da "kvaliteta pojedinih ustrojbenih i kadrovskih elemenata našega Sveučilišta još nije na takvome stupnju da bismo mogli započeti s nastavnim radom u onoj izvrsnosti kojom bismo bili zadovoljni".
Natječaj za novu školsku godinu trebao bi biti raspisan za tri mjeseca, no i dalje je veliko pitanje hoće li na studijima sociologije, psihologije i povijesti imati tko predavati, piše Večernji list.
08.12.2009. (10:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
već sam vas izvještavala o plesnim aktivnostima, mnogovrsnim. Rado dijelim informacije, iskustvo i znanje koje smatram korisnim i važnim, sve što doprinosi kvalitetnom i kreativnom življenju. Ponesena tom Namjerom raspisala sam se i ovom prilikom.
Raduje me da vas mogu izvjestiti da se Tango u Rijeci razvija, sada i kroz udrugu Tango Del Mar. U prijevodu to je Primorski Tango - baš super zvuči. Podržimo ga svojim plesom!
RAFAELa RAMIREZa, profesionalg učitelja, koreografa i plesača argentinskog tanga, riječani su već imali prilike upoznati. Ponovo je s nama vikend koji je pred nama, petak i subota 18. i 19. prosinca 2009. Radionice su namijenjene početnom i srednjem stupnju. Dakle SVI STE POZVANI – povedite i prijatelje. Tango je društveni ples.
Šira informacija na dnu mejla. Pripremih i u attacu radi lakšeg čitanja i printanja.
Sve češće čujem za nasilje u našem gradu. Mladi ne vide primjer kreativnog izražavanja, ne vide svjetlu budućnost, nemaju oslonac u zdravim primjerma u društvu i obitelji pa nije čudo da su izgubljeni i da energiju usmjeravaju u destruktivno ponašanje.
Zašto se toliko zalažem za ples – sve vrste plesova, pokreta, glazbu ...?
Ples nam pomaže da održavamo tijelo u dobroj kondiciji, pruža nam priliku uživati i osjećati se živim, uzdiže dušu ... Kroz kulturu plesa stječu se navike lijepog ponašanja. Ukratko i najvažnije ples pruža mogućnost kreativnog izražaja i radost druženja.
Zašto se zalažem da plešu srednje i starije genercije?
Zbog svih već nabrojanih dobrobiti na fizičko, mentalno i emocionalno zdravlje, ali i radi pozitivnog primera svojoj djeci i mlađim generacijama. Budimo primjer!
Prisile i represije nikada nisu bile osobito učinkovite, a kod novih generacija su ne samo neučinkovite već suprotno. Najbolja poduka je vlastitim primjerom. Pa kad djeca i mlađi vide da plešu njihovi roditelji, tete, bake i nonići, da ih to raduje i oplemenmjuje, željet će i oni zaplesati.
Znanje plesa može nam prižiti više nego smo svjesni u mnogim životnim situacijama. Sve je vrlo povezano. Kad imamo vještinu možemo je primjeniti u životu, a što bolje znamo neku vještinu možemo biti kreativniji i više uživati. Na zabavama i većerama nećemo samo jesti i piti i dosađivati se kroz "pristojne" razgovore, nego ćemo pleasti i uživati u kreativnom druženju. I kafiće ćemo pretvoriti u plesne podije umjesto u zaguščjive i zadimljene prostore, od dima cigareta ali i od "magle" u glavama od alkohola.
Ako želite učiti Tango – petkom u Opatiji, ukoro i u Rijeci Ako želite doći na radionicu prijavite se na vrijeme jer je broj parova ograničen. Za sve javite se Tamari: mob. 095 911 07 56
Što čekamo? PLEŠIMO!!!!
S puno Entuzijazma, ELI
P.S. U attacu linkovi koje govore o mnogim dobrobitima Tanga
P.S. Što o Tangu kaže Tamara – voiteljica "Tanga Del Mar" - izvod iz mejla koji mi je poslala:,
"... Bila sam prošlu subotu vani... Na nekom koncertu i kasnije u Sabrage-u na Trsatu. Primjećujem kako nedostaje sadržaja i kako se osjeća ispraznost u kafićima. Svi nešto traže ili bježe od nečeg. Otkako je tango prisutan u mom životu, to se je promijenilo. I međuljudski odnosi su se promijenili. Postala sam otvorenija, iskrenija, pronašla put za vlastiti razvoj i samorealizaciju. Iz tanga učim o životu. On za mene nije samo ples već i životna filozofija.
