"U Roane srednjoj školi u SAD- država Tenessee, održavala se utakmica i kao što je običaj u Americi, ravnatelj škole g. Jody McLeod je prije utakmice održao govor: Dragi učenici, roditelji, nastavnici i prijatelji! U ovoj našoj školi kao i mnogim drugima diljem Amerike je uvijek bio običaj prije utakmice izreći molitvu i otpjevati himnu kako bismo proslavili Boga, ali na nedavnoj sjednici Vrhovnog suda predložena je i prihvaćena odluka da će molitva u školama biti povreda federalnog zakona. Koliko sam razumio u isto vrijeme taj zakon dozvoljava i opravdava seksualne perverzije i naziva ih alternativnim načinom života. Ako je netko time uvrijeđen, to je u redu. Ja mogu dijeliti kondome po školama i na taj način širiti promiskuitet nazivajući to „sigurnim seksualnim životom“. Ako je netko i time uvrijeđen, to je u redu. Ja mogu upotrebljavati javne ustanove za promidžbu ubijanja nerođene djece i nazivati to kontracepcijom. Ako je netko i time uvrijeđen, to je u redu. Ja mogu proglasiti Dan Zemlje u ovoj školi i uključiti studente u aktivnosti koje upravo religiozno pričaju o majci zemlji i nazvati to ekologijom. Ako je netko i time uvrijeđen, to je u redu. Ja mogu upotrebljavati literaturu, video uratke u kojima se ismijavaju vjernici i nazivaju primitivnima i zvati to prosvjetljenje. Ako je netko i time uvrijeđen, to je u redu. Na kraju, ako netko u javnoj ustanovi slavi Boga i traži blagoslov za sve prisutne na ovoj utakmici onda će to biti POVREDA FEDERALNOG ZAKONA. Po tome zaključujem da moramo biti tolerantni za sve i svašta osim za Boga i Njegove zapovijedi. Nakon ovih mojih riječi, ako je netko inspiriran da zahvali ili se pomoli Gospodinu, te u ime Isusovo zatraži blagoslov za ovu utakmicu, učinite to. Koliko znam to JOŠ uvijek nije protuzakonito.
Nakon toga , jedan po jedan čovjek u dvorani je ustao, pruživši ruke ljudima do sebe, spustivši glave, svi su počeli moliti. Molili su i igrači na travi, izvjestitelji u media centru i svi koji su bili prisutni. Jedini koji nisu molili, bili su suci u Vrhovnom sudu kojima iznad njihovih stolica i sada stoji natpis: Amerika- zemlja pravde-jedna nacije pred Bogom."
Eto, ovo je samo još jedna priča o dvostrukim standardima u našem društvu, te se svi zajedno uključimo u molitvu, da nam Gospodin pomogne u ovim teškim vremenima.
Merkati, ovo sam zalijepila sa jednog bloga- ako je previše-slobodno obriši.
14.10.2009. (19:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ništa, ubuduće ćemo angažirati "Mamu", jer te ona jedina uspije nagovoriti da dalje pišeš.
A tema- davno sam čula slijedeće: zamislite sobu punu krvi, u kojoj su roditelji ubili nekoliko svoje djece. Što biste rekli na to? Svi su se zgrozili i rekli da su roditelji monstrumi i trebaju biti najteže osuđeni. A tada su dobili odgovor: Eto, vidite, ta soba je maternica mnogih majki u kojima su ubijena djeca. Broj ubijene nerođene djece u našoj zemlji je užasan.
Nisu samo majke krive za to - često ih očevi tjeraju na abortus, pa i svekrve koje redovito idu na misu.
Postoji udruga Djetešce na sunašce, koja pomaže da se djeca ne ubijaju, već rađaju.
Sama odgajam četvero djece. Moj bivši je u drugom pubertetu malo odlutao, previše se zla dogodilo i kada zaista više nisam mogla trpjeti, rastali smo se. Unatoč takvom iskustvu, nikada mi nije bilo žao što sam rodila četvero djece - sretna sam s njima, hvala Bogu i oni dobro znaju koliko ih volim, znaju da se na mene uvijek mogu osloniti, i što je još važnije, gledajući sve što smo proživjeli znaju da se u Isusa uvijek mogu pouzdati u svemu i s Njime proći kroz sve. I pravo je blago i to što imaju jedni druge. Život nosi puno teškoća, ali kad imaš djecu i jako puno radosti.
Mnogima treba ohrabrenje da zadrže začeto dijete - boje se da mu neće moći pružiti mnogo. Ali istina je da Bog daje onima koji se u njega uzdaju sve što im treba i sa svakim djetetom dolazi blagoslov u obitelj. Mnoge sam poticala i da udome dijete, ali žalosno mi je bilo gledati s koliko su hladnoće odbijali takvu pomisao. Boje se da će djeca otići i ostaviti ih kada odrastu. Ali i naša rođena odu.
Predivno je gledati djecu (koja u domu nisu imala gotovo nikakvu perspektivu) kako napreduju i cvjetaju u obiteljima koje su ih s puno ljubavi prihvatile. Često im nije bilo lako, i rođenu djecu nije lako trpjeti u vrijeme ludih pubertetskih hormona, a kamoli djecu koja su teško ranjena ostavljenošću od vlastitih roditelja. Ali uz ljubav, trud i molitvu (koja često najviše pomaže) uspjeli su. Pa, ako djeca jednom i odu, ostaje ipak istina da im je u obitelji pruženo nemjerljivo više no u domu. I najčešće su izvedeni na daleko bolji životni put nego ona koja su odrasla u domu. Nije lako danas odgojiti djecu. Ali s Božjom pomoći sve ipak ide drugačije, bolje, pa i njihova lutanja. Molitva iz srca mnogo toga može promjeniti u mnogim životima. Bog treba i naš glas da bi spašavao nerođene, rođene, posrnule, izgubljene... Ne treba šutjeti na zlo. I ne treba propustiti priliku za učiniti dobro. Pa i povesti djecu iz doma u šetnju, na sladoled, kolače, izlet već može učiniti mnogo dobroga za njih. Ljubav, toplina, prihvaćanje mogu promjeniti život. Ponekad je i vrlo malo dovoljno.
14.10.2009. (20:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@srce, nažalost, danas smiješ sve biti osim kršćanin. vrijeme je kada djeca dobivaju puno razumijevanje kada kažu da su homoseksualna dok u kući nastaje katastrofa kada dijete želi biti svećenik ili redovnica. kako kaže jedna redovnica - posljednja vremena posljednjih vremena.
