Komentari

partizana.blog.hr

Dodaj komentar (32)

Marketing

  • Beauty addict

    Koji uvod, svaka čast :)
    Baš sad razmišljam i pokušavam se sjetiti dal sam ikad parkirala na mjesto za invalide ali koliko znam, čini mi se da nisam. Uglavnom, meni zaista nije problem parkirati dalje pa hodati, Nažalost, i prečesto viđam ljude koji bi se najradije sparkirali u samu trgovinu npr. jer nedobog da naprave dva koraka.

    Iako si se namučila - drago mi je da si pomogla, a i ta 2 studoša. Nekome si na kraju krajeva ipak uljepšala dan i vjerujem da su ti gospođa i kći bile zahvalne na tome :) *hug*

    avatar

    26.10.2009. (17:31)    -   -   -   -  

  • PartizAna

    Ma nisam se namučila, to je najmanji problem, samo sam se sekirala zbog gluposti a i izgubila sam maćuhice. Zašto bi itko tko nije invalid parkirao na ta mjesta, to mi nije jasno i nikad neće biti, al velim, zato onaj moj uvod bez glave i repa, ja sam možda više senzibilizirana za takve i slične probleme jer imam takve ljude u životu, pa me zanima što misle ostali,drukčiji :), hug i tebi

    avatar

    26.10.2009. (17:43)    -   -   -   -  

  • feshn

    e pa da, tako je to. tako ja uvijek znam gdje ima koliko stepenica, koliko ih je i koliko su visoke, i kud se može lako proći, zbog tate. a ljudi su grozni grozni, i sebični.

    avatar

    26.10.2009. (18:25)    -   -   -   -  

  • Kristina K

    Sve ovo mi je izuzetno poznato i blisko jer se cijeli život natežem s moronima kojima treba cijelu vječnost (ako i tad) da im dođe iz dupeta u glavu. Počelo je, naime, od moje sestre koja bolovala od sindroma West, pa do mog angažmana u udruzi gluhoslijepih u Osijeku. To što su ljudi drukčiji ne znači da nisu ljudi. Prije će biti da oni koji to ne shvaćaju ne pripadaju ljudskom rodu.

    avatar

    26.10.2009. (18:51)    -   -   -   -  

  • bike queen

    O itekako!
    Sve ih po abecednom redu opaliti po dzepu,pa da vidis da ce pripazit.
    Jedino im miris novcanica onu mrvu logike razdrazi,pa ajmo se nadati da ce nakon 2 opomene i grand finale dzepne inkvizicije doci k sebi.
    Znas sto primjecujem?
    Da mame i tate sve manje uce vlastitu djecu da su djeca kao tvoja Nana njima ravnopravna,a ne neka cudovista.
    Treba nam vise takve odlucne,pravedne djecice da dignu glas za potlacene!

    avatar

    26.10.2009. (21:12)    -   -   -   -  

  • PartizAna

    @ feshn, ajoj da, znam da si ti prek tate ušla u taj magični svijet drukčijih pa vidiš stvari koje drugi ne vide :-/
    @ Kristina, ne znam što je West, ići u proguglat. Fora da si radila s gluhoslijepima! Oma sam znala da si drukčija :)
    @ bike queen, jednom prilikom sam svjedočila situaciji gdje je neki debil bez naljepnice parkirao na označeno mjesto, došao pauk i počeo ga dizati, on se u tom trenu vratio i počeo urlati na paukovce da koji im je kurac da mu dižu auto i da po kojoj logici "invalidi" uvijek i svuda dobiju najbolja mjesta :(. ne znam otkud si ti al tu u ZG su ispod pormetnih znakova kojima su označena parkirna mjesdta za osobe s invaliditetom dopisali "ako ste uzeli moje mojesto, hoćete li uzeti i moju invalidnost", hvalevrijedno, ali mislim da ljudi to ne percipiraju. za durgo, slažem se :)

    avatar

    26.10.2009. (22:18)    -   -   -   -  

  • Šima

    Glomazni otpad na cesti je stravičan prizor. Dok sam živjela u zagrebu uvijek sam se pitala od kud ljudima toliko smeća u podrumima i stanovima, a glomazni se odvozi svake godine!
    Ali je ono što me zabrinjava taj glomazni otpad u ljudskim glavama.
    Sad imam susjedu koje je na nivou tvoje Nane. Ima 30 godina i dijete je, veliko dijete. Od prvog dana prije tri godine kad sam doselila ona me dočeka kad idem kući nasmijana na stepeništu. Uvijek kaže kako sam vrijedna jer radim po cijele dane, uvijek pohvali kako sam se obukla ma što bilo na meni... uvijek ima lijepu riječ. Svako popodne ona pije kavu i od mame traži da joj servira kekse. Jučer sam na putu kući kupila staklenu zdjelicu (glumi kristalnu) stavila u nju vezenu salvetu i odnijela joj medenjake koje sam pekla ovaj vikend da ima uz kavu. Nasmijala se i rekla da je sretna što sam doselila, dosadili su joj keksi koje joj mama kupuje :-)))

