Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • Katja

    Ima dobrih 5 minuta da sam završila razgovor na sličnu temu :)))
    Naime, svi šapuću a nitko neće prvi progovoriti pa sam odlučila i obavijestila šaptače da ću ja jer niti podnosim šaputanja niti me strah, upravo obrnuto, osjećam se snažno i dobro kad god glasno progovorim :)

    avatar

    11.10.2009. (20:40)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Toliko nas ima koji mislimo isto - stvarno je vrijeme da jednom svi uglas viknemo - Dosta je bilo! Bravo, Dona! :-)

    avatar

    11.10.2009. (22:00)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    ... naravno da je u pitanju strah... cijeli sustav se temelji na strahu, od razine države do obitelji... i naravno da smo svi odgovorni, jer taj sustav održavamo služeći mu svojim načinom života, najviše upravo šutnjom... kako ja zahvaljujući svojim radikalnim stavovima ne znam drugačije, reći ću kako sustav treba rušiti :))... u ljudskoj svijesti, naravno, i onda graditi novi sustav na drugačijim vrijednostima... prvo ćemo srušiti stare škole i crkve (ne mislim na objekte, već na obrazovni sustav i religiju), jer su one čuvarice starih vrijednosti... pa ćemo onda izgraditi nove škole u kojima se neće učiti kako je vlasništvo vrijednost, već da je najveća vrijednost sloboda... i s tim novim vrijednostima neće više biti niti korupcije, niti bilo kakvog drugog oblika kriminala... no dobro, neću više o utopiji :))... vračam se u "realnost" i vičem na sav glas: - DOSTA JE BILO !!!!!! ... pozdrav...

    avatar

    11.10.2009. (23:49)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Korupcija je u svim porama našeg društva i kad bi svi stvarno rekli da je dosta, mogli bi ju iskorijeniti.

    avatar

    12.10.2009. (21:40)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @to (sigurno) jesi ti.... slučaj koji navodiš, a i slučaj manekenke iz uvodnog teksta, primjeri su kada roditelji djecu direktno potiču na zlo. No kroz život je puno odluka i zamki.... kada bez svjesnosti o šteti pogrešno učimo svoju djecu. Navikli smo za sve u životu tražiti vezu.... sve nam je nekako lakše obaviti uokolo i naopako. Muljanje, zaobilaženje propisa i plemenska ponašanja postali su način života u ovoj zemlji..... Mnogi još uvijek nisu svjesni da tako ne činimo uslugu svojoj djeci. Stara poslovica kaže: "Put do pakla - popločen je dobrim namjerama". Tu rečenicu je uvijek izgovarao moj pokojni svekar... kada je nanjušio da previše popuštam njegovim ununicima.... :)
    @Katja... na žalost sve češće razgovaramo na ovu temu. Već sam sama sebi naporna. Ali ja se naprosto ne mogu opustiti u ovoj i ovakvoj atmosferi.... stalno moram brundati i prigovarati... :)))))))
    @gustirna.... mnogima još nije dosta. Još ćemo malo pričekati... da na vlastitoj koži spoznaju istine... a onda ćemo krenuti u krpanje....
    @Smisao Života.... he,he,he... čitam oprez u tvom komentaru. :)))))) Svjestan... da čitam bukvalno... jasno si napisao na kakvo rušenje misliš. :)
    Ipak moram dodati.... da "starim" (univerzalnim) vrijednostima ništa ne nedostaje, ali ono što moramo "rušiti" su pogrešne vrijednosti, koje su se udomaćile u našem društvu.
    Slažem se da mlade moramo naučiti važnost SLBODE... ali SLOBODE IZBORA.... nakon koje moraju znati preuzeti ODGOVORNOST za svaki svoj izbor - ma kakav on bio.
    Oni koji su posadili pogrešne vrijednosti u naše društvo, pozivali su se na slobodu. Osjećali su se slobodno raditi što žele. To nije sloboda.... to je sebičnost i uništavanje.
    @Žuborčice... u pravu si. No mnogi bez korupcije ne znaju živjeti. Treba nam vrijeme.... dok oni nauče... Proći će puno vremena i bit će tu suza... ali ja čvrsto vjerujem da će jednom ljudi u ovoj zemlji živjeti u puno ljepšoj atmosferi. :)