@julijana, nažalost, utroba majke, mjesto koje je i sam Bog izabrao za svoje rođenje, danas je najveće stratište i grobnica. ljudi unatoč pritiscima nemaju hrabrosti poginuti za svoje dijete. za koga će ako ne za dijete ? danas nam više nego ikad treba ljudi koji će poginuti za istinu. no, i kada su mnogo manje stvari u pitanju, djeca se "uklanjaju". kao iz humanih razloga. neće im moći pružiti ovo ili ono. iako je Bog rekao :
"Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salamon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Boga tako odijelava, neće li još više vas, malovjerni? /Mt 6, 26-30/"
Sjećam se kako je davno don Baković rekao kada je bio u Albaniji u kući s desetero djece da nigdje nije vidio toliko veselja i pjesme a bili su iznimno siromašni. Dijete koje bude posvojeno, ne, ono neće nikada napustiti svoje posvojitelje. Ako je pas kojeg s ceste uzmeš vjeran do groba jasno znajući što si mu učinio, kako tek čovjek koji mjesto instikta ima svijest ?
14.10.2009. (21:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Uh, uh... Dragi Merkate, tema je bolna. Pitaš zašto ti ljudi tako zbore? Mislim da zbore jer nemaju vjeru, nemaju Boga u svom srcu. Poznajem majku koja je ubila 5. dijete. Ima tome nekoliko godina. Ona još uvijek ima strašne traume i patnje u životu. Kada sam godinama čeznula imati dijete molila sam u suzama Boga da mi podari makar i dijete s poteškoćama a ja ću mu dati ljubav, noge i ruke. Ispunio mi je želju. Mnogi će reći da nisam čista ali ja sam stvarno sretna. Imala sam život i godine u čežnji za djetetom, za smislom života. Na kraju kada sam rekla sve molbe, želje i čežnje pomirila sam se s činjenicom da život može biti plodan i bogat bez djece. E onda iznenađenje! Tako sada imam sina, posebnog sina. Odoh ja na priču o sebi ali pametan čovjek shvatit će da ovo ima veze s tvojim postom. Tebi pozdrav.
15.10.2009. (10:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Pitao si me za blog odnosno Malu Nanu. Na žalost, ništa ne znam. Vjerujem da su stisnuli gas za naprijed i da će nam se javiti.
15.10.2009. (10:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@mamaposebnogdjeteta Bog nas je poznavao i stvorio prije nego što smo začeti. Čekali smo svoj red na dolazak na zemlju. Bilo je tu puno beba u isčekivanju.
"Jedna beba je prije rođenja upitala Boga: Kažu da me sutra šalješ na Zemlju. Ali kako ću se ja ondje snaći ovako bespomoćna? - Odabrao sam jednog anđela za tebe. On će te čekati i brinuti se za tebe. Svakog će se dana dana s tobom smijati, dobivat ćeš njegovu ljubav svakog dana i bit ćeš sretno biće - odgovorio je Bog. - Kako ću se s ljudima sporazumijevati kad ne znam njihov jezik? - Tvoj će te anđeo naučiti jezik, pa ćeš se moći sporazumijevati. Dijete je podiglo glavu i upitalo: - Svi kažu da na Zemlji ima loših ljudi. Tko će me štititi? - Tvoj će te anđeo čuvati makar po cijenu života - odgovorio je Bog. - Hoćeš li mi barem reći ime mojeg anđela - upita dijete. - Nije važno kako se zove. Ti ćeš ga zvati 'mama’ - odgovori Bog."
Tvoj sin mamaposebnogdjeteta, je vjerojatno gore shvatio da je poseban i strepio hoće li tko se htjeti brinuti o njemu takvom. Bog je čekao da se javi molitvom netko kao ti. Anđeli su plakali kada su čuli da tvog malog Bog šalje posebnoj mami. I Bog je bio sretan da ima ljudi koji ga tako mole. To je više od ljubavi na koju je navikao od nas ljudi. Zato će ti biti velika plaća na nebu.
15.10.2009. (11:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Biblija piše o zvijeri koja je po začeću Isusa željela ga oduzeti iz utrobe. Danas je čovjek ta zvijer. Pišem to kao jedan od onih koje je zvijer htjela uzeti iz utrobe moje majke. Ginekolog je preporučio mojoj majci da nakon što je rodila prvo dijete i ubrzo začela drugo, da joj će to biti prenaporno te da pobaci. Hvala mama što nisi dala da me ubiju onako malog i slabog. Tada nisam imao gdje pobjeći. Ti si mi bila sve. Sav moj svemir. Ti si me čuvala, nosila, hranila. Hvala ti. Dala si mi život. Znaš da ću ga i ja dati za tebe. Samo još ne razumiješ kako.
Ne znam ništa reći nakon ovoga Merkate....a i ne trebam, zar ne...
16.10.2009. (11:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Merk, napisao si: Nekako se prihvaća da je mišljenje većine istina. Drugi će reći da bez obzira koliko ljudi podržavalo zablude, ne čine tu zabludu istinom nego je ona uvijek zabluda. Što je zaista većina ?...
Ja vjerujem ako se mnogo malih složi da se stvari mijenjaju. Problem je što mali često nemaju volje za promjene i dizanje glasa, već se prečesto samo kritizira, a kada treba nešto poduzeti, onda šute, ne bi se umiješali, to ih se kao ne tiče.
Problem je što mi se čini kao da ljudi i ne žele uložiti trud, stajati jedni uz druge. Kritizera je mnogo, pljuje se po svemu, a kada netko krene činiti nešto, nađe se sam, nažalost, u većini slučajeva. Često to osjetima na vlastitoj koži. Trenutno imam sreću raditi u firmi u kojoj srećom nije tako. Odavno nisam radila negdje gdje ljudi jedni drugima čuvaju leđa i pomažu se nesebično i bez zadnjih, sebičnih namjera, pa i po cijenu da sami stradaju. Zapavo, donedavno nisam mislila da tako nešto i postoji. Ali, eto, ipak postoji. Da ne povjeruješ. Vidiš kako Bog dragi sve vodi. I kad- tad dođe nagrada za sve ono teško što nam je u životu dano. Znam ja da je sve promjenjivo, ali lijepo je tako nešto doživjeti. Čak smo i povišicu dobili, cijela firma, a recesija je.
I, čuj, možeš li ti učiniti nešto po pitanju uklanjanja ovih nelijepih slika koje se pojave u boxu Dnevnika svaki puta kad upisujemo komentare? To što rade nije vladavina većine, već pojedinaca koji uređuju jedan medij koji ni po čemu ne bi trebao biti pornografski, ali po slikama sudeći - nije tako.
Obzirom da si ti muškarac, a muškarce se ipak više sluša i poštuje (radila sam ankete na izborima kada se biralo između Mesića i Kosorice, pa su i žene davale glas radije bilo kakvom muškarcu nego vrijednoj i poduzetnoj ženi), možda bi ti imao volje nešto poduzeti po ovom pitanju? Ja bih te sigurno podržala, a vjerujem i još mnogi. Ako imaš volje...Težak zadatak, ali je izazov.