Iskreno vjerujem, ako sam ja tako puno dobila time što sam primila tango u svoj život, da će na sličan način funkcionirati i za druge.
A najljepše je od svega to što objedinjava sve generacije i što otvara vrata u svim krajevima svijeta. Gdje god da odeš - postoji neka tango zajednica u kojoj ljudi pričaju univerzalni jezik pokreta i spremni su na druženje i dijeljenje.
Idemo naprijed malim ali sigurnim koracima. Radimo nešto dobro. Svi mi zajedno. I to me ispunjava ponosom, ali onim dobrim, ljudskim ponosom."
P.S. "Volim plesati, to me održava u struji života i pomaže mi da stvari ne shvaćam suviše ozbiljno". citat iz meni drage knjige, "Svetac, Surfer i Direktorica" Robina Sharme:
Časopis Re izlazi od 2001. godine u polugodišnjem ritmu, a upravo je izišao njegov 17. broj. Ovaj je broj vjerojatno je posljednji koji izlazi prema trenutnoj koncepciji, koja je nastojala obuhvatiti široko područje umjetnosti i kulture te se časopis sastojao od sljedećih rubrika: (s)misao, kulturologija, književnost, proza, poezija, likovnost, film, kazalište, glazba, strip i filozofija.
Iz sadržaja 17. broja izdvajamo bogate rubrike proze i poezije u kojima su objavljeni radovi kako poznatih i priznatih autora, tako i onih neafirmiranih, nadolazećih. Tu je i rubrika kulturologije koja se pozabavila fenomeom Cosmopolitana, kozmo-osoba i drugim, dok nam glazbena rubrika ponovo donosi svježe vijesti s pretežno off-scene. Filozofska rubrika Aletheia ephemeros odlučila se za kraj uhvatiti u koštac s marksizmom. Uz izdvojene, najnoviji zimski broj Rea sadrži i mnoge druge zanimljive radove.
Program K.U.N.S.- KUNST
PETAK,11.12.09., 21 sat,
Književna večer
ZVONKO KARANOVIĆ (Beograd)
Voditelj :DARIJA ŽILIĆ (Zagreb)
„Zvonko Karanović rođen je 1959. godine u Nišu. On je urbani pisac izrazito kosmopolitskog opredeljenja,odrastao na bitničkoj literaturi,filmu i rok muzici, pisac sa izuzetno razvijenim osećajem za bunt svakodnevnog života koji su donele devedesete godine u Srbiji. Više od jedne decenije bio je vlasnik muzičke prodavnice, gradski kulturni radnik, radijski voditelj. Ovaj pesnik, pre svega, a onda i vrlo uspešan prozaista, pripada „novoj školi“ srpske književnosti kojoj pripadaju i Srđan Valjarević, Marko Vidojković, Zoran Ćirić, Vladimir Arsenijević i Ana Vučković u užem i Vladimir Tasić, Igor Marojević, Vule Žurić i Nenad Jovanović u širem smislu. Član je Srpskog književnog društva od njegovog osnivanja.Oženjen je i ima dvoje dece. Književni rad
Književnu karijeru Karanović je započeo 1990. godine zbirkom pesama Blitzkrieg, a zahvaljujući sledećoj Srebrni surfer koja je obilovala referencama o rok kulturi nazvali su ga rokenrol i pop pesnikom. Nakon mnogo godina napisao je prvi deo trilogije Dnevnik dezertera, surovi obračun sa bivšim režimom. Više od nule je u njegovom rodnom gradu rasprodat pre nego što se i pojavio u knjižarama što mu je donelo veliku popularnost. Drugi deo trilogije doživeo je još veći uspeh, jer je Četiri zida i grad ušao u najuži izbor za NIN-ovu nagradu 2006.godine. Karanović kaže da u svojim knjigama ne želi da deli savete i da nije potrebno pronalaziti skrivene poruke, već samo želi da ostavi zabeleženo na papiru sve ono što sa sobom nosi teskoba Srbije 90-ih godina. Ovaj pisac ne želi da opisuje spoljašnju lepotu sveta, već njegovu unutrašnju tamu. Za 14 godina objavio je sedam zbirki pesama. Od 2004. godine počinje da piše prozu.“
Nedavno mu je objavljen roman „Tri slike pobede“ i knjiga sabranih pjesama u izdanju LOM-a iz Beograda.
