Živio! Barem za ispisati još tri stranice jutarnjeg tamo negdje 2060-te... Je, našao sam i ja sebe - mada moram priznati da mi izmiče što je pjesnik htio reći s tom niskom imena - kao da bi sama činjenica upisanosti u arhivu faksa bila vijest, materijal za objavljanje u novinama - a opet nisam mogao odoliti da ne kupim današnji broj i pređem prstom po sebi. Što ćeš, takva je ljudska priroda, volimo vidjeti svoje ime u novinama - a što vrijedi općenito, za nas vrijedi još i malo više... ipak nam na zgradi ne piše uzalud ''izložba taštine''.
07.11.2009. (16:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mi smo njihov tj. njegov proizvod. kao što podravka proizvodi vegetu. af proizvodi arhitekte..i sad se valjda hvali time što ih je toliko proizveo ili kakti stavlja sebe kao instituciju u drugi plan a svoje ljude, svoj proizvod u prvi. oni (mi) smo jedino bitno. kroz nas af živi. tak ja to vidim. al svejedno čekam zadnju stranicu u nadi da ću dočekati (makar zakamufliranu) rečenicu pojašnjenja. međutim, da mi je baš jasno čemu to, i nije. opet troše nofce na gluposti. mi smo ko fol bitni a kad nas treba slat na terensku.. nema se para. na 4. godini se išlo u dalmaciju na 2 dana (umjesto 5 il kolko već). i to samo 100 ljudi. jer kao nije bilo para za više. bilo je za wc-e, ne i za nas. sad, s ovim plaćanjem apsolventskih semestara, isto sranje. ajde dobro, nisam plaćala do sad, prošlo je 6 godina, jasno mi je da bi bio red da sama počnem svoje zaostatke financirati. ali kolko čujem, prijašnjih godina se to masovno oslobađalo.. a i sad, jedan dan jedna priča, drugi dan druga. (ne) zna se ''ko pije a ko plaća''. af pije a mi plaćamo.. tak da zapravo sam si sama platila to ime u novinama.
08.11.2009. (13:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vi barem te fensi wc-e imate, u moje vrijeme još smo ''guštali'' u starima. :) Al' dobro, barem apsolventuru nismo plaćali; da jesmo, ja bih još otplaćivao kredit... želim reći: zna to potrajati, ta apsolventura... :)
08.11.2009. (15:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znaš što mi je odmah palo na pamet kada si započeo priču o toj razapetosti arhitekta između svog poziva i zahtjeva investitora? Poveznica s mojom strukom. :) Tvoje je pero, naime, i ovaj put pogodilo u bit pa ću se osvrnuti na ovih dana aktualnu, a sramotno malu kaznu Jeleni Brajši, kao i na njezinog odvjetnika Silvija Degena. Brajša mi je, ruku na srce, ogavna žena, vidiš joj u očima da je zlobna i otrovna, ne samo zbog pronevjere milijuna i milijuna, već i zbog zvjerstava koja su se događala nad štićenicima doma, a za koja ona, KAO, nije znala (sve uz svesrdnu naklonjenost Kaptola). No dobro, pustimo Brajšu, ona je tu samo kao ilustrativni primjer. Zamislila sam se u poziciji kada bih morala biti njezina odvjetnica (ili odvjetnica bilo kojeg drugog, evidentno krivog, zločinca). Dakle, kao i ti, razapeta između poziva (borba za pravdu) i "investitora", tj stranke koja mi plaća da ju obranim, kako djelovati, to mi je jasno, ali kako u svojoj glavi posložiti stvari, to mi nije jasno. Recimo, zamisli da mi je stranka ubojica i da dobijemo parnicu, on bude pušten i za dva dana opet ubije. Kako da se ne osjećam krivom i kako da povučem granicu i uvjerim samu sebe da sam samo radila svoj posao?
Znam da nije isto, ali je slično i sa arhitektima koji projekt moraju prilagoditi investitoru, premda možda, u nekim drugim okolnostima, nikada sami ne bi izradili isti. Razlika je, zapravo, najviše u tome što je krajnja posljedica kod vas upitna estetika i funkcionalnost, a kod nas mogu biti u pitanju čak i ljudski životi pa me to tim više brine.
