Komentari

palchy.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Hm,hm......vrijedilo bi pogledati film, ha?

    avatar

    01.12.2009. (18:50)    -   -   -   -  

  • palchy

    Pa, nekima svakako ne bi štetilo ;-) Ja ga imam u svojoj arhivi i svaki put kad ga pogledam, zlurado se smješkam :-)) (da, imam i ja svoju ljudsku stranu :-D)

    avatar

    01.12.2009. (19:09)    -   -   -   -  

  • Petra i Danica

    Ko mu jebe mater sad... Pamti, pa vrati...

    avatar

    02.12.2009. (12:35)    -   -   -   -  

  • Petra i Danica

    Veliki pozzzzzzz mojoj Palchy, a i ostalima...

    avatar

    02.12.2009. (12:38)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    To bi značilo da se slažeš s očitim naravnoučenijem da mir donosi jedino činjenica da nisi sam? Nisam te baš uvijek tako čitao...to je zbog južine?!

    avatar

    02.12.2009. (18:58)    -   -   -   -  

  • palchy

    Ne mogu vjerovati da si fulao poantu, Uzbudljivi...moram ti reći da trokiraš :-) Mir ne donosi nesamoća, mir se jednostavno postiže...ovako ili onako...ma...pogledaj film...shvatit ćeš...nadam se...

    avatar

    02.12.2009. (19:28)    -   -   -   -  

  • trag u pijesku

    Generaliziranje....to je ono što najmanje volim.
    Zato se i ne pronalazim u ovome tekstu, uopće.
    ( Iako shvaćam njegovu namjeru.....teksta)
    Zato i nemam što komentirati osim da su filmovi
    ipak samo imitacija života.

    avatar

    03.12.2009. (01:15)    -   -   -   -  

  • Petra i Danica

    Love is in the air:))

    avatar

    03.12.2009. (15:08)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Mir se postiže? A zašto? Ja sam uvjeren da je mir precjenjen, bar prije 60., oblik gubljenja vremena! Bolji su kotačići koji se ubrzano vrte, grozničavo.....Oni jedini jamče da sa smješkom pogledamo unazad. Pročitah kod jedne drage dame ovdje: Ono što smo učinili s vremenom zaboravimo, prebolimo, ali ono što nisamo učinili, nikada! Tako nekako, a?

    avatar

    03.12.2009. (17:46)    -   -   -   -  

  • palchy

    Ufffffff...odakle krenuti :-) Redom?

    Pješčani,
    ne znam odakle ti zaključak da sam bilo što generalizirala? Nemam to baš običaj raditi...tek ponekad mi se omakne, ali...ipak, do sad sam naučila da je svaki čovjek jedinka za sebe...
    Nadalje, namjera teksta? Baš dobro da je barem netko shvaća, jer je ni ja sama ne shvaćam. Završio je tu jer sam film pogledala nekoliko puta do sada i zapravo me se najviše dojmio taj kraj i njegov monolog.
    Pokušaj da se ti sam ovdje pronađeš - to bi ipak bilo previše, ne bi li? Mislim, ipak, ja te ne poznajem, pa kako bih uopće mogla ovakvo nešto stavljati ovdje s namjerom da se itko od mojih čitatelja ovdje pronađe, zar ne? (Ali to onda otvara sasvim drugo pitanje - to bi značilo da se u nekim drugim tekstovima pronalaziš? :-) Ako je tako, onda mi je uistinu drago.)
    Film kao imitacija života? Jesi li siguran da je baš uvijek tako? Da, oni možda jesu uljepšani za onu tzv. filmsku stvarnost i slično, ali kako većina tekstova nastaje na iskustvima njihovih autora, ne misliš li da je tako i s filmovima?
    A kad je riječ o imitaciji života postoji istoimeni film...vjerojatno i jedan od klasika, rekla bih...odličan...stari, ali odličan... :-)

    Uzbudljivi,
    ja nisam pričala o miru koji si ti već nekoliko puta spomenuo baš kod mene na blogu...ono, polagano guranje kotačića, umjesto "bujice" i slično...nego onaj unutarnji mir...a njega može i bujica donijeti, vjerovao ili ne...Engleski jezik ima izvrstan izraz za tu vrstu mira na koju sam mislila, a to je peace of mind. Kužiš me? ;-)
    A s ovom tvojom rečenicom bih se složila (vjerovao ili ne) u potpunosti.

    avatar

    03.12.2009. (18:07)    -   -   -   -  

  • Bibin Svijet

    Gledala sam i ja ovaj film. Izvrstan je. Drago mi je da je ovdje opet živa rasprava :-)
    Samo, nameće mi se pitanje (vjerojatno kao i tebi, Palchy), zbog čega se muškarci uvijek osjećaju "prozvanima" pa čak i onda kad ih nitko ne proziva i kad se o njima ne priča? (ili sam nekaj krivo povezala?)

    avatar

    03.12.2009. (19:27)    -   -   -   -  

  • trag u pijesku

    Očito nisam baš zahvalan sugovornik. Em ne shvaćam em sam neshvaćen.
    Samo se nadam da nećeš pomisliti (i misliti) da ikada išta tebi spočitavam.
    Izgleda da sam previše analizirao pa sam povezivao neke tvoje starije
    postove sa ovim i protumačio ovo kao neko tvoje nezadovoljstvo muškim
    rodom općenito. Moja isprika ako sam pogriješio.
    Otud generaliziranje i moja opaska da se u tom tekstu
    ne pronalazim. Zato jer ja nisam takav. Jednostavno.
    Kod konstatacije da je film samo imitacija stvarnog života stojim čvrsto i
    u tome me ne može ništa pokolebati. Filmsko platno može prikazati
    događaj ali ne može ( i nikada neće moći) prikazati sve one osjećaje
    koji neki događaj prate, zbog kojih on jest takav kakav je, ono što ne
    trebamo zamišljati a da bi doživljaj bio potpun.