    avatar

    27.10.2009. (07:07)    -   -   -   -  

  • skaska

    da se glomaznom otpadu naplaćuje parking ne bi se ni iznosil

    avatar

    27.10.2009. (07:55)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Lijep tekst do zadnjeg momenta :))
    Ne kužim ja baš taj ”naš” mentalitet i ponašanje, da je ljude jednostavno baš briga...
    ali moram primjetiti da nekoć nije bilo tako izraženo.
    Zar smo se pokvarili ili što...

    avatar

    27.10.2009. (10:06)    -   -   -   -  

  • Ribac

    "Osoba s posebnom potrebom da se ispričava" XD jao, krepavam od smjeha

    avatar

    27.10.2009. (10:18)    -   -   -   -  

  • NEZAMJETNA

    slična situacija, ali bez glomaznog otpada...
    guram malca u kolicima i ispred birtije auti parkirani na tratoaru.
    ako ih želim proći moram na izuzetno prometnu cestu....ali ja lajava kakva jesam, ušla sam u birtiju, pitala čiji je auto i rekla liku da se makne....
    to je sve pitanje kulture, a očito je ona velikoj većini zadnja stavka u životu.

    avatar

    27.10.2009. (13:18)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    prelijepa topla prica sve do glomaznog otpada. dobro da si naisla da im pomognes. a ove koji bacaju bi trebalo odmah debelo po dzepu. i za odvoz otpada i za kaznu.

    avatar

    27.10.2009. (21:13)    -   -   -   -  

  • Đus

    ne mi krasti tematiku, ne ne... :)
    drago mi je čuti da još uvijek ima zdravih koji imaju potencijala i želje ovako razmišljati.
    kamo sreće da vas je više, ne bi bila tolika potreba za ogorčenjacima poput mene. :)
    no ponekad je dobro staviti se malo u tuđe cipele...
    šteta što to velik broj ljudi ne prakticira... bar ne dok nije prekasno.

    avatar

    27.10.2009. (22:21)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Rasplakala si me s onim o Nani, nemaš pojma koliko, pogotovo kada ju je ona glupača nagovarala da kaže onu rečenicu. I, znaš, drago mi je da ti se na tren pomutila pamet (ili se baš rasvijetlila?) pa da si joj pokazala da je neprikosnovena gadura koja ništa ni ne zaslužuje osim da ju netko dobro ispljuska! Da mi je znati koja je to iz Peveca da ju promotrim ako jednom odem tamo. U biti, ja sam naivna pa se svaki put zgražam kakvi sve ljudi postoje i za što su sposobni, a činjenica je da je to realnost i, ono najgore, da ih ima sve više. Onaj otpad je, u biti, odličan simbol u tvojoj priči.

    "... pomislim da sam rasla i stasala u nekom paralelnom svemiru u kojemu vrijede neka druga pravila od onih koja su važeća za većinu ljudi. "

    I jesi, i to je dobro, a znaš zašto? Što se više ljudi s tobom ne slaže (a ti pritom ne težiš nekom zlu svojim stavovima), to budi sigurnija da si u pravu. Kod mene se ovo pravilo već milijun puta pokazalo kao točno pa zato guštaj što nisi ni dio stada, a ni pastirica, već kvalitetna individua koja zna razmišljati svojom glavom. :)

    avatar

    28.10.2009. (08:07)    -   -   -   -  

  • Đus

    još samo jedna opaska, nešto za razmišljanje...
    tvoja tema, tekst super napisan - 16 komentara (+moj)
    gotovčevi, gola istina, ceca, thompson... - minimalno 60 komentara.
    ne govori li samo to dovoljno o našoj kulturi, tj. jesmo li u Hrvatskoj manjina mi ili oni koji će nagurati otpad na nogostup i ne osvrnuti se za sobom?
    ne kažem da nije tragično, samo konstatiram...