Lijep vikend želim tebi i cijeloj ekipi!
16.10.2009. (22:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
P.S. Ovo pivo ispod mog imena sdesna je za mene? Ja bih radije čašu crnog vina, ako već častiš. Šalim se. Hvala što se našlo mjesto i za brbljavicu poput mene.
16.10.2009. (22:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AM
"Kad bi nam novorođenčad donosila novu sreću, radost i život u hrvatske domove; da samo nema okrvavljenih ruku bezdušnih majki-ubojica, kako bi nam bila sretna i blagoslovljena domovina Hrvatska." ( p. ANTE GABRIĆ)
"Pobačaj je najveći neprijatelj mira, jer ako majka može ubiti svoje vlastito dijete, što onda sprečava mene da ubijem tebe ili tebe da ubiješ mene? Zaista ništa." (Bl. MAJKA TEREZIJA)
19.10.2009. (11:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@julijana nažalost tako je. pojedinci šutljive većine ne žele biti usamljeni. ne vjerujuć da se može pojaviti više pojedinaca koji će imati hrabrosti nešto reći. isitinu u koju vjeruju. žalosno je da se sramimo toga ili nas je strah. ponajviše osjećaj da smo drugačiji u prihvaćenoj gomili. većina koja se osjeća kao manjina. što se tiče postanja komentara gdje se otvore linkovi dnevnika.hr koji je očito u grupaciji monitor.hr, blog.hr i dnevnik.hr, možemo svi zajedno slati mailove. pojedinica će teško šta promijeniti jer njih zabole čisto. žalosni su ti naši portali gdje svako malo iskoči cica i guzica da prostiš. nevjerojatna površnost. netko može reći da smo površan narod kojeg zanima samo seks i žutilo. ja se nebih složio. to nam nameću a mi šutimo pa ispada da se slažemo. kadakat čovjek nema što pametno čitati od dnevne štampe i tv-a osim žutila, seksa, kriminala (čak i serije briju na taj retardirani kriminal). pa se navikne i podsvjesno se počne mijenjati da to i ne shvaća. kada netko drugačije odreagira na to , tada ispada čudak jer je to sve kao normalno. najgore je djeci i mladima koji su neizgrađenog karaktera i stavova pa s time i najranjiviji. oni su poseban cilj medija koji si time krče put z daljnji napredak i stvaranje ovisnosti o prodaji tih zala. mudar je vrag. a ljudi željni novca i svjetovne moći (koju je Isus odbio u pustinji) dovoljno glupi da njima zli upravalja. samo što ne štete samo sebi i spasu svoje duše nego vuku i druge. samo da podsjetim na Isusove riječi o sablazni najmanjih - bolje im je da se nisu niti rodili, bolje da su si stavili mlinski i potonuli....
19.10.2009. (15:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A gdje je čaša crnog vina za brbljavu manjinu? Ma, šalim se. S vinom, ali ne i s brbljavom manjinom. Ja kažem istinu, pa se naljute, ali vrlo često se nešto i promjeni. Tiha voda brege valja. Poneko pismo podrške na pravu adresu, glas koji se diže za sve one što nemaju hrabrosti... Stradam ja, na žalost nisam diplomata, pa moj ton ponekad ne bude baš najbolje prihvaćen, a i riječi mi prebrzo lete (zato je bolje kad pišem), ali ipak vjerujem da se ljude svojim glasom može potaknuti na promjene, promjene nabolje.
Ne mislim da treba kritizirati. Treba poticati, ohrabrivati za hrabro i pozitivno djelovanje. I moliti za to. I vjerovati da će Bog dati. Njemu je sve moguće, a na nama je da strpljivo molimo, radimo i ustrajemo.
Ponekad se osjećam vrlo usamljeno, zaista nas shvaćaju kao čudne i muzejske primjerke radi naših stavova, ali preživim, pa doživim da neki ipak shvate. A nekad doživim i mnogo lijepoga i vjerujem da u našem narodu ima mnogo, mnogo ljudi koji znaju za prave vrijednosti i po njima i žive i odgajaju. Iako ima i drugih krajnosti, koje su glasne i medijski popraćene, pa se pričinja da je narod takav u većini.
Sjećam se inicijative Grozda da se u škole uvede prilagođeni zdravstveni odgoj, pa bune liberalnih i pred europskim vijećem ili tako nečim, a onda je Grozd i od njih dobio podršku. Svijet nikad nije mijenjala većina, već pojedinci koji su svojim trudom, upornošću i mudrošću djelovali tiho i uspjevali. I bili hrabri suprostaviti se lošem.I s Božjom pomoći, naravno, tada je sve moguće. Tada se čuda događaju.
Ako imaš volje, smisli tekst, pa ako ga svatko od nas proširi na više blogova, vjerujem da će biti uspješno.
Volim se družiti s djecom i mladima. I dobro znam da se mogu itekako promijeniti i uspjeti ako ih mi potaknemo. I sretna sam danas gledajući svoju djecu i prijatelje svoje djece, sretna sam zbog povjerenja koje postoji među nama i uspjeha koji su postigli, a mogli su propasti zavedeni lošim društvom i slikama medija koji govore:pa svi to rade, pa što?
Ako svojim životom i samo par osoba oko nas potaknemo da nađu Put, da nauče živjeti u pouzdanju, već smo nešto učinili. I svatko od nas to može. Ako hoće. Osobito prihvaćajući djecu koja su izgubljena u svojim lutanjima, pa i odraslu "djecu".
Ne možemo promjeniti cijeli svijet, ali možemo sebe, pa time i druge oko sebe, svatko od nas.
Mnogo malih ima silnu snagu kada se slože. Pa čak i ako se nekoliko malih složi uz Božju pomoć čudesna se djela događaju. Hvala Bogu na tome!
Pozdrav. I blagoslov svima!
19.10.2009. (19:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dido, je, odlično si to napisao o nedostatku vjere kod tih ljudi. Razumijem kad čovjeku ponestane povjerenja u Božju providnost i pogotovo prepuštanje Njegovoj volji ali nikako ne mogu shvatiti da su spremni na sve kako bi zadovoljili svoje želje. Jer cilj ne opravdava sredstvo. Kako to mogu ignorirati ?
@AM, vrhunski citati ! To bi trebalo polijepiti po gradu ! Ozbiljno !
@Julijana, slažem se da to ako ništa drugo, treba poslati. Primjerice, tekst proslijeđivati svima u adresaru maila s linkom za e-mail adrese odgovornih da mnogi napišu što misle o tome. Makar je za vjerovati da će tek manji broj ljudi to i učiniti. Svejedno. Jedino što ja baš nisam od nekog pisanja pa neka napiše netko elokventniji. Možda i ti. Ja ću poslati svima koje imam u adresaru.