Zbilja, dobro si formulirao pitanje, kako uzviknuti ''car je gol'' dok car ostaje uvjeren da govoriš ''car je skockan po posljednjoj modi''? :)
11.11.2009. (11:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i ja, kao i Kinky, mogu provesti paralelu sa svojom strukom gdje građevinari žele ucjenjivat, požurivat ili prijetiti nas arheologe kako bi im posao išao što brže da nebi morali plačati nekakve penale tako se sjećam da na petlji kod Ćepinskih Martinca kraj Osijeka neki tip je nazvao moju šeficu i prijetio joj kupanjem sa betonskim cipelicama u Dravi... a i mi smo zbijeni između etike (kad posoa treba biti obavljen kako treba i sve informacije prikupljenje ma koliko god trejalo uz vremenske prilike) i potrebe kapitala. Jednom u sjevernom Laziju u jednoj sabinskoj nekropoli ponašao sam u blatu jednu vazu sa nacrtanim sfingama okolo ali sam ju trebao iskopat a da se ne razbije. Šef mi je rekao da imam dva sata i ako ju ne izvadim ja da će ju on jer ovdje moramo balansirat između naših principa i potreba onog koji nas plaća pokušavajući zasitii vuka i spasiti ovcu..
23.11.2009. (22:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lina
razumijem , kao u proletjelom povjetarcu izloženost javnosti kože ,poze ,statike i garantirane postojanosti neke ,ma koje gradnje . i zaista iz pročitanog sam spoznala da je razlika između zgrada i ljudi ,jako mala . u svemu tome žao mi je što i umjetnost izrade portreta izgubi umjetnost ,a opet možda je vješto građevinarstvo baš ta dosjetka o sviđanju naručiocu projekta . ali ,ipak ,ono o čemu sam sa trunkom sjete razmišljala je arhitektura ovog bloga i sve napisano na njemu ,pa me neka ljubopitljiva tuga naspram misli ,ideje , ,a posebno slova ,takla kao neku tugu ,,kao kada u ruci držiš knjigu koju listaš ,onako kao filmsku animaciju ,ili kao : riječi koje iz lošeg tehničkog ni ne stavljamo ..nigdje . hoću reći da ta sumnja u vjernost porijekla ,,ostavila me praznih ruku (,a nije razočaranje) ,ali nešto slično je .. i mistika moći i religije ..ustvari mnogi se bave arhitekturom sredine,srednjosti . znam da je moje mjesto u ..kolibi pod suncem ,ali i ta patetičnost nad mojom skromnošću i glupošću ..mislim svejedno zaslužuje neko mjesto . najjezivija je ta stvarnost:: trajnosti živih naspram neživih stvari i to je onda još više ..ajme . lijep pozdrav .
21.05.2012. (14:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grinch
u prijevodu: spoj tehnologije i umjetnosti zapravo je spoj psihologije i mađioničarstva..
nego, prijeđimo na bitno..
jesi li vidio svoje ime danas u novinama (jutarnjem)?
ja svoje jesam :D
živio nam af još barem toliko!
07.11.2009. (16:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Živio! Barem za ispisati još tri stranice jutarnjeg tamo negdje 2060-te...
Je, našao sam i ja sebe - mada moram priznati da mi izmiče što je pjesnik htio reći s tom niskom imena - kao da bi sama činjenica upisanosti u arhivu faksa bila vijest, materijal za objavljanje u novinama - a opet nisam mogao odoliti da ne kupim današnji broj i pređem prstom po sebi. Što ćeš, takva je ljudska priroda, volimo vidjeti svoje ime u novinama - a što vrijedi općenito, za nas vrijedi još i malo više... ipak nam na zgradi ne piše uzalud ''izložba taštine''.
07.11.2009. (16:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grinch
mi smo njihov tj. njegov proizvod. kao što podravka proizvodi vegetu. af proizvodi arhitekte..i sad se valjda hvali time što ih je toliko proizveo ili kakti stavlja sebe kao instituciju u drugi plan a svoje ljude, svoj proizvod u prvi. oni (mi) smo jedino bitno. kroz nas af živi.
tak ja to vidim. al svejedno čekam zadnju stranicu u nadi da ću dočekati (makar zakamufliranu) rečenicu pojašnjenja.
međutim, da mi je baš jasno čemu to, i nije. opet troše nofce na gluposti. mi smo ko fol bitni a kad nas treba slat na terensku.. nema se para. na 4. godini se išlo u dalmaciju na 2 dana (umjesto 5 il kolko već). i to samo 100 ljudi. jer kao nije bilo para za više. bilo je za wc-e, ne i za nas.
sad, s ovim plaćanjem apsolventskih semestara, isto sranje. ajde dobro, nisam plaćala do sad, prošlo je 6 godina, jasno mi je da bi bio red da sama počnem svoje zaostatke financirati. ali kolko čujem, prijašnjih godina se to masovno oslobađalo.. a i sad, jedan dan jedna priča, drugi dan druga. (ne) zna se ''ko pije a ko plaća''. af pije a mi plaćamo..
tak da zapravo sam si sama platila to ime u novinama.