    avatar

    28.10.2009. (09:30)    -   -   -   -  

  • Tražeći sebe

    Da, treba kažnjavati i još više educirati, ponavljati i pokazivati primjerom. Sadašnje ponašanje većine je zaista neprihvatljivo!
    Odličan post! I svaka čast na tome što si stala i pomogla, većina ne bi.
    Pozdrav

    avatar

    28.10.2009. (13:19)    -   -   -   -  

  • tihavoda

    Ja sam na faksu imala frenda s posebnim potrebama, pa znam sve o tome. On je doduše imao samo fizičku retardaciju, a to je sa sobom osim očitih donijelo i neke druge neočekivane aspekte koji nisu dio ove priče. Želim reći da i ja jako dobro znam što to znači biti invalid i zaista mi ne bi palo na pamet npr. parkirati na invalidsko mjesto. A mi smo s njim išli i u kino, i u disko, čak i u Pulu na koncert u Arenu
    Uvijek primjećujem tzv. rampe za invalide na ulazima novogradnji koje su pod kutem od 45 stupnjeva i naglas propitkujem kakve mišiće mora imati taj invalid da se popne po njima u kuću kad izgledaju kao da ni na noge nije baš lako.
    Nešto godina kasnije još me nešto podsjetilo na sve to, kad već spominješ glomazni otpad i pogrešno parkirane automobile. Dijete u kolicima. Pa ti odi u šetnjicu. U njih 500... I kome da se žališ? Hah, daa..."upravi vodovoda".
    Ah što...svijet je prepun ljudi koji su sami sebi najvažniji...ja ih zovem "šefovi" ili "direktori" kad sam bijesna, uz još pregršt pridjeva koje ne bih sad spominjala. Ti bi i na wc otišli automobilom kad bi mogli.

    Jako mi se sviđa kako pišeš :).
    Lijepi pozdrav!

    avatar

    28.10.2009. (16:09)    -   -   -   -  

  • peekaboo

    jako je lijepo ovo kako poznaješ Nanu i Peru. kako bi bilo super da su svi kao ti :) svaka čast za tuču i za raščišćavanje..ne bi to svatko učinio.

    avatar

    28.10.2009. (16:49)    -   -   -   -  

  • Semiramida

    Odličan tekst. U ponedjeljak kada sam šetala Masarykovom vidjela sam hrpu tog otpada, moglo se proći, ali izgledalo je odurno i nije mi jasno odkud to ljudi vade. I zar nije odvođenje krupnog otpada zapravo rezervirano za proljeće? No, nije bitno više, smeće je na cesti.

    Nego što se tiče prolaženja i problemima koje osobe sa invaliditetom imaju, mogu samo reći da u našem društvu ne postoji dovoljno empatije za ljude s posebnim potrebama. Ne poznajem nikoga u kolicima, niti sam imala prilike družiti se sa ljudima koji ne mogu hodati, ali ono što znam je to da sam u jednom periodu života morala 3 mjeseca koristiti štake (što je neusporedivo i mizerno kratko razdoblje s ljudima koji imaju prave probleme) i moram reći da koliko god je bilo ljudi sa razumijevanjem i koji su željeli pomoći, uvijek je bilo onih zbog kojih se čovjek osjeća jadno i bespomoćno i najradije bi se zavukao u mišju rupu... A kako je tek onima koji se s takvim problemima suočavaju svaki dan... Pretužno...

    avatar

    28.10.2009. (17:26)    -   -   -   -  

  • ina

    Uh evo slučajno sam tu došla s naslovnice blog.hr-a. Privukla me tema. Ma grozno je to kako se ljudi ponašaju prema takvim osobama kao što je ta tvoja susjeda. Ja imam sestričnu koja sad ima 9 godina i pomalo zaostaje za svojim vršnjacima. Ide u školu za djecu s posebnim potrebama. Djetinjastija je od svojih vršnjaka, teže se koncentira, ima malo problema s jednom nogom i slično, ali je užasno drago dijete. Ima sestru blizanku koja je posve zdrava i baš kao ti tvoju susjedu uvijek je brani od drugih :) Ja ih obožavam obadvije i ni ne vidim neku veliku razliku.
    A što se tiče toga smeća i meni ide na živce. Vidiš nisam ni razmišljala kako može biti prepreka nekome tko mora proći s invalidskim kolicima ili malim djetetom u kolicima. Ali jako je ružno, smrdi, prizor je odvratan. Tu kod mene u Novom Zagrebu isto znaju tako izbaciti van smeće i to nekoliko tjedana prije nego ga kupe obično. Onda tako stoji danima. Ma grozno. Trebalo bi to nekako kažnjavati.

    avatar

    28.10.2009. (21:17)    -   -   -   -  

  • emanuele

    često kraj moje ulice prođe slijepi momak, uvijek je sam, šeta uz pomoć štapa i kad treba preć cestu zamoli nekoga kog osjeti kraj sebe. jednom prilikom sam to bila ja. primio me pod ruku i čekali smo da bude slobodno. nikada neću zaboravit dvojicu u autu kako su se smijali i što su dovikivali. u istom trenutku sam bila i bijesna i jako tužna. zašto smo takvi? to nikada neću shvatit i ne želim...jer ni na tren ne želim znat što je tim budalama u glavi i srcu (iako sumnjam da ga imaju). imala sam u djetinjstvu prijateljicu bolesnu i ja sam se uvijek igrala s njom jer ju nisam gledala drugačije. nedavno je s mojom mamom došla kod mene jer joj je bila želja da me nakon nekoliko godina vidi. znam što je ona proživljavala i njena majka i znam što i sada proživljava. umjesto da im pomognemo jer nitko nije kriv zbog svog stanja, mi im otežajemo ionako tešku situaciju, a sve može popravit jedan obični osmijeh, topla riječ, lijepa ljudska gesta poput tvoje. sorry na dugom komentaru, ali tvoj post me jednostavbo sjeti na neke stvari...
    drago mi je da postoje osobe poput tebe