20.10.2009. (13:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ni ja ništa ne razumijem...teška tema prijatelju...samo sam te htjela pozdraviti...zagrliti...i osmijeh poslati...
ps. ispod ovakvog posta, malo mi cnjak ostaviti poruku da sam passat dobila...ali to ćeš već saznat kad odeš na moj blog...možda skoro budem išla u zg...pa ako se uskadimo...i kavu popijemo..
20.10.2009. (21:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To ti je ono - važan sam samo JA i samo ono što JA želim... Stavivši sebe i svoje ciljeve na prvo mjesto, sami sebi postajemo jedino mjerilo u životu, odnosno sami sebi postajemo Bog. Odatle je samo put nizbrdo, do dna. Ne kaže se bezveze kako su oholost i egoizam grijesi iz kojih proizlaze svi ostali... Nije se onda ni za čuditi što si, ako sam sam sebi jedino mjerilo, uzimam za pravo da nemoćnima oduzmem život ili slično... Nažalost, ali to je samo još jedan dio ljudske svakodnevnice... Molim samo Boga da nam bude milosrdan kad jednog dana stanemo pred njega...
22.10.2009. (00:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tu je negdje i moja životna priča. Nakon nekoliko godina sterilnog braka, moj suprug i ja smo odlučili posvojiti bebu. Curica je imala 2 mjeseca kada sam ju pvi puta zagrlila. Kad je imala 2 godine, odlučili smo posvojiti još jedno. Ja sam, naime, jedinica i to mi dosta teško pada, a moj suprug ima još četvero braće i sestara i podrazumijeva se da kuća mora zvoniti od dječjeg cvrkuta. Dobili smo dječačića od 18 dana. Sada su to odrasli ljudi - 22 i 20 godina. Što bi mi život vrijedio bez njih? Kažu ljudi kako je to bio plemenit čin. U povjerenju : uopće ne! To je bio super sebičan čin, jer bih ja bez majčinstva naprosto presahnula. Moji su mi anđeli (i pored toga što Jedinac ponekad pokaže roščiće :-))) spas golog života! Neizmjerna hvala Bogu na njima!
22.10.2009. (19:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svratila sam samo ostaviti jedan pozdrav za laku noć. Tko prvi od nas bude imao inspiracije, napisati će nešto.
Lijepo mi je bilo pročitati ovo što je Ljube napisala. Kamo sreće da je više hrabrih! Odmalena sam imala želju uzeti dijete iz doma. Ali onda se život poigrao s nama. Ali tko zna...Još ima vremena. Nadam se.
22.10.2009. (22:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
@cruce, nažalost da, ljudski egoizam je jači od života. nema većeg zločina od ubojstva vlastita djeteta. nebi sada, kasnije bi. nema tu sreće. mediji iz nekih obzira propuštaju izvjestiti kako promiskuietne osobe i osobe koje su počinile abortus često ostaju neplodne. mnoge takve pristupaju umjetnoj oplodnji. iz goreg u gore....
@ossmpleljubica.....umjesto da učine što i ti. koliko ima napuštene djece toliko ima mjesta u svakome domu za jedno. oni koji ne mogu imati djece iz bilo kojih razloga su najprije pozvani za to. hvala Bogu za takve kao ti Ljube.
@julijana, moguće da tebe čeka neko dijete. ako mi bude suđen brak, žena će me svakako osvojiti mišlju o posvajanju.
22.10.2009. (23:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Merk, mene skoro čeka unučad...Imam odraslu djecu. Ali Bog nas uvijek zna iznenaditi, pa tako, nikad se ne zna... A tebi želim ženu s kojom ćeš biti blagoslovljen! I zauvijek sretan. Ima takvih, ne boj se. Neka ti Bog da!
23.10.2009. (17:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hajde dobro, onda ću mu poželjeti neka mu bude najbolje što Bog za njega želi! Što ćeš, Ema, ja bih da svi imaju sretne obitelji i divnu djecu! I budu sretni u onome što imaju. Valjda sam subjektivna. Sretna sam što mi je Bog dao baš ovu moju djecu, za njih je vrijedno sve podnijeti. I dobro znam koliki je to blagoslov. Hvala Bogu. Neka vas On sve čuva, sav naš narod i sve, osobito one izgubljene...da i oni otkriju silnu ljepotu i snagu Božanskog Milosrđa, da se spase. A za to nam treba uistinu dobrih pastira, koji će nesebično i neumorno pronositi Njegovo svjetlo, ljubiti Njegovom ljubavlju. Već dugo želim da ova naša lijepa zemlja bude uistinu domovinom Božanskog milosrđa. I neka Bog pošalje mnoštvo pastira da na Njegov put vrate izgubljene i slabe!
Tko zna, možda je i Merk jedan od tih pastira!
Ali, ako ćeš baš iskreno, ja mislim da i obiteljski ljudi mogu biti izvrsni pastiri, osobito danas, u vremenu kada se tolike obitelji raspadaju, da svojim svjedočenjem i drugima pomognu preživjeti krize i pokazati im pravi put.
Kako god, neka Vam svima u životu bude po Božjoj volji i planu!
23.10.2009. (21:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
juliška, ma ema ti fantazira ;) ne privlači ti mene svećenički poziv. jedino što mi je zanimljivo je ispovijed, da imam s kime pričat, hahahahaha...al ono duhovni razgovori o svemu i svačemu, to bi me ubilo. a i ne znam gdo bi sam sebi rekel ;) jednom sam čak pričao s jednim svećenikom o tome i rekao da bi pošizio da svaki dan moram kao psihijatar slušati sve, ali makar ima donekle sličnosti s ispovjedništvom, ovo potonje mi je nekako zanimljivo. no naravno da to nije dovoljno. a on jadan u nedostatku ljudi mi reče da bi njihovom redu baš trebao jedan ispovjednik, jer da ih fali, hahahahha. zamisli koji očaj, hahahahaha, makar mi je bio tada taj ponizni svećenik jako simpatičan. iako tko zna, ako me nebu štela niti jedna puca koju šacujem, morti bi mogel skupljati milostinju f nekoj cirkvi i pomalo čitati kakve stare knjige, hehehe
23.10.2009. (22:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srce
"U Roane srednjoj školi u SAD- država Tenessee, održavala
se utakmica i kao što je običaj u Americi, ravnatelj škole
g. Jody McLeod je prije utakmice održao govor:
Dragi učenici, roditelji, nastavnici i prijatelji!
U ovoj našoj školi kao i mnogim drugima diljem Amerike
je uvijek bio običaj prije utakmice izreći molitvu i
otpjevati himnu kako bismo proslavili Boga, ali na nedavnoj
sjednici Vrhovnog suda predložena je i prihvaćena odluka da će
molitva u školama biti povreda federalnog zakona. Koliko sam razumio
u isto vrijeme taj zakon dozvoljava i opravdava seksualne
perverzije i naziva ih alternativnim načinom života. Ako je
netko time uvrijeđen, to je u redu.