Karanović o srpskoj književnosti
U jednom intervjuu,Karanović naglašava značaj devedesetih godina za njegovu karijeru, ali i karijeru mnogih pisaca u Srbiji. Naime, da je živeo u nekom drugom vremenu, ovaj pisac bi više putovao i uživao u životu, po njegovim rečima. Iskustvo devedesetih je veoma dragoceno, jer predstavlja neiscrpan materijal. Karanović smatra da je srpskom piscu dovoljno da se priseti svog iskustva i odmah ima pred sobom obilje književnih motiva. „Da je Nušić živeo u Srbiji, pisao bi bar dve antologijske drame godišnje“, zaključuje ovaj pisac.
Kritičari o Karanoviću
Roman Više od nule Zvonka Karanovića vraća čitaoca u vreme sunovrata srpskog društva s kraja 20.veka. U brutalnom, vrlo kritičkom, i tek na trenutke lirskom i halucinantnom suočavanju sa stvarnošću koju ne možemo zaboraviti, ali je možemo pretvoriti u priču, Karanović se opredeljuje za ulogu svedoka, a ne arbitra, što romanu Više od nule daje neophodnu dozu autentičnog, proživljenog iskustva bez kojeg pripovedanje sa umetničkim pretenzijama naprosto ne biva. Svet je u Karanovićevom romanu osmotren iz ugla gradskog života, od vrha do dna prožetog svim fenomenima urbane planetarne sredine (košarka, strip, internet, jeans-proza), a najviše muzikom, i to rokenrolom i regeom. U zemlji u kojoj nema zabave, nego je zabavu potrebno izmišljati kao iskupljujuće-spasavajuću paralelnu zbilju, Karanovićev glavni junak Aleksandar Đorđević, koji je u izvesnom smislu odbio da odraste i koji se neprestano trudi da bude nešto „više od nule“, mada ga istorija i politika stalno svode na ništicu, zapravo je ovdašnji replikant i sabrat selindžerovsko-hornbijevskih autsajderskih likova, opsednutih uverenjem da nam, kada je svet već nepovratno otišao dođavola, barem ostaje dobro zezanje. Tako dalek od svog sla
08.12.2009. (17:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=35636
ispunite anketu.
08.12.2009. (10:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Ima se, može se
Pogledajte kako Crkva u Hrvata rasipa novac!
· PIXSELL
Jedno od najopremljenijih prostora za studente, Katoličko sveučilište 'progutalo' je čak 100 milijuna kuna, a zjapi prazno. Upravo to je razlog što je to golemo zdanje najveći crkveni financijski promašaj u posljednje vrijeme.
Početak rada odgodio je kardinal Josip Bozanić, jer se navodno nije mogla organizirati nastava.
Hrvatsko katoličko sveučilište nalazi se u bivšoj vojarni u zagrebačkoj Ilici 242. Prostire se na oko 15.000 četvornih metara prostora, u tri zgrade, koje su u trenutku preuzimanja od države zahtijevale temeljitu adaptaciju.
Obnova je počela u ljeto 2008. i trebala je završiti u rujnu, kada je državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone trebao blagosloviti zgradu.
Obnova je bila završena na vrijeme, no investitor je prozivan jer je izvođaču radova Profektusu dopustio da radi i nedjeljom, što tada zakonom nije bilo dopušteno. Štoviše, Crkva je bila ta koja je inzistirala na takvom zakonu, a onda pokleknula kako se ne bi osramotila pred uvaženim gostom. Iz nje su, pak, taj potez tumačili kao želju da Sveučilište što prije počne s radom .
