Ma srce si , tješiš me tješiš, ovaj put ta moja zadnja rijeć nijeTUGA kao prava tuga , ovaj put je u pitanju bilo nešto jako jako lijepo, no moralo je prestati, naglo je buknulo da nitko to nije čak ni želio , pretvorilo se u buktinju, i moralo se ugasiti , moralo , razum je pobjedio. ovo je trebalo biti u tom postu, no za sada samo je kod tebe, ti mi čuvaj, ako zatreba.
Kaži mi
Da me pustiš tako blizu da u zjenici tvojega oka Vidim sebe........
Da me pustiš tako blizu Da te prstom mogu taknuti Znao bih...............
Pustiš li me tako blizu Da ti kosu mogu mrsiti Znati ću.........
Smijem li tražiti... Više, sve............ ili ništa........ kaži mi... ostaje li samo zabluda.. kaži mi.... i rekla si....
Tako toplo si to napisala , vjerujem da ti je tata bio divan, a, mislim da si i ti. Želio bih neku sklupturicu napraviti za tebe... no bojim se da to nebi bilo dovoljno dobro za tebe, ali želju imam.Ako poželiš javi se na maill sa strane mi je u boxu na mom blogu.
pusu ti ostavljam i žao mi je zbog tvog velikog gubitka.... tate.
22.11.2009. (21:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da ..da.. trebalo bi biti tako, no.. uvijek netko ostane povrijeđen, zbog nečije sreće ili zadovoljstva, opet po tko zna koji put , ne želeći povrijediti nekog bližnjeg ostajem ja povrijeđen u svojem razumu, no do kada sam sebe uskračivati zbog toga ne znam,, zasada je tako. no teško je jedno i drugo.....no ostaje zadovoljstvo da se može to osjetiti.. hvala ti na tako lijepim komentaru mislim da me ti doista razumiješ i hvala i pusa ti za to. Stalo mi je do tvojih komentara , i do tvojeg mišljenja,
24.11.2009. (11:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šteta ,velika šteta je da ljudi ne mogu prepoznati koliko čući neiskorištene ljubavi (ne mislim u fizičkom smislu) u ljudima. A samo koliko ima "Jadnika" oba spola koji jednostavno ne prepoznaju ili kako ti kažeš nikada im dovoljno dokazivanja, vjeruj mi oni na kraju ostanu prazni bez imalo dobivene ljubavi, pa kada to spoznaju biva im prekasno i svi su im onda krivi , naravno mi smo im na prvom mjestu, jer su mislili da ih trebamo hraniti svake sekunde svakog trena, pa i onda kada oni to ne primječuju, i onda gle čuda.. ostaju zaprepaščeni kada osjete neke promjene u tom dokazivanju, a u pravilu je to onda kada netko drugi uspije čitati iz naših očiju i ne treba im godine i godine, več jedan jedini trenutak, i tada nastaje pakao,u kojem su oni sami sebi potpirivali vatru misleći da se netko drugi mora dokazivati sve dok i sam ne izgori, svaka vatra jednom prestane gorjeti i dok tinja ako ju ne potpirimo ugasne se. Naravno da ima onih koji to znaju prepoznati, no u pravu si treba ih ostaviti da se sami potrude to pronaći u očima kako ja to kažem.
Najgore je od svega čekanje da osoba kojoj sve si pokonio mislim na ljubav shvati da treba ponovo potpiriti da se vatra razbukta nakon određenih broja godina skloni smo strpljenu očekujući to , tako da na kraju izgubimo i one koji su znali čitati iz naših očiju. pozdrav i pusaa
25.11.2009. (18:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Biti ću iskren i ovo napisati,potaknut pročitanim...O,kako bi volio jednog dana da nešto slično tebi-i moja kčer napiše,ili unuk..kada im ostanu samo sjećanja!:-))))))))
26.11.2009. (09:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ponovo te čitam , i potaknuo me Dida na razmišljanje svojim kom.
Naravno ako želimo jednom kada nas više ne bude sa njima , sa našima dragima , našim prijateljima , našim ljubavima da imaju takva siječanja na nas kao ti na svojega tatu, treba mnogo učiniti u životu dok traje.
Bio bih najsretniji na svijetu kada bih mogao tako se lijepo izraziti o svojem tati koji je još tu,, no kao da me je davno, zapravo davno me je i napustio ,ukoliko se nešto uopće može napustiti ako nikada nije ni bilo u njemu.
Na žalost želio bih tako pisati o tati , ne mogu pronaći takve rijeći, ne postoje , ma koliko ja to želio da postoje u meni u mom srcu pa da mogu izaći i biti upučene njemu.
Žalosno no prekrasno što postoje i što su postojali takovi roditelji u ovom slučaju očevi o kojima kako Dida kaže mogu biti napisane naljepše rijeći koje teku našim krvotokom i godinama skladište se u srcu no ne zauvjek odložene one kroz život moraju teći , moraju biti vidljive, moraju biti upučene onda kada je to najpotrebnije.
A da mi to mi dobili kao očevi i majke , moramo znati pokazati ljubav djetetu pa i okolini moramo biti taj oslonac djeci uvijek na raspolaganju kada to zatrebaju, moraju osjetiti tu našu ljubav brigu za njih, za njihove probleme, za njihovu sreču.
plakati sa njima kada treba, djeliti sreču sa njima kada treba ,
i tek tada nakon godinama davanja sebe njima možemo očekivati da nam to bude vračeno na način kao što ti vračaš svom tati kojeg više nema kraj tebe . no zapravo takvim odnosom on nikada nije ni otišao od tebe.
Ostalo mi je još jedno dijete, unuk njima kao i sinu koji nije više s menom dajem, davao sam cijelog sebe bez zadrške i zato sam ui u tuzi sretan jer mi se vrača na naljepši naćin zagrljajem sada kada je meni potrebno, zagrljajem i Silvestra kojeg nema i on me grli jer mogu reći i ne želim biti skroman svu svoju ljubav dajem davao sam i davati ću dok me bude .
Nažalost to nikada nisam imao od svojeg tate...zato mi je sve nadomjštala majka..koje više nema ,
Namjerno nisam spominjao ništa materijalnog jer tome tu i nije mjesto, lijepa i topla siječanja ništa materijalnog ne može nadoknaditi i kompenzirati.
ljubav se ne kupuje ona se gradi njeguje zaljeva, i pazi na nju obogačuje ju se svakog trenutka jer kada dođe vrijeme rana... ona ih zacjeljuje bolje od bilo kojeg životnog lijeka.
sory morao sam se siprazniti a to mogu jedino tebi..jer jednostavno znam da razumiješ i da želiš razumjeti..
pusaaa
02.12.2009. (15:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ova pjesma ti je stvarno predivna teško je naći pravu riječ za ove stihove a ono da li bi bilo ono il ne nije ni bitno ako želimo popit ćemo kavu pa kud puklo da puklo veliko hvala na lijepim riječima i podršci zagrljaj :)
06.12.2009. (08:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kecoland
Ma srce si , tješiš me tješiš, ovaj put ta moja zadnja rijeć nijeTUGA kao prava tuga ,
ovaj put je u pitanju bilo nešto jako jako lijepo, no moralo je prestati, naglo je buknulo da nitko to nije čak ni želio , pretvorilo se u buktinju, i moralo se ugasiti , moralo , razum je pobjedio.
ovo je trebalo biti u tom postu, no za sada samo je kod tebe, ti mi čuvaj, ako zatreba.
Kaži mi
Da me pustiš tako blizu
da u zjenici tvojega oka
Vidim sebe........
Da me pustiš tako blizu
Da te prstom mogu taknuti
Znao bih...............
Pustiš li me tako blizu
Da ti kosu mogu mrsiti
Znati ću.........
Smijem li tražiti...
Više, sve............
ili
ništa........
kaži mi...
ostaje li samo
zabluda..
kaži mi....
i rekla si....
Tako toplo si to napisala , vjerujem da ti je tata bio divan, a, mislim da si i ti.
Želio bih neku sklupturicu napraviti za tebe... no bojim se da to nebi bilo dovoljno dobro za tebe, ali želju imam.Ako poželiš javi se na maill sa strane mi je u boxu na mom blogu.
pusu ti ostavljam i žao mi je zbog tvog velikog gubitka.... tate.
22.11.2009. (21:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kecoland
U mojem ovom pjesmuljku iza zadnje rijeći "I rekla si "
dolazi "Nije zabluda"
ostalo mi je negdje,
oprosti što ti na tvoj tako lijepi post odgovaram na tvoj kom. kod mene, oprosti...
22.11.2009. (21:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kecoland
da ..da.. trebalo bi biti tako, no.. uvijek netko ostane povrijeđen, zbog nečije sreće ili zadovoljstva, opet po tko zna koji put , ne želeći povrijediti nekog bližnjeg ostajem ja povrijeđen
u svojem razumu, no do kada sam sebe uskračivati zbog toga
ne znam,, zasada je tako. no teško je jedno i drugo.....no ostaje zadovoljstvo da se može to osjetiti..
hvala ti na tako lijepim komentaru mislim da me ti doista razumiješ i hvala i pusa ti za to.
Stalo mi je do tvojih komentara , i do tvojeg mišljenja,
24.11.2009. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kecoland
Šteta ,velika šteta je da ljudi ne mogu prepoznati koliko čući neiskorištene ljubavi (ne mislim u fizičkom smislu) u ljudima. A samo koliko ima "Jadnika" oba spola koji jednostavno ne prepoznaju ili kako ti kažeš nikada im dovoljno dokazivanja, vjeruj mi oni na kraju ostanu
prazni bez imalo dobivene ljubavi, pa kada to spoznaju biva im prekasno i svi su im onda krivi , naravno mi smo im na prvom mjestu, jer su mislili da ih trebamo hraniti svake sekunde svakog trena, pa i onda kada oni to ne primječuju, i onda gle čuda.. ostaju zaprepaščeni kada osjete neke promjene u tom dokazivanju, a u pravilu je to onda kada netko drugi uspije čitati iz naših očiju i ne treba im godine i godine, več jedan jedini trenutak, i tada nastaje pakao,u kojem su oni sami sebi potpirivali vatru misleći da se netko drugi mora dokazivati sve dok i sam ne izgori, svaka vatra jednom prestane gorjeti i dok tinja ako ju ne potpirimo ugasne se.
Naravno da ima onih koji to znaju prepoznati, no u pravu si treba ih ostaviti da se sami potrude to pronaći u očima kako ja to kažem.
Najgore je od svega čekanje da osoba kojoj sve si pokonio mislim na ljubav shvati da treba ponovo potpiriti da se vatra razbukta nakon određenih broja godina skloni smo strpljenu očekujući to , tako da na kraju izgubimo i one koji su znali čitati iz naših očiju.
pozdrav i pusaa
25.11.2009. (18:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Biti ću iskren i ovo napisati,potaknut pročitanim...O,kako bi volio jednog dana da nešto slično tebi-i moja kčer napiše,ili unuk..kada im ostanu samo sjećanja!:-))))))))
26.11.2009. (09:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kecoland
Ponovo te čitam , i potaknuo me Dida na razmišljanje svojim kom.
Naravno ako želimo jednom kada nas više ne bude sa njima , sa našima dragima , našim prijateljima , našim ljubavima da imaju takva siječanja na nas kao ti na svojega tatu, treba mnogo učiniti u životu dok traje.
Bio bih najsretniji na svijetu kada bih mogao tako se lijepo izraziti o svojem tati koji je još tu,, no kao da me je davno, zapravo davno me je i napustio ,ukoliko se nešto uopće može napustiti ako nikada nije ni bilo u njemu.
Na žalost želio bih tako pisati o tati , ne mogu pronaći takve rijeći, ne postoje , ma koliko ja to želio da postoje u meni u mom srcu pa da mogu izaći i biti upučene njemu.
Žalosno no prekrasno što postoje i što su postojali takovi roditelji u ovom slučaju očevi o kojima kako Dida kaže mogu biti napisane naljepše rijeći koje teku našim krvotokom i godinama skladište se u srcu no ne zauvjek odložene one kroz život moraju teći , moraju biti vidljive, moraju biti upučene onda kada je to najpotrebnije.
A da mi to mi dobili kao očevi i majke , moramo znati pokazati ljubav djetetu pa i okolini
moramo biti taj oslonac djeci uvijek na raspolaganju kada to zatrebaju, moraju osjetiti
tu našu ljubav brigu za njih, za njihove probleme, za njihovu sreču.
plakati sa njima kada treba, djeliti sreču sa njima kada treba ,
i tek tada nakon godinama davanja sebe njima možemo očekivati da nam to bude vračeno
na način kao što ti vračaš svom tati kojeg više nema kraj tebe . no zapravo takvim odnosom on nikada nije ni otišao od tebe.
Ostalo mi je još jedno dijete, unuk njima kao i sinu koji nije više s menom dajem, davao sam cijelog sebe bez zadrške i zato sam ui u tuzi sretan jer mi se vrača na naljepši naćin
zagrljajem sada kada je meni potrebno, zagrljajem i Silvestra kojeg nema i on me grli
jer mogu reći i ne želim biti skroman svu svoju ljubav dajem davao sam i davati ću dok me bude .
Nažalost to nikada nisam imao od svojeg tate...zato mi je sve nadomjštala majka..koje više nema ,
Namjerno nisam spominjao ništa materijalnog jer tome tu i nije mjesto, lijepa i topla siječanja ništa materijalnog ne može nadoknaditi i kompenzirati.
ljubav se ne kupuje ona se gradi njeguje zaljeva, i pazi na nju obogačuje ju se svakog trenutka jer kada dođe vrijeme rana... ona ih zacjeljuje bolje od bilo kojeg životnog lijeka.
sory morao sam se siprazniti a to mogu jedino tebi..jer jednostavno znam da razumiješ i da želiš razumjeti..
pusaaa
02.12.2009. (15:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zauzeti
ova pjesma ti je stvarno predivna
teško je naći pravu riječ za ove stihove
a ono da li bi bilo ono il ne nije ni bitno
ako želimo popit ćemo kavu pa kud puklo da puklo
veliko hvala na lijepim riječima i podršci
zagrljaj :)
06.12.2009. (08:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sklblz
Privilegija je imati nekoga kome se može napisati pjesma, a i Taj mora biti sretan što je iza njega ostao netko tko to u njegovu slavu čini
10.12.2009. (07:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Pozdrav i osmjeh ostavljam :-))))
12.12.2009. (09:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
safiris
Božić puin ljubavi i blagoslova želim Tebi i tvojim najmilijima!
23.12.2009. (10:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evezmajevska
istina...
23.12.2009. (23:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kecoland
Sretne i blagoslovljene blagdane ti želim kao i svima tebi dragima oko tebe
od sveg srca
pusaa
24.12.2009. (18:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...