Ja mogu dijeliti kondome po školama i na taj način širiti
promiskuitet nazivajući to „sigurnim seksualnim životom“.
Ako je netko i time uvrijeđen, to je u redu.
Ja mogu upotrebljavati javne ustanove za promidžbu ubijanja
nerođene djece i nazivati to kontracepcijom. Ako je
netko i time uvrijeđen, to je u redu.
Ja mogu proglasiti Dan Zemlje u ovoj školi i uključiti
studente u aktivnosti koje upravo religiozno pričaju o
majci zemlji i nazvati to ekologijom. Ako je
netko i time uvrijeđen, to je u redu.
Ja mogu upotrebljavati literaturu, video uratke u kojima se
ismijavaju vjernici i nazivaju primitivnima i zvati to prosvjetljenje.
Ako je netko i time uvrijeđen, to je u redu.
Na kraju, ako netko u javnoj ustanovi slavi Boga i traži blagoslov
za sve prisutne na ovoj utakmici onda će to biti POVREDA
FEDERALNOG ZAKONA.
Po tome zaključujem da moramo biti tolerantni za sve i svašta
osim za Boga i Njegove zapovijedi.
Nakon ovih mojih riječi, ako je netko inspiriran da zahvali ili se
pomoli Gospodinu, te u ime Isusovo zatraži blagoslov za ovu utakmicu,
učinite to. Koliko znam to JOŠ uvijek nije protuzakonito.
Nakon toga , jedan po jedan čovjek u dvorani je ustao, pruživši ruke
ljudima do sebe, spustivši glave, svi su počeli moliti. Molili
su i igrači na travi, izvjestitelji u media centru i svi koji su bili prisutni.
Jedini koji nisu molili, bili su suci u Vrhovnom sudu kojima iznad
njihovih stolica i sada stoji natpis: Amerika- zemlja pravde-jedna
nacije pred Bogom."
Eto, ovo je samo još jedna priča o dvostrukim standardima u našem
društvu, te se svi zajedno uključimo u molitvu, da nam Gospodin
pomogne u ovim teškim vremenima.
Merkati, ovo sam zalijepila sa jednog bloga- ako je previše-slobodno obriši.
14.10.2009. (19:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
Ništa, ubuduće ćemo angažirati "Mamu", jer te ona jedina uspije nagovoriti da dalje pišeš.
A tema- davno sam čula slijedeće: zamislite sobu punu krvi, u kojoj su roditelji ubili nekoliko svoje djece. Što biste rekli na to? Svi su se zgrozili i rekli da su roditelji monstrumi i trebaju biti najteže osuđeni. A tada su dobili odgovor: Eto, vidite, ta soba je maternica mnogih majki u kojima su ubijena djeca. Broj ubijene nerođene djece u našoj zemlji je užasan.
Nisu samo majke krive za to - često ih očevi tjeraju na abortus, pa i svekrve koje redovito idu na misu.
Postoji udruga Djetešce na sunašce, koja pomaže da se djeca ne ubijaju, već rađaju.
Sama odgajam četvero djece. Moj bivši je u drugom pubertetu malo odlutao, previše se zla dogodilo i kada zaista više nisam mogla trpjeti, rastali smo se. Unatoč takvom iskustvu, nikada mi nije bilo žao što sam rodila četvero djece - sretna sam s njima, hvala Bogu i oni dobro znaju koliko ih volim, znaju da se na mene uvijek mogu osloniti, i što je još važnije, gledajući sve što smo proživjeli znaju da se u Isusa uvijek mogu pouzdati u svemu i s Njime proći kroz sve. I pravo je blago i to što imaju jedni druge. Život nosi puno teškoća, ali kad imaš djecu i jako puno radosti.
Mnogima treba ohrabrenje da zadrže začeto dijete - boje se da mu neće moći pružiti mnogo. Ali istina je da Bog daje onima koji se u njega uzdaju sve što im treba i sa svakim djetetom dolazi blagoslov u obitelj. Mnoge sam poticala i da udome dijete, ali žalosno mi je bilo gledati s koliko su hladnoće odbijali takvu pomisao. Boje se da će djeca otići i ostaviti ih kada odrastu. Ali i naša rođena odu.
Predivno je gledati djecu (koja u domu nisu imala gotovo nikakvu perspektivu) kako napreduju i cvjetaju u obiteljima koje su ih s puno ljubavi prihvatile. Često im nije bilo lako, i rođenu djecu nije lako trpjeti u vrijeme ludih pubertetskih hormona, a kamoli djecu koja su teško ranjena ostavljenošću od vlastitih roditelja. Ali uz ljubav, trud i molitvu (koja često najviše pomaže) uspjeli su. Pa, ako djeca jednom i odu, ostaje ipak istina da im je u obitelji pruženo nemjerljivo više no u domu. I najčešće su izvedeni na daleko bolji životni put nego ona koja su odrasla u domu. Nije lako danas odgojiti djecu. Ali s Božjom pomoći sve ipak ide drugačije, bolje, pa i njihova lutanja. Molitva iz srca mnogo toga može promjeniti u mnogim životima. Bog treba i naš glas da bi spašavao nerođene, rođene, posrnule, izgubljene... Ne treba šutjeti na zlo. I ne treba propustiti priliku za učiniti dobro. Pa i povesti djecu iz doma u šetnju, na sladoled, kolače, izlet već može učiniti mnogo dobroga za njih. Ljubav, toplina, prihvaćanje mogu promjeniti život. Ponekad je i vrlo malo dovoljno.
14.10.2009. (20:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
@srce, nažalost, danas smiješ sve biti osim kršćanin. vrijeme je kada djeca dobivaju puno razumijevanje kada kažu da su homoseksualna dok u kući nastaje katastrofa kada dijete želi biti svećenik ili redovnica. kako kaže jedna redovnica - posljednja vremena posljednjih vremena.
@julijana, nažalost, utroba majke, mjesto koje je i sam Bog izabrao za svoje rođenje, danas je najveće stratište i grobnica. ljudi unatoč pritiscima nemaju hrabrosti poginuti za svoje dijete. za koga će ako ne za dijete ? danas nam više nego ikad treba ljudi koji će poginuti za istinu. no, i kada su mnogo manje stvari u pitanju, djeca se "uklanjaju". kao iz humanih razloga. neće im moći pružiti ovo ili ono. iako je Bog rekao :
"Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice,
pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću
može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite
poljske ljiljane kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salamon se u svoj
svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra
se u peć baca, Boga tako odijelava, neće li još više vas, malovjerni? /Mt 6, 26-30/"
Sjećam se kako je davno don Baković rekao kada je bio u Albaniji u kući s desetero djece da nigdje nije vidio toliko veselja i pjesme a bili su iznimno siromašni.