    avatar

    12.10.2009. (22:17)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Što se tiče samog obrazovanja, o njemu mislim sve najgore, čak i izuzimajući ove korupcijsko/sexualne afere. Da li je većina prosvjetnih djelatnika na razini zadatka? Nije. Mislim, budimo otvoreni. Ljudi koji rade taj posao mogu imati dobre (ili čak jako dobre) namjere i veliku volju, ali moj je stav i dojam da među profesorskim kadrom postoji tek šačica učitelja. Ne kažem da je to njihova krivnja što nisu na razini zadatka (problem je kompleksan; od toga da im sustav i ne dozovljava da se razmašu u toj profesiji pa nadalje), ali kažem da je pravih učitelja malo i premalo.

    Što se tiče šutnje i svega vezanog uz nju, od straha nadalje, mislim da je to jadno i bjedno i nikome na čast da kroz život hoda posran. To nije život i tako se ne živi. Stalno spuštati glavu, stalno čekati da netko drugi kaže ono što ostali misle, jadno. Ono što nama u društvu kronično nedostaje to je veća građanska hrabrost kod većeg broja ljudi. Ne mislim da će se svi povesti za tim naputkom da lakše istupaju u ime onog što misle, ali moralo bi ih biti puno više. A ja imam osjećaj da će ih i biti više. Jer mnogim ljudima je dosta šutnje. U mnogima je potencijal da dignu svoj glas (u malim situacijama, za početak). Navijam za njih da u tome i počnu. Usput, čestitam tebi što si očito, već poduže :), uvijek u prvim redovima.

    avatar

    13.10.2009. (11:11)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    e nakon @izvorni_zivot nemam šta dodati, u cjelosti se slažem

    avatar

    13.10.2009. (18:57)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Nismo MI tako šutljivi ali galamimo tamo gdje ne vrijedi !

    O problemu u prsvjeti i vrapci pjevaju, već desetljećima.
    Sada je kulminiralo.Sjećam se priča o upisima na npr. medicinski ili ekonomski fakultet ...
    Sve priče u tiho ...
    Kako se tada nije javio ni jedan predstavnik akademske zajednice i upozorio ako ne javnost onda kolegu ili kolegicu koji su se nedolično ponašali i ugrzili integritet ne samo svoj, fakulteta na kojem radi već cijele akademske zajednice.
    Evo sada npr. jedan od predsjedničkih kandidata među najbogatijim osobama u Lijepoj našoj ...
    I svi šute. Kao, dovoljno se obogatio.
    Da li se on nama ruga svojim bogatstvom kao, ono, narod je glup, nesposoban ... priskrbiti sebi, svojoj obitelji jedan kvalitetan stan, solidan auto pored fakultetskog obrazovanja a on ima nekoliko kuća, vilaetina, aute, umjetnička djela i tko zna što još.
    Svi znamo da se TAKVO i TOLIKO bogatstvo ne stiče preko noći i od prosječne plaće pa bila ona i menadžerska !
    A dižemo graju tamo na nekog tko se stvarno trudio, radio i stekao imovinu ali ne preko pretvorbe i privatizacije i drugim manipulacijama državne imovine.
    Nije utjeha što je i u drugim državama slično.
    Loš primjer dajemo mlađima, na žalost.
    Tebi lijep pozdrav.

    avatar

    14.10.2009. (18:52)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Samo smo MI odgovorni za sve što se dešava u našem društvu...I nema nikakovog opravdanja za bilo čiju šutnju,jer će nas ovi što viču u SVOJ rog nadglasati...što će nam djeca jednog dana reči kad vide što je šutnja sve razorila u nama u njima!
    Lijepo te je čitati,zaista - je! :-)))))

    avatar

    17.10.2009. (09:07)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Ja si sad nešto razmišljam... istina, sveopća je korupcija na djelu, nepoštenje na svakom koraku, fair play-a gotovo da nema, a bome je i istina da su za mito jednako krivi i mitoprimac i mitodavac. Istina je i da treba svaki pojedinac kojemu takvo stanje smeta poći od sebe. Ja se pitam - kako?

    Ako mlada osoba završi faks i traži posao u branši u kojoj je zapošljavanje preko debele veze potpuno normalno i događa se u 99% slučajeva (ovo nisam bubnula), može li takva osoba poći od sebe? Što treba napraviti - kada vidi da ima vezu, odbiti ju i reći da želi pošteno? I onda opet tražiti posao dalje i nikada ga ne naći. Zbilja nikada, barem ne u toj branši za koju se školovao. Jer drugi kolege nisu poput njega, drugi neće odbiti vezu, dobit će njegov posao i šepuriti se, a taj koji je pokušao biti pošten će izvisiti.

    Naravno, ne pitam konkretno tebe, ovo su više retorička pitanja, izravno povezana s temom. :) U Osijeku je situacija pogotovo grozna, čula sam da čak trebaš debelu vezu da bi se zaposlio u Unikomu kao smetlar. Kako je tek onda u nekim drugim zanimanjima... Eto, ne znam ni sama što reći, u svemu se slažem s tobom, jedino ne znam kako to provesti u djelo kada ti egzistencija visi o koncu i kada se i uz tvoje najveće poštenje nitko drugi nema namjeru mijenjati sebe... :(

    avatar

    18.10.2009. (09:03)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Dida.... smješkić za Tebe.... :)
    @Kinky.... pitaš me kako? Pa jednostavno. To je jednostavno da ne može biti jednostavnije... naprosto ne sudjeluješ u toj igri. I to je to. I nije istina da se ne može živjeti bez toga. Istina, nema letova preko noći.... ali je zato taj osjećaj nešto neponovljivo.
    Kažeš da ne pitaš konkretno mene... ali ja ti mogu odgovoriti jedino svojim iskustvom.
    Nisu veze i korupcija nešto što se rodilo sa samostalnošću Hrvatske i nešto što je obilježje samo sadašnjeg vremena.
    Nekada davno..... u vrijeme Šuvarice.... birali smo srednjoškolska zanimanja u 3. srednje.
    Ja sam prva dva opće završila u provinciji. U 2. razredu mi je umro otac. Sanjala sam Upravnu školu.... i majka je odlučila mijenjati stan, da bih ja mogla ići u školu koju želim. Tada mi je organizacija Crvenog križa nudila stipendiju.... jer sam bila jako aktivna u toj organizaciji. Majka to nije mogla prihvatiti..... jer nije željela ostati bez mene i ja sam odbila njihovu ponudu. To je jedna od najvećih grešaka u mom životu.
    Tada su se mogla dobiti samo dva kompleta dokumentacije... za podnošenje u dvije škole. Moja tadašnja razrednica je rekla: "Dona.... u Upravnu školu u Zagrebu, pogotovo u smjer koji si ti sebi napenalila upisuju se samo djeca s debelom vezom. Nema veze kakvi su učenici. Mislim da ti... bez obzira na svoje ocjene nemaš nikakve šanse. Zato ću ja tebi dati tri kompleta dokumentacije... za svaki slučaj.... pa dva podnesi u školama u svojoj provinciji, a jedan... poput loto listića pošalji u Zagreb." Znači, prekršila je pravila zbog mene... ali ne zato što sam ja to tražila, platila ili samo joj bila nešto. Učinila je to zato što nije vjerovala u pravdu, nije vjerovala u Zvijezde i nenamjerno se uklopila i podržavala nepravilnosti u društvu. Poslušala sam njen savijet. Podnijela sam papire u Ekonomsku školu i Suradnike u razrednoj nastavi u mojoj provinciji.... i u Upravnu školu, smjer Upravni referent u Zagrebu.
    Primljena sam u sve tri škole. U Upravnoj su primali 270 učenika u taj smjer... a ja sam bila 56. Uslijedilo je prestrašno razdoblje. Moja majka je nakon 27 godina braka sa mojim ocem ostala bez pola mirovine jer je njegova prva žena imala VEZU... bratići su joj bili Pero i Ruda Car.... a Ruda je tada bio predsjednik Vrhovnog suda. Živjele smo na rubu gladi.... ja sam radila u Moši na blagajni.... dok je moja generacija išla na plesnjake ja sam im prodavala karte na ulazu.... a uz to sam pretipkavala tekstove preko oglasnika (maturalne, diplomske radnje i raznu drugu dokumentaciju). Preživjele smo. Puno godina kasnije... moja razrednica, a koja mi je predavala procesno pravo i upravni postupak... pričala mi je kako sam joj u tom razredu izgledala poput malog vanzemaljca. Kaže da su je uvijek gledala dva tamna, okrugla oka ispod razbarušenih šiški i da sam je strašno "škakljala" jer sam joj djelovala drugačije od svih. Tek tada mi je bilo jasno... zašto sam je tada doživljavala poput trenera ili nadređenog oficira u vojsci. Bila je strašno stroga, a na mene posebno nabrušena... ali zbog toga sam joj danas zahvalna do bola. Jedino sam drugi srednje prošla s četvorkom (a sve ostale razrede s odličnim)... jer mi je tada umro otac... pa sam zbog toga morala izaći na maturu koja nije bila baš dječja igra.
    Pred kraj četvrtog razreda... netko je pozvonio na moja vrata. Bila je to moja razrednica. Čula je da moja majka štrika na stroju veste... pa je odlučila doći pogledati i naručiti neku vestu.
    Pozvala sam je u stan... i tada je saznala da mi je majka u bolnici, da sam sama s djedom, teškim dijabetičarem i da pretipkavam neke akte na matrice za jednu Mjesnu zajednicu, a sve to na pisaćem stroju starom sto godina... iz antikvarijata. Tada je prvi puta.... eto slučajno.... čula i vidjela u kojim uvjetima živim i radim. Sljedećeg dana je opet netko pozvonio. Opet ona. Očiju punih suza pružila mi je jedan facikl i rekla: "Ovo nikada u životu nisam napravila. Ali sada moram. Ovo je matura od lani, ocjenjena s odličnim. Promijeni samo prvu stranicu, napiši svoje ime i bar se s tim dijelom mature nemoj zamarati.... tako će ti biti lakše." Nije htjela ući. Otišla je. Dugo sam stajala u hodniku.... s faciklom u rukama i plakala.
    (nastavlja se...)

    avatar

    18.10.2009. (10:33)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Naravno... nije dolazilo u obzir da prihvatim njenu ponudu. Zbog toga sam preko noći promijenila temu svoje maturske radnje... nisam htjela čak ni isti naslov, istu temu.... napisala sam svoju... koja je zbog doživljenog bila još bolja i pripremljena uz suze, prkos i jad... u neprospavanim noćima.
    Odgovarala sam usmenu i pismeno upravni postupak i procesno pravo, uredsko poslovanje i dopisivanje.... profesorica ih jezika je ocjenjivala usmeni i pismeni odgovor, kao i matursku radnju. Profesorica iz daktilografije je također ocjenjivala pismeni dio. Maturirala sam s odličnim iz svih predmeta. Tog popodneva je opet netko pozvonio na mojim vratima... bila je to opet moja razrednica... došla mi je čestitati sa velikim buketom cvijeća. I opet smo plakale....
    Nakon par dana... saznala sam da sam prošla prijemni na Pravu. Odmah sam se uhvatila učenja.... i tada mi je majka rekla: "Dona... ja sam se zaljubila. Imam pravo na svoj život i svoju sreću. Ja te više ne mogu školovati. Moraš raditi. Srednja škola je puno... ja sam ti dala koliko sam mogla, a od sutra počinješ raditi kod susjeda Veljka. Eto VEZA! Kobna VEZA....
    Prebacila sam se na izvanredni studij... taj novac mi je dala majka.... bio mi je to valjda "miraz" ili otrpremnina.... ili odšteta jer nisam prihvatila stipendiju koja mi je nuđena....
    U "Ekomi".... firmi koja se bavila trgovinom i organizacijom koncerata radila sam svakog dana od 7 do 19 sati. Direktor je bio Veljko Obradović, a za koncerte je bio zadužen Vladimir Mihaljek. Radila sam tamo 6 mjeseci. U tih 6 mjeseci dobila sam velike podočnjake... jer se radilo od jutra do sutra.... ali i bilo me je posvuda... upoznala sam mnoge ljude s estrade, odgledala mnoge koncerte i opet sam se osjećala kao da sam pala s neke druge planete u taj svijet koji me nije privlačio. Nisam dobila nijednu plaću... firma je propala. S ostalima sam ih tužila... spor je prebačen u Trebinje (jer je tamo ta lakrdija od firme bila registrirana)... Juga je propala... i ja nikada nisam dobila svoj pošteno i krvavo zarađeni novac.
    (nastavljam nakon što skuham ručak.... )

    avatar

    18.10.2009. (10:47)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    I jednoga dana dolazi moja razrednica.... radi štrikanja. Dovezao ju je muž... jer je njen auto bio na popravku. Dok su ona i moja majka petljale tamo oko veste... ja sam sjedila u kuhinji s njenim mužem i razgovarala. Pitao me: "Dona, zašto imaš takve podočnjake i zašto pališ cigaretu na cigaretu..." Tada sam mu ispričala da radim bez plaće... Rekao je: "Moje poduzeće je objavilo oblas za daktilografa u dnevnim novinama. Javi se!"
    Bio je ponedjeljak... i ja sam u 10 sati bila naručena u sjedište 5. Armijske oblasti... kod Špegelj Martina.... na razgovor radi zaposlenja. On mi je rođak.... a taj sastanak je dogovorio moj djed. Tajnica mi je rekla da je na nekom važnom sastanku. Dugo sam čekala.... i onda me naručila za sljedeći dan. Dok sam čekala... osjećala sam mučninu u želucu.... vječnost iz mene mi je šaputala da tu ne pripadam..... da sjedim tu poput malog crva koji nešto moljaka.... i svaštanešto je meni vječnost tada ispričala. Otišla sam... i nikada se više nisam vratila. Moj djed je bio silno razočaran zbog toga.
    Javila sam se na oglas u poduzeće u kojemu je radio muž moje razrednice. Pozvaljavai su me na testiranje i razgovor. Bilo je tridesetak kandidata. U komisiji je bio čovjek kojemu smo palili baklju na ovom blogu (moj prvi šef), moja kolegica s kojom sam radila, draga Zorica... šefica Općeg sektora i psiholog Branko. Tada mi je čovjek iz priče o baklji rekao da sam prošla na testiranju.... ali da uz sve to imam i preporuku inženjera xy. Bio je to muž moje razrednice. Nikada njegov postupak nisam smatrala zapošljavanjem preko veze.... nego je to bio čovjek koji me preporučio. A tu preporuku sam SAMA ZASLUŽILA. Dvadeset i dvije godine radim u tom poduzeću, promijenila sam mnoga radna mjesta, upoznala puno, puno ljudi i zadovoljna sam. Godinu i pol sam radila na određeno.... čak jedno vrijeme i pola radnog vremena. Silno volim svoje poduzeće... ali to nemoj nikome ispričati.... :))))) jer je moja parola da nismo tamo iz ljubavi nego radi rada... ali eto... pobjeglo mi malo vječnosti u ovom priznanju... :)
    Tada sam dala ispit na Pravu.... a onda su krenule neke druge situacije od kojih nisam mogla pobjeći, ali to je onaj dio moje osobnosti o kojemu nikada ne pišem... pa ti to ne mogu ispričati. Tada mi je "darovana" i najveće životno iskušenje.... RAK. Pobjedila sam i njega! Ali prekinula sam studij. Iza toga se nižu mnoge borbe.... klinac mi skoro umire jer su ga sprčkali doktori, obojica su rođeni slabovidni, mali je rođen s teškom alergijom.... muž ostaje bez posla.... preseljavamo iz Zagreba na selo....
    I sada bi ti mogla pisati o niz borbi u kojima su se od mene očekivali razni ustupci, a ja sam odbila. Mogla bih ti pisati koliko su trpjela moja djeca zbog moje borbe protiv korupcije, predrasuda, mogla bih ti pisati o novom udaru bijede i siromaštva... mogla bih pisati još svaštanešto... ali ne mogu više....
    Kinky.... jesam li ja žrtva zato što nisam iskoristila ono što sam mogla? Moj otac je bio ugledan čovjek.... u struci, a i u partiji. Nikada se nisam obratila nijednom njegovom prijatelju.
    Danas sam zahvalna Zvijezdama na svim tim preprekama koje su mi postavile na put.
    Nikome nisam ništa dužna... ni materijalno, a i nikako drugačije. Jesam li ogorčena? Ne! Ja sam i danas mali vanzemaljac koji svijet gleda ispod razbarušenih šiški i juriša na vjetrenjače... ali ljubi život i ljude više od svega. Veselim se svakom novom jutru i osjećam se čvrsto poput Velebita. Pred nikim ne klečim! Svakome u njonju govorim ono što mislim. Nitko me novcem ne može kupiti, nitko me otimanjem materijalnog ne može slomiti.... jer ja sve svoje bogatstvo nosim u sebi. Kad me bace na tlo... ja rastem ponovno.... poput trnja u grabi!
    I materijalno sam uspjela ostvariti sve što sam planirala i željela.... uspjela sam se vratiti društvenom sloju u kojemu sam rođena (srednjem). Ali da mi i to sudbina pokuša oduzeti... opet mi ništa ne može.... jer sve moje bogatstvo nije u materijalnom.
    Itekako možemo reći NE KORUPCIJI.... jer i tako se može. Kad je najteže nastupaju "Anđeli".... vjeruj mi.... :)
    Hvala mojim Anđelima.... jer su bili uz mene kada mi je bilo najteže.... a nisam ih glasno dozivala.... vječnost ih je poslala....

    avatar

    18.10.2009. (11:57)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    VJERUJEM U ANĐELE

    avatar

    18.10.2009. (12:18)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Eto, ne znam ni sama što reći, u svemu se slažem s tobom, jedino ne znam kako to provesti u djelo kada ti egzistencija visi o koncu i kada se i uz tvoje najveće poštenje nitko drugi nema namjeru mijenjati sebe... :

    I što nam se onda dešava?!!!
    Na mjesta sudaca se imenuju loši studenti.... koji su se na fakultete upisali s vezom, završili ih s vezom i imenovani su s vezom. Takvi nam kroje sudbine... dok najbolji studenti završaju tko zna gdje... jer nemaju dovoljno jake veze.
    To je podrivanje sustava ove zemlje. Pravosuđe je osnov da bi sve moglo funkcionirati.
    Pogledaj stanje u zdravstvu, školstvu i svuda kamo se okreneš!!!!
    Zbog nepotizma i korupcije ljudima umjesto slijepog crijeva odrežu nogu, psihičkog bolesnika puste na vikend pa on zakolje ženu.... Ugroženi su nam životi... ugroženi su životi i zdravlje naše djece i nerođenih unuka!
    To je otišlo toliko daleko..... da se diplome kupuju, a na prevažnim radnim mjestima rade ljudi koji ne znaju govoriti i napisati dopis... razne nemoralne spodobe. Svojim neznanjima i nemoralam vuku nas na dno.
    Želimo li sudjelovati u toj igri?!!! Želimo li uvjeriti sami sebe da se drugačije ne može živjeti?!!! Ja ne! Ne igram tu igru i šlus!
    Razumiješ li da iz tvog pitanja izvire strah?!!! Što će biti s pojedincem ako se ne uklopi, kako će naći posao, kako će se snaći?!!! Pa ako odlični studenti na početku svog životnog puta razmišljaju tako.... pa kakvo će nam društvo izgraditi ta intelektualna elita?!!! Ili se radi o kukavicama i maminim i tatinim mazama?!!!! Tko će se izboriti za društvo znanja? Tko će se izboriti da se ljudi vrednuju po sposobnostima i znanjima?
    I možda jesam vanzemaljac... ali ne bojim se nikoga... ni moćnika, ni mafije, ni smrti, ni bolesti..... ničega! Sve to je prolazno i prljavo.... a ovaj osjećaj u meni je vječnost.

    avatar

    18.10.2009. (16:14)    -   -   -   -  

  • Maja

    Zašto ljudi šute najbolje si ti opisala kada si napala Ankicu Lepej. Čudno da sada odjednom ne zagovaraš šutnju?

    avatar

    18.10.2009. (17:57)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Ovo je čisto podmetanje. Kao prvo nikoga ja nisam napala. Samo sam iznijela svoje mišljenje o slučaju Ankice Lepej. I dalje čvrsto stojim iza svakog slova koje sam napisala na tu temu. :)
    Ono što je tebe očito zapeklo bio je moj komentar na način na koji je sve to odrađeno i neprofesionalnost.

    avatar

    18.10.2009. (20:19)    -   -   -   -  

  • prorok

    Svi bi u med umakali prste
    Dobro jutro i prijatan početak tjedna želim.

    avatar

    19.10.2009. (06:35)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Hvala ti na rijecima saucesca!

    avatar

    19.10.2009. (16:13)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Proroče, dobra ti večer! I ja tebi želim ugodan, lijep i miran tjedan.
    @morska zvijezdo... zagrljaj čvrsti za tebe...
    @to (sigurno) jesi ti.... znaš.... teška sam do bola. Teška sam sama sebi i najstroža sam prema samoj sebi, a onima koji me okružuju još sam teža. Nema tu puno sivog.... ili je odnos s ljudima savršen ili je čisti davež.... malo je onoga između....
    Što se tiče bijega od odgovornosti. Nema ti to veze sa mojim rodom. Poznajem ja puno pripadnika tvoga roda koji su rado zanemarili svoje obveze. Čak poznajem više muškaraca nego žena koji su to učinili. Mislim da je tu problem s osjećajem odgovornosti i samopoštovanjem. Ljudi uvijek nekuda bježe... i misle da trče za snovima.... i većina ih nikada ne uhvati san. Snovi nisu u drugim ljudima, snovi nisu na nekim drugim prostorima.... oni su u nama... samo ih treba potražiti. To je moguće kad silno volimo sve oko sebe, a ne vežemo se bolesno za ljude i stvari. Do te spoznaje nisam došla čitajući knjige, tu tajnu mi nitko nije prišapnuo.... morala sam se osobno razbiti poput keramičke vaze.... pokupiti krhotine... polijepiti ih i krenuti dalje. Tada su me valjda anđeli utješili tom spoznajom... jer ona je bila uvijet opstanka. I tek kad shvatiš da ne ovisiš o drugima.... da ljubav ne znači posjedovati.... tek tada spoznaš koliko ljubav koju daješ, ali i primaš može biti žarka... poput zlatnog sunca. Uvijek kada govorim o ljubavi... ne govorim samo o ljubavi koja se odnosi na muškarca i ženu... nego o velikoj ljubavi koja stanuje u nama... a vezana je na sve što nas okružuje.... na sve što smo u stanju dati, ali i primiti....

    avatar

    19.10.2009. (20:51)    -   -   -   -  

  • prorok

    Dobro jutro ti želim, ak ja ostavim kavu jeli to korupcija :):)

    avatar

    20.10.2009. (08:13)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Ovaj tvoj zadnji odgovor na komenatar je stvarno lijepo pročitati. Kao i znati da ima ljudi (nema ih puno) koji zaista dolaze do tih spoznaja koje si ti u svom odgovoru opisala. pozdrav

    avatar

    20.10.2009. (11:55)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Da. za korupciju je uvijek potrebno dvoje.

    A strah se može prevladati jedino znanjem, i to isključivo znanjem o Životu, a to ne nudi niti jedna religija u potpunosti, već si to znanje čovjek postupno treba osvještavati iz raznih izvora. Osobno iskustvo, kao i iskustvo proširenja svijesti, koje omogućuje dublje i šire uvide, tu su od presudnog značaja.

    avatar

    20.10.2009. (12:20)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...