Ne čini li vam se kako novinari i urednici "Jutarnjeg lista" ulau previe radnih napora u to da nam dokau kako smo neradnici? Da malo manje rade na tome, moda bismo im i povjerovali, ali ovako je neto tee: sit gladnome ne vjeruje, kao ni odmoran umornome. Moemo tek, uz blagodati dokolice, ispijajući kavicu sa lagom, uivati u prizoru koji je i zabavan i imbecilan: koliko se samo vrijednih ljudi ubija od posla dramatizirajući temu nacionalne lijenosti!
Najprominentnije glasilo Europapress holdinga, praćeno ostalim korporacijskim izdanjima, već dva mjeseca vodi neku vrstu svetoga rata protiv "landranja" i parazitskog mentaliteta, i sva je prilika da će u sljedećem naletu medijska bojna zatraiti uvođenje prijekih sudova, formiranje gestapovskih patrola u proizvodnim pogonima i izricanje mjera javnoga bičevanja za one koji dobrodunim poslodavcima ne uzvraćaju odgovarajućom količinom iscijeđenog znoja.
Jo od famoznoga izvjetaja Svjetske banke â točnije, njegova tendencioznog falsifikata â agilni dnevni list sipa neizmjerne količine uvreda i poduzima nesmiljenu harangu protiv ovdanje radničke klase, koju u tim prigodama od milja naziva "Hrvatima". Odabir termina nije slučajan, jer se zapravo i radi o montai nacionalističke asije na motor nove podvale, naime â pokuaju da se klasni usud formulira kao nacionalna dunost.
Ne zasluujete da ivite
"Svjetska banka razotkrila skandalozni hrvatski nerad i lijenost!" glasio je naslov na prvoj stranici s kojim je započela tabloidna proizvodnja moralne panike. Svjetska banka, naravno, nije sačinila izvjetaj o mentalitetu, niti o radnim navikama, nego je, kao vjerna slukinja krupnog kapitala, ukazala na socijalna prava koja hrvatski radnici uivaju, a prema uzusima neoliberalnog izrabljivanja takvo im to ne bi trebalo omogućiti. Ipak, "Jutarnji" se opredijelio za "kulturoloki" pristup temi, s mnogo vie uskličnika nego argumenata, pa je u razradi vrisnuo novi naslov: "Hrvati ne ele raditi, uivaju u povlasticama i novcu drave, a imaju najveće plaće u regiji!"
Sljedećih dana uslijedili su "senzacionalni" prilozi o neradu kolskih nastavnika i sveučilinih profesora, garnirani sumnjivim statistikama, o nespremnosti radnika da zbog posla mijenjaju mjesta prebivalita, o sramotnoj navadi "Hrvata" da odbijaju bijedno plaćene poslove, premda su nadnice "najveće u regiji", o nesnosnim mukama koje trpe poslodavci jer ne mogu otpustiti nepoeljne radnike ako im ne isplate zakonom zajamčene otpremnine; Hrvatske ume i Hrvatska elektroprivreda razapete su na stup srama zbog nekoliko odmaralita gdje su njihovi radnici ljetovali po povoljnijim cijenama, umnaajući tako nezasluene privilegije, umjesto da se spomenuta odmaralita prodaju poznatim hotelskim lancima i napune elitnom klijentelom...
Udarnički rad na prokazivanju nerada rezultirao je velikim finalem u prolu subotu, ovaj put bez pomoći Svjetske banke, objavom da je â sada dublje udahnite â "16.700 čitatelja portala Jutarnji.hr sudjelovalo u najvećem razbijanju predrasuda ikad". To "najveće razbijanje predrasuda ikad" na naslovnici je, poput dobro centrirane pljuske, saeto pod dvije masno otisnute riječi â "Zabluda" i "Istina". "Zabluda" je da "previe radimo, premalo se odmaramo i slabo smo plaćeni"; "Istina" je da "imamo najvie godinjeg u Europi i najveće plaće u regiji".
Naslov unutar novina prostro se, pak, na dvije trećine duplerice, i zbog literarne ljepote, koliko god to bilo neekonomično, vrijedi ga citirati u cijelosti: "Kviz koji je sruio 10 hrvatskih mitova: Dosta je iluzija! Nismo crkveni mievi, pristojno zarađujemo, ali ivimo iznad svojih mogućnosti!" Podnaslov je neto koncizniji: "Imamo najveće plaće u regiji, a plačemo da su premale. Imamo najdulji godinji odmor u Europi, a htjeli bismo jo landrati."
Naivniji čitatelj, koji ne prezire vlastiti ivot, moe ostati pomalo zbunjen. Misli: Zbog čega ne bismo smatrali da su nam plaće premale čak i ako su one "najveće u regiji" (a nisu)? Ili: Zato ne bismo htjeli jo "landrati" čak i ako imamo "najdulji godinji odmor u Europi" (a nemamo)? Namjera je "Jutarnjeg lista", međutim, da se zbog toga postidimo. Jo vie od toga: da se ozbiljno zamislimo nad osobnim i kolektivnim moralnim ustrojstvom i razmjerima tete koju činimo napaćenoj domovini. Tko moe biti toliko devijantan da eli pristojnu plaću i to due "landranje" na godinjem odmoru? ivite bolje nego to zasluujete, poručuje medijska inkvizicija, odnosno â ne zasluujete da ivite.
Ideoloka toljaga
"Radi se o ozbiljnom poremećaju percepcije, o velikom jazu između onog to nam se čini kako ivimo i onoga kako doista ivimo", veli istraivački tim u uvodnome tekstu. Zato je taj "poremećaj percepcije" uopće vaan? Zato to je dolo do "neutemeljenog populizma" koji je "zemljom drmao mjesecima", kae se, a rezultirao je podmuklom studentskom pobunom i prosvjedima na Facebooku. Ukoliko "neutemeljeni populizam" ne bude demontiran
11.10.2009. (09:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i zamijenjen onim "utemeljenim", nakon to nam tutori objasne kako doista ivimo i koliko smo moralno iskvareni to mislimo da ivimo drugačije, tko zna to će se zbivati ove jeseni.
"Hrvati" su, u najkraćem, uvjereni da imaju niske plaće i mirovine, malo odmora, skupu hranu i visoke trokove ivota, ali "ipak priznajemo da nismo dovoljno marljivi i efikasni, nismo kvalificirani, te da smo jako dobro zatićeni od otkaza". to u ovom paradoksu â kao ishodu specifičnog istraivanja koje je nazvano "kvizom" â prepoznaju autori "Jutarnjeg lista"? "Taj paradoks objanjava zato na ekonomske studije reagiramo napadima â mi smo u biti svjesni da nam treba radikalna promjena, ali od toga bjeimo kao od vraga, grčevito se dreći predrasuda koje nam pomau da ivimo sami sa sobom."
Tu je već trenutak da se zapitamo jesu li novinari i urednici "Jutarnjeg lista" obični debili. Ako je, naime, "Istina" da "imamo najveće plaće u regiji" i "najdulji godinji odmor u Europi", da "nismo crkveni mievi", nego "pristojno zarađujemo" i imamo zavidan standard, zato bismo, do vraga, uzgajali svijest da nam treba "radikalna promjena"? I zbog čega bismo se obmanjivali predrasudama koje nam "pomau da ivimo sami sa sobom", odnosno da ne umremo od stida? No, udarnici "Jutarnjeg" nisu obični debili, nego debili koji su preuzeli ideoloki jezik u svome najvulgarnijem izdanju, uz popratne moralne osude: Kako vas nije sram to ne elite vie raditi za nie plaće i kraće godinje odmore?! Kako se usuđujete protiviti otkazima bez otpremnina?!
"Radikalne promjene", dakako, ele se nametnuti, ali je njihovim promotorima nepojmljivo da ih ne zagovaraju oni kojima će donijeti samo tetu. Ako se one provedu, a "neutemeljeni populizam" ne bude razdrobljen, tko zna kakve nas nevolje čekaju? Neoliberalni projekt budućnosti na hrvatski način â s oktroiranim medijima i elitom sastavljenom od biranih tranzicijskih muljatora â tako je, logično, zamahnuo tekom ideolokom toljagom. S obzirom na to da je tradicija (bila) odvie kratka da se razvije smisao za nijanse i bolje manire, najuputnije je protivničku klasu izloiti baranome denunciranju, proglaavajući je moralno izopačenom svjetinom lienom savjesti i odgovornosti, a kompletno radnitvo svrstati u zloglasni deponij "ostataka socijalizma". Računa se da bi epidemija samoprezira bila solidna baza za oporavak i ponovni rast profita.
Nacionalizacija klasne sudbine
Očisti li se od "kvizovskih" magli i statističkih opsjena, osnovna teza "Jutarnjeg lista" vrlo je prosta: poslodavci su velikoduna gospoda, a radnici nezahvalna govna. Ovaj potpisnik nema naročitih problema s takvom kategorizacijom â poto svatko ima pravo tumačiti stvarnost kako god ga je volja â ali se, dok ispija kavu sa lagom i pokuava razmiljati praktično, lakonski pita: Pa to onda? Kolega za susjednim stolom, koji u radno vrijeme čita novine i srče pelinkovac, ima neto radikalniji stav: ivo mi se jebe!
Bio bi to jedini dostojan odgovor udarnicima iz "Jutarnjeg" koji uzrok ekonomske krize iznalaze u privilegijama radničke klase. Zato objekte svojih napada i ne nazivaju radnicima, nego "Hrvatima", polazeći od toga da je nacionalizacija klasne sudbine neto to će "Hrvati" lake popuiti. Odricanje od elementarnih socijalnih prava i zatite, pokorno prihvaćanje minimalnog klasnog standarda, plasirano je kao nacionalna obveza, kolektivni moralni imperativ, neto bez čega nećemo moći "ivjeti sami sa sobom".
Kakvi su tu "Hrvati" poeljni jasno je već nakon prvoga testnog pitanja u spomenutom "kvizu". Na tvrdnju da "Hrvati u prosjeku imaju preniske plaće" većina anketiranih odgovorila je potvrdno, ali odgovor je pogrean, kau vrijedni istraivači, jer "imamo veće plaće od svih zemalja u regiji". S izuzetkom Slovenije, dodaje se u nastavku, poto su tamo plaće za 30 posto veće nego u nas. Ali Slovenci su produktivniji, objanjavaju istraivači, pa se to ne računa, mada je testno pitanje o produktivnosti tek pod rednim brojem četiri. Znači â zanemari Slovence i stavljaj "najveće plaće u regiji" u podnaslov! Osim toga, usporedbe s Bugarskom ili Mađarskom "jo su poraznije": tamo su plaće nie nego kod nas, a produktivnost je veća. "Dakle, Mađar ili Bugarin za manje para odradi vie nego mi."
Kome je dobar Hrvat uistinu dobar?
Ergo, dobar Hrvat â kojemu je navučen nacionalni dres da sakrije njegov radnički identitet â imao bi biti visokoproduktivan i loe plaćen, poput Mađara ili Bugarina. Kome je taj dobar Hrvat uistinu dobar? Svakako ne sebi. Dobar Hrvat nije i zadovoljan Hrvat. Zadovoljan Hrvat â kao i svaki drugi čovjek, Bugarin, Mađar ili Nijemac â onaj je koji je to bolje plaćen za to manje utroene radne energije. Nije, dakle, poanta u tome to prosječan Hrvat moe biti zadovoljniji od prosječnoga Mađara ili Bugarina, nego u tome da je loiji od njih jer manje radi i vie zarađuje. Budući da je preuzeo ideoloki jezik, "Jutarnji list" ne kani inducirati zadovoljne,
11.10.2009. (09:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nego dobre Hrvate. Dobar Hrvat osigurava zadovoljstvo nekome drugom, pa zato i jest dobar. Zadovoljan Hrvat prividno je izvan interesa ovog istraivanja i nazire se tek u pozadini cijele operacije. Zadovoljan Hrvat je onaj koji ubire profit od rada dobroga Hrvata.
Potpuno je ista logika primijenjena i kod testnoga pitanja o visini mirovina, gdje se konstatira da "većina penzionera nije zasluila penziju jer je prerano radnu stolicu zamijenila kućnom foteljom", pa se onda "lepaju na račun onih koji rade". Istina je, međutim, da je "većina penzionera" prisilno umirovljena nakon tajkunskih privatizacija i unitenja poduzeća, kao i to da je iznos prijevremene mirovine znatno nii nego one stečene punim radnim staem, pa se â osim tzv. branitelja â za nju tek rijetki dobrovoljno odlučuju.
Favorit ovog potpisnika testna je tvrdnja pod brojem sedam â da je "hrvatskom poslodavcu izuzetno teko otpustiti svog zaposlenika" â uz koju slijedi komentar: "Ako se, primjerice, radnik pokae lijenčinom, pijancem ili naprosto nekompetentnim, da bi ga se otpustilo i dalo priliku nekome drugom potrebno mu je isplatiti 39 tjedana plaće, daleko najvie u regiji. (...) Dakle, mislimo da loe ivimo, ali ipak priznajemo kako nismo suvie marljivi, i znamo da smo itekako dobro zatićeni od otkaza."
Podatak da otkaz podrazumijeva isplatu "39 tjedana plaće", dakako, nije istinit, jer se iznos otpremnine izračunava na osnovi dotadanjeg radnikova staa u poduzeću. Ako je pak "39 tjedana plaće" izračunato kao prosjek dosadanjih otpremnina, to samo znači da su radnici u Hrvatskoj dobivali otkaze nakon 20 i vie godina staa. Iz naravi te statističke manipulacije najbolje se razaznaju stvarne namjere medijskih trudbenika. Napokon, u Europapress holdingu su bez problema uručili otkaze novinarki Natai karičić i novinaru Igoru Lasiću â jer su se, nesmotreno, protivili cenzuriranju svojih tekstova â ali ostaje nejasno jesu li ih u internim aktima evidentirali kao "lijenčine", "pijance" ili "naprosto nekompetentne".
Napad na preostale oblike solidarnosti
No, medijski rudari zapravo se ne bave mentalitetom. Stvarni podtekst sistematskog denunciranja radničke klase, odnosno "Hrvata", koje traje mjesecima, zapravo je napad na preostale institucionalne oblike solidarnosti. Stvarna je namjera "radikalno promijeniti" â a to će reći ukinuti â već stečena socijalna prava i mehanizme zatite. urna je potreba reformirati mirovinski sustav, dokinuti zadnje besplatne elemente u sektorima kolstva i zdravstva, a radno zakonodavstvo prilagoditi potrebama poslodavaca. Akutna medijska agresija nije nita drugo nego pokuaj da se od hrvatskih radnika, od "Hrvata", natjeranih na samoprezir, umjesto solidarnosti to bi je gajili jedni prema dugima, iznudi solidarnost prema eliti koja nad njima vlada i pedantno ih cijedi.
Zanimljivo je da se na "neutemeljeni populizam" nasrnulo upravo tabloidnim â dakle populističkim â metodama, to svjedoči koliko se silno vapi za tim da ista kolektivna energija zadobije ispravno "utemeljenje": ono koje će udovoljavati predatorskim ambicijama vlasnika kapitala.
Nama moralno izvitoperenima, koji ljenčarimo preko svake mjere, imamo "najveće plaće u regiji", "najdulje godinje odmore u Europi" i nitko nam ne moe dati otkaz, ostaje tek baciti saaljiv pogled prema urednicima i novinarima prominentnog dnevnog lista, jer se polomie od posla nad naim neradom, a od kapitala čijem bujanju krvavo slue pouzdano neće dobiti ni crno ispod nokta.
Radni ljudi "Jutarnjeg lista"! Braćo! Ohladite malo! Čemu toliko znoja? Popijte kavicu ili gemit u radno vrijeme! Iskaite neto solidarnog razumijevanja i prema nama iz ostatka zemlje! Ako već crnčite za dobrobit vlasnika, zato slijepo vjerujete da je ta dobrobit opća? to ako je obratno? Razmiljajte statistički: kada biste smanjili intenzitet svoga posla, pa radili toliko da "Jutarnji list" moe izlaziti svakoga četvrtog dana, razmjeri drutvene tete koju proizvodite bili bi četverostruko manji. Ohrabrite se, drugovi, pruite bandi odmor.
Viktor Ivančić
11.10.2009. (09:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Ne čini li vam se kako novinari i urednici "Jutarnjeg lista" ulau previe radnih napora u to da nam dokau kako smo neradnici? Da malo manje rade na tome, moda bismo im i povjerovali, ali ovako je neto tee: sit gladnome ne vjeruje, kao ni odmoran umornome. Moemo tek, uz blagodati dokolice, ispijajući kavicu sa lagom, uivati u prizoru koji je i zabavan i imbecilan: koliko se samo vrijednih ljudi ubija od posla dramatizirajući temu nacionalne lijenosti!
Najprominentnije glasilo Europapress holdinga, praćeno ostalim korporacijskim izdanjima, već dva mjeseca vodi neku vrstu svetoga rata protiv "landranja" i parazitskog mentaliteta, i sva je prilika da će u sljedećem naletu medijska bojna zatraiti uvođenje prijekih sudova, formiranje gestapovskih patrola u proizvodnim pogonima i izricanje mjera javnoga bičevanja za one koji dobrodunim poslodavcima ne uzvraćaju odgovarajućom količinom iscijeđenog znoja.
Jo od famoznoga izvjetaja Svjetske banke â točnije, njegova tendencioznog falsifikata â agilni dnevni list sipa neizmjerne količine uvreda i poduzima nesmiljenu harangu protiv ovdanje radničke klase, koju u tim prigodama od milja naziva "Hrvatima". Odabir termina nije slučajan, jer se zapravo i radi o montai nacionalističke asije na motor nove podvale, naime â pokuaju da se klasni usud formulira kao nacionalna dunost.
Ne zasluujete da ivite
"Svjetska banka razotkrila skandalozni hrvatski nerad i lijenost!" glasio je naslov na prvoj stranici s kojim je započela tabloidna proizvodnja moralne panike. Svjetska banka, naravno, nije sačinila izvjetaj o mentalitetu, niti o radnim navikama, nego je, kao vjerna slukinja krupnog kapitala, ukazala na socijalna prava koja hrvatski radnici uivaju, a prema uzusima neoliberalnog izrabljivanja takvo im to ne bi trebalo omogućiti. Ipak, "Jutarnji" se opredijelio za "kulturoloki" pristup temi, s mnogo vie uskličnika nego argumenata, pa je u razradi vrisnuo novi naslov: "Hrvati ne ele raditi, uivaju u povlasticama i novcu drave, a imaju najveće plaće u regiji!"
Sljedećih dana uslijedili su "senzacionalni" prilozi o neradu kolskih nastavnika i sveučilinih profesora, garnirani sumnjivim statistikama, o nespremnosti radnika da zbog posla mijenjaju mjesta prebivalita, o sramotnoj navadi "Hrvata" da odbijaju bijedno plaćene poslove, premda su nadnice "najveće u regiji", o nesnosnim mukama koje trpe poslodavci jer ne mogu otpustiti nepoeljne radnike ako im ne isplate zakonom zajamčene otpremnine; Hrvatske ume i Hrvatska elektroprivreda razapete su na stup srama zbog nekoliko odmaralita gdje su njihovi radnici ljetovali po povoljnijim cijenama, umnaajući tako nezasluene privilegije, umjesto da se spomenuta odmaralita prodaju poznatim hotelskim lancima i napune elitnom klijentelom...
Udarnički rad na prokazivanju nerada rezultirao je velikim finalem u prolu subotu, ovaj put bez pomoći Svjetske banke, objavom da je â sada dublje udahnite â "16.700 čitatelja portala Jutarnji.hr sudjelovalo u najvećem razbijanju predrasuda ikad". To "najveće razbijanje predrasuda ikad" na naslovnici je, poput dobro centrirane pljuske, saeto pod dvije masno otisnute riječi â "Zabluda" i "Istina". "Zabluda" je da "previe radimo, premalo se odmaramo i slabo smo plaćeni"; "Istina" je da "imamo