Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • propheta nemo

    Kažu heroji, a sve same žrtve. :

    avatar

    03.11.2009. (09:25)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Živa tuga, pogotovo kad se osvrnemo oko sebe...
    Sa zakašnjenjem zahvaljujem na čestitci za rođendan.

    avatar

    03.11.2009. (16:45)    -   -   -   -  

  • primakka

    uvijek me rastuže. ko da žive negdje drugdje, ko da su ginuli za nešto drugo...mlade ljude lako je zavarati ideologijom. sad se pitam kako bi postupili da se prošlost ponovi. bi li branili ove debelokošce.

    avatar

    03.11.2009. (19:26)    -   -   -   -  

  • Defton

    i gdje je onda prava istina?

    avatar

    04.11.2009. (11:56)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    zašto sram?

    avatar

    04.11.2009. (14:41)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Zasto bi nas bilo sram? Cega to i koga? Sram treba biti na drugoj strani no njega tamo nema i nikad ga nije bilo. Niti ce ga biti. A budalastih s ove strane uvijek se nadje jednako tako i pokvarenih i prijetvornih koji bi radije da su na onoj strani ali nemaju muda sami sebi to priznati i to uciniti (a sto je odlika usljivaca). Ne bi konkretno vec apstraktno pa nek si svako misli svoje. Nomina sunt odiosa ali sve se zna i raspoznaje.

    avatar

    04.11.2009. (23:43)    -   -   -   -  

  • odmak

    propheta nemo,
    i mi i oni. Oni pogotovo.

    Majstorica s mora,
    Nije bezrazložno sintagma vijetnamski sindrom.
    A to oko sebe..!? Čovjek više nema riječi.

    primakka,
    u ono vrijeme kad smo konačno htjeli Domovinu, nismo znali da će biti toliko debelokožaca.
    A ne treba zaboraviti da su tu Domovinu branili lijevi i desni i oni neutralni. Ne treba zaboraviti ni žrtve iz 1971 i druge žrtve.
    Stvar je u tome da se sad ne znamo postaviti. Francuzi iziđu na ulice i jasno pokažu s čim se ne slažu. Mi jamramo doma i ovako skriveni iza nadimaka.

    defton,
    istina je da ne vrijedimo.

    pametni zub,
    sramim se da sam mirno spavala u svom krevetiću dok su se oni ginuli. A danas se sramim jer ne radim ništa da se stvari isprave. evo ovako piskaram neke nesuvislosti umjesto da šetam tamo -ovamo ispred sabora sa kakvim optužujućim transparentom koji. sadržaj poruke bi trebala mjenjati svako malo. bilo bi ih svakojakih, tih poruka i optužbi. A sram bilo i druge koji kao i ja žive svoje male živote i mire se sa svakodnevnicom i još gunđaju na zviždače. Sve im se to čini pretjeranim. Imala bih za reći još puno toga, ali mislim da ti to razumiješ i da tvoje 'prispodobe' govore o istom, na duhovitiji i pametniji način.

    avatar

    05.11.2009. (08:24)    -   -   -   -  

  • Neverin

    definitivno ovo što imamo sada nije ono za što su ostavili živote, mislim da nitko normalan nije htio ovakvu elitističku, šovinističku premazanu glamurom i saborskim plačama Hrvatsku..

    avatar

    05.11.2009. (11:18)    -   -   -   -  

  • pooka

    mene nije sram. kod mene Vukovar izaziva LJUTNJU... skoro pa BIJES. uvijek tako reagiram na nešto što me boli... nemam smisla za žalovanje.
    Oni ljudi... ma to su bila djeca... 18, 19, 20 godina... to su bila djeca nisu poginula za Hrvatsku nego za sebe i cijelo čovječanstvo u isto vrijeme. činjenica da se jedan srednjeeuropski grad danima ruši oružjem na razini prvog svjetskog rata, minobacačem 120 mm i da NATO, EU, UN, cijeli svijet to samo mirno gleda... to mi je... sad bih nešto slomio. to nije bila Ruwanda, gdje je genocid bio u tijeku prije nego što se i znalo za njega, niti je Vukovar bio taktički, logistički, strateški težak cilj za intrvenciju...
    dan za danom, mrvljenje cigli u crveni prah...
    da je Vukovar pao za nekoliko dana, pala bi cijela Hrvatska. u Vukovaru su srpski nacionalisti shvatili da grad sa večinskim hrvatskim stanovništvom ne može pasti bez tisuća mrtvih... zato nije pao ni moj Dubrovnik, zato nije pao Zadar, Biograd, Karlovac, Osijek, Gospić, Pakrac... ona djeca sa Trpinjske ceste koja su iz šahtova zoljama uništavala tenkove prve gardijske divizije koja je iz Beograda ispraćena bacanjem cvijeća... ta djeca i ti ljudi su spasili Hrvatsku. to ne znači da su poginuli za Hrvatsku iako im je Hrvatska beskrajno dužna. obrana sebe i svojih bližnjih od agresije univerzalana je moralna dužnost, to je ljudska pristojnost koja ne bježi ni od tenkova ako zna da je istina i pravda na njenoj strani.
    Zato nije palo ni Sarajevo... koje je svijet godinama gledao na 'Breaking News' kako krvari u okruženju. Godinama.
    Imam negdje post o čovjeku koji je sve to skupa završio bombardiranjem Srbije... zanimljiva priča... pokušat ću naći link.
    i nema te zašto biti sram... nije valjda da vadiš zdrave zube da bi ugrađivala implantate. ali neka te LJUTNJA zbog Vukovara nikad ne napusti... to je zdrava reakcija.

    avatar

    21.11.2009. (15:20)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...