Komentari

smisao-zivota.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • Voyager-nova generacija

    Vrlo lijepo razmišljanje, ja bih nadodao, bez zla ne bi znali za dobro, to je bit slobodne volje, u križu je spasenje, preko križa kojeg svakodnmevno primamo i porihvaćamo te prikazujemo zajedno sa Kristvom krvi patnja ima smisla i i to je onda radost ;)

    avatar

    03.11.2009. (17:00)    -   -   -   -  

  • United Frequencies

    Mislim da se mogu složiti sa ovakvim razmišljanjem, ali moram dodati da postoje neke komponente ljudskog ponašanja u životu, reagiranja na život i doživljavanja(osjećanja) života na koje mi ne možemo uticati. Npr. teško nam je oprostiti nepravdu nanesenu nama. Što je tlačitelj prema nama bio iritantniji i bezobrazniji utoliko više patimo i teže opraštamo. Ima ta klica zla u čovjeku. Ona postoji, kod nekoga više, a kod nekoga je manje izražena, ali postoji. Ja želim vjerovati u nešto, jer ne mogu živjeti u nepravdi. Vjerovaću u ono u šta su vjerovali moji stari. Ta naša kršćanska vjera je iskompromitirana i puna nelogičnosti i anomalija, ali ja moram vjerovati, jer život gubi smisao bez vjere i nade u pravdu, bolje sutra i život poslije smrti. Vjerovaću u ideju Tvorca uz naše stare obrede i običaje samo zbog očuvanja tradicije, a sve vjere se u biti svode na isto. Mislim da tko živi doslovno po kršćanskim zakonima neće loše proći. To je onda dobar čovjek, ali mora paziti da ne prijeđe granicu dobrog ukusa i ne prijeđe u vjerski fanatizam. To ne volim. Tko zna gdje bi ja sada otišao i što bi sve napisao, pa ću samo copy-paste-irati jedan tekst koji me je dojmio ovih dana:

    Vojni naučnici i sociolozi sve češće ponavljaju zaključke Pola Valerija, Tomasa Mana, Andrea Žida, Hozea Ortege, Karla Sforce, Luiđija Pirandela i Karla Haushofera o neminovnosti budućih ratova. Motive za ratovanje nalaze u kosmosu, odnosu prema Bogu, grijehu i smrti, protoku kapitala, svojini, ljudskoj prirodi, i slično. Nažalost, čini se da uzroci većine suprotstavljanja ne zavise od čovjekovih osobina i da je njihova suština van domašaja ljudskog roda. Slobodan Tomović je u knjizi “Kraj istorije” zabilježio dva stava koji gone na razmišljanje o sve (ne)izvjesnijoj budućnosti.
    Prvi stav je, da je sjedinjenje ljudi u svijetsku zajednicu zasnovano na zakonu ekspanzije utisnutom u biće istorije i cjelinu života. “Privid je da su ratovi proizvod ekonomskih potreba ili samovoljne odluke suverena. Istina je da materijalna i duhovna proizvodnja podižu nivo kritične mase što dovodi do eksplozije i ekspanzije, odnosno ratova i njihovih posljedica, slično prvobitnom kosmičkom bumu”.
    Drugo, “imperijalni zahvati velikih država predstavljaju rezultat nevidljivog procesa zgušnjavanja ekspanzirajuće energije koja se ne može održati u određenim granicama... Ratujući, ljudi se povinuju razlozima koji su od njih jači... Ljudi su pokretači svoje istorije isto onoliko koliko mogu uticati na izbor sopstvene sudbine, časa rođenja ili smrti”.

