Ove stihove sam nekoliko puta vrtjela po glavi... Da, priča Silvane Novak me posebno dirnula, nedugo sam gledala reportažu i bila bijesna što se toliko čekalo. Posebno mi je strašno što je iza nje ostalo maleno... Danas me i ovo sa maestrom Šutejem zateklo, a taman sam proljetos (kad je gostovao kod Stankovića) pomislila kako se ipak izvukao... Tomaž je već meni bliža generacija, svi nekako mislimo da nas fizička aktivnost i sport spašava od teških bolesti, ali mislim da nam je sudbina ipak u genima zapisana...
Pusa draga moja :)))
02.12.2009. (23:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iako u suštini jesmo otoci, zmajčice, ipak smo dio nekog arhipelaga ... isto nas more oplakuje, iste zvijezde visoko nad nama trepte, iste plime i osjeke u nama osciliraju, isto zvono zazvonit će svakomu od nas ...
i kako se onda oglušiti o jecaj tog zvona koje zvoni nekomu? a ipak toliko je onih kojima je srce gluho ...
a ipak, na sreću, ima i onih, poput tebe, kojima srce zna treperiti i odzvanjati i za drugog ...
03.12.2009. (05:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I zato nikada ne pitaj kome zvono zvoni; tebi zvoni!
Istina je to s kojom bismo morali živjeti...da bismo živjeli moramo razumjeti, a to zaista sami od sebe ne možemo...nažalost, mnogima nam se čini da puno toga razumijemo, no daleko je to od istine...po meni, razumijevanje je milost, usko povezana s našom osobnošću, intuitivnom i intelektualnom razvijenošću, s duhovnom zrelošću...
kad bismo tu istinu svjesno živjeli, mnoge bi tragične sudbine bile spriječene...
p.s. primijetila sam da srcem prilazite svemu...ljudski...
03.12.2009. (10:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga moja, ovaj niz mogao bi se nastavljati svakog dana. Užas, ovo s ovim dečkom sa Cresa me strašno pogodilo. Kamo ide ovaj svijet!? Strašno i prestrašno.
05.12.2009. (13:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam ovu rečenicu izgovorila ratnih godina, kada smo izgubili Tomislava Ivčića i Dražena --bez zalutalog metka.... Tako je to. Ali ima još nešto: oni su poznati, pa je to strašno---jer svi znamo za to. A koliko takvih običnih ode u našim malim gradovima svaki dan....
06.12.2009. (11:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Majstorica s mora
Znaš da me strašno pogodila smrt te prekrasne mlade žene, ne mogu prestati misliti na nju...
02.12.2009. (20:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
I neke ljude nikada ne upoznamo , a postanu nam bliski
na nekoj neobičnoj razini. Strašno:( I mene je jako potreslo.
02.12.2009. (22:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Kora*
Majka...
Ne znam postoji li nešto jače od majčinstva.
02.12.2009. (22:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zmajka
Teško mi je bilo vjerovati kad sam danas čula i za maestra Šuteja.
Puno mislim na te drage ljude koje nisam osobno poznavala, a mnogo su mi značili...
02.12.2009. (22:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fanny
Ove stihove sam nekoliko puta vrtjela po glavi...
Da, priča Silvane Novak me posebno dirnula, nedugo sam gledala reportažu i bila bijesna što se toliko čekalo. Posebno mi je strašno što je iza nje ostalo maleno...
Danas me i ovo sa maestrom Šutejem zateklo, a taman sam proljetos (kad je gostovao kod Stankovića) pomislila kako se ipak izvukao...
Tomaž je već meni bliža generacija, svi nekako mislimo da nas fizička aktivnost i sport spašava od teških bolesti, ali mislim da nam je sudbina ipak u genima zapisana...
Pusa draga moja :)))
02.12.2009. (23:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
iako u suštini jesmo otoci, zmajčice, ipak smo dio nekog arhipelaga ... isto nas more oplakuje, iste zvijezde visoko nad nama trepte, iste plime i osjeke u nama osciliraju, isto zvono zazvonit će svakomu od nas ...
i kako se onda oglušiti o jecaj tog zvona koje zvoni nekomu? a ipak toliko je onih kojima je srce gluho ...
a ipak, na sreću, ima i onih, poput tebe, kojima srce zna treperiti i odzvanjati i za drugog ...
03.12.2009. (05:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Kora*
Bilo bi vrijeme da nam se pridružiš na jednoj kavici, onako usput. Javim ti se, pusa.
03.12.2009. (09:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
I zato nikada ne pitaj kome zvono zvoni; tebi zvoni!
Istina je to s kojom bismo morali živjeti...da bismo živjeli moramo razumjeti, a to zaista sami od sebe ne možemo...nažalost, mnogima nam se čini da puno toga razumijemo, no daleko je to od istine...po meni, razumijevanje je milost, usko povezana s našom osobnošću, intuitivnom i intelektualnom razvijenošću, s duhovnom zrelošću...
kad bismo tu istinu svjesno živjeli, mnoge bi tragične sudbine bile spriječene...
p.s. primijetila sam da srcem prilazite svemu...ljudski...
03.12.2009. (10:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
Mislim da odlaze tamo, gdje su na neki način potrebniji....osmijeh ti ;)))
04.12.2009. (22:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Svakog dana pomalo nestajemo ...
05.12.2009. (12:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Kora*
Draga moja, ovaj niz mogao bi se nastavljati svakog dana. Užas, ovo s ovim dečkom sa Cresa me strašno pogodilo. Kamo ide ovaj svijet!? Strašno i prestrašno.
05.12.2009. (13:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decy
Ja sam ovu rečenicu izgovorila ratnih godina,
kada smo izgubili Tomislava Ivčića i Dražena --bez zalutalog metka....
Tako je to.
Ali ima još nešto: oni su poznati, pa je to strašno---jer svi znamo za to.
A koliko takvih običnih ode u našim malim gradovima svaki dan....
06.12.2009. (11:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...