Dijete koje bude posvojeno, ne, ono neće nikada napustiti svoje posvojitelje. Ako je pas kojeg s ceste uzmeš vjeran do groba jasno znajući što si mu učinio, kako tek čovjek koji mjesto instikta ima svijest ?
14.10.2009. (21:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Uh, uh... Dragi Merkate, tema je bolna. Pitaš zašto ti ljudi tako zbore? Mislim da zbore jer nemaju vjeru, nemaju Boga u svom srcu. Poznajem majku koja je ubila 5. dijete. Ima tome nekoliko godina. Ona još uvijek ima strašne traume i patnje u životu. Kada sam godinama čeznula imati dijete molila sam u suzama Boga da mi podari makar i dijete s poteškoćama a ja ću mu dati ljubav, noge i ruke. Ispunio mi je želju. Mnogi će reći da nisam čista ali ja sam stvarno sretna. Imala sam život i godine u čežnji za djetetom, za smislom života. Na kraju kada sam rekla sve molbe, želje i čežnje pomirila sam se s činjenicom da život može biti plodan i bogat bez djece. E onda iznenađenje! Tako sada imam sina, posebnog sina. Odoh ja na priču o sebi ali pametan čovjek shvatit će da ovo ima veze s tvojim postom. Tebi pozdrav.
15.10.2009. (10:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Pitao si me za blog odnosno Malu Nanu. Na žalost, ništa ne znam. Vjerujem da su stisnuli gas za naprijed i da će nam se javiti.
15.10.2009. (10:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
@mamaposebnogdjeteta
Bog nas je poznavao i stvorio prije nego što smo začeti. Čekali smo svoj red na dolazak na zemlju. Bilo je tu puno beba u isčekivanju.
"Jedna beba je prije rođenja upitala Boga:
Kažu da me sutra šalješ na Zemlju. Ali kako ću se ja ondje snaći ovako bespomoćna?
- Odabrao sam jednog anđela za tebe. On će te čekati i brinuti se za tebe. Svakog će se dana dana s tobom smijati, dobivat ćeš njegovu ljubav svakog dana i bit ćeš sretno biće - odgovorio je Bog.
- Kako ću se s ljudima sporazumijevati kad ne znam njihov jezik?
- Tvoj će te anđeo naučiti jezik, pa ćeš se moći sporazumijevati.
Dijete je podiglo glavu i upitalo:
- Svi kažu da na Zemlji ima loših ljudi. Tko će me štititi?
- Tvoj će te anđeo čuvati makar po cijenu života - odgovorio je Bog.
- Hoćeš li mi barem reći ime mojeg anđela - upita dijete.
- Nije važno kako se zove. Ti ćeš ga zvati 'mama’ - odgovori Bog."
Tvoj sin mamaposebnogdjeteta, je vjerojatno gore shvatio da je poseban i strepio hoće li tko se htjeti brinuti o njemu takvom. Bog je čekao da se javi molitvom netko kao ti. Anđeli su plakali kada su čuli da tvog malog Bog šalje posebnoj mami. I Bog je bio sretan da ima ljudi koji ga tako mole. To je više od ljubavi na koju je navikao od nas ljudi. Zato će ti biti velika plaća na nebu.
15.10.2009. (11:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Biblija piše o zvijeri koja je po začeću Isusa željela ga oduzeti iz utrobe. Danas je čovjek ta zvijer. Pišem to kao jedan od onih koje je zvijer htjela uzeti iz utrobe moje majke. Ginekolog je preporučio mojoj majci da nakon što je rodila prvo dijete i ubrzo začela drugo, da joj će to biti prenaporno te da pobaci. Hvala mama što nisi dala da me ubiju onako malog i slabog. Tada nisam imao gdje pobjeći. Ti si mi bila sve. Sav moj svemir. Ti si me čuvala, nosila, hranila. Hvala ti. Dala si mi život. Znaš da ću ga i ja dati za tebe. Samo još ne razumiješ kako.
Ne znam ništa reći nakon ovoga Merkate....a i ne trebam, zar ne...
16.10.2009. (11:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
Merk, napisao si: Nekako se prihvaća da je mišljenje većine istina. Drugi će reći da bez obzira koliko ljudi podržavalo zablude, ne čine tu zabludu istinom nego je ona uvijek zabluda. Što je zaista većina ?...
Ja vjerujem ako se mnogo malih složi da se stvari mijenjaju. Problem je što mali često nemaju volje za promjene i dizanje glasa, već se prečesto samo kritizira, a kada treba nešto poduzeti, onda šute, ne bi se umiješali, to ih se kao ne tiče.
Problem je što mi se čini kao da ljudi i ne žele uložiti trud, stajati jedni uz druge. Kritizera je mnogo, pljuje se po svemu, a kada netko krene činiti nešto, nađe se sam, nažalost, u većini slučajeva. Često to osjetima na vlastitoj koži. Trenutno imam sreću raditi u firmi u kojoj srećom nije tako. Odavno nisam radila negdje gdje ljudi jedni drugima čuvaju leđa i pomažu se nesebično i bez zadnjih, sebičnih namjera, pa i po cijenu da sami stradaju. Zapavo, donedavno nisam mislila da tako nešto i postoji. Ali, eto, ipak postoji. Da ne povjeruješ. Vidiš kako Bog dragi sve vodi. I kad- tad dođe nagrada za sve ono teško što nam je u životu dano. Znam ja da je sve promjenjivo, ali lijepo je tako nešto doživjeti. Čak smo i povišicu dobili, cijela firma, a recesija je.
I, čuj, možeš li ti učiniti nešto po pitanju uklanjanja ovih nelijepih slika koje se pojave u boxu Dnevnika svaki puta kad upisujemo komentare? To što rade nije vladavina većine, već pojedinaca koji uređuju jedan medij koji ni po čemu ne bi trebao biti pornografski, ali po slikama sudeći - nije tako.
Obzirom da si ti muškarac, a muškarce se ipak više sluša i poštuje (radila sam ankete na izborima kada se biralo između Mesića i Kosorice, pa su i žene davale glas radije bilo kakvom muškarcu nego vrijednoj i poduzetnoj ženi), možda bi ti imao volje nešto poduzeti po ovom pitanju? Ja bih te sigurno podržala, a vjerujem i još mnogi. Ako imaš volje...Težak zadatak, ali je izazov.
Lijep vikend želim tebi i cijeloj ekipi!
16.10.2009. (22:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
P.S. Ovo pivo ispod mog imena sdesna je za mene? Ja bih radije čašu crnog vina, ako već častiš. Šalim se. Hvala što se našlo mjesto i za brbljavicu poput mene.
