Bog je ljubav sama. Ona ne traži ništa, tek pruža mogućnost. Kada dopremo do tog sveprisutnog istinskog bitka u sebi samima sve postaje tako jednostavno i nikakva nagrada nije potrebna, ni prije, ni kasnije, ni na ovom, ni na onom svijetu, jer bivstvovanje u jednom, vječnom, prvom i posljednjem predstavlja sjedinjenje u svjetlu bezgranične ljubavi. Istina, put do punog osvješćivanja nije lak, dapače, često nosi patnju i bol, ali ako uistinu vjerujemo u to da je ljubav jedina istina, ni jedan drugi put neće nas zanimati. Uz male zamjene riječi kojima označavamo neke pojmove vidjeti ćemo da su razlike manje nego to ponekada mislimo. Vrlina ne traži izvanjsku nagradu, jer ona sam predstavlja nagradu u obliku vrijednosti, i to je dobar razlog zašto joj valja težiti. Vjerujem da je moja vjera u ljubav ravna tvojoj u Boga, a zapravo, čini mi se da govorimo o istom s malom razlikom u samoj formi. Tvoja djeluje uređeno, uvjetovano, određeno i analitički rasčlanjeno, dok je moja nešto lepršavija i slobodnija. Lijep ti pozdrav i svako dobro :)
27.10.2009. (15:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrlo simpatično osmišljen dijalog. >Boga nikad nećemo upoznati do kraja, no što ga više upoznajemo, to ga više ljubimo.< Da, zaista je tako. Kako da ga ne ljubimo kad je Bog pun vrlina, kad je On sama milost i ljubav. Nikad se ne možemo razočarati u njemu. "Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega?" (2 Sam 22:32) I što više Boga upoznajem to se više osvjedočujem da bez Njega ne mogu ništa. U Ivanu 15:5 piše: "Jer bez mene ne možete ništa učiniti." Prije sam se pitala kako, pa ne može On ništa učiniti umjesto mene. Ali ako smo djeca vjere, onda smo i ovisnici o Bogu, jer je On začetnik vjere. Sve što činimo , a da se ne posavjetujemo i pouzdamo u Boga je ništavno. On nam daje snagu. On nam je dao Riječ po kojoj živimo i u koju vjerujemo. A iz vjere proističu samo dobra djela. Bogu smo predali svoje živote vjerujući i onda taj sklad ne smijemo narušavati. Ako činimo suprotno odstupamo od Boga.
27.10.2009. (18:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni se čini da duhovne blog misli trebaju postojati kao zaseban blog. Filozofske kao zaseban , ekonomske, matematičke, i političke isto tako, a normalne svakodnevne da ostanu kao posebne neopterećene i samostalne. Ovo miješanje mišljenja ne dovodi do napretka nego do svađe.
27.10.2009. (21:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dražeN:), ljubav ne traži svoje, no traži dobro drugog. Bog ne zahtjeva zbog sebe, nego kako bi nama bilo bolje. Od Edena, preko Dekaloga do ljubavi prema bližnjem kao prema samom sebi, a prema njemu samom više nego prem ičem ili ikom drugom. A ti zahtjevi, odnosno zapovijedi su uređene, uvjetovane, određene i raščlanjene kako bi nam bile pristupačnije i jasnije.
@podjelimo radost, sklad dolazi po vjeri, nadi i ljubavi, tim trima bogoslovnim krepostima, a vjera raste slušanjem Riječi, nada raste po vjeri u konačnu pobjedu i osvjedočenjem u prisutnost Uskrsloga, dok ljubav raste što se više umire sebi i daje drugom ono što smo već primili vjerom. No, svega toga ne bi bilo da nije poznavanja Pisma. jer tko ne pozna Pisma, ne pozna Krista. Sve polazi od slušanja Riječi, zar ne!?
@dejmon, pa ovaj blog i jest zaseban tematski. Tko je i što pomiješao?
