U biti još uvijek se nismo odrekli pravednosti koju sami sebi dajemo. Problem je u našoj malovjernosti i nepredanju u volju Božju. Isus kaže kako je njegova hrana VRŠITI VOLJU OČEVU. Pitanje koje se postavlja samo od sebe glasi: ČIME SE TI HRANIŠ? Je li posrijedi Božja ili tvoja volja? Slijediš li Isusa ili ti on koristi za samopromociju? Mislim kako se suština problema krije u duboko potisnutom osjećaju manje vrijednosti, odnosno u nedostatku iskustva da smo ljubljeni ovakvi kakvi jesmo. Odatle naše nastojanje da dobijemo potvrdu od ljudi, a ne od Duha Svetog. Mislimo kako se može živjeti od aplauza svijeta, a one stvari koje bismo trebali raskrstiti sa sobom jednom zauvijek odgađamo za neka druga vremena. U međuvremenu, hranimo se taštinom, a ukoliko netko povrijedi naš ponos okomljujemo se na njega i pokazujemo u kojoj mjeri smo doista licemjerni. Uzimamo si za pravo da drugima spočitavamo pogreške, sudimo im, ogovaramo ih i klevećemo, a ni prstom ne pomičemo kako bismo na sebi nešto doradili. U današnjim čitanjima čujemo Isusa kako nas upozorava da se čuvamo kvasca farizejskog, tj. opasnosti licemjerja, jer zapravo time otvaramo vrata 'tužitelju ljudi' i dopuštamo njegov utjecaj na nas po istom onom aršinu po kojem mi tretiramo druge. Sveto Pismo kaže kako mnogi među nama obolijevaju jer ne rasuđuju tijela Kristova, tj. ne prepoznajemo ga u bratu čovjeku do sebe. 'Sve što učiniste jednom od najmanjih, meni učiniste' - kaže Isus, spajajući vertikalu našeg odnosa s Bogom sa horizontalom naših međusobnih odnosa. Jedno od drugog se ne može odvojiti. Ne možemo reći da volimo Boga kojeg ne vidimo, ukoliko ne volimo čovjeka pokraj sebe kojeg vidimo. Na ovu misao se nadovezuje ona koja kaže kako trebamo biti vršitelji, a ne samo slušatelji Riječi. U protivnom, molitve i riječi koje izgovaramo, djela koja činimo su zapravo krinka, farsa i najobičnije licemjerje. Mislimo progurati i navjestiti sami sebe, postići određeni interes, zauzeti bolja mjesta, ispasti važni, pametni, uspješni u očima ljudi. Jako je malo onih koji čine djela tako da im desnica ne zna što čini ljevica. Htjeli bismo plaću za svoja djela odmah. Htjeli bismo naplatiti svoj trud i za njeg dobiti pohvale i priznanja. A kad to izostane (jer svi smo ograničeni i grešni) okomljujemo se na one koji ukazuju na taj naš napuhani balon. Moram priznati da se i ja još uvijek nisam riješio svoje doze cinizma, pogotovo u onim slučajevima kad susretnem osobu koja mi podilazi s laskanjem, jer znam da se u većini slučajeva iza tog laskanja krije u isto vrijeme i sklonost ka klevetanju i ogovaranju. Osobno sam u više navrata doživio od jednih te istih osoba sklonost isticanju mojih pozitivnih strana, a u vrlo skoro vrijeme od tih istih čuo nevjerovatne klevete na moj račun. Stoga sam jednoj od tih osoba u prigodnoj situaciji rekao kako je ona zapravo diktator u svojoj kući. "Upravo si suprotna od toga kako se prikazuješ. Ti si zmaj i terorist." U prvi mah ta osoba nije mogla vjerovati svojim ušima, te je u dogledno vrijeme i dalje mi prilazila s širokim osmjehom i laskanjima, a ja bih se i dalje postavljao na isti način. Danas je situacija među nama koliko toliko ok. Nema više laskanja, a niti ogovaranja i klevetanja, ali niti ciničkih riječi s moje strane. Svojevremeno sam govorio kako je za napuhan balon dovoljna igla, a ne sjekira, kako bi on izdušio, no danas sam sve više siguran kako se duše osvajaju suprotnim djelovanjem. Ako je netko neljubazan, ti učini upravo suprotno (osvjetli ga krepošću dobrostivosti). Ako je netko mrzovoljan, nezahvalan ili očajan, učini djelo milosrđa. Sam kreposni čin, suprotan od pokazane mane ili slabosti je najjače svjedočanstvo. Isus u današnjem evanđelju kaže kako nema ništa tajno i skriveno (izrečeno u tami) o čemu se neće propovijedati 's krovova' ( Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima." Lk 12,2) Vjerovatno odavde i ona narodna poslovica koja kaže kako su u laži kratke noge. U prvom retku ovog Lukinog 12 poglavlja piše kako su se tisuće i tisuće okupile oko Isusa, te pri tom gazili jedni druge, što će reći kako i mi kršćani često puta ne vodimo računa o svom bližnjem, dok pri tom glumimo pozorne slušatelje, te preko tuđih leđa mislimo imati bolju poziciju. S druge strane, ukoliko smo kojim slučajem mi ti oko kojih se ljudi tiskaju, postoji opasnost da o sebi počnemo misliti da doista jesmo netko važan i bitan. A upravo tada na nas vreba najveća opasnost. A ta je da osjećaj vrijednosti gradimo na mišljenju ljudi i slavi svijeta, a ne iz vjere da smo ljubljena djeca božja.