    avatar

    03.12.2009. (19:45)    -   -   -   -  

  • palchy

    Pješčani,
    "Očito nisam baš zahvalan sugovornik. Em ne shvaćam em sam neshvaćen."
    GRIJEŠIŠ. Dakle, da neshvaćen si. :-) odlično mi odgovaraš kao sugovornik, mislim da bi bilo pomalo dosadno da na svaku moju, napišeš: Slažem se.Jel tako?
    U konačnici, mislim da oboje znamo da su nam razmišljanja o nekim (ili čak mnogim stvarima) sličnija nego što to ovdje izgleda (i nego što ćemo to ovdje ovako javno priznati, jel? :-D)
    Nezadovoljstvo muškim rodom općenito? Bože sačuvaj. Taj rod mi je uvijek bio zanimljiv i interesantan na razne načine. :-) A neke se stvari ne dijele na "muške" i "ženske", one su jednostavno općeljudske. Barem ja to tako mislim.
    Slažem se s tobom i u tome (vidiš da nisi neshvaćen) da filmsko platno može, ali ne može prikazati sve one osjećaje koji prate neki događaj...ali baš ti osjećaji koji su eventualno nastali u životu jesu podloga za stvaranje tekstova, filmova...naravno, svatko to shvati na svoj način...istu knjigu ili isti film u različitim fazama života nećemo doživjeti na isti način, jel da? Primjerice, ako čitamo Povratak Filipa Latinovicza u srednjoj i sa nekih cca 30ak, sigurno neće biti isti doživljaj...ili Sto godina samoće od Marqueza - skoro svake tri godine, doživljaj se mijenja. Tako je i s filmom i doživljajem onog što on imitira.
    Uostalom, nije li i ova naša pisana riječ među nama možda drukčije shvaćena nego što joj je bila namjena? :-)

    avatar

    03.12.2009. (20:00)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Shvatio sam, da, a znam da sam i sam propagirao tako nešto, bar s vremena na vrijeme. Međutim, s vremenom sam sve skloniji biti samokritičan u svezi toga, sve više potrebu za mirom, usporenjem i sličnim, pripisivati lijenosti, zamoru materijala i sklonosti liniji lakšeg otpora. Sve sam sigurniji da nema opravdanja za propuštanje, za smanjivanje tempa, gasa, za ijedan olako prodrijeman sat, u bilo kojem smislu. Osobito u smislu spomenute rečenice! A tko juri, stalno donosi odluke, dakle stalno griješi, stalno se preispituje! I nikada nema vremena za mir....ičega, misli, tijela, duše!
    Možda zvuči suludo, ali mi se baš sve uklapa u sliku nečega što je zauvijek, manje-više bespovratno prošlo, ako nismo za tim posegnuli u točno određenom trenutku, a moglo nas je zainteresirati, zadovoljiti, oplemeniti na bilo koji način. Žene, muškarci, knjige, filmovi, glazba, poslovni pomaci, društveni poduhvati, putovanja....toliko svačega da je nedohvatno i uz maksimalan trud, a kamoli ljenčarenjem, nećkanjem, mirom kao!!?

    avatar

    04.12.2009. (10:30)    -   -   -   -  

  • palchy

    Možda ta želja za stalnim trčanjem s povećava s godinama, Uzbudljivi...ha? :-P Ono, kad postaješ svjestan da ti lagano istječe rok trajanja, kvaliteta i to... ;-) Mala šala, naravno.
    Sigurno je da jednom, kad vrijeme odmakne bespovratno, da ostane žal za nečim neučinjenim...slažem se...a ono što učinimo, bez obzira na ishod i rezultat toga, vremenom prebolimo, odbolujemo, odžalujemo, okrenemo novi list i idemo dalje...slažem se u potpunosti...

    avatar

    06.12.2009. (12:48)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Na žalost, previše istinito da bi bilo jako šaljivo! Rok trajanja i kvaliteta, kapacitet čega hoćeš, doista prolaze relativno brzo, mada srećom dovoljno postepeno da nas baš ne udare iznenada u čelo! No, gori je osjećaj pogleda unaprijed, sada kada mogu procijeniti što je to deset ili dvadeset godina u stvarnosti.....kao iz vica o Muji kojega nije zabrinjavala atomska bomba, blaženog u neznanju, ha,ha,ha... Čini mi se jedino da, srećom, bog nije bio baš zloban do kraja, da je ipak smislio paralelno i sasvim nove vidike, zanimacije, vrijednosti. Kompenzirao....dopustio da umjesto novog lista, otvorimo, s vremena na vrijeme, sasvim novu knjigu!

    avatar

    08.12.2009. (18:48)    -   -   -   -  

  • Veseli Haribo

    Nisam gledao film...ali prva recenica mi govori sve... what goes around, comes around :) Da ...tako je to... duzan sam za tri zivota... i sve ce mi se vratit... :)))
    Ali...
    Ko ga jebe!:D

    avatar

    10.12.2009. (23:41)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...