No, dok su učionice za 20–200 studenata, 25 ureda za predavače, parkiralište za 100 automobila, restoran i bar za studente i profesore, 10 potpuno opremljenih apartmana za profesore i goste te u cijelosti uređena kapela bile na vrijeme gotove, zakazalo se u pripremi nastave. Za to su prije svega odgovorni u povjerenstvu Hrvatskog katoličkog sveučilišta, na čelu s pomoćnim biskupom zagrebačkim mons. Ivanom Šaškom, koji nisu znali organizirati nastavu.
Štoviše, u lipnju ove godine poništili su natječaj za upis studenata iz ožujka tvrdeći da "kvaliteta pojedinih ustrojbenih i kadrovskih elemenata našega Sveučilišta još nije na takvome stupnju da bismo mogli započeti s nastavnim radom u onoj izvrsnosti kojom bismo bili zadovoljni".
Natječaj za novu školsku godinu trebao bi biti raspisan za tri mjeseca, no i dalje je veliko pitanje hoće li na studijima sociologije, psihologije i povijesti imati tko predavati, piše Večernji list.
08.12.2009. (10:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Dragi svi
već sam vas izvještavala o plesnim aktivnostima, mnogovrsnim. Rado dijelim informacije, iskustvo i znanje koje smatram korisnim i važnim, sve što doprinosi kvalitetnom i kreativnom življenju. Ponesena tom Namjerom raspisala sam se i ovom prilikom.
Raduje me da vas mogu izvjestiti da se Tango u Rijeci razvija, sada i kroz udrugu Tango Del Mar. U prijevodu to je Primorski Tango - baš super zvuči. Podržimo ga svojim plesom!
RAFAELa RAMIREZa, profesionalg učitelja, koreografa i plesača argentinskog tanga, riječani su već imali prilike upoznati. Ponovo je s nama vikend koji je pred nama, petak i subota 18. i 19. prosinca 2009. Radionice su namijenjene početnom i srednjem stupnju. Dakle SVI STE POZVANI – povedite i prijatelje. Tango je društveni ples.
Šira informacija na dnu mejla. Pripremih i u attacu radi lakšeg čitanja i printanja.
Sve češće čujem za nasilje u našem gradu. Mladi ne vide primjer kreativnog izražavanja, ne vide svjetlu budućnost, nemaju oslonac u zdravim primjerma u društvu i obitelji pa nije čudo da su izgubljeni i da energiju usmjeravaju u destruktivno ponašanje.
Zašto se toliko zalažem za ples – sve vrste plesova, pokreta, glazbu ...?
Ples nam pomaže da održavamo tijelo u dobroj kondiciji, pruža nam priliku uživati i osjećati se živim, uzdiže dušu ... Kroz kulturu plesa stječu se navike lijepog ponašanja. Ukratko i najvažnije ples pruža mogućnost kreativnog izražaja i radost druženja.
Zašto se zalažem da plešu srednje i starije genercije?
Zbog svih već nabrojanih dobrobiti na fizičko, mentalno i emocionalno zdravlje, ali i radi pozitivnog primera svojoj djeci i mlađim generacijama. Budimo primjer!
Prisile i represije nikada nisu bile osobito učinkovite, a kod novih generacija su ne samo neučinkovite već suprotno. Najbolja poduka je vlastitim primjerom. Pa kad djeca i mlađi vide da plešu njihovi roditelji, tete, bake i nonići, da ih to raduje i oplemenmjuje, željet će i oni zaplesati.
Znanje plesa može nam prižiti više nego smo svjesni u mnogim životnim situacijama. Sve je vrlo povezano. Kad imamo vještinu možemo je primjeniti u životu, a što bolje znamo neku vještinu možemo biti kreativniji i više uživati. Na zabavama i većerama nećemo samo jesti i piti i dosađivati se kroz "pristojne" razgovore, nego ćemo pleasti i uživati u kreativnom druženju. I kafiće ćemo pretvoriti u plesne podije umjesto u zaguščjive i zadimljene prostore, od dima cigareta ali i od "magle" u glavama od alkohola.