p.s. "Samo je jedna stvar gora od ogovaranja - ne biti ogovaran." - reče Oscar Wilde.
16.10.2009. (14:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gospodine, smiluj se! Kriste, čuj nas! Kriste, usliši nas! Oče nebeski, Bože, smiluj nam se! Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se! Duše Sveti, Bože, smiluj nam se! Isuse blaga i ponizna Srca, Učini srca naša po Srcu svome! Od želje da budemo poštovani, oslobodi nas, Isuse! Od želje da budemo voljeni, Od želje da budemo slavljeni, Od želje da budemo hvaljeni, Od želje da budemo voljeni više od drugih, Od želje da nas pitaju za savjet, Od želje da budemo priznati, Od želje da budemo omiljeni, Od straha da ne budemo poniženi, Oslobodi nas, Isuse! Od straha da ne budemo prezreni, Od straha da ne budemo pokoreni, Od straha da ne budemo oklevetani, Od straha da ne budemo zaboravljeni, Od straha da ne budemo ismijani, Od straha da ne budemo osumnjičeni, Od straha da nam ne nanesu nepravdu, Da drugi budu voljeni više od nas, Isuse, daj nam milosti da to želimo! Da drugi budu poštovani više od nas, Da drugi budu izabrani, a mi ostavljeni po strani, Da drugi budu hvaljeni, a mi neprimijećeni, Da u očima svijeta drugi mogu rasti a mi se smanjivati, Da drugi imaju prednost pred nama u svemu, Da drugi postanu svetiji od nas, s time da mi postanemo sveti koliko možemo, Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine! Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine! Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!
Pomolimo se. Gospodine Isuse Kriste, koji si kazao: “Ištite i primit ćete, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se!”, daj nam, molimo Te, Božansku svoju ljubav, da Te svim srcem, ustima i djelima ljubimo i nikad Te hvaliti ne prestanemo. Daj nam, Gospodine, da se Tvoga svetoga imena bojimo i ujedno ga uvijek ljubimo, jer nikad ne prestaješ ravnati one koje u svojoj ljubavi utvrđuješ. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vijekova. Amen!
16.10.2009. (14:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odgovorih na svom blogu, no da odgovorim i ovdje: First of all, hvala :))) Ja ću na svom blogu objavljivati vijesti o tome gdje se što po netu i stvarnom svijetu događa u vezi promocije, pa možeš prenijeti i te vijesti - a ako te zanima kakav intervju, photo ili sl. art ili sl., javi mi se na niniane@net.hr pa ćemo dogovoriti detalje :) Također, drago mi je što vidim ovakav blog, jer smatram da i moja knjiga promovira neke određene vrednote na koje su mnogi ljudi u današnjem svijetu naprosto zaboravili... Da odgovorim i na tvoje pitanje - naravno da kritika ne mora biti pozitivna, bitno mi je da bude iskrena ;), a svkaom autoru, pa tako i meni i kolegici, je vrlo bitno da znamo što ljudi misle o našoj knjizi i da dobijemo povratnu informaciju, bila ona pozitivna ili negativna :)
17.10.2009. (12:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
U biti još uvijek se nismo odrekli pravednosti koju sami sebi dajemo. Problem je u našoj malovjernosti i nepredanju u volju Božju. Isus kaže kako je njegova hrana VRŠITI VOLJU OČEVU. Pitanje koje se postavlja samo od sebe glasi: ČIME SE TI HRANIŠ? Je li posrijedi Božja ili tvoja volja? Slijediš li Isusa ili ti on koristi za samopromociju?
