Nisi ni ti hippie, koliko vidim. :) Nego, ja sam prošle godine navršila osamnaest godina. Bila sam uzbuđena prva dva mjeseca, a zatim je uzbuđenje splasnulo i zamijenila ga je svijest o odgovornosti, a to nije sasvim ugodno jer se s jedne strane još uvijek osjećam nezrelom, a s druge znam da više nemam pravo na to. Potištenost je najbolja inspiracija. Što se oprosta tiče, na svakom je da odluči hoće li oprostiti ili ne.
14.11.2009. (14:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bome omnia mea mecum porto. ali razlika u tome što ja opraštam i zaboravim, ali se nikad ne pretvaram da je sve divno i krasno, nego onako kako je. slažem se s heladom što se tih divnih 18 godinica tiče, baš kao gubim pravo biti nezrela, ali opirem se nekako tome."child in time" i dobar ti je prijedlog taj. :D ujedno i kompliment čini mi se, pa ti zato hvala lijepa :) potrudit ću se. :)
14.11.2009. (17:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mislim da takve situacije nisu 'gutanje govana', niti zaborav, niti grljenje i smješkanje kao da nikad ništa nije bilo. smatram da je to jednostavno život. suživot u svijetu. uz onaj unutarnji svijet koji svatko ima, mora postojati o onaj odnos s drugima. i zato se uvijek pronalaze kompromisi i osoba napreduje, svakim danom, i svakim pozitivnim postupkom. a blokada nekoga za stalno ne donosi napredak, već zadrto zasjedanje nad nekim davnim trenutkom, dok se okolina mijenja, napreduje.
15.11.2009. (16:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Madame.B
:))
14.11.2009. (12:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helada
Nisi ni ti hippie, koliko vidim. :)
Nego, ja sam prošle godine navršila osamnaest godina. Bila sam uzbuđena prva dva mjeseca, a zatim je uzbuđenje splasnulo i zamijenila ga je svijest o odgovornosti, a to nije sasvim ugodno jer se s jedne strane još uvijek osjećam nezrelom, a s druge znam da više nemam pravo na to.
Potištenost je najbolja inspiracija.
Što se oprosta tiče, na svakom je da odluči hoće li oprostiti ili ne.
14.11.2009. (14:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
T.
bome omnia mea mecum porto. ali razlika u tome što ja opraštam i zaboravim, ali se nikad ne pretvaram da je sve divno i krasno, nego onako kako je.
slažem se s heladom što se tih divnih 18 godinica tiče, baš kao gubim pravo biti nezrela, ali opirem se nekako tome."child in time"
i dobar ti je prijedlog taj. :D ujedno i kompliment čini mi se, pa ti zato hvala lijepa :)
potrudit ću se.
:)
14.11.2009. (17:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...eNthea...
mislim da takve situacije nisu 'gutanje govana', niti zaborav, niti grljenje i smješkanje kao da nikad ništa nije bilo. smatram da je to jednostavno život. suživot u svijetu. uz onaj unutarnji svijet koji svatko ima, mora postojati o onaj odnos s drugima. i zato se uvijek pronalaze kompromisi i osoba napreduje, svakim danom, i svakim pozitivnim postupkom. a blokada nekoga za stalno ne donosi napredak, već zadrto zasjedanje nad nekim davnim trenutkom, dok se okolina mijenja, napreduje.
15.11.2009. (16:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
oleandar
andy warhol.jao.zavidim. :)
21.11.2009. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...