    Naravno da napominjem da to i ne mora biti tako bez obzira što je taj scenarij najizgledniji sudeći po dosadašnjim događanjima. Ipak smo mi tvorci naše budućnosti i ona nije fiksna, Bezbroj mogućnosti je pred nama. Puno zavisi od nas samih, iako ima ponekad i viših sila i moćnih i zlih ljudi koji nam mogu pomrsiti račune. Mogu nam čak i život oduzeti, ali treba biti sam svoj gazda bar u mjeri u kojoj je to moguće...
    Poz....

    avatar

    03.11.2009. (19:55)    -   -   -   -  

  • dražeN:)

    Moraš li spoznati nezahvalnost da bi shvatio ispravnost zahvalnosti? Moraš li prvo oslijepiti da bi cijenio vid? Moraš li umrijeti da bi spoznao vrijednost života? Baš bi volio bi kad bi mi naveo koje su to boli i patnje opravdane, možda bi mi tada to glorificiranje po mom eklatantne posljedice pogrešaka bilo za mrvicu jasnije, ali naravno, možda sam beznadno glup pa to ne mogu pojmiti, to je sasvim legitimna opcija. Zašto ne :)

    avatar

    03.11.2009. (21:10)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Smisao Života... odlična tema!
    @dražeN.... naravno da moramo spoznati nezahvalnost da bi shvatili da nešto ne štima i da mu je zahvalnost suprotnost. Ne moramo oslijepiti da bi cijenili vid.... dovoljno je zatvoriti oči i skužiti razliku... a često se probudimo i shvatimo da nismo jasno vidjeli pored zdravih-otvorenih očiju i tada postanemo svjesni razlike. Mnogi ljudi cijeli život provedu "mrtvi" i nikada ne spoznaju vrijednost života!

    avatar

    03.11.2009. (21:37)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @Voyager-nova generacija
    ...naravno, niti dobro ne može biti spoznato bez zla (iako ti pojmovi opstoje samo u ljudskom umu, stvari nisu dobre ili loše već ih samo naše mišljenje čini takvima)...:))...

    @AF-L
    ...to je zbog ega... on je glavna prepreka u našem pristupu drugom ljudskom biću upravo kada su oprost i razumijevanje u pitanju... ona klica zla koju spominješ također je proizvod našeg ega... da sada ne filozofiram o tim stvarima preporučio bih ti knjige od E. Tollea: "Govor tišine"; "Moć sadašnjeg trenutka" i "Nova zemlja", kao i knjigu "Svjesnost" od A. de Mella... vjerujem da ćeš u njima naći odgovore na pitanja koja postavljaš... a preporučam i sve ostale knjige sa popisa koji se nalazi u boxu sa desne strane... ako neke od istih već nisi pročitao...

    @dražeN:)
    ...naravno da nisi glup, zašto tako nešto uopće spominješ?... da, istinske spoznaje jednog iskustva nema bez spoznaje njene suprotnosti... ja mogu sebi pretpostaviti ili zamisliti koja je suprotnost zahvalnosti, ali to neću stvarno znati dok tu suprotnost - nezahvalnost ne iskusim... npr. branimo djeci da diraju užarenu peć kako se ne bi opekla, ali ako se ne opeku nikada neće znati što znači opeći se... slijepac ne zna da je slijep... mi smo mu rekli da je slijep... i on to prihvaća... govori sebi: ja sam slijep jer ne vidim... i to je istina... ali on tu istinu nije spoznao, zato što ne zna što je vid... u tom smislu on ne zna niti što znači biti slijep, jer nije spoznao suprotnost... on spoznaje samo jednu stranu koja je cijeli njegov svijet... sve ostalo mora zamisliti, naravno, netočno, jer istina se spoznaje samo iskustvom... njegov svijet se ne bi zvao sljepoća da ga kao takvog nisu definirali oni koji vide... i zašto upotrebljavaš riječi poput "ispravnosti", "opravdanosti" i "pogreške"?... zar ti pojmovi uistinu opstoje u prirodi?... opravdanost ili neopravdanost patnje čovjek bi trebao definirati samo u međuljudskim odnosima, i odnosu čovjeka prema prirodi... ako potres ubije tisuće ljudi, tu ne možemo govoriti o pravdi ili nepravdi, ali ako netko siluje nemoćnu djevojku, tu možemo govoriti o pravdi ili nepravdi, jer se radi o našem, ljudskom svijetu (čovjek je nanio štetu čovjeku)... da li imamo pravo suditi onima za koje smatramo da su učinili nešto nepravedno je drugo pitanje... a ako netko dobrovoljno pati, bez da ugrožava druge, tko smo mi da se u to miješamo...

