u Hobsbawmovoj autobiografiji ("Zanimljiva vremena") senzacionalistički momenti posve su izostali. pišući o egizastancijalnim šokovima, autor jednostavno priznaje kako se uopće ne sjeća je li išta osjećao. a komunsitčki staž - čitatelj očekuje bar jednu sočnu špijunsku pričicu - svodi mu se na pusto sastančenje i osobnu potrebu da se formalno svrsta na stranu dobra. dva autobiografska podžanra: 1. autobiografski zapisi anonimaca koji su doživjeli slavan događaj - recimo, sjećanja zatočenika u gulazima 2. autobiografije slavnih kojima isti postižu povratak u anonimnost - podžanr koji još uvijek tavori u svojim začetcima te ne bilježi niti jednu bibliografsku jedinicu
04.12.2009. (12:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvod ubio grafije slavnih! Ovaj, nego, poglavlje treće: je li svako slovo Svetog Pisma "neprimjenjivo" ili "nepromjenjivo"? Mislim, pogreška je vrlo zgodna jer će suha lingvistička semantika probaviti i jedno i drugo, ali stvar je promjenjivosti slova... Ku'iš, ne. :))
04.12.2009. (18:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zube, zanimljivo, no u jednom nacrtu teksta - Vladimir Milinović mi je svjedok - i ja sam htio započeti sa špijunima i potom naročitom inačicom slavnih - slavnih anonimaca, tj. nistara, onih skrivenih pravednika od čije je biti anonimnost neodvojiva. I jednima i drugima, ti to znaš, već smo se bavili: u postu koji analizira Jergovićev tekst o Blanki Vlašić pisao sam o tome da smo se ne jednom na Vaseljeni već bavili bitnim aspektom naše ljudskosti, time da smo pokudiva ali i pohvaliva bića, kako uči Aristotel. Odreći se pohvale, poput špijuna koji sve svoje uspjehe mora (moći) zatajiti, ne bi li ostao to što jest ili naprosto živ, gotovo je neljudski. A opet, nisu li Rimljani u trenucima trijumfa na bornim kolima imali roba koji bi ovjenčane s corona triumphalis podsjećao da su samo smrtnici (memento mori) te da se okrenu unatrag i sjete da su samo ljudi - Respica te, hominem te memento! Nistar pak, velim, osoba je čija je anonimnost neodvojiva od njene biti, i kad bi bila poznata, ne bi ništa značila. U svakom je naraštaju 36 takvih skrivenih pravednika, a jeddan je od tih 36, možda, Mesija; budući da ga vrijeme nije dostojno, ne objavljuje se svijetu i ostaje skriven. Zar to nije sjajno? Ljudi koji o svojoj biogafiji ili ne mogu ili ne znaju ništa kazati da bi bili to što uistinu jesu?
05.12.2009. (01:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
he, he, jest sjano. ako netko od njih i pokuša poduzeti nešto u smislu uokviravanja slike svoje (što bi rekao narod: jebo sliku svoju!), to automatski znači da ne pripada krugu tridesetšestorice - ili je ispao iz kruga, ili nikad nije bio u njemu, sve je samo sanjao
06.12.2009. (08:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
u Hobsbawmovoj autobiografiji ("Zanimljiva vremena") senzacionalistički momenti posve su izostali. pišući o egizastancijalnim šokovima, autor jednostavno priznaje kako se uopće ne sjeća je li išta osjećao. a komunsitčki staž - čitatelj očekuje bar jednu sočnu špijunsku pričicu - svodi mu se na pusto sastančenje i osobnu potrebu da se formalno svrsta na stranu dobra.
dva autobiografska podžanra:
1. autobiografski zapisi anonimaca koji su doživjeli slavan događaj - recimo, sjećanja zatočenika u gulazima
2. autobiografije slavnih kojima isti postižu povratak u anonimnost - podžanr koji još uvijek tavori u svojim začetcima te ne bilježi niti jednu bibliografsku jedinicu
04.12.2009. (12:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Milou
Uvod ubio grafije slavnih! Ovaj, nego, poglavlje treće: je li svako slovo Svetog Pisma "neprimjenjivo" ili "nepromjenjivo"? Mislim, pogreška je vrlo zgodna jer će suha lingvistička semantika probaviti i jedno i drugo, ali stvar je promjenjivosti slova... Ku'iš, ne. :))
04.12.2009. (18:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Milou, vidi vraga! :)
05.12.2009. (01:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Zube, zanimljivo, no u jednom nacrtu teksta - Vladimir Milinović mi je svjedok - i ja sam htio započeti sa špijunima i potom naročitom inačicom slavnih - slavnih anonimaca, tj. nistara, onih skrivenih pravednika od čije je biti anonimnost neodvojiva.
I jednima i drugima, ti to znaš, već smo se bavili: u postu koji analizira Jergovićev tekst o Blanki Vlašić pisao sam o tome da smo se ne jednom na Vaseljeni već bavili bitnim aspektom naše ljudskosti, time da smo pokudiva ali i pohvaliva bića, kako uči Aristotel. Odreći se pohvale, poput špijuna koji sve svoje uspjehe mora (moći) zatajiti, ne bi li ostao to što jest ili naprosto živ, gotovo je neljudski. A opet, nisu li Rimljani u trenucima trijumfa na bornim kolima imali roba koji bi ovjenčane s corona triumphalis podsjećao da su samo smrtnici (memento mori) te da se okrenu unatrag i sjete da su samo ljudi - Respica te, hominem te memento!
Nistar pak, velim, osoba je čija je anonimnost neodvojiva od njene biti, i kad bi bila poznata, ne bi ništa značila. U svakom je naraštaju 36 takvih skrivenih pravednika, a jeddan je od tih 36, možda, Mesija; budući da ga vrijeme nije dostojno, ne objavljuje se svijetu i ostaje skriven.
Zar to nije sjajno? Ljudi koji o svojoj biogafiji ili ne mogu ili ne znaju ništa kazati da bi bili to što uistinu jesu?
05.12.2009. (01:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
he, he, jest sjano. ako netko od njih i pokuša poduzeti nešto u smislu uokviravanja slike svoje (što bi rekao narod: jebo sliku svoju!), to automatski znači da ne pripada krugu tridesetšestorice - ili je ispao iz kruga, ili nikad nije bio u njemu, sve je samo sanjao
06.12.2009. (08:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..ja bih jako rado usla u taj krug, od tridesetisest, samo kad budem imala vremena.
07.12.2009. (19:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
http://www.youtube.com/watch?v=fk8Ut_nbISY
...je vous en prie, bas mi je nekak patriotska atmosfera tute u Genfu i rado bih pisala o ''davnim danima''..:-)
08.12.2009. (13:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijecenikatolik
Ludo je kaj si ovaj esej objavil gde već jesi. Ne bi reč rekal: nekaj avangardnije teško je realizirati.
17.12.2009. (22:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...