i ja mislim da je teže onima koji ostaju. samo se trebamo nalaziti s njima u nekim drugim dimenzijama. moj otac stalno je govorio da je umoran od života. pokušavam shvatiti da je proživio koliko je htio i da se sad odmara. i onda mi je lakše... spremaš se na koncert cohena u proljeće?
09.11.2009. (07:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uh. meni je umrla majka '91. godine, od raka debelog crijeva. ja sam tada bio u JNA i pozvali su me već kad je bila kost i koža. nije dala da me zovu ranije da je ne vidim takvu, ali njen očuh nije mogao dopustiti da ona umre, a da je ja ne vidim prije toga. i hvala mu za to. vratio sam se u JNA jer nisam mogao podnijeti samoću (samohrana majka) iako sam znao da rat počinje... bio je to ožujak '91. godine. elem, tada mi je palo na pamet da je vrijeme selotejp i da dužina od jednog do drugog trenutka nije bitna jer ja sam sad udaljen od svoje majke tek nekoliko 'slojeva' tog vremenskog kontinuuma... jednostavna ilustracija, ali meni i danas djeluje. ovo s etikom... iz posvete... to bi trebalo biti dio nastavnog programa od prvog razreda osnovne škole... nekad sam se šprdao s pojmom 'slobode' jer svi su ginuli za slobode svojih zemalja od kad je povijesti, a ja sam valjda urođeno alergičan na bilo kakav kolektivizam... sve dok nisam kupio 'Povijest filozofije od Wilhelma Windelbanda', građanskog filozofa, neokantovca. Predgovor je (po partijskoj dužnosti) napisao Predrag Vranicki i u njemu udario po tom meni nepoznatom Kantu iz sve snage. ja sam bio ona vrsta pubertetlije koja nema smisla za nogomet i nema baš puno hrabrosti da priđe lijepšem spolu... pa sam čitao 'Danas' sa 17 - 18 godina, he he... a 'Danas' je bio politički tjednik kojem niti jedna današnja tiskovina ne može uopće konkurirati... tako da sam ja vrlo rano znao što je to 'dijalektički i historijski materijalizam' i na osnovu čega 'jedna avangardna radnička partija' svojata svoje povijesno pravo na nametanje 'jednoumlja'. tako me taj predgovor iznervirao i ja sam preskočio sve od Talesa do Humea i udario glavom o štovanog kržlavog profesora koji je još za života dobio nadimak 'der Alleszehrshturer'. i nisam odustao, sjećam se da sam tri dana dešifrirao jednu stranicu iz 2. kritike, he he... valjda je ta upornost bila ona energija koju sam trebao trošiti sa nekim naivnim stvorom dubokih očiju i duge kose... ali pojam 'slobode' mi od tad ima potpuno drugo značenje... zato sam u prvom komentaru malo napao i pojam 'ljubavi'. Moralni integritet je ono 'nešto' što čovjeka čini čovjekom. Ne znam tko je Vladimir Puljić ali saznat ću. L. Cohen... 'Ring the bells that still can ring...' :)))))
21.11.2009. (14:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Psrstenje nema kraja, a nije beskonačno. :
06.11.2009. (23:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Lijepo!
08.11.2009. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
i ja mislim da je teže onima koji ostaju. samo se trebamo nalaziti s njima u nekim drugim dimenzijama. moj otac stalno je govorio da je umoran od života. pokušavam shvatiti da je proživio koliko je htio i da se sad odmara. i onda mi je lakše...
spremaš se na koncert cohena u proljeće?
09.11.2009. (07:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
propheta nemo,
možda si u pravu, iako zapravo ne znam što je psrstenje.
semper contra,
na kraju više nisam bila zadovoljna tekstom. učinilo mi se da se na neki način pravim važna, a samo sam htjela odati počast.
primakka,
nego, to ne bih ni slučajno propustila.
09.11.2009. (10:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Tipfeler. :)
19.11.2009. (09:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka
uh. meni je umrla majka '91. godine, od raka debelog crijeva. ja sam tada bio u JNA i pozvali su me već kad je bila kost i koža. nije dala da me zovu ranije da je ne vidim takvu, ali njen očuh nije mogao dopustiti da ona umre, a da je ja ne vidim prije toga. i hvala mu za to. vratio sam se u JNA jer nisam mogao podnijeti samoću (samohrana majka) iako sam znao da rat počinje... bio je to ožujak '91. godine. elem, tada mi je palo na pamet da je vrijeme selotejp i da dužina od jednog do drugog trenutka nije bitna jer ja sam sad udaljen od svoje majke tek nekoliko 'slojeva' tog vremenskog kontinuuma... jednostavna ilustracija, ali meni i danas djeluje.
ovo s etikom... iz posvete... to bi trebalo biti dio nastavnog programa od prvog razreda osnovne škole... nekad sam se šprdao s pojmom 'slobode' jer svi su ginuli za slobode svojih zemalja od kad je povijesti, a ja sam valjda urođeno alergičan na bilo kakav kolektivizam... sve dok nisam kupio 'Povijest filozofije od Wilhelma Windelbanda', građanskog filozofa, neokantovca. Predgovor je (po partijskoj dužnosti) napisao Predrag Vranicki i u njemu udario po tom meni nepoznatom Kantu iz sve snage. ja sam bio ona vrsta pubertetlije koja nema smisla za nogomet i nema baš puno hrabrosti da priđe lijepšem spolu... pa sam čitao 'Danas' sa 17 - 18 godina, he he... a 'Danas' je bio politički tjednik kojem niti jedna današnja tiskovina ne može uopće konkurirati... tako da sam ja vrlo rano znao što je to 'dijalektički i historijski materijalizam' i na osnovu čega 'jedna avangardna radnička partija' svojata svoje povijesno pravo na nametanje 'jednoumlja'. tako me taj predgovor iznervirao i ja sam preskočio sve od Talesa do Humea i udario glavom o štovanog kržlavog profesora koji je još za života dobio nadimak 'der Alleszehrshturer'. i nisam odustao, sjećam se da sam tri dana dešifrirao jednu stranicu iz 2. kritike, he he... valjda je ta upornost bila ona energija koju sam trebao trošiti sa nekim naivnim stvorom dubokih očiju i duge kose... ali pojam 'slobode' mi od tad ima potpuno drugo značenje... zato sam u prvom komentaru malo napao i pojam 'ljubavi'.
Moralni integritet je ono 'nešto' što čovjeka čini čovjekom.
Ne znam tko je Vladimir Puljić ali saznat ću.
L. Cohen... 'Ring the bells that still can ring...' :)))))
21.11.2009. (14:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...