25.10.2009. (21:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izrod
svaka čast daši, ali rat je bio prije petnaqest godina, ako do sada nismo razračunali s prošlošću onda nikad ni nećemo
osvrtali su se mnogi pa su se pretvorili u stup od soli
25.10.2009. (23:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Az ili Kupski anđeo
kao niti s 2. svjetskim ratom, otkrivaš toplu vodu, a i danas se vode ratove, vrše genicidi, divljaju neonacisti u ultraljevičari, a filozofi bulazne o kraju povijesti, shvati, čovječe, sve je kruženje karata kako je napisao kiš !
25.10.2009. (23:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Re: Az ili Kupski anđeo
Husinu jamu punili su baš svi zločinci
Stalno se naglašava kako je Husina jama puna (samo) žrtava komunističkih zločinaca i da su postali žrtvama zato što su bili Hrvati i kršćani. Takvim tvrdnjama se manipulira, a jedna ‘istina’ koja je vrijedila do 1990. godine mijenja drugom ‘istinom’, a obje su jednako nakaradne PIŠe Toni Paštar / EPEHA
Prije točno 65 godina, zločinci iz komunističkih redova su u Husinu jamu na Kamešnici, koja se nalazi uz staru cestu Sinj–Livno nedaleko prijevoja Vaganj, bacili svoje prve žrtve.
Poslije četiri godine najprije talijanske, a poslije rujna 1943. godine njemačke okupacije, partizanske jedinice 25. listopada 1944. godine oslobodile su Sinj. Najveći dio vojnika u odorama kvislinške tvorevine NDH, gotovo svi domobrani, dočekao je partizane, digao ruke u zrak i – promijenio odoru i kapu. Mobilizirani su u partizanske postrojbe i upućeni u nove borbe za oslobođenje, najprije Vrlike, zatim Knina i dalje sve do Trsta. Dotadašnja ustaška vlast u Sinju i dio njima poslušnih i prestrašenih od dolaska “crvenih” zaputili su se prema Splitu. Partizani su ih sustigli i opkolili kod Butiga u Dicmu i poslije kraće pucnjave, bez značajnijih žrtava s obiju strana, uhapsili i doveli u Sinj.
Zarobljena skupina podijeljena je na dva dijela. U manjem su bili dotadašnji nositelji ustaške vlasti u Sinju na čelu s vojnim zapovjednikom Potočnikom i nekolicina politički i vojno nevažnih pojedinaca. Radi njih je u Sinj iz Mostara stigao prijeki partizanski sud. Vodeći iz skupine su osuđeni na smrt i strijeljani u Ruduši, dio je osuđen na različite vremenske kazne zatvora, a nekolicina je oslobođena.
Onom drugom puno većem dijelu skupine zarobljenih u Butigama nije osigurana blagodat suđenja. Oni su u noći na 27. listopada 1944. otpremljeni kamionima i bačeni u Husinu jamu kao njezine prve žrtve komunističkih zločinaca. Među tim žrtvama potpisniku ovih redaka poznato je najmanje jedno ime.
Radi se o mome ujaku, majčinu bratu, službeniku pisaru, o čijem stradanju mi je prvi i posljednji put kazivala majka na samrtnoj postelji 1989. godine. Kazala mi je čak i ime egzekutora, poslije visokog oficira milicije u Zagrebu, žaleći do smrti što je ubačen u jamu prije nego su, po saznanju da je zarobljen, stigli kliški partizani spasiti ga jer je, poznavajući ih osobno otprije, on njima spasio živote kada su ih 1943. godine zarobili ustaše.
Od trenutka rušenja komunističke vlasti, na vidjelo su počele izbijati do tada najstrože čuvane tajne. Kada je o Husinoj jami riječ, poslije prvih žrtava u listopadu 1944. godine stizale su druge, s područja cetinskoga, imotskoga, drniškoga i livanjskoga kraja.
Najviše nevinih, i to ne samo radi presumpcije nevinosti svakoga tko nije pravomoćno osuđen. Posljednjih desetak godina o komunističkim žrtvama Husine jame govori se javno, s pijetetom, uz stratište je podignuta kapela, a od 1999. godine svake jeseni organizira se komemoracija uz slavljenje mise zadušnice. Pritom se svaki put naglašava kako je Husina jama puna (samo) žrtava komunističkih zločinaca, uz dodatak da su stradalnici postali žrtvama zato što su bili Hrvati i kršćani.
