Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • marchelina

    Wow. Fascinantno. Dojmljivo. I, poprilično si u pravu....

    avatar

    23.10.2009. (13:18)    -   -   -   -  

  • skaska

    meni bitno da se šišam kad ja oću i gdje oću

    avatar

    23.10.2009. (13:34)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Marčelina, kad kažeš da sam ''poprilično'' u pravu, zvuči kao da nisam baš skroz u pravu. Sad me kopka taj dio u kojem nisam.

    avatar

    23.10.2009. (13:42)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Mislim, ona ploča...iza nje ne stoji zlo, samo bol. A bol je ponekad subjektivna. Dakle, lako je racionalizirati kada se nijedno ime naših najbližih ne spominje na tim pločama. Nekako mislim da svatko dobronamjeran ne misli da se pod "srpski zločinci" ili "srpski zločini" optužuje cijeli jedan narod. Opet, ponavljam, ti JESI u pravu. Ali sticajem okolnosti, čovjek koji je onako reagirao na onu ploču nije dobronamjeran, čak dapače. Znam o komu se radi, a zna i moja prijateljica. Od njegovih stavova mi padne mrak na oči.

    avatar

    23.10.2009. (14:00)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Ma razumijemo se. Ja sam isto svjestan da iza ploče ne stoji zlo nego bol. Samo što bol, poznato je, zamračuje um i stvara plodno tlo za ona sitna iskrivljavanja, koja onda perpetuiraju bol, vrtložeći ju u začaranom krugu. A što se tiče imena najbližih, ime člana moje najuže obitelji se spominje na nekim pločama u spomen žrtava agresije na RH '91. Ali kada bih kojim slučajem iskrivljavao da su za te ploče odgovorni Srbi, a ne Šupci, ne mislim da bi me opravdavala bol (a stradali član obitelji je, kad se već povjeravam, bila meni najdraža osoba uopće, kako dotad tako i otad). Drugim riječima: znam o čemu govorim i zamračenost uma ne priznajem kao opravdanje. Bol može zamračiti um, ali kod uma koji inače nije zamračen to će biti kratak, privremeni mrak, a onda ipak treba ponovo otvoriti oči, ponovo biti normalna osoba. Skeptičan sam prema onima koji se u svojoj nenormalnosti predugo, stalno, zauvijek nastave pozivati na zamračenost uma bolom - to mi daje na to da je njihov um morao i prije biti ponešto zamračen. A što se tiče onoga uvrijeđenog ''provokacijom'': ma jasno, krajnje negospodska gesta - slijepo držati neku stranu samo zato što je to strana ''tvojih''. Meni i nije padalo na pamet braniti njegov kut kritike spomen-ploče. Zastupao sam jedino svoj kut kritike.

    avatar

    23.10.2009. (14:49)    -   -   -   -  

  • skaska

    i još nešto. moram, naprosto moram, iako sam u znatnoj žurbi, iskazati neizmjerno divljenje nad retko pismenim piscem ovih redaka. ja recimo nikako da svladam veliko slovo, točku, a najviše zarez i trotočku. a nije da se ne trudim

    avatar

    23.10.2009. (15:54)    -   -   -   -  

  • marchelina

    ne znam, meni osobno je nekako pomagalo kada sam neke agresije na mene samu analizirala i pravdala pomračenim umom. To mi je pomoglo da se i meni ne pomrači um. Žao mi je zbog osobe koju si tako jako volio i izgubio. Znam da pomračenje uma ne može i ne smije biti opravdanje za činjenje zla. Ali meni je valjda tako bilo lakše podnijeti neka zla. Možda sam infantilna, ne znam :)

