Komentari

mistagogy.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • Isus je Kralj kraljeva!

    Evo me, Gospodine! Pouči me!
    Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ti ostavljam!

    avatar

    05.11.2009. (10:01)    -   -   -   -  

  • podijelimo radost

    Hvala. Neka mu cijeli život bude blagoslovljen i prožet Božjom ljubavlju i milošću kako u obitelji tako i među prijateljima.
    "Jahve je sama dobrota i pravednost:
    grešnike on na put privodi.
    On ponizne u pravdi vodi
    i uči malene putu svome.
    Sve su staze Jahvine istina i ljubav
    za onog koji čuva Savez njegov i propise." Ps 25:8-10

    avatar

    05.11.2009. (20:20)    -   -   -   -  

  • podijelimo radost

    "Tko ne uzme križ svoj i ne ide za mnom, nije me dostojan." Mt 10:38
    Tu je početak istinskog života. Slijediti Krista. On je bio spreman nositi svoj križ koji je itekako bio težak. Na leđima je nosio naše grijehe i bio razapet zajedno s njima. Naš križ nije toliko težak i nitko nas neće razapeti na njemu. Kad nam križ oteža, On će ponijeti nas zajedno s križem. "Jer jaram je moj sladak, a moje breme lako." Mt 11:30
    Nitko nije "Loser" (gubitnik) tko slijedi Krista. S Kristom smo dobitnici.

    avatar

    05.11.2009. (20:48)    -   -   -   -  

  • lVinjeta

    gledam ga kako me nemilice tješi kao da ispričava kroz život moj svoja pokajanja što duši mojoj dade oblik grijeha i nakon naučenih svih mojih grijeha puštam ga da me čeka ,a mene čeka ,,moju sudbinu sličnu sudbini skoro svakog čovjeka

    avatar

    05.11.2009. (21:23)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    @I.K.K. , živa je riječ Božja i djelotvorna. Korisnije je druženje s njom u osami nego mnoga poučavanja književnička... naravno ako smo otvoreni za istinu i ako nemamo straha od ogoljenja pred Njom. Tek kada ona izazove oganj u našoj nutrini i tu nas preobrazi, bit ćemo sposobni tu istu riječ uputiti drugima, bilo da se radi o buđenju, bilo o tješenju. A i moramo biti spremni da se ona uvijek vrati kao bumerang ukoliko nije uzela ploda i kaže nam: Poradi još na sebi u tom i tom. Domet nije bio adekvatan svrsi izgovorene riječi. Da bi njen učinak bio plodonosan ona mora izlaziti iz srca, tj. iz tvoje nutrine, dubine. Govor ide od srca k srcu, a ono što nas sve povezuje ili udaljuje jedne od drugih jeste duh te izgovorene riječi. Uvijek samo u opasnosti da dopustimo duhu ovog svijeta da izgovaramo politikanske, a ne duhovne riječi. Stoga valja i dalje pred očima držati 'Franjine Opomene' bez obzira na sve, te gledati da činimo ono što je do nas, a ne samo čekati da se drugi promjeni. Što smo osobno dobili ako se drugi doista i promjeni, a mi ostanemo isti? Ti iskorači k drugom, a sve što budeš činila neka je u ljubavi, bilo da svjedočiš vlastitim životom, bilo da opominješ, bilo da tješiš. A drugi neka prosuđuju za se, bilo krivo, bilo pravo. Ti tu ništa ne možeš osim izreći samu sebe. Ljubav drugog možeš očekivati samo ukoliko si uradila što je do tebe. Tek tada možeš i opominjati (no ne i prisiljavati). U protivnom, nemaš što čekati, nego se vrati sebi i radi, radi, radi na sebi. Na kraju tvojih rečenica neka stoji uskličnik, a drugi neka se pitaju, neka prosuđuju... Ta svatko će odgovarati za svoja djela!

    avatar

    06.11.2009. (11:26)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    @lVinjeta,
    Sve je moguće iskoristiti za osobnu promociju i očuvanje svojih interesa, pa i Božju stvar staviti pod nazivnik svoga 'ja', a ne shvatiti da je prekasno za svaku ispriku ukoliko nismo u stanju postaviti sebi pitanje: 'Želim li ljude, koje sam doveo u opasnost da gladuju za pravednošću, priznati za svoje bližnje ili ne? Želim li ga za brata ili ću ga izigrati riječima kao što su: 'ne poznam tog čovjeka'? Ili još gore uputiti druge na njega da odrade ono što mi želimo, a mi da pri tom 'ostanemo čisti i sveti'. Na takvo nešto Isus nije šutio, no to ne znači da im nije dopustio da urade što su naumili. U takvim situacijama nema druge nego 'dopustiti im da te razapnu' ... Njihov zaključak: 'Bolje da jedan čovjek umre, nego da strada cijeli narod' je proročanski, a da ga nisu niti svjesni. Postaju ga svjesni tek po istom tom događanju kad se desi njima samima, jer ... sit gladna ne razumije.
    Sljedeća opasnost u koju upadaju jeste da međusobno podijele dugovanje kako im trenutno odgovara kako bi iznova zadobili pohvalu 'dobri i vjerni upravitelj', no činjenica je da dug ostaje. U očima svijeta sve je ok, no u Božjim, i u očima onih koji ljube, on ostaje, s tim da ljubav dug ne želi naplatiti prisilno, nego dragovoljno. Ma koliko dugo ih netko stavio na čekanje dug ostaje i on stiže na naplatu. Oblik grijeha mi stavljamo na sebe ukoliko 'ne rasuđujemo Tijelo Kristovo' tako što (između ostalog) kažemo 'Ne poznam tog čovjeka'. Osuda nije samo u pogrešnom činjenju, nego i u nečinjenju. Nakon svoje zataje Petar nije rekao: 'E, sad ću ja njega pustiti da me pronađe' kao da se nije ništa desilo. On je taj koji treba da se vrati. Pitanje koje traži odgovor i koje ga čeka glasi: 'Ljubiš li me?'
    Kao što već rekoh: 'Želiš li ljude, koje si doveo u opasnost da gladuju za pravednošću, priznati za svoje bližnje ili ne?' To je pitanje koje odgovor čeka ... i koje se traži od svakog čovjeka. A staviti druge na čekanje ima pravo samo onaj koji je pozitivno odgovorio na ovo pitanje. U protivnom pohvalu može dobiti samo od sinova svijeta i onih kojima 'napisa manju zadužnicu'.
    'Oblik grijeha' dajemo sami sebi kroz nepravedno upravljanje 'dobrima' tako što jedne 'zadužujemo' smanjenjem stvarnog duga, a druge držimo 'na čekanju' i ne vraćamo im ono što smo doista dužni. Ne ispričava se onaj kome se dužno. On može oprostiti dug i nadati se eventualnom povratu, no kad već prašta ne očekuje to zbog sebe, nego zbog dobra drugog. Onaj tko je oprostio zna da uvijek dođe dan kada nije dovoljno samo opraštati, nego i trpjeti zbog učinjenog izbora. On je taj koji je samog sebe stavio na čekanje po izboru i pristanku, a ne samo zato jer je doveden u tu situaciju od strane dužnika. Utjeha dužnika je pak u činjenici da mu je oprošteno i pružena nova šansa. U tome neka je i tvoja šansa. Kad Riječ kaže: Nikom ništa ne dugujte, osim da ljubite jedni druge.... time te ne oslobađa od odgovornosti niti nudi aureolu ako dobro drugog nije i tvoje dobro. Nepošteni upravitelj to nije shvatao ili je shvatao a nije htio da primjeni u praksi. Ono što je na koncu napravio jeste privid dobra, a ona se može pripisati ljudskoj lukavosti, no ne i Božjoj mudrosti.
    No, tko će prihvatiti odgovornost kad ona podrazumijeva mogućnost priznanja krivnje, a time i osjećaja manje vrijednosti? Nekad bi se i ispričali nekom da nije onih sa strane koji će to shvatiti kao znak slabosti i poniženje. Znati pokazati osjećaje nije uvijek lako jer mislimo da smo time ranjiviji, no što je to što može biti ranjeno, ako nije tek samo naš ponos i što je to što možemo izgubiti ako nisu časti, poštovanja i priznanja? Nije lako, al' ako mislimo ostati na putu pravednosti, i tu valja umrijeti, i tu muku valja podnijeti ... ogoliti se i tu. Ili možda ne? Ili možda neki drugi put? Možda nekog drugog dana, ili neke druge godine... ?
    U svakom slučaju ... čekanje je moguće samo ako se ima ljubavi!!! Čekajem se ona dokazuje, što se ne može reći za odgađanje.

    avatar

    06.11.2009. (15:05)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    @podjelimo radost, dijelim radost s tobom zbog tvoje slavljenice. Želim joj Božji blagoslov, a nadasve puno mudrosti prilikom životnog izbora u godinama koje joj slijede.

    avatar

    06.11.2009. (15:52)    -   -   -   -  

  • milord55

    Čovjek i zna da nosi pun život svega i dobro naslučuje kako taj život treba izgubiti da bi ga zapravo našao, ali se teško i rijetko raduje. Malo je vjere, a lako je potonuti. Ti često i nas podižeš. Jesi li zaista drvodjelja?

    avatar

    07.11.2009. (21:53)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    Bog ljubi radosnog darovatelja. Prelomni trenutak se dešava kad čovjek svjesno i odlučno prekorači preko brijega i krene drugom stranom suprotnom strahu za vlastitu egzistenciju i svoje pouzdanje stavi u Providnost. Tada prestaje kalkulacija i umjesto grabeža (dlanovi okrenuti ka dolje) postaje se otvoren za primanje blagoslova (dlanovi ruke okrenuti gore u znak primanja). Dobro kažeš: Nedostaje vjere, a lako se potone. Vjera je jamstvo. Bez nje nema opravdanja, a time niti blagoslova. Često smo poput onog bogatog mladića koji se okrenu i ode žalostan, jer nije htio da odloži suvišak prtljage i krene na Put. Želimo 'imati' i u isto vrijeme 'biti', a to je skoro nemoguće, jer da bismo nešto istinski posjedovali najprije treba biti slobodan od posjeda. Svoju želju za neovisnošću ne možemo zadovoljiti gomilanjem i stvaranjem sigurnosti kroz materijalni posjed i ugled nego jedino kroz 'svetu ravnodušnost'. A to je moguće samo kroz vjeru da istinska svrha nije s ove strane vremenitosti nego s one vječne. Onaj tko ima vjeru je poput 'gastarbajtera' koji se odriče toliko toga kako bi imao više nakon povratka u svoju domovinu. Troši samo onoliko koliko je nužno. Ne opterećuje se novim modelom auta ili mobitela... pa ni traktora osim ako to nije u cilju veće produktivnosti. A što je najvažnije ne gleda podrugljivo na nečiji manji posjed.
    Radim u jednom projektnom studiju za izradu namještaja po mjeri. Ako te zanima ... možeš pogledati OVDJE

    p.s.Ako se kojim slučajem nađeš u blizini nadam se da ćeš svratiti na čašu razgovora :)
    Nekada je naš Stolar obilazio brda i doline kako bi privukao samo jednu dušu u Kraljevstvo Božje. Nadam se da kad budeš u prolazu nećeš preći na drugu stranu ulice :)))

    avatar

    08.11.2009. (12:56)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...