Ako želite učiti Tango – petkom u Opatiji, ukoro i u Rijeci Ako želite doći na radionicu prijavite se na vrijeme jer je broj parova ograničen. Za sve javite se Tamari: mob. 095 911 07 56
Što čekamo? PLEŠIMO!!!!
S puno Entuzijazma, ELI
P.S. U attacu linkovi koje govore o mnogim dobrobitima Tanga
P.S. Što o Tangu kaže Tamara – voiteljica "Tanga Del Mar" - izvod iz mejla koji mi je poslala:,
"... Bila sam prošlu subotu vani... Na nekom koncertu i kasnije u Sabrage-u na Trsatu. Primjećujem kako nedostaje sadržaja i kako se osjeća ispraznost u kafićima. Svi nešto traže ili bježe od nečeg. Otkako je tango prisutan u mom životu, to se je promijenilo. I međuljudski odnosi su se promijenili. Postala sam otvorenija, iskrenija, pronašla put za vlastiti razvoj i samorealizaciju. Iz tanga učim o životu. On za mene nije samo ples već i životna filozofija.
Iskreno vjerujem, ako sam ja tako puno dobila time što sam primila tango u svoj život, da će na sličan način funkcionirati i za druge.
A najljepše je od svega to što objedinjava sve generacije i što otvara vrata u svim krajevima svijeta. Gdje god da odeš - postoji neka tango zajednica u kojoj ljudi pričaju univerzalni jezik pokreta i spremni su na druženje i dijeljenje.
Idemo naprijed malim ali sigurnim koracima. Radimo nešto dobro. Svi mi zajedno. I to me ispunjava ponosom, ali onim dobrim, ljudskim ponosom."
P.S. "Volim plesati, to me održava u struji života i pomaže mi da stvari ne shvaćam suviše ozbiljno". citat iz meni drage knjige, "Svetac, Surfer i Direktorica" Robina Sharme:
ELI Jaška * t/f: 00385 (0)51 677-331; + 091 722 37 00;
* eli.jaska@ri.t-com.hr * www.eli21.com
08.12.2009. (10:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Program K.U.N.S.- KUNST
PETAK,11.12.09., 20 sati - 02 sata
1.Promocija novog broja časopisa „RE“
2.Književna večer
ZVONKO KARANOVIĆ (Niš)
Voditelj :DARIJA ŽILIĆ (Zagreb)
GALERIJA O.K.
3.Izložba plakata
CHALENGES OF MODERN LIVING
DALIDA KARIĆ-HADŽIAHMETOVIĆ (Sarajevo)
Program K.U.N.S.- KUNST
PETAK,11.12.09., 20 sati
Časopis Re izlazi od 2001. godine u polugodišnjem ritmu, a upravo je izišao njegov 17. broj. Ovaj je broj vjerojatno je posljednji koji izlazi prema trenutnoj koncepciji, koja je nastojala obuhvatiti široko područje umjetnosti i kulture te se časopis sastojao od sljedećih rubrika: (s)misao, kulturologija, književnost, proza, poezija, likovnost, film, kazalište, glazba, strip i filozofija.
Iz sadržaja 17. broja izdvajamo bogate rubrike proze i poezije u kojima su objavljeni radovi kako poznatih i priznatih autora, tako i onih neafirmiranih, nadolazećih. Tu je i rubrika kulturologije koja se pozabavila fenomeom Cosmopolitana, kozmo-osoba i drugim, dok nam glazbena rubrika ponovo donosi svježe vijesti s pretežno off-scene. Filozofska rubrika Aletheia ephemeros odlučila se za kraj uhvatiti u koštac s marksizmom. Uz izdvojene, najnoviji zimski broj Rea sadrži i mnoge druge zanimljive radove.