    avatar

    23.10.2009. (16:54)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Čini mi se da ja pričam o kruškama a ti o jabukama, braniš tvrdnje koje ja ni napala nisam.
    Ne možeš reći da je neka Zlica od Opaka na vlasti (bilo koja jer ne vidim ni jednu svijetlu osobu kako u vladi, tako ni na lokalnim razinama) zbog mentaliteta onih tamo ljudi, izuzimajući sebe od onih tamo ljudi. Ako nitko u Hrvatskoj ništa ne radi po principu uvođenja boljih zakona, natjerivanja vlasti na pošteno ponašanje, ni ti ni ja, ni Kinki, onda je sasvim nebitno kojega sam ja a kojega ti mentaliteta.
    Dakle, ti ili Kinki ste jednako odgovorni za svaku babu Jagu kao i oni koji su mentalitetom drugačiji od vas a žive u Hrvatskoj!
    Rekoh dakle, što sad mentalitet ima veze s tim?
    Zato je pomalo licemjerno pozivanje ne mentalitet onih tamo ljudi, i to jest gledanje s visoka! U vlastitoj lijenosti i strahu i nemoći da kao pojedinac napravimo nešto, nije lijepo zamjerati bilo kome bilo što a pogotovo ne mentalitet. Svojim neradom i lijenošću smo jednako svi doprinjeli tome.
    to je bilo prvo.
    Kad si se uhvatio se razlika između Splita i Zagreba pomislih da ti ništa nije jasno, pa stvar izbanalizirah da ih lakše shvatiš.
    I po čemu je to šta npr. Kinki kaže, eto većina Splićana ima taj mentalitet (prihvaća nevjeru i jebačinu mladih cura kao nešto pozitivno) slično kao i Osječana ljepše nego da je Osječane izbacila iz priče? To još uvijek ne govori da se ne stavlja u poziciju iznad "onih tamo"!

    O govoru mržnje nisam ni pričala niti mi je bitan za ovu priču, te ne razumijem kako si to sve povezao!
    Dakle, u ovoj mojoj priči ja ne pričam o tome koliko je neka Baba Jaga prihvaljiva ili ne, niti Kerum, niti njegovo ponašanje, nego sam se uhvatila za rečenicu koja s visoka gleda na one drugog mentaliteta.

    Jednom je neki veliki pisac, a jednom ću se sjetit koji, rekao: da se tuđoj neukosti možemo izrugivati jedino ako smo uložili velike napore kako bi toj osobi pomogli da iz te neukosti izađe.
    U ovoj državi, gotovo nitko ne ulaže nikakve napore za bilo kakvo dobro zajednice, prema tome nema pravo ni kritizirati bližnjega svoga jer je isti kao i on!

    Eto, nadam se da ćeš napokon shvatit što sam tila reć te prema tome mi ako želiš dat i repliku, koja se nadam se, će bit kratka i jednostavna.

    avatar

    23.10.2009. (17:15)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Puno si toga napisao i o nacionalnom ponosu i patriotizmu u koji ja nisam htjela ulaziti, već reći da nam je nacionalni ponos, (u to ne svrstavam ništa od onoga što ti pišeš) na niskim razinama.
    Dakle, ili ljudi koji su hrvatine mrze srbe, ili ovi liberali proklinju to što su hrvati. Nacionalni ponos je i zasluženo takav. Zašto? Zato što nacionalni ponos ne bi trebao biti pizdarija koja tjera ljude u napad, utakmice i zajedničko masturbiranje na nekog vođu, već ponos postignutim čitave zajednice. Dakle, zdravstvom, školstvom, gospodarstvom i dobrim zakonima. Mi to ništa nemamo i zato i nemamo na šta bit ponosni. Zato se i ne doživljavamo ko dio zajednice nego individualci. Zato što smo individualci, ništa ne možemo napraviti, a zato šta ništa ne radimo, sve nam je gore.
    Eto!
    I ti si taj pojedinac koji ničim ne doprinosi svojoj zajednici, ko ni ja, jer smo mi hrvati bez ikakvog nacionalnog ponosa, razbacani i raštrkani u vlastitoj gluposti, lijenosti, kukavičluku i inertnosti!
    Što ne znači da se to ne može promijeniti, ali to je posao velikog osviještenja svih nas.
    Činjenica što si se uhvatio nacionalnog ponosa u smislu utakmica i mržnje samo govori da ne shvaćaš što bi nacionalni ponos trebao biti!

    avatar

    23.10.2009. (17:31)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Pripadnost zajednici i taj nacionalni osjećaj (nazovimo to nacionalnim ponosom, ali sigurna sam da bi taj naziv trebao biti drugačiji, više kao društvena odgovoronost) bi trebao dolaziti od jednostavne logike. Ako zajednici ne bude dobro, neće ni meni. Nadalje, ljudskost i pripadnost zajednici je to da ne gledaš bližnjega svoga kako je gladan a ti se prežderavaš! Što je u našoj državi slučaj između super bogatih i jako siromašnih!