16.10.2009. (22:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AM
"Kad bi nam novorođenčad donosila novu sreću, radost i život u hrvatske domove; da samo
nema okrvavljenih ruku bezdušnih majki-ubojica, kako bi nam bila sretna i blagoslovljena
domovina Hrvatska." ( p. ANTE GABRIĆ)
"Pobačaj je najveći neprijatelj mira, jer ako majka može ubiti svoje vlastito dijete, što onda
sprečava mene da ubijem tebe ili tebe da ubiješ mene? Zaista ništa."
(Bl. MAJKA TEREZIJA)
19.10.2009. (11:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
@julijana
nažalost tako je. pojedinci šutljive većine ne žele biti usamljeni. ne vjerujuć da se može pojaviti više pojedinaca koji će imati hrabrosti nešto reći. isitinu u koju vjeruju. žalosno je da se sramimo toga ili nas je strah. ponajviše osjećaj da smo drugačiji u prihvaćenoj gomili. većina koja se osjeća kao manjina.
što se tiče postanja komentara gdje se otvore linkovi dnevnika.hr koji je očito u grupaciji monitor.hr, blog.hr i dnevnik.hr, možemo svi zajedno slati mailove. pojedinica će teško šta promijeniti jer njih zabole čisto. žalosni su ti naši portali gdje svako malo iskoči cica i guzica da prostiš. nevjerojatna površnost. netko može reći da smo površan narod kojeg zanima samo seks i žutilo. ja se nebih složio. to nam nameću a mi šutimo pa ispada da se slažemo. kadakat čovjek nema što pametno čitati od dnevne štampe i tv-a osim žutila, seksa, kriminala (čak i serije briju na taj retardirani kriminal). pa se navikne i podsvjesno se počne mijenjati da to i ne shvaća. kada netko drugačije odreagira na to , tada ispada čudak jer je to sve kao normalno.
najgore je djeci i mladima koji su neizgrađenog karaktera i stavova pa s time i najranjiviji. oni su poseban cilj medija koji si time krče put z daljnji napredak i stvaranje ovisnosti o prodaji tih zala. mudar je vrag. a ljudi željni novca i svjetovne moći (koju je Isus odbio u pustinji) dovoljno glupi da njima zli upravalja. samo što ne štete samo sebi i spasu svoje duše nego vuku i druge. samo da podsjetim na Isusove riječi o sablazni najmanjih - bolje im je da se nisu niti rodili, bolje da su si stavili mlinski i potonuli....
19.10.2009. (15:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
A gdje je čaša crnog vina za brbljavu manjinu? Ma, šalim se. S vinom, ali ne i s brbljavom manjinom. Ja kažem istinu, pa se naljute, ali vrlo često se nešto i promjeni. Tiha voda brege valja. Poneko pismo podrške na pravu adresu, glas koji se diže za sve one što nemaju hrabrosti... Stradam ja, na žalost nisam diplomata, pa moj ton ponekad ne bude baš najbolje prihvaćen, a i riječi mi prebrzo lete (zato je bolje kad pišem), ali ipak vjerujem da se ljude svojim glasom može potaknuti na promjene, promjene nabolje.
Ne mislim da treba kritizirati. Treba poticati, ohrabrivati za hrabro i pozitivno djelovanje. I moliti za to. I vjerovati da će Bog dati. Njemu je sve moguće, a na nama je da strpljivo molimo, radimo i ustrajemo.
Ponekad se osjećam vrlo usamljeno, zaista nas shvaćaju kao čudne i muzejske primjerke radi naših stavova, ali preživim, pa doživim da neki ipak shvate. A nekad doživim i mnogo lijepoga i vjerujem da u našem narodu ima mnogo, mnogo ljudi koji znaju za prave vrijednosti i po njima i žive i odgajaju. Iako ima i drugih krajnosti, koje su glasne i medijski popraćene, pa se pričinja da je narod takav u većini.
Sjećam se inicijative Grozda da se u škole uvede prilagođeni zdravstveni odgoj, pa bune liberalnih i pred europskim vijećem ili tako nečim, a onda je Grozd i od njih dobio podršku. Svijet nikad nije mijenjala većina, već pojedinci koji su svojim trudom, upornošću i mudrošću djelovali tiho i uspjevali. I bili hrabri suprostaviti se lošem.I s Božjom pomoći, naravno, tada je sve moguće. Tada se čuda događaju.
Ako imaš volje, smisli tekst, pa ako ga svatko od nas proširi na više blogova, vjerujem da će biti uspješno.
Volim se družiti s djecom i mladima. I dobro znam da se mogu itekako promijeniti i uspjeti ako ih mi potaknemo. I sretna sam danas gledajući svoju djecu i prijatelje svoje djece, sretna sam zbog povjerenja koje postoji među nama i uspjeha koji su postigli, a mogli su propasti zavedeni lošim društvom i slikama medija koji govore:pa svi to rade, pa što?
Ako svojim životom i samo par osoba oko nas potaknemo da nađu Put, da nauče živjeti u pouzdanju, već smo nešto učinili. I svatko od nas to može. Ako hoće. Osobito prihvaćajući djecu koja su izgubljena u svojim lutanjima, pa i odraslu "djecu".
Ne možemo promjeniti cijeli svijet, ali možemo sebe, pa time i druge oko sebe, svatko od nas.
Mnogo malih ima silnu snagu kada se slože. Pa čak i ako se nekoliko malih složi uz Božju pomoć čudesna se djela događaju. Hvala Bogu na tome!
Pozdrav. I blagoslov svima!
19.10.2009. (19:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
@dido, je, odlično si to napisao o nedostatku vjere kod tih ljudi. Razumijem kad čovjeku ponestane povjerenja u Božju providnost i pogotovo prepuštanje Njegovoj volji ali nikako ne mogu shvatiti da su spremni na sve kako bi zadovoljili svoje želje. Jer cilj ne opravdava sredstvo. Kako to mogu ignorirati ?
@AM, vrhunski citati ! To bi trebalo polijepiti po gradu ! Ozbiljno !
@Julijana, slažem se da to ako ništa drugo, treba poslati. Primjerice, tekst proslijeđivati svima u adresaru maila s linkom za e-mail adrese odgovornih da mnogi napišu što misle o tome. Makar je za vjerovati da će tek manji broj ljudi to i učiniti. Svejedno. Jedino što ja baš nisam od nekog pisanja pa neka napiše netko elokventniji. Možda i ti. Ja ću poslati svima koje imam u adresaru.
20.10.2009. (13:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osmijeh1
Ni ja ništa ne razumijem...teška tema prijatelju...samo sam te htjela pozdraviti...zagrliti...i osmijeh poslati...
ps. ispod ovakvog posta, malo mi cnjak ostaviti poruku da sam passat dobila...ali to ćeš već saznat kad odeš na moj blog...možda skoro budem išla u zg...pa ako se uskadimo...i kavu popijemo..