29.10.2009. (18:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN:)
Bog je ljubav sama. Ona ne traži ništa, tek pruža mogućnost. Kada dopremo do tog sveprisutnog istinskog bitka u sebi samima sve postaje tako jednostavno i nikakva nagrada nije potrebna, ni prije, ni kasnije, ni na ovom, ni na onom svijetu, jer bivstvovanje u jednom, vječnom, prvom i posljednjem predstavlja sjedinjenje u svjetlu bezgranične ljubavi. Istina, put do punog osvješćivanja nije lak, dapače, često nosi patnju i bol, ali ako uistinu vjerujemo u to da je ljubav jedina istina, ni jedan drugi put neće nas zanimati. Uz male zamjene riječi kojima označavamo neke pojmove vidjeti ćemo da su razlike manje nego to ponekada mislimo. Vrlina ne traži izvanjsku nagradu, jer ona sam predstavlja nagradu u obliku vrijednosti, i to je dobar razlog zašto joj valja težiti. Vjerujem da je moja vjera u ljubav ravna tvojoj u Boga, a zapravo, čini mi se da govorimo o istom s malom razlikom u samoj formi. Tvoja djeluje uređeno, uvjetovano, određeno i analitički rasčlanjeno, dok je moja nešto lepršavija i slobodnija. Lijep ti pozdrav i svako dobro :)
27.10.2009. (15:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
podijelimo radost
Vrlo simpatično osmišljen dijalog.
>Boga nikad nećemo upoznati do kraja, no što ga više upoznajemo, to ga više ljubimo.<
Da, zaista je tako. Kako da ga ne ljubimo kad je Bog pun vrlina, kad je On sama milost i ljubav. Nikad se ne možemo razočarati u njemu. "Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega?" (2 Sam 22:32) I što više Boga upoznajem to se više osvjedočujem da bez Njega ne mogu ništa. U Ivanu 15:5 piše: "Jer bez mene ne možete ništa učiniti." Prije sam se pitala kako, pa ne može On ništa učiniti umjesto mene. Ali ako smo djeca vjere, onda smo i ovisnici o Bogu, jer je On začetnik vjere. Sve što činimo , a da se ne posavjetujemo i pouzdamo u Boga je ništavno. On nam daje snagu. On nam je dao Riječ po kojoj živimo i u koju vjerujemo. A iz vjere proističu samo dobra djela. Bogu smo predali svoje živote vjerujući i onda taj sklad ne smijemo narušavati. Ako činimo suprotno odstupamo od Boga.
27.10.2009. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dejmon
Meni se čini da duhovne blog misli trebaju postojati kao zaseban blog. Filozofske kao zaseban , ekonomske, matematičke, i političke isto tako, a normalne svakodnevne da ostanu kao posebne neopterećene i samostalne. Ovo miješanje mišljenja ne dovodi do napretka nego do svađe.
27.10.2009. (21:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@dražeN:), ljubav ne traži svoje, no traži dobro drugog. Bog ne zahtjeva zbog sebe, nego kako bi nama bilo bolje. Od Edena, preko Dekaloga do ljubavi prema bližnjem kao prema samom sebi, a prema njemu samom više nego prem ičem ili ikom drugom. A ti zahtjevi, odnosno zapovijedi su uređene, uvjetovane, određene i raščlanjene kako bi nam bile pristupačnije i jasnije.
@podjelimo radost, sklad dolazi po vjeri, nadi i ljubavi, tim trima bogoslovnim krepostima, a vjera raste slušanjem Riječi, nada raste po vjeri u konačnu pobjedu i osvjedočenjem u prisutnost Uskrsloga, dok ljubav raste što se više umire sebi i daje drugom ono što smo već primili vjerom. No, svega toga ne bi bilo da nije poznavanja Pisma. jer tko ne pozna Pisma, ne pozna Krista. Sve polazi od slušanja Riječi, zar ne!?
@dejmon, pa ovaj blog i jest zaseban tematski. Tko je i što pomiješao?
29.10.2009. (18:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...