    avatar

    03.11.2009. (22:08)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @ima jedan svijet
    ...hm, nisam od tebe očekivao da ćeš me ostaviti bez teksta... nemam ništa za dodati... valjda zato što si dodvorila mom egu :)))))....

    avatar

    03.11.2009. (22:11)    -   -   -   -  

  • dražeN:)

    Možeš li podnijeti ideju da netko drugi dolazi do spoznaja na neki drugi način? Hoćeš li svom djetetu odsjeći ruku da mu približiš spoznaju da bi od oštrice mogao stradati i vrat? Cijeli sustav prirode je uspostavljen na pretpostavci prihvaćanja ispravnog u odnosu na pogrešku. Što misliš kako se priroda prilagođava okolnostima? Znanjem :))) Kako god, onako kolokvijalno, ostaješ mi dužan nabrojati bar neke po tebi opravdane patnje čovjeka :)

    avatar

    03.11.2009. (22:46)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @dražeN:)
    ... onda ću ti i ostati dužan :)))... ja mogu podnijeti sve ideje, a za svoja uvjerenja nikad ne tvrdim da su istinita - NIKAD... uvjerenja su sklona promijeni, a ja sam svoja već mijenjao, i tko zna, možda će moja "istina" sutra biti drugačija od današnje... naravno da svom djetetu neću odsjeći ruku da bi došlo do spoznaje tog iskustva, ali bez da mu se odsječe ruka ne može znati što je odsječena ruka... to ne znači da to MORA znati, dovoljno je da ima određenu predodžbu koja služi kao zaštitni mehanizam... ja nisam nigdje napisao da mi MORAMO spoznavati sve pojave iskustvom... samo kažem da do prave spoznaje ne možemo doći bez iskustva... isto tako mi ne znamo što je život dok ne doživimo iskustvo smrti, to je moje uvjerenje, koje ne mora biti točno (a to svoje uvjerenje bih najlakše mogao odbaciti, jer smrt u biti nije suprotnost životu, već njegov dio, tako da bi naše puno iskustvo života trebalo biti doživljeno smrću, hm, ovo je sad ispao paradoks, nema veze)... i priroda se ne prilagođava okolnostima, što se ona ima prilagođavati okolnostima, ona ih stvara, i to znanjem koje je utisnuto u njenim zakonima od početka stvaranja (to je samo moje uvjerenje)... kao što rekoh, za opravdanost ću ti ostati dužan jer nemam ja što opravdavati ili ne ljudsku patnju... ja nisam sudac, i nemam pravo biti... kada sam spominjao opravdanost u prethodnom komentaru, stavio sam je u kontekst kako si čovječanstvo (većina ljudi) uzima za pravo definirati što je opravdano, a što ne, pa kad već to čini, neka čini samo u domeni međuljudskih odnosa i odnosa čovjeka prema prirodi, ALI BEZ MENE... ja sam se iz toga izuzeo... ja mogu izražavajući svoje mišljenje reći da je nešto recimo zlo, ali neću suditi o opravdanosti ili neopravdanosti tog zla... za mene stvari nisu dobre ili zle već ih naše mišljenje čini takvim, i kada ja upotrebljavam te riječi to činim jer nisam u stanju uporabiti druge riječi kako bih istaknuo što želim reći... prisiljen sam definirati ljudske odnose riječima dobro i zlo jer živim u svijetu u kojem ti pojmovi opstoje (ali samo u ljudskom umu, naravno)... i tada ja definiram dobro kao SLOBODU, a zlo kao ODUZIMANJE SLOBODE, ali ne sudim o opravdanosti postojanja jednog ili drugog, već prihvaćam kako jedno bez drugog ne može opstojati, a na nama je da izaberemo što želimo... i prilikom tog dolazimo do konflikta različitih ljudskih mišljenja, pa jedni kažu kako je sloboda zlo, a oduzimanje slobode dobro, a drugi (poput mene) obratno, pa mi drugi postajemo u takvom društvu, u kojem je sloboda zlo, kriminalci (iako ja to još uvijek službeno nisam)... no, dosta sam filozofirao... pozdrav...

    avatar

    03.11.2009. (23:46)    -   -   -   -  

  • dražeN:)