Mislim kako se suština problema krije u duboko potisnutom osjećaju manje vrijednosti, odnosno u nedostatku iskustva da smo ljubljeni ovakvi kakvi jesmo. Odatle naše nastojanje da dobijemo potvrdu od ljudi, a ne od Duha Svetog. Mislimo kako se može živjeti od aplauza svijeta, a one stvari koje bismo trebali raskrstiti sa sobom jednom zauvijek odgađamo za neka druga vremena. U međuvremenu, hranimo se taštinom, a ukoliko netko povrijedi naš ponos okomljujemo se na njega i pokazujemo u kojoj mjeri smo doista licemjerni. Uzimamo si za pravo da drugima spočitavamo pogreške, sudimo im, ogovaramo ih i klevećemo, a ni prstom ne pomičemo kako bismo na sebi nešto doradili. U današnjim čitanjima čujemo Isusa kako nas upozorava da se čuvamo kvasca farizejskog, tj. opasnosti licemjerja, jer zapravo time otvaramo vrata 'tužitelju ljudi' i dopuštamo njegov utjecaj na nas po istom onom aršinu po kojem mi tretiramo druge.
Sveto Pismo kaže kako mnogi među nama obolijevaju jer ne rasuđuju tijela Kristova, tj. ne prepoznajemo ga u bratu čovjeku do sebe. 'Sve što učiniste jednom od najmanjih, meni učiniste' - kaže Isus, spajajući vertikalu našeg odnosa s Bogom sa horizontalom naših međusobnih odnosa. Jedno od drugog se ne može odvojiti. Ne možemo reći da volimo Boga kojeg ne vidimo, ukoliko ne volimo čovjeka pokraj sebe kojeg vidimo. Na ovu misao se nadovezuje ona koja kaže kako trebamo biti vršitelji, a ne samo slušatelji Riječi. U protivnom, molitve i riječi koje izgovaramo, djela koja činimo su zapravo krinka, farsa i najobičnije licemjerje. Mislimo progurati i navjestiti sami sebe, postići određeni interes, zauzeti bolja mjesta, ispasti važni, pametni, uspješni u očima ljudi.
Jako je malo onih koji čine djela tako da im desnica ne zna što čini ljevica. Htjeli bismo plaću za svoja djela odmah. Htjeli bismo naplatiti svoj trud i za njeg dobiti pohvale i priznanja. A kad to izostane (jer svi smo ograničeni i grešni) okomljujemo se na one koji ukazuju na taj naš napuhani balon.
Moram priznati da se i ja još uvijek nisam riješio svoje doze cinizma, pogotovo u onim slučajevima kad susretnem osobu koja mi podilazi s laskanjem, jer znam da se u većini slučajeva iza tog laskanja krije u isto vrijeme i sklonost ka klevetanju i ogovaranju. Osobno sam u više navrata doživio od jednih te istih osoba sklonost isticanju mojih pozitivnih strana, a u vrlo skoro vrijeme od tih istih čuo nevjerovatne klevete na moj račun. Stoga sam jednoj od tih osoba u prigodnoj situaciji rekao kako je ona zapravo diktator u svojoj kući. "Upravo si suprotna od toga kako se prikazuješ. Ti si zmaj i terorist." U prvi mah ta osoba nije mogla vjerovati svojim ušima, te je u dogledno vrijeme i dalje mi prilazila s širokim osmjehom i laskanjima, a ja bih se i dalje postavljao na isti način. Danas je situacija među nama koliko toliko ok. Nema više laskanja, a niti ogovaranja i klevetanja, ali niti ciničkih riječi s moje strane.