    More retardirane ili na neki drugi način bolesne djece živi ko u srednjem vijeku u našoj državi a to uopće ne jebe nikog dok se ne nađe u toj situaciji. Da imamo nacionalni ponos bi rekli, mogla sam i ja bit na njegovom mjestu, zajebi to, uzet ću ja palicu i razbit auto političaru ovome ako se ne napravi sistem da ti ljudi mogu živjet dostojanstveno. To ti je nacionalni ponos!!! A ne razbivanje po utakmicama!
    Visoki stupanj nacionalnog identita se prije svega ogleda u poštivanju zakona, jednoj pristojnosti prema zajednici, koju brijem da ima Norveška. Ali Norvežani su to valjda i zaradili. Mi nismo. Neće nema nikakav vođa umjesto nas uredit sistem. Jok. Dobra vila ne postoji. Jedino rad i rad i još rada! Rad nije samo ajde radi i plaćaj porez, nego kad vidiš nepravilnost, aj je ti brale ispravi! Ukaži na nju! Napravi prosvjed. to je pravi rad za zajednicu!

    avatar

    23.10.2009. (17:44)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    i dok mi u čobanu ne ugledamo bližnjega svoga (pripadnika zajednice u koju svi ulažemo da bi dobili priliku za radi i skrb i obrazovanje) (ili bi živili po planinanama ko pustinjaci i bili izdvojeni od zajednice pa ne bi imali ni doktora ni učitelje ni struju ni išta od civilizacije) nema napretka.
    Ti možeš prezirati neku budaletinu jer je budala, ali na nivou zajednice moraš biti svjestan da tu zajednicu svi sačinjavaju i boriti se i za tu budalu kad se boriš za sebe! I obrnuto! Ovo ti govorim kada karikiram nas hrvate tukce i intelektualce, i majke mi ako ne vidim da je ta podjela baš toliko uznapredovala da bi bila doslovno crna i bijela!
    Liberali vs konzeve!
    Na neki način i ti mi izgledaš da si upao u to kolo samim tim što nisi niti jednom jedinom riječju opisao zajednicu na ovi način na koji ja pričam, već si dogurao i do srba i mržnje.
    Ali, nije kasno, proces učenja i osviještavanja nikad ne prestaje i ove moje riječi možda padnu na plodno tlo!

    avatar

    23.10.2009. (17:53)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    A da pojasnim nešto šta mi je jedna prijateljica jednom rekla da se mene ne dira osobno kad se spominju Srbi.
    Srbin koji živi u Hrvatskoj, i koji je stanovnik Hrvatske (jednaki su mu zakoni, uvjeti života, radi tu i tako, djeca mu tu žive jednako ko i moja) po meni je Hrvat!
    Dakle, kad netko ide na bilo koji način umanjivat prava Srba ili bilo koje manjince u Hrvatskoj, na meni je da reagiram jer će sutra doći i po mene, jer sam i ja po nekoj ili vjerskoj ili estetskoj razlici drugačija od ostalih. To su isto osnovne slobode za koje se trebamo boriti. Ja to na nivou zajednice dakle, sve doživljavam osobno, jer se trudim ako ništa drugo, onda bar u glavi bit osvješteni pripadnik zajednice!

    Živila borba za
    bolje sutra i ravnopravnost svih većina i manjina!

    avatar

    23.10.2009. (18:05)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Dobit ćeš, Danice, repliku, ako te stvarno zanima, ali neće biti kratka i jednostavna. Otkud sad to: da mora biti kratka i jednostavna? Nisam ljubitelj kratkih i jednostavnih replika o stvarima koje nisu kratke i jednostavne. Za tebe je to kratko i jednostavno jer si mi postavila to izvjesno kratko i jednostavno pitanje, pa umjesto da izvrdavam, neka radije napokon kratko i jednostavno odgovorim na njega, tj. priznam ono što me ti stalno navodiš da priznam: da sam nedovoljno angažiran. A ako sam nedovoljno angažiran, ti si u pravu, pobijedila si, jer angažiranost je nesporna vrijednost i kategorički imperativ! Ali, gle, ja se ne slažem! Ne priznajem ti pitanje. Za mene to nije kategorički imperativ! Meni nije interesantno tebe razuvjeravati u to da nisam dovoljno angažiran. Evo, odmah ovdje da izrijekom priznam, pa da se maknemo s te točke: nisam, nisam, nisam. Mene nije puno briga da budem društveno angažiran. Ako još jednom pročitaš post, vidjet ćeš da ja u njemu pričam o tome kako i zašto ne smatram da trebam biti društveno angažiran tako kako ti apeliraš. Znači, nije to kratko i jednostavno pitanje da li jesam ili nisam angažiran (na kojem bi po tebi sve završavalo). Druga jedna polemika ostaje među nama: ne jesam li ili nisam (a ako nisam, samorazumljiv prijekor zašto nisam), nego: trebam li ili ne trebam. Za mene, vidiš, taj prijekor nije samorazumljiv. Ti i ja, Danice, se jednostavno iz temelja ne slažemo o temi društvenog angažmana. A to je sve samo ne kratka i jednostavna stvar. Jer sad se ti možda pitaš: kako se ja to usudim tako mrtav-hladan izjaviti da me boli organ za društveni angažman? Nije li to isto kao da sam sam sebe otkrio kao ciničnog (sebičnog?) podlaca i ništariju? E tu smo, Danice: ako te to zbilja zanima, na koji to način to nije cinizam, onda ću zamoliti za strpljenje. Nema ništa kratko i jednostavno, dobit ćeš novi post u kojemu ću jasno elaborirati svoj stav o društvenom angažmanu, o obavezi na društveni angažman i o svemu ostalom u vezi društvenog angažmana. Ali ja sam u takvim stvarima temeljit i mogu napraviti ili kako treba ili nikako, a kako sam u isto vrijeme i pun svakodnevnih obaveza, i uostalom, usred više već započetih ''projekata'' koje treba prioritetno dovršavati, iz toga da ću napraviti kako treba proizlazi da ne mogu ništa garantirati o tome kad ću to napraviti. Kad napravim napravim, obavijestit ću te, pa ti vidi. Ako inzistiraš na brzom, kratkom i jednostavnom odmah odustani, a ako te stvarno zanima moja replika strpi se pa čitaj, sve će ti se natenane reći.

    avatar

    23.10.2009. (23:20)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Dok ti smišljaš post, samo se vrati na pitanje. Ima li osoba koja nije angažirana pravo prigovoriti bližnjemu svomu na jalovu mentalitetu?
    Ovo bi bilo baš jednostavno pitanje!

    avatar

    24.10.2009. (08:30)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Da nije tebe i ovog posta, ne bih ni vidjela polemiku koja se razvila na Skaskinom blogu. Ustvari, to i nije polemika, bar ne s moje strane, jer nisam niti sudjelovala. :))

    Neću niti sada jer već sam navikla da se na blogu moje riječi ciljano izvlače iz konteksta i da mi se imputira nešto što nisam napisala, od strane onih kojima notorno idem na živce. Ali znaš što je dobra stvar? Što se više ljudi sa mnom ne slaže, to sam sigurnija da sam u pravu, tako da zapravo guštam. ;)

    Ti si ovo tako krasno elaborirao da mi je proletjelo kroz glavu kako bi bio zbilja odličan odvjetnik, rijetko tko bi te u sudnici pobio rječitošću. Citirat ću jedan dio tvog teksta koji posebno potpisujem i u njemu se pronalazim od A do Ž:

    "Rođenjem sam Hrvat – tako su mi rekli stariji, piše svugdje, a ostalom kršten, pričešćen, krizman, sve što treba da bi se bilo poštenim Hrvatom i katolikom. Sve priznajem kad me se zaustavi i legitimira – Hrvatina rasna, čistokrvna – službeno, za državu, na papirima. Ali privatno i neslužbeno (nemoj nikom odati): nisam Hrvat. Ne osjećam se kao Hrvat. To mi je, naime, također apstraktno. Jer za mene riječ osjećati ima smisla jedino u konkretnom značenju: kad me zaboli zub, ja osjećam; kad imam tremu prije ispita ili javnog nastupa, ja osjećam; kad se bojim da će mi granata pasti na glavu, ja osjećam; kad se s nekim tako dobro družim da sam sretan, ja osjećam. Ali kako se to osjeća da si Hrvat, to mi je, moram priznati, presložena misao. Čime se to osjeća vlastito hrvatstvo? Vrhovima prstiju? Njuši se? Hvata se za dupe kao inje? Jel' odnekud iznutra? Jel' neka od srčanih klijetki jače zalupa? Tražio sam izvana i iznutra, ali nisam našao. Tako da – ne, ja se ''kao Hrvat'' ne osjećam uopće, a onda ni osobno prozvanim ni za što."

    I, još dodajem, uopće se ne osjećam odgovornom što je konkretno Bubalo izabran za gradonačelnika, ne osjećam se odgovornom što je kriminalac Glavaš dugi niz godina žario i palio Osijekom, ne osjećam se odgovornom što je falsifikator magistarskog rada Đapić bio gradonačelnik, ne osjećam se odgovorno ni za jedno sranje u državi jer ja ljude koji su odgovorni za sranja nisam birala na vlast niti sam sudjelovala u sranjima. U svom malom univerzumu živim pošteno i dobro, time pridonosim pozitivnom ozračju puno više nego da iz neke političke fotelje ispisujem stranačke programe i pripremam predizborne kampanje. Uostalom, da se i kandidiram ili uđem u politiku, proglasili bi me freakom s idiotskim idejama (što sam ne jednom doživjela) jer, da, točno tako, većini birača koji se busaju u prsa svojim hrvatstvom ovakvo ljigavno ozračje odgovara. Nisu političari za to krivi, oni su tu tek usput, narod je kriv jer većina individua u svojim malim univerzumima živi nepošteno i ogađeno. A to se onda širi na cijelo društvo, to je taj mentalitet o kojem govorim i koji mi se gadi. Kako znam da je moje pošteno življenje dostatno opravdanje?

    Tako što kad bi se svatko ponašao kao ja u svom malom univerzumu, sranja u RH ne bi ni bilo. A pošto se većina drugih tako ne ponašaju - zbilja, ne osjećam se nimalo odgovornom i drago mi je da nisam jedna od njih. Stoga, moja savjest je čista kao sveto ulje, a ako ovu moju izjavu netko dočeka na nož i protumači ju da pričam s neke visine, to je već njegova nemogućnost razumijevanja gradiva, a ne moja. Woohoo! :))

    avatar

    25.10.2009. (13:48)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Marčelina, ono jedino što je važno je da si na agresiju spram sebe reagirala distanciranjem (idenitificirajući ju kao agresiju i što je prije moguće se uklonivši pred njom), a ne povratnim trovanjem sebe i drugih (uzevši svoju oštećenost kao alibi za preradu osjećaja povrijeđenosti u svete stisnute usne, u jezik mržnje kojeg prosljeđuješ nazad ili nekome drugome).

    avatar

    26.10.2009. (08:47)    -   -   -   -  

  • babl

    Vrlo sam zadovoljan komentarom koji si kod mene ostavio, što me je navelo da svratim, nakon čega sam potrošio još pola sata isčitavajući tvoj blog - što si nisam trebao dozvoliti zbog drugih obaveza - ali ne žalim. Vidim da sam mnogo toga propustio od tvog prvog posta i drago mi je da ovdje nešto dobro buja.

    avatar

    28.10.2009. (01:35)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Odličan odvjetnik? Čuti tako nešto od strane struke - Kinky, pa ja sam polaskan. Alan Shore je već godinama moj uzor.

    avatar

    28.10.2009. (11:02)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...