Program K.U.N.S.- KUNST
PETAK,11.12.09., 21 sat,
Književna večer
ZVONKO KARANOVIĆ (Beograd)
Voditelj :DARIJA ŽILIĆ (Zagreb)
„Zvonko Karanović rođen je 1959. godine u Nišu. On je urbani pisac izrazito kosmopolitskog opredeljenja,odrastao na bitničkoj literaturi,filmu i rok muzici, pisac sa izuzetno razvijenim osećajem za bunt svakodnevnog života koji su donele devedesete godine u Srbiji. Više od jedne decenije bio je vlasnik muzičke prodavnice, gradski kulturni radnik, radijski voditelj. Ovaj pesnik, pre svega, a onda i vrlo uspešan prozaista, pripada „novoj školi“ srpske književnosti kojoj pripadaju i Srđan Valjarević, Marko Vidojković, Zoran Ćirić, Vladimir Arsenijević i Ana Vučković u užem i Vladimir Tasić, Igor Marojević, Vule Žurić i Nenad Jovanović u širem smislu. Član je Srpskog književnog društva od njegovog osnivanja.Oženjen je i ima dvoje dece. Književni rad
Književnu karijeru Karanović je započeo 1990. godine zbirkom pesama Blitzkrieg, a zahvaljujući sledećoj Srebrni surfer koja je obilovala referencama o rok kulturi nazvali su ga rokenrol i pop pesnikom. Nakon mnogo godina napisao je prvi deo trilogije Dnevnik dezertera, surovi obračun sa bivšim režimom. Više od nule je u njegovom rodnom gradu rasprodat pre nego što se i pojavio u knjižarama što mu je donelo veliku popularnost. Drugi deo trilogije doživeo je još veći uspeh, jer je Četiri zida i grad ušao u najuži izbor za NIN-ovu nagradu 2006.godine. Karanović kaže da u svojim knjigama ne želi da deli savete i da nije potrebno pronalaziti skrivene poruke, već samo želi da ostavi zabeleženo na papiru sve ono što sa sobom nosi teskoba Srbije 90-ih godina. Ovaj pisac ne želi da opisuje spoljašnju lepotu sveta, već njegovu unutrašnju tamu. Za 14 godina objavio je sedam zbirki pesama. Od 2004. godine počinje da piše prozu.“
Nedavno mu je objavljen roman „Tri slike pobede“ i knjiga sabranih pjesama u izdanju LOM-a iz Beograda.
Karanović o srpskoj književnosti
U jednom intervjuu,Karanović naglašava značaj devedesetih godina za njegovu karijeru, ali i karijeru mnogih pisaca u Srbiji. Naime, da je živeo u nekom drugom vremenu, ovaj pisac bi više putovao i uživao u životu, po njegovim rečima. Iskustvo devedesetih je veoma dragoceno, jer predstavlja neiscrpan materijal. Karanović smatra da je srpskom piscu dovoljno da se priseti svog iskustva i odmah ima pred sobom obilje književnih motiva. „Da je Nušić živeo u Srbiji, pisao bi bar dve antologijske drame godišnje“, zaključuje ovaj pisac.
Kritičari o Karanoviću
Roman Više od nule Zvonka Karanovića vraća čitaoca u vreme sunovrata srpskog društva s kraja 20.veka. U brutalnom, vrlo kritičkom, i tek na trenutke lirskom i halucinantnom suočavanju sa stvarnošću koju ne možemo zaboraviti, ali je možemo pretvoriti u priču, Karanović se opredeljuje za ulogu svedoka, a ne arbitra, što romanu Više od nule daje neophodnu dozu autentičnog, proživljenog iskustva bez kojeg pripovedanje sa umetničkim pretenzijama naprosto ne biva. Svet je u Karanovićevom romanu osmotren iz ugla gradskog života, od vrha do dna prožetog svim fenomenima urbane planetarne sredine (košarka, strip, internet, jeans-proza), a najviše muzikom, i to rokenrolom i regeom. U zemlji u kojoj nema zabave, nego je zabavu potrebno izmišljati kao iskupljujuće-spasavajuću paralelnu zbilju, Karanovićev glavni junak Aleksandar Đorđević, koji je u izvesnom smislu odbio da odraste i koji se neprestano trudi da bude nešto „više od nule“, mada ga istorija i politika stalno svode na ništicu, zapravo je ovdašnji replikant i sabrat selindžerovsko-hornbijevskih autsajderskih likova, opsednutih uverenjem da nam, kada je svet već nepovratno otišao dođavola, barem ostaje dobro zezanje. Tako dalek od svog sla
08.12.2009. (17:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...