Komentari

rusalka.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • misko

    Je li Rose odrasla? Jest! Je li prestala biti sanjalica? Sumnjam! :):):)

    Lijep pozdrav iz tmurne Rijeke pred trčanje.

    avatar

    21.10.2009. (09:07)    -   -   -   -  

  • GAJINE GLUPOSTI

    čeka se nastavak.....kaj bu s rose?

    avatar

    21.10.2009. (09:38)    -   -   -   -  

  • necutako

    ...bas dobro sto je otisao.... jer ona treba jos sanjati.....dugo....dugo....:)

    avatar

    21.10.2009. (10:15)    -   -   -   -  

  • Northwind

    :)
    Podsjeća me na nekog,ta sanjalica Rose ...

    avatar

    21.10.2009. (15:17)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Eh, baš si sanjalica , Ru:)))))))))

    avatar

    21.10.2009. (16:21)    -   -   -   -  

  • fanny

    Nikako se ti rastati od Rose...vječita inspiracija...
    Rose, vječita djevojčica...mislim da je ona tvoj alter ego...
    Pusa draga i laka ti noć :)))

    avatar

    21.10.2009. (20:57)    -   -   -   -  

  • armin

    čitam redovno:) i mislim da je bolje ovako. imam dovoljno vremena da te pohvatam. metaforički naravno:)

    avatar

    21.10.2009. (22:59)    -   -   -   -  

  • dražeN:)

    Pratio sam mnoge cure kao mladić, kojekuda, i namjere su mi uvijek bile standardno nečasne. Češće nego sam očekivao, prihvaćane su. Sada više i nisam siguran da su bile nečasne, a svakako mi je žao što ih nije bilo i više :)

    avatar

    22.10.2009. (19:32)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Ti znas tko autor je stihova ovih
    A ja pojma nema sto me j i zasto nagnalo
    Da ti ih podarim
    Dok na obali rijeke sanjam svoje snove
    Ovo pisem samo za te
    i \a nasu dusu

    Ima rijeci sto kao nekad nisu vise tako snazne,
    nit' za sobom dubokog ostavljaju traga.
    Tek, na njih se samo necujno zanjise
    iz oka moga otrgnuta tuga neka blaga.

    I tad, k'o poslije tople, iznenadne kise,
    kad zemlja uzdahne kroz oblaka prasinu,
    odnekud mi sjecanje na bor zamirise,
    i na cudne, nemjerljive te daljine.

    Tamo gdje se breze na vjetrovima njisu,
    svijene do tla pod tereta pljuskom,
    blistava im stabla krhkoscu odisu
    i bjelinom biserja darovana u ljetu.

    I bas k'o jedna od sezona mnogih
    stono u drugu neprimjetno uranja krisom,
    u nemoci sjedinjene tuga i rijeci,
    s vremenom nizblijede, neizbjezno, sjetno.

    Mozda tek ponekad adagio lagani
    melodijom docarava uspomena trag,
    ozivje, po tko zna (koji put) davno odsanjani,
    likovi bez glasna iz proslih vremena

    O snu san sanjam
    gdje nista i sve (ja) jesam,
    gdje zemlja sam i vatra
    gdje sam i zrak i voda.

    Gdje izvor sam i drvo,
    raskosnih boja tkanje,
    priroda gdje sam ja ziva
    u ramu zvanom saznanje.

    Gdje postojim i trajem
    snivajuc' uvijek njezno
    o snu san cudan
    sa bolnom ceznjom cesto.

    U kojem k'o varljiva nada
    na dnu kutije stare
    uprkos pravremenu
    za uvjek sam tu.

    :))))))))))))))))

    avatar

    22.10.2009. (21:00)    -   -   -   -  

  • Zrakoplov

    :) Bravo, vrednice! Još jedan pozdrav s Dunava! :)))))

    avatar

    22.10.2009. (21:27)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...