Komentari

dmj.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • windfuckersister

    Nekad su u Opatiji svi jeli sladoled kod "Karimana". Danas je na tom mjestu druga slastičarna u kojoj iz principa nisam nikad kupila sladoled. A izgleda da nisam jedina jer vidim da su proširili asortiman na bezobrazno skupe kababe i sendviče.

    avatar

    02.12.2009. (13:37)    -   -   -   -  

  • turimti

    u sarajevu su bili zakon sladoledi kod olomanke i u egiptu...

    avatar

    02.12.2009. (15:05)    -   -   -   -  

  • catwalk

    Srce mi se rastapa. Osim što mi je drago, nakon puno vremena, navratiti na tvoj blog, postovno dijelimo sličnu nostalgiju - baš sam se i sama bavila nečim takvim, iako manje osobnim...

    avatar

    02.12.2009. (15:16)    -   -   -   -  

  • svijet u boci

    Imao sam čast probati slavnu velološinjsku Dinju! Predivno....nekako zadnjih godina slabo konzumiram sladolede...a fali mi i najeftiniji sladoled na svijetu- Ledo limun na štapiću, koji se rastapao brže nego zla vještica Istoka u Čarobnjaku iz Oza...!!!

    avatar

    02.12.2009. (16:05)    -   -   -   -  

  • lapsuscalami

    Dinja je povrće pa možda otud nesklonost. Pekabelu je skinuo s trona samo kinder maxy king sladoled kušan u frankfurtu daleke 90te

    avatar

    02.12.2009. (17:46)    -   -   -   -  

  • k.

    Häagen-Dazsova vanilija s prženim indijskim oraščićima koja se prodaje na bečkom aerodromu (kad prođete granicu na povratku u Zagreb) sama opravdava let do Beča i natrag. Häagen-Dazsova vanilija s bademima umočenim u čokoladu (okus se zove vanilla swiss almond) sama opravdava odlazak bilo kuda gdje se taj sladoled može nabaviti.

    avatar

    02.12.2009. (19:20)    -   -   -   -  

  • iBloger

    Ima jedna slatisčarna koja me podsjeća na djetinjstvo. Zaobilazim je u širokom luku! :D

    avatar

    02.12.2009. (21:18)    -   -   -   -  

  • aparatczyk

    Da, meni se u pamćenje usjekao Pekabelin Rumenko, i neka djetinja situacija kad sam svoju dječju fotelju ušporkao brzotopećim Rumenkom (već kao mali sam imao svoju fotelju, već sam tada znao da ću biti foteljaš). Tako je Rumenko ostao moj Pekabela favorit kroz duge godine do rata. Fascinirala me ta brzina topljenja i raspadanja.
    Poprilično me rastužilo kad sam negdje uoči početka ratova na ovim područjima otkrio da srpski nacionalisti jednog danas pokojnog političara kojeg se smatra uzrokom većine ratnih zala na ovim područjima, zovu od milja Rumenko. To je bio jedan od krajeva djetinjstva....

    avatar

    03.12.2009. (00:18)    -   -   -   -  

  • toni

    riva i stricek Pero. mogao je biti i cika Pera. ;)

    avatar

    03.12.2009. (08:32)    -   -   -   -  

  • Đus

    nisam ovako dobar post već duuugo pročitao!
    ekipa s naslovnice očito podiže letvicu - neka neka...
    moje djetinjstvo seže tek do spomenutog sladoleda u plastičnoj čašici-kopiji nogometne lopte, bubija (sadašnjeg rumenka) i snjeguljice (tj. meni dražeg matadora), ali svejedno...
    plaćalo se i onda, a danas se još više plaća.

    avatar

    03.12.2009. (10:15)    -   -   -   -  

  • Ribafish

    majstore!
    vratio si me u pekabelin tvini s dva štapića, ledo krušku i ledo punč u čašici, ipan još uvijek najdraži, pogotovo ono kad se otopi pred kraj pa precizno oreš žličicom. a naranča kod keršovanija na trgu burze!!!

    avatar

    03.12.2009. (13:35)    -   -   -   -  

  • Milijunas

    Sve mi je to OK, ti trt-mrt okusi, ali LEDO snjeguljica ili kornet su mi i dan danas zakon.

    avatar

    03.12.2009. (23:07)    -   -   -   -  

  • Klops

    I pored mnogih mahnitih formatiranja tvrdih diskova i raznih kopiranja, prebacivanja i ko zna cega ne, jos u bookmarku imam tvoj blog, pa se evo ponekad zaletim, valjda po navici, sta li...mada priznajem, sve rjedje i rjedje.....ali nikad ne zazalim. :)

    avatar

    08.12.2009. (22:57)    -   -   -   -  

  • parliament

    ubosni je svojevremeno apsolutni monopolista u industrijskom sladoledu bio mljekarski gigant "UPI" koji je pravio dozlaboga dosadne sladolede i to samo u tri kategorije, dakle na stapicu, u kornetu i u navaksanoj kutijici. sva tri sladoleda su imala jednak okus. vanilija sa cokoladnim premazom. po pekabelu se moralo skoknuti bar do makarske rivijere. privatni slasticari su pravlili manje-vise dobre sladolede, ako se izuzmu oni iz automata. najbolji sladoled svih vremena mi je bio onaj karamel iz sarajevskog egipta (iako sam uvijek vise preferirao citronirane sladolede), a najbolji sladoledjija ubjedljivo bio Rezak iz travnickog egipta. häagen-dazsa cu danas vrlo rado konzumirati, dok mi reklame onih king-perverzija i schöllerovih sladoleda istih dimenzija izazivaju kondez na jeziku i neutaljivu zelju za lizanjem. ipak, apsolutni favorit industrijskog sladoleda mi je ben & jerryjev - cherry garcia. najbolji i najhipicniji sladoled ikada proizveden u jednoj tvornici.

    avatar

    19.12.2009. (13:01)    -   -   -   -  

  • colibri

    Povratak u djetinstvo i koje uspomene. Sladoled , danas mi se ne jede od tolike elaboracije i tolikih varijanta,da me muka uhvati. Sta vise izbora sve manje volim sladoled. Ne znam izabrati pa sam izgubljena. A oci uvjek vece od stomaka ,pa bih ih sve isprobala .
    Uvek me povratis u djetinstvo i obradujes.

    avatar

    30.12.2009. (13:40)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...