Takvim tvrdnjama ponovno se manipulira te se jedna “istina” koja je vrijedila do 1990. godine mijenja drugom “istinom”, a obje su jednako nakaradne. Kada je u pitanju Husina jama i Drugi svjetski rat, nije bilo nevinih vlasti, od ustaša preko talijanskih i njemačkih okupatora do komunista. Broj komunističkih žrtava ubačenih u Husinu jamačno je velik, moguće i najveći, ali prve žrtve bacili su ustaški zločinci još krajem ljeta 1941. godine.
Tužnu kolonu pristiglu iz smjera Vrlike koju su činili dva kamiona s ceradama i autobus marke “magirus” mobiliziran od Petra Vuletića, zvanog Bubi, oca kasnijeg partizanskog generala Bruna Vuletića, Sinjani su ispratili pogledima od Jakina gumna do vrha Pijace, kroz Glavičku ulicu i dalje preko Glavica, Hana i Obrovca starom cestom za Livno prema Vagnju. U ta tri vozila bilo je, po podacima iz različitih izvora, osamdesetak osoba, redom civila, uključujući i djecu.
Vozač autobusa bio je Ivan Ivković, zvani Ivanica, iz Brnaza, koji je u Vuletića radio kao vozač i mehaničar. Kada se vratio u Sinj, ispričao je gazdi koga je i gdje vozio. Petar Vuletić je istog trenutka autobus počeo rastavljati tako da se više nikada nije pokrenuo, nikoga više nije vozio. Ivanica Ivković nedugo poslije toga stravičnog događaja otišao je u partizane, kao i Bubijev sin Bruno. Ivković je sve ispričao i danas živućem prijatelju Dušanu M.
Još mu je kazao kako je nakon povratka u Sinj jednom ustaši rekao da je znao koga i gdje vozi da ne bi vozio. Ovaj mu je uzvratio da je to rekao na Vagnju kako sigurno ne bi vozio natrag u Sinj. O tom transportu smrti, detalje znade i Sinjanin I.S., ali riječi iz njega izlaze na kapaljku, kao da ih se čupa kliještima, jer je kao skojevac prošao neopisivo bolnu torturu ustaškog mučenja u Ređiji od koje, kaže, na samo prisjećanje i danas
26.10.2009. (21:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Az
Svaka čast, Moljče !
25.10.2009. (21:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izrod
svaka čast daši, ali rat je bio prije petnaqest godina, ako do sada nismo razračunali s prošlošću onda nikad ni nećemo
osvrtali su se mnogi pa su se pretvorili u stup od soli
25.10.2009. (23:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Az ili Kupski anđeo
kao niti s 2. svjetskim ratom, otkrivaš toplu vodu, a i danas se vode ratove, vrše genicidi, divljaju neonacisti u ultraljevičari, a filozofi bulazne o kraju povijesti, shvati, čovječe, sve je kruženje karata kako je napisao kiš !
25.10.2009. (23:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Re: Az ili Kupski anđeo
Husinu jamu punili su baš svi zločinci
Stalno se naglašava kako je Husina jama puna (samo) žrtava komunističkih zločinaca i da su postali žrtvama zato što su bili Hrvati i kršćani.
Takvim tvrdnjama se manipulira, a jedna ‘istina’ koja je vrijedila do 1990. godine mijenja drugom ‘istinom’, a obje su jednako nakaradne
PIŠe Toni Paštar / EPEHA
Prije točno 65 godina, zločinci iz komunističkih redova su u Husinu jamu na Kamešnici, koja se nalazi uz staru cestu Sinj–Livno nedaleko prijevoja Vaganj, bacili svoje prve žrtve.
Poslije četiri godine najprije talijanske, a poslije rujna 1943. godine njemačke okupacije, partizanske jedinice 25. listopada 1944. godine oslobodile su Sinj.
Najveći dio vojnika u odorama kvislinške tvorevine NDH, gotovo svi domobrani, dočekao je partizane, digao ruke u zrak i – promijenio odoru i kapu. Mobilizirani su u partizanske postrojbe i upućeni u nove borbe za oslobođenje, najprije Vrlike, zatim Knina i dalje sve do Trsta.
Dotadašnja ustaška vlast u Sinju i dio njima poslušnih i prestrašenih od dolaska “crvenih” zaputili su se prema Splitu. Partizani su ih sustigli i opkolili kod Butiga u Dicmu i poslije kraće pucnjave, bez značajnijih žrtava s obiju strana, uhapsili i doveli u Sinj.