08.11.2009. (13:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Vi barem te fensi wc-e imate, u moje vrijeme još smo ''guštali'' u starima. :) Al' dobro, barem apsolventuru nismo plaćali; da jesmo, ja bih još otplaćivao kredit... želim reći: zna to potrajati, ta apsolventura... :)
08.11.2009. (15:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Znaš što mi je odmah palo na pamet kada si započeo priču o toj razapetosti arhitekta između svog poziva i zahtjeva investitora? Poveznica s mojom strukom. :) Tvoje je pero, naime, i ovaj put pogodilo u bit pa ću se osvrnuti na ovih dana aktualnu, a sramotno malu kaznu Jeleni Brajši, kao i na njezinog odvjetnika Silvija Degena. Brajša mi je, ruku na srce, ogavna žena, vidiš joj u očima da je zlobna i otrovna, ne samo zbog pronevjere milijuna i milijuna, već i zbog zvjerstava koja su se događala nad štićenicima doma, a za koja ona, KAO, nije znala (sve uz svesrdnu naklonjenost Kaptola). No dobro, pustimo Brajšu, ona je tu samo kao ilustrativni primjer. Zamislila sam se u poziciji kada bih morala biti njezina odvjetnica (ili odvjetnica bilo kojeg drugog, evidentno krivog, zločinca). Dakle, kao i ti, razapeta između poziva (borba za pravdu) i "investitora", tj stranke koja mi plaća da ju obranim, kako djelovati, to mi je jasno, ali kako u svojoj glavi posložiti stvari, to mi nije jasno. Recimo, zamisli da mi je stranka ubojica i da dobijemo parnicu, on bude pušten i za dva dana opet ubije. Kako da se ne osjećam krivom i kako da povučem granicu i uvjerim samu sebe da sam samo radila svoj posao?
Znam da nije isto, ali je slično i sa arhitektima koji projekt moraju prilagoditi investitoru, premda možda, u nekim drugim okolnostima, nikada sami ne bi izradili isti. Razlika je, zapravo, najviše u tome što je krajnja posljedica kod vas upitna estetika i funkcionalnost, a kod nas mogu biti u pitanju čak i ljudski životi pa me to tim više brine.
Zbilja, dobro si formulirao pitanje, kako uzviknuti ''car je gol'' dok car ostaje uvjeren da govoriš ''car je skockan po posljednjoj modi''? :)
11.11.2009. (11:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
i ja, kao i Kinky, mogu provesti paralelu sa svojom strukom gdje građevinari žele ucjenjivat, požurivat ili prijetiti nas arheologe kako bi im posao išao što brže da nebi morali plačati nekakve penale tako se sjećam da na petlji kod Ćepinskih Martinca kraj Osijeka neki tip je nazvao moju šeficu i prijetio joj kupanjem sa betonskim cipelicama u Dravi... a i mi smo zbijeni između etike (kad posoa treba biti obavljen kako treba i sve informacije prikupljenje ma koliko god trejalo uz vremenske prilike) i potrebe kapitala. Jednom u sjevernom Laziju u jednoj sabinskoj nekropoli ponašao sam u blatu jednu vazu sa nacrtanim sfingama okolo ali sam ju trebao iskopat a da se ne razbije. Šef mi je rekao da imam dva sata i ako ju ne izvadim ja da će ju on jer ovdje moramo balansirat između naših principa i potreba onog koji nas plaća pokušavajući zasitii vuka i spasiti ovcu..
23.11.2009. (22:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lina
razumijem , kao u proletjelom povjetarcu izloženost javnosti kože ,poze ,statike i garantirane postojanosti neke ,ma koje gradnje . i zaista iz pročitanog sam spoznala da je razlika između zgrada i ljudi ,jako mala . u svemu tome žao mi je što i umjetnost izrade portreta izgubi umjetnost ,a opet možda je vješto građevinarstvo baš ta dosjetka o sviđanju naručiocu projekta . ali ,ipak ,ono o čemu sam sa trunkom sjete razmišljala je arhitektura ovog bloga i sve napisano na njemu ,pa me neka ljubopitljiva tuga naspram misli ,ideje , ,a posebno slova ,takla kao neku tugu ,,kao kada u ruci držiš knjigu koju listaš ,onako kao filmsku animaciju ,ili kao : riječi koje iz lošeg tehničkog ni ne stavljamo ..nigdje . hoću reći da ta sumnja u vjernost porijekla ,,ostavila me praznih ruku (,a nije razočaranje) ,ali nešto slično je .. i mistika moći i religije ..ustvari mnogi se bave arhitekturom sredine,srednjosti . znam da je moje mjesto u ..kolibi pod suncem ,ali i ta patetičnost nad mojom skromnošću i glupošću ..mislim svejedno zaslužuje neko mjesto . najjezivija je ta stvarnost:: trajnosti živih naspram neživih stvari i to je onda još više ..ajme . lijep pozdrav .
21.05.2012. (14:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...