20.10.2009. (21:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
@osmijeh, I give U back all that ;)
drago mi je za folcvagen,a za kavu u glavnom gradu svih hrvata i najvećem dalmatinskom gradu uvijek spreman ;)
20.10.2009. (22:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zaljubljena u ....
Bravo brate,,,,,,,,,,,,,,,,btb,,,,,,,,,
21.10.2009. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM
ŽIVOT MOJ
TO JE USKLIK RADOSTI
USKLIK BITKA STVORENA
KRIŽA OSTVARENA, NOŠENA
DOBAR JE STVORITELJ NAŠ
NAŠA NADA, UTJEHA I UTOKA
NAŠE MORE U SRCIMA RAZLIVENO
PRIMI RUKU MOJU PRUŽENU
DAJ MI RANU SVOJU NA RAMENU
UTJEŠI ME U MORU LJUBAVI OSTVARENU
BOŽE MOJ
21.10.2009. (22:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
CRUCE
To ti je ono - važan sam samo JA i samo ono što JA želim... Stavivši sebe i svoje ciljeve na prvo mjesto, sami sebi postajemo jedino mjerilo u životu, odnosno sami sebi postajemo Bog. Odatle je samo put nizbrdo, do dna. Ne kaže se bezveze kako su oholost i egoizam grijesi iz kojih proizlaze svi ostali... Nije se onda ni za čuditi što si, ako sam sam sebi jedino mjerilo, uzimam za pravo da nemoćnima oduzmem život ili slično... Nažalost, ali to je samo još jedan dio ljudske svakodnevnice... Molim samo Boga da nam bude milosrdan kad jednog dana stanemo pred njega...
22.10.2009. (00:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ossimpleljubica
Tu je negdje i moja životna priča.
Nakon nekoliko godina sterilnog braka, moj suprug i ja smo odlučili posvojiti bebu. Curica je imala 2 mjeseca kada sam ju pvi puta zagrlila.
Kad je imala 2 godine, odlučili smo posvojiti još jedno. Ja sam, naime, jedinica i to mi dosta teško pada, a moj suprug ima još četvero braće i sestara i podrazumijeva se da kuća mora zvoniti od dječjeg cvrkuta. Dobili smo dječačića od 18 dana.
Sada su to odrasli ljudi - 22 i 20 godina.
Što bi mi život vrijedio bez njih?
Kažu ljudi kako je to bio plemenit čin. U povjerenju : uopće ne! To je bio super sebičan čin, jer bih ja bez majčinstva naprosto presahnula. Moji su mi anđeli (i pored toga što Jedinac ponekad pokaže roščiće :-))) spas golog života!
Neizmjerna hvala Bogu na njima!
22.10.2009. (19:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
Svratila sam samo ostaviti jedan pozdrav za laku noć. Tko prvi od nas bude imao inspiracije, napisati će nešto.
Lijepo mi je bilo pročitati ovo što je Ljube napisala. Kamo sreće da je više hrabrih! Odmalena sam imala želju uzeti dijete iz doma. Ali onda se život poigrao s nama. Ali tko zna...Još ima vremena. Nadam se.
22.10.2009. (22:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
@cruce, nažalost da, ljudski egoizam je jači od života. nema većeg zločina od ubojstva vlastita djeteta. nebi sada, kasnije bi. nema tu sreće. mediji iz nekih obzira propuštaju izvjestiti kako promiskuietne osobe i osobe koje su počinile abortus često ostaju neplodne. mnoge takve pristupaju umjetnoj oplodnji. iz goreg u gore....
@ossmpleljubica.....umjesto da učine što i ti. koliko ima napuštene djece toliko ima mjesta u svakome domu za jedno. oni koji ne mogu imati djece iz bilo kojih razloga su najprije pozvani za to. hvala Bogu za takve kao ti Ljube.
@julijana, moguće da tebe čeka neko dijete. ako mi bude suđen brak, žena će me svakako osvojiti mišlju o posvajanju.
22.10.2009. (23:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
Merk, mene skoro čeka unučad...Imam odraslu djecu. Ali Bog nas uvijek zna iznenaditi, pa tako, nikad se ne zna... A tebi želim ženu s kojom ćeš biti blagoslovljen! I zauvijek sretan. Ima takvih, ne boj se. Neka ti Bog da!
23.10.2009. (17:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Hej Julijana, nemoj mu to želit. Možda Bog za njega ima drugi plan.
23.10.2009. (20:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
Hajde dobro, onda ću mu poželjeti neka mu bude najbolje što Bog za njega želi!
Što ćeš, Ema, ja bih da svi imaju sretne obitelji i divnu djecu! I budu sretni u onome što imaju. Valjda sam subjektivna. Sretna sam što mi je Bog dao baš ovu moju djecu, za njih je vrijedno sve podnijeti. I dobro znam koliki je to blagoslov. Hvala Bogu. Neka vas On sve čuva, sav naš narod i sve, osobito one izgubljene...da i oni otkriju silnu ljepotu i snagu Božanskog Milosrđa, da se spase. A za to nam treba uistinu dobrih pastira, koji će nesebično i neumorno pronositi Njegovo svjetlo, ljubiti Njegovom ljubavlju.
Već dugo želim da ova naša lijepa zemlja bude uistinu domovinom Božanskog milosrđa.
I neka Bog pošalje mnoštvo pastira da na Njegov put vrate izgubljene i slabe!
Tko zna, možda je i Merk jedan od tih pastira!
Ali, ako ćeš baš iskreno, ja mislim da i obiteljski ljudi mogu biti izvrsni pastiri, osobito danas, u vremenu kada se tolike obitelji raspadaju, da svojim svjedočenjem i drugima pomognu preživjeti krize i pokazati im pravi put.
Kako god, neka Vam svima u životu bude po Božjoj volji i planu!
23.10.2009. (21:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
juliška, ma ema ti fantazira ;) ne privlači ti mene svećenički poziv. jedino što mi je zanimljivo je ispovijed, da imam s kime pričat, hahahahaha...al ono duhovni razgovori o svemu i svačemu, to bi me ubilo. a i ne znam gdo bi sam sebi rekel ;) jednom sam čak pričao s jednim svećenikom o tome i rekao da bi pošizio da svaki dan moram kao psihijatar slušati sve, ali makar ima donekle sličnosti s ispovjedništvom, ovo potonje mi je nekako zanimljivo. no naravno da to nije dovoljno. a on jadan u nedostatku ljudi mi reče da bi njihovom redu baš trebao jedan ispovjednik, jer da ih fali, hahahahha. zamisli koji očaj, hahahahaha, makar mi je bio tada taj ponizni svećenik jako simpatičan. iako tko zna, ako me nebu štela niti jedna puca koju šacujem, morti bi mogel skupljati milostinju f nekoj cirkvi i pomalo čitati kakve stare knjige, hehehe
23.10.2009. (22:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...