Svojevremeno sam govorio kako je za napuhan balon dovoljna igla, a ne sjekira, kako bi on izdušio, no danas sam sve više siguran kako se duše osvajaju suprotnim djelovanjem. Ako je netko neljubazan, ti učini upravo suprotno (osvjetli ga krepošću dobrostivosti). Ako je netko mrzovoljan, nezahvalan ili očajan, učini djelo milosrđa. Sam kreposni čin, suprotan od pokazane mane ili slabosti je najjače svjedočanstvo.
Isus u današnjem evanđelju kaže kako nema ništa tajno i skriveno (izrečeno u tami) o čemu se neće propovijedati 's krovova' ( Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima." Lk 12,2) Vjerovatno odavde i ona narodna poslovica koja kaže kako su u laži kratke noge.
U prvom retku ovog Lukinog 12 poglavlja piše kako su se tisuće i tisuće okupile oko Isusa, te pri tom gazili jedni druge, što će reći kako i mi kršćani često puta ne vodimo računa o svom bližnjem, dok pri tom glumimo pozorne slušatelje, te preko tuđih leđa mislimo imati bolju poziciju. S druge strane, ukoliko smo kojim slučajem mi ti oko kojih se ljudi tiskaju, postoji opasnost da o sebi počnemo misliti da doista jesmo netko važan i bitan. A upravo tada na nas vreba najveća opasnost. A ta je da osjećaj vrijednosti gradimo na mišljenju ljudi i slavi svijeta, a ne iz vjere da smo ljubljena djeca božja.
p.s.
"Samo je jedna stvar gora od ogovaranja - ne biti ogovaran." - reče Oscar Wilde.
16.10.2009. (14:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
LITANIJE PONIZNOSTI
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Isuse blaga i ponizna Srca,
Učini srca naša po Srcu svome!
Od želje da budemo poštovani, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo voljeni,
Od želje da budemo slavljeni,
Od želje da budemo hvaljeni,
Od želje da budemo voljeni više od drugih,
Od želje da nas pitaju za savjet,
Od želje da budemo priznati,
Od želje da budemo omiljeni,
Od straha da ne budemo poniženi,
Oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo prezreni,
Od straha da ne budemo pokoreni,
Od straha da ne budemo oklevetani,
Od straha da ne budemo zaboravljeni,
Od straha da ne budemo ismijani,
Od straha da ne budemo osumnjičeni,
Od straha da nam ne nanesu nepravdu,
Da drugi budu voljeni više od nas,
Isuse, daj nam milosti da to želimo!
Da drugi budu poštovani više od nas,
Da drugi budu izabrani, a mi ostavljeni po strani,
Da drugi budu hvaljeni, a mi neprimijećeni,
Da u očima svijeta drugi mogu rasti a mi se smanjivati,
Da drugi imaju prednost pred nama u svemu,
Da drugi postanu svetiji od nas, s time da mi postanemo sveti koliko možemo,
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
smiluj nam se, Gospodine!
Pomolimo se. Gospodine Isuse Kriste, koji si kazao: “Ištite i primit ćete, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se!”, daj nam, molimo Te, Božansku svoju ljubav, da Te svim srcem, ustima i djelima ljubimo i nikad Te hvaliti ne prestanemo. Daj nam, Gospodine, da se Tvoga svetoga imena bojimo i ujedno ga uvijek ljubimo, jer nikad ne prestaješ ravnati one koje u svojoj ljubavi utvrđuješ. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vijekova. Amen!
16.10.2009. (14:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
niniane
Odgovorih na svom blogu, no da odgovorim i ovdje: First of all, hvala :))) Ja ću na svom blogu objavljivati vijesti o tome gdje se što po netu i stvarnom svijetu događa u vezi promocije, pa možeš prenijeti i te vijesti - a ako te zanima kakav intervju, photo ili sl. art ili sl., javi mi se na niniane@net.hr pa ćemo dogovoriti detalje :)
Također, drago mi je što vidim ovakav blog, jer smatram da i moja knjiga promovira neke određene vrednote na koje su mnogi ljudi u današnjem svijetu naprosto zaboravili...
Da odgovorim i na tvoje pitanje - naravno da kritika ne mora biti pozitivna, bitno mi je da bude iskrena ;), a svkaom autoru, pa tako i meni i kolegici, je vrlo bitno da znamo što ljudi misle o našoj knjizi i da dobijemo povratnu informaciju, bila ona pozitivna ili negativna :)
17.10.2009. (12:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...