Zarobljena skupina podijeljena je na dva dijela. U manjem su bili dotadašnji nositelji ustaške vlasti u Sinju na čelu s vojnim zapovjednikom Potočnikom i nekolicina politički i vojno nevažnih pojedinaca. Radi njih je u Sinj iz Mostara stigao prijeki partizanski sud. Vodeći iz skupine su osuđeni na smrt i strijeljani u Ruduši, dio je osuđen na različite vremenske kazne zatvora, a nekolicina je oslobođena.
Onom drugom puno većem dijelu skupine zarobljenih u Butigama nije osigurana blagodat suđenja. Oni su u noći na 27. listopada 1944. otpremljeni kamionima i bačeni u Husinu jamu kao njezine prve žrtve komunističkih zločinaca. Među tim žrtvama potpisniku ovih redaka poznato je najmanje jedno ime.
Radi se o mome ujaku, majčinu bratu, službeniku pisaru, o čijem stradanju mi je prvi i posljednji put kazivala majka na samrtnoj postelji 1989. godine. Kazala mi je čak i ime egzekutora, poslije visokog oficira milicije u Zagrebu, žaleći do smrti što je ubačen u jamu prije nego su, po saznanju da je zarobljen, stigli kliški partizani spasiti ga jer je, poznavajući ih osobno otprije, on njima spasio živote kada su ih 1943. godine zarobili ustaše.
Od trenutka rušenja komunističke vlasti, na vidjelo su počele izbijati do tada najstrože čuvane tajne. Kada je o Husinoj jami riječ, poslije prvih žrtava u listopadu 1944. godine stizale su druge, s područja cetinskoga, imotskoga, drniškoga i livanjskoga kraja.
Najviše nevinih, i to ne samo radi presumpcije nevinosti svakoga tko nije pravomoćno osuđen. Posljednjih desetak godina o komunističkim žrtvama Husine jame govori se javno, s pijetetom, uz stratište je podignuta kapela, a od 1999. godine svake jeseni organizira se komemoracija uz slavljenje mise zadušnice. Pritom se svaki put naglašava kako je Husina jama puna (samo) žrtava komunističkih zločinaca, uz dodatak da su stradalnici postali žrtvama zato što su bili Hrvati i kršćani.
Takvim tvrdnjama ponovno se manipulira te se jedna “istina” koja je vrijedila do 1990. godine mijenja drugom “istinom”, a obje su jednako nakaradne. Kada je u pitanju Husina jama i Drugi svjetski rat, nije bilo nevinih vlasti, od ustaša preko talijanskih i njemačkih okupatora do komunista. Broj komunističkih žrtava ubačenih u Husinu jamačno je velik, moguće i najveći, ali prve žrtve bacili su ustaški zločinci još krajem ljeta 1941. godine.
Tužnu kolonu pristiglu iz smjera Vrlike koju su činili dva kamiona s ceradama i autobus marke “magirus” mobiliziran od Petra Vuletića, zvanog Bubi, oca kasnijeg partizanskog generala Bruna Vuletića, Sinjani su ispratili pogledima od Jakina gumna do vrha Pijace, kroz Glavičku ulicu i dalje preko Glavica, Hana i Obrovca starom cestom za Livno prema Vagnju. U ta tri vozila bilo je, po podacima iz različitih izvora, osamdesetak osoba, redom civila, uključujući i djecu.
Vozač autobusa bio je Ivan Ivković, zvani Ivanica, iz Brnaza, koji je u Vuletića radio kao vozač i mehaničar. Kada se vratio u Sinj, ispričao je gazdi koga je i gdje vozio. Petar Vuletić je istog trenutka autobus počeo rastavljati tako da se više nikada nije pokrenuo, nikoga više nije vozio. Ivanica Ivković nedugo poslije toga stravičnog događaja otišao je u partizane, kao i Bubijev sin Bruno. Ivković je sve ispričao i danas živućem prijatelju Dušanu M.
Još mu je kazao kako je nakon povratka u Sinj jednom ustaši rekao da je znao koga i gdje vozi da ne bi vozio. Ovaj mu je uzvratio da je to rekao na Vagnju kako sigurno ne bi vozio natrag u Sinj. O tom transportu smrti, detalje znade i Sinjanin I.S., ali riječi iz njega izlaze na kapaljku, kao da ih se čupa kliještima, jer je kao skojevac prošao neopisivo bolnu torturu ustaškog mučenja u Ređiji od koje, kaže, na samo prisjećanje i danas
26.10.2009. (21:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...