    avatar

    30.10.2009. (01:57)    -   -   -   -  

  • Vražja posla

    Sad si me sjetila, mi smo imali susjeda Igora koji je uvijek hodao u papičama, skupljao štare ploče i s osmjehom na licu vikao "Ja ću tebe poštumfati!" Bio je dobrano stariji od mene, barem 15-20 godina, ai mi je ostao u sjećanju kao jako simpatičan.
    Inače, što se parkirališta za invalide tiče, nikad, apsolutno nikad ne parkiram na to mjesto jer nije meni namjenjeno. Makar morala preprešačiti koji kilometar od prvog slobodnog parkirnog mjesta do odredišta.

    avatar

    30.10.2009. (12:30)    -   -   -   -  

  • omladinka

    Postoji točno odredjen datum kada je odvoz krupnog otpada, ali ljudi ga iznose i po sedam dana ranije. Iako mislim da nije dobro rješenje da se ostavlja otpad niti jedan dan, baš iz razloga koje navodi @PartizAna.
    Ljudi su sebični, iako to zvuči ružno, ali je zaista tako i misle uglavnom samo na sebe. Na žalost tek kad iste zahvati neka nevolja, onda počinju razmišljati i misliti na one kojima je pomoć neophodna.
    @PartizAna, ovo što si šamarala Martinu, to bi vjerojatno i danas napravila i nije to nikakvo crnilo u glavi već normalna reakcija. Ja ponekad mislim da bi pojedince mogla ne samo išamarati već im raditi puno gore stvari. Jer nema goreg od iživljavanja bilo koje vrste, na slabije, djecu, a o ljudima s posebnim potrebama neću ni govoriti. Nisam agresivna, ali kada se s time susretnem postajem druga osoba.
    Lijepi pozdravi

    avatar

    30.10.2009. (13:58)    -   -   -   -  

  • Nessa C.

    M-h. Da.
    Općenito ljudi ne vode brigu o posljedicama. Još kad se posljedice njihovih djela ne tiču njih samih, već njima nepoznatih ljudi... mo'š mislit kak će se brinuti.
    Sama se zaista trudim ne smetati nikome i do prije koju godinu nisam obraćala pažnju u kolikoj mjeri ljudi smetaju meni (a time i drugima), ali od kad sam postala mama - pa se krenula šetati s bebom u kolicima, a onda i dijete ostavljati u vrtiću... sve više primjećujem koliko ljudi uopće ne razmišljaju.
    Evo na primjer ovo s vrtićem; ulica do vrtića zbilja je uska i kad uđeš u nju teško se u njoj možeš okrenuti, ali sami prilaz vrtiću je širok, s ceste se na njega skreće u desno i idealan je za okretanje, no mnogo ljudi ga koristi da bi se tu sparkiralo (odmah ispred vrata, iako na cesti postoji dovoljno mjesta da se stane) i tako zablokiraju jedino mjesto na kojem se možeš okrenuti...
    I mislim si... sigurno su se ti ljudi i sami našli u situaciji da se, zbog na tom mjestu sparkiranog auta, ne mogu okrenuti, prema tome znaju da će ako se tu sparkiraju nekom smetati... svejedno - parkiraju se i dalje.
    I pitam se jeli problem što su ljudi toliko sebični ili su samo glupi.
    Nema solidarnosti, nema suosjećanja s onim tko se nalazi u identičnoj situaciji, a di će još suosjećati s onima u čijoj situaciji nikad nisu bili.
    Jadno mi je to - da se čovjeku mora desit nešto loše da bi tek onda mogao sagledat situaciju i iz te perspektive... mada, da se taj koji je otpadom zakrčio prolaz jednog dana i sam nađe u kolicima, sumnjam da bi se sjetio kako je jednom prije nekom priskrbio probleme...

    avatar

    30.10.2009. (17:27)    -   -   -   -  

  • Otok

    Jedna od meni najdražih osoba ima Downov sindrom i volim je upravo zbog svega što ona je. Tako da razumijem i jako cijenim ljude koji razmišljaju i osjećaju slično.

    avatar

    31.10.2009. (12:03)    -   -   -   -  

učitavam...