    Gravitacija je činjenica. Količina i intenzitet sunčeva svjetla je činjenica. Zec koji čuje onoga tko ga želi smazati je činjenica i baš zato su mu narasle uši, da bi preživio u danim okolnostima. Osnovni princip prirode je prilagodba. Prilagođeni opstaju, oni drugi odlaze u bespuće povijest. To pravilo vrijedi od amebe do čovjeka. Što misliš, da li bi dinosaurusi bili i danas prisutni da su se uspjeli prilagoditi okolnostima? I zapravo, petljaš ti barem koliko i ja, ali meni je to u redu, jer eto, trudim se prilagoditi :)))

    avatar

    04.11.2009. (00:18)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Poanta posta je skroz na mjestu. Da, treba razlikovati bol od patnje. Bol je ponekad neizbježna, a patnja je najčešće (ili uvijek) nepotrebna i suvišna. I još nešto da dodam, donekle vezano uz ovu temu, što sam čuo prije nekoliko godina i stvarno mi se svidjelo. Postoje 2 vrste boli: isjeljujuća i iscrpljujuća. Iscrpljujuća bol je npr. kad se desi neki poremećaj u organizmu i taj poremećaj čovjeka izjeda, iscrpljuje, neda mu mira. Čovjek ode na operaciju, problem se rješi i tada iscrpljujuću bol zamjenjuje iscjeljujuća bol. Dakle, još uvijek boli, ali sad se toj boli nazire kraj i samim time je ona puno lakša. Iscrpljujuća bol ima uzlaznu putanju, a iscjeljujuća silaznu, bol polako prestaje.

    avatar

    04.11.2009. (11:00)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @dražeN:)
    ...naravno, kako bi preživjela, bića se prilagođavaju okolnostima koje stvara priroda, a ako im priroda nije dala sposobnost prilagodbe datim okolnostima (kao svojevremeno dinosaurima) nestaće, kao što veliš, u bespuću povijesti... a kaj ćeš, petljamo, kad ne znamo :)))) ....

    @izvorni_zivot
    ...e, to se i meni sviđa i itekako ima smisla, iscrpljujuća i iscjeljujuća bol... zahvaljujem na prosvjetljenju...

    avatar

    04.11.2009. (14:04)    -   -   -   -  

  • United Frequencies

    @Smisao Života
    Mislim da nije paradoks ono što si napisao o životu i smrti. Mislim da si došao do logičko matematičke formule da život postoji poslije smrti, jer smrt je dio života i ne možemo doživjeti kompletno iskustvo života bez smrti. Dakle ako život postaje kompletan tek kada umremo, to znači da tek poslije smrti zapravo živimo kompletno punim plućima. :) Rado bi ovu logičku formulu vječnog života preveo u matematičku, ali sam nažalost slab matematičar. :)) Bravo za nas, otkrili smo sveti gral i vječni život. :)))

    avatar

    04.11.2009. (18:21)    -   -   -   -  

  • catwoman

    "... samo kažem da do prave spoznaje ne možemo doći bez iskustva..." ( @Smisao Života )

    Potpisujem. :)

    avatar

    04.11.2009. (22:47)    -   -   -   -  

  • omladinka

    Meni se čini da su bol i patnja usko povezani. Nismo imuni na bol i često nas iznenadi, ali nekako i prodje. Uz tu bol ide i patnja. Ali, ako je patnja stvar izbora, suvišna i nepotrebna zašto veliki broj ljudi pati, nisu valjda svi koji trpe raznorazne patnje mazohisti. Mislim da se patnji nemoguće othrvati, jednostavno treba vremena da prodje. Naravno postoje i patnje koje nikada ne prolaze uz sav naš trud, volju i napore, dakle sigurna sam da patnja nije kod svih stvar izbora. Nekako bi se mogla složiti sa @ dražeN, nema opravdane boli i patnje.
    Lijepi pozdravi

