Kako dugo nisam bila u Zelengaju :-)). Sjećam se da sam k'o mala jednom vidjela onu pravu otrovnu gljivu, crvenu sa bijelim pignjama :-)). Baš u Zelengaju :-)).
04.12.2009. (00:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prije nekoliko godina sam u tadašnjoj firmi kolegama predložio da ću zainteresirane, a slabije upućene povesti ... recimo svakog četvrtka poslije posla... na "urbane šetnje" gradom. Uzduž i poprijeko, gore-dolje, uglavnom sjevernijim brdovitijim i pitoresknijim dijelovima, a u trajanju od sat i pol-dva te da ću ih dovesti do npr Jelačić placa ili Dežmanca ili Črnomerca... Uz to sam bio osmislio i "animacijski mail" sa slikama interesantnijih detalja s rute po kojoj bismo pješačili, razgovarali, skoknuli na usputno pivo i sl. Interesa je bilo... i načelnih "prijava". Uoči dana D je počelo izmotavanje - te će mi auto ostati na parkiralištu te moram ranije doma te kak' to mislimhodati (!?) te ovo te ono. Shvatio sam da trebam, u duhu Larry David-a, "smanjiti doživljaj" (curb my enthusiasm) i... pustiti ljude da idu "svojim putem", a vidike, znane i pogotovo neznane otkrivati i ponovno otkrivati prvenstveno s osobom kojoj je do toga jednako stalo... ***** A u nekoj od slijedećih prilika napisat ću riječ-dvije i o "brašnarima"... _
04.12.2009. (02:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali, ako mi netko, nešto ne pokaže drugi pogled, drugi način razmišljanja, drugo nešto, ostat ću uvijek ista :-)). Ponekad me treba natjerati, ponekad se sama natjeram, često hodam u svom svijetu ne primjećujući sve oko sebe :-)).
04.12.2009. (21:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Živjeti (hodati, kako kažeš) u svom svijetu nije, recimo, tragično, ali je, po mom, šteta! Čisti gubitak... čega god hoćeš! Znam da ne živimo idealne živote i da smo suočeni s frustracijama najsažetije rečeno htijenja i moranja. Iako je to katkada teško izvesti, čovjek si ne bi smio dopustiti da mu samo zbog osobne neprilagođenosti trenutnom zadatku život postane ružan san. Jer u tim i takvim noćnim môrama sve teškoće se neprekidno, opet i opet komešaju unutar nekih samonametnutih skučenih granica koje priječe dotok svježih ideja i rješenja, a sav kotao ostaje čovjeku (kroz cijele noći) na duši. Najčešće se ipak pokazuje da su "jutra pametnija od večeri". S novim danom, s pogledom podignutim iznad praznine pločnika, s ušima oslobođenim slušalicâ i samoizazvane izolacije dajemo priliku životu da nam pruži odgovor.
Mnoge lijepe uspomene iz djetinjstva nemaju se "šanse" više ponoviti jer jednostavno nema... npr. "kuruzištâ" kroz koje smo se uzbuđeno probijali do Hrelića ili Pionirske željeznice koja je čuf-čufkala preko polja... No bilo bi, najblaže rečeno, šteta kad ne bismo s novim i novim, ali stvarnim doživljavanjima živjeli... i dopunjavali, ako hoćeš, i zalihe uspomena... _
05.12.2009. (16:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZlicaOdOpaka
Kako dugo nisam bila u Zelengaju :-)). Sjećam se da sam k'o mala jednom vidjela onu pravu otrovnu gljivu, crvenu sa bijelim pignjama :-)). Baš u Zelengaju :-)).
04.12.2009. (00:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bergaz
Prije nekoliko godina sam u tadašnjoj firmi kolegama predložio da ću zainteresirane, a slabije upućene povesti ... recimo svakog četvrtka poslije posla... na "urbane šetnje" gradom. Uzduž i poprijeko, gore-dolje, uglavnom sjevernijim brdovitijim i pitoresknijim dijelovima, a u trajanju od sat i pol-dva te da ću ih dovesti do npr Jelačić placa ili Dežmanca ili Črnomerca... Uz to sam bio osmislio i "animacijski mail" sa slikama interesantnijih detalja s rute po kojoj bismo pješačili, razgovarali, skoknuli na usputno pivo i sl.
Interesa je bilo... i načelnih "prijava".
Uoči dana D je počelo izmotavanje - te će mi auto ostati na parkiralištu te moram ranije doma te kak' to mislim hodati (!?) te ovo te ono.
Shvatio sam da trebam, u duhu Larry David-a, "smanjiti doživljaj" (curb my enthusiasm) i... pustiti ljude da idu "svojim putem", a vidike, znane i pogotovo neznane otkrivati i ponovno otkrivati prvenstveno s osobom kojoj je do toga jednako stalo...
*****
A u nekoj od slijedećih prilika napisat ću riječ-dvije i o "brašnarima"...
_
04.12.2009. (02:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZlicaOdOpaka
Ali, ako mi netko, nešto ne pokaže drugi pogled, drugi način razmišljanja, drugo nešto, ostat ću uvijek ista :-)).
Ponekad me treba natjerati, ponekad se sama natjeram, često hodam u svom svijetu ne primjećujući sve oko sebe :-)).
04.12.2009. (21:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bergaz
Živjeti (hodati, kako kažeš) u svom svijetu nije, recimo, tragično, ali je, po mom, šteta! Čisti gubitak... čega god hoćeš!
Znam da ne živimo idealne živote i da smo suočeni s frustracijama najsažetije rečeno htijenja i moranja. Iako je to katkada teško izvesti, čovjek si ne bi smio dopustiti da mu samo zbog osobne neprilagođenosti trenutnom zadatku život postane ružan san. Jer u tim i takvim noćnim môrama sve teškoće se neprekidno, opet i opet komešaju unutar nekih samonametnutih skučenih granica koje priječe dotok svježih ideja i rješenja, a sav kotao ostaje čovjeku (kroz cijele noći) na duši.
Najčešće se ipak pokazuje da su "jutra pametnija od večeri". S novim danom, s pogledom podignutim iznad praznine pločnika, s ušima oslobođenim slušalicâ i samoizazvane izolacije dajemo priliku životu da nam pruži odgovor.
Mnoge lijepe uspomene iz djetinjstva nemaju se "šanse" više ponoviti jer jednostavno nema... npr. "kuruzištâ" kroz koje smo se uzbuđeno probijali do Hrelića ili Pionirske željeznice koja je čuf-čufkala preko polja... No bilo bi, najblaže rečeno, šteta kad ne bismo s novim i novim, ali stvarnim doživljavanjima živjeli... i dopunjavali, ako hoćeš, i zalihe uspomena...
_
05.12.2009. (16:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...