    avatar

    07.11.2009. (17:49)    -   -   -   -  

  • mici

    a se ovo pitam već dugi niz godina.i pokušavam shvatiti što je nagnalo osobu koja mi je nanosila bol da to čini?nisam još uvijek našla odgovor.sumnjam da ću ga ikad doznati.
    kakva bi ja danas bila osoba da se to nije dogodilo?ne znam.jesam li bolja ili gora?ne znam.neki tvrde da sam od lovine postala lovac,od janjeta vuk.tko zna,možda sam oduvijek bila vuk,pa to nisam znala.hoću ili ikad doznati?patnja me skoro uništila,trebalo mi je dugo da shvatim da sam napokon slobodna,da nema više lanca i rešetki...to je tako teško,napokon sloboda a ja ne znam što bi s njom.
    godine prolaze,polako počinjem biti svjesna svega što je bilo prije patnje,oblaka,trave,cvijeća,mirisa.....
    jesam li ja sad bolja osoba?ja ne znam.

    avatar

    07.11.2009. (21:39)    -   -   -   -  

  • jesmoinismo

    pitam se često uživamo li mi u stvari u svojoj patnji, bježimo u nju, sklanjamo se u nju.

    avatar

    08.11.2009. (00:19)    -   -   -   -  

  • necutako

    prvi puta sam na tvom blogu.....i tvoj text me ponukao na vracanje u ne tako davnu proslost..... prije kojih mjesec dana....ovdje gdje ja zivim.......jedno dijete je umrlo zato sto mu roditelji nisu dali dovoljno jesti.... drzali s to dijete u okrutnim okolnostima.....izgladnjivali, ponizavali....mucili.....
    ....i jedan drugi primjer.....pedofil muci, sexualno iskoristava i fizicki i psihicki tesko ostecuje troje djece......
    i treci iz amerike.....nasilnik koji ubija zene..... njih 11 najmanje.....
    ....molim te objasni mi smisao boli i patnje ovih zrtava.....objasni mi zasto je to dobro......zasto tim nasilnicima koji su to ucinili treba oprostiti a ne ih drzati podalje od ljudi da bi se buduce moguce zrtve postedjele.......ne nisam za ovaj sistem zatvaranja......pa nakon par godina opet na slobodu i radite sto hocete.....tu treba ocito psihijatrija da odradi svoj dio..... .

    avatar

    08.11.2009. (04:26)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    «To dvoje u komunizmu – imali su izbor; ili sreća bez slobode – ili sloboda bez sreće: treći izbor nije im bio dan. Oni, blesani, izabrali su slobodu – i što ćeš: jasno je – nakon toga vjekovima su tugovali za komunizmom. Okovi – shvaćate – eto u čemu je svjetska bol. Stoljećima!».

    Mala intervencija u vrlo dubokoj misli! Za nostalgiačre bivšeg režima. Nadam se da autor neće imati ništa protiv.

    avatar

    08.11.2009. (12:13)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @omladinka
    ...naravno da su patnja i bol usko povezani... patnja se nadovezuje na bol... poanta je bila u tome da mi NE MORAMO patiti ako nas boli (fizički ili psihički), a ako ne moramo patiti zbog boli onda patnja jest stvar izbora, a to nema veze s mazohizmom... ja nisam izmislio kako je patnja stvar izbora, do tog zaključka došli su malo veći umovi od mene, ja samo pokušavam objasniti, a time i sam shvatiti zašto je patnja stvar izbora... naravno da se većina ljudi u većini situacija ne može othrvati patnji, ali to ne znači da ona nije stvar izbora... međutim, ta patnja u većini slučajeva prođe (zapravo, prođe uvijek, i smrt je prestanak patnje), a prođe kada prođe bol ili kad mi izaberemo da je više nema... a neki ljudi sposobni su suzbiti čak i bol, čime dokazuju da i bol može biti stvar izbora... i nigdje nisam spominjao opravdanost ili neopravdanost patnje

    @mici
    @necutako
    ... ljudi koji na vlastitoj koži osjete veliku bol i patnju načešće i postavljaju pitanje: zašto?... i žele naći odgovor na to pitanje više nego ostali... ja sam jedan od tih ljudi... već sam pisao na svom blogu da sam kao dijete bio žrtva fizičkog i seksualnog nasilja i da mrzim nasilje više od svega na ovom svijetu... nasilje kojim čovjek čovjeku nanosi bol postalo je predmet mog proučavanja... htio sam, i još uvijek želim znati zašto?... jer ako ne razumijemo uzroke ne možemo ih niti otkloniti... kada sam pokrenuo blog u svom prvom postu ogorčeno sam postavio pitanje koja je svrha patnje?... do ovog posta nisam se usudio ponuditi bilo kakav odgovor... ako ste primijetili ja nigdje patnju ne definiram kao lošu ili dobru, i pokušavam objasniti svrhu općenitog postojanja patnje kao osjećaja, a ne svrhu namjernog nanošenja patnje drugom ljudskom biću, a koja kao svrha opstoji jedino u umu onoga tko namjerno nanosi bol... ja isto ne mogu znati kakva bih osoba bio da mi se nije dogodilo što mi se dogodilo, ali znam da sam i ja u određenim situacijama u svom životu postajao nasilnik (čime se ne ponosim), a glavni uzrok nasilnog ponašanja kod ljudi je to što je i nad njima bilo vršeno nasilje... psihoze, neuroze, psihopatija i sadizam posljedica su odnosa u obitelji i društvu... čovjek postaje nasilnik jer su ga nasilni odnosi koji vladaju u našem društvu takvim stvorili... nasilje koje promiče sustav putem države kao institucije prenosi se na odnose u obitelji... država je zlo koja prisilom u vidu prijetnji kaznama zbog nepoštivanja zakona drži mase u poslušnosti... takvo nasilje koje se promovira kao način života u našem je društvu uzrok nanošenja patnje čovjeka drugom čovjeku... svatko tko odrasta u okruženju u kojem se smatra da ljudi imaju pravo odlučivati o sudbini drugih ljudi, to pravo kao takvo i prihvaća i postaje nasilnik, bio legalni ili ilegalni, bilo kao nasilnik koji provodi zakon, ili kao nasilnik koji krši zakon... ljudi koji postaju nasilnici žrtve su odnosa u našem društvu... sustav koji je baziran na kažnjavanju ljudi od institucija države do obitelji uzrok je 99,9% nasilnog ponašanja kod ljudi... psiholozi i psihijatri jako dobro znaju zašto se ljudi ponašaju kako se ponašaju, ali oni su nemoćni dok god se odnosi u društvu ne promijene, oni mogu samo neznatno ublažavati posljedice... ja svoj mir nisam našao dok nisam oprostio svom zlostavljaču, a to sam učinio tek nedavno, a imam 37 godina - možete si samo zamisliti koliko mi je patnja uništavala život (a ne samo meni) dok je se nisam uspio riješiti oprostom (ali ipak prekasno, jer sam izgubio obitelj - žena me napustila, i umalo sam si zbog toga stvorio novu patnju)... djeca, koja nisu nikome ništa kriva, najveće su žrtve našeg nasilja, jer smo mi ti koji stvaramo nasilnike, jer smo mi ti koji stvaramo takve odnose u društvu u kojem najviše ispaštaju najneviniji među nama... dnevno u svijetu od gladi umire oko 40.000 djece - OD GLADI... kakvo smo to društvo stvorili kada najmanji među nama svakodnevno umiru u tako strašnim mukama?... mi stvaramo tu patnju, nije ona došla od nikuda izvana, i mi ju možemo prekinuti...

    @jesmoinismo
    ...ponekad nam patnja uistinu služi kao izgovor za bijeg...

    @semper contra
    ...nemam ništa protiv, efikasno :)))))... ali mi se ipak više sviđa ova verzija: "To dvoje u anarhizmu..." :)))))....

    avatar

    08.11.2009. (21:59)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    iskustvo ide...ili ne ide..čemu čuđenje o spoticanju kad svaki puta zapnemo o isti kamen jer nismo pravovremeno digli nogu?:)))

    avatar

    09.11.2009. (14:54)    -   -   -   -  

  • blade777

    Mišljenja sam da je patnja i bol puno više povezana sa događajima ispoljavanja negativnih učinaka sila prirode nego smo mi to u stanju razumjeti.
    Želite li savršene uvijete života na zemlji, nemojte dozvoliti patnju sebi ni drugima!!

    avatar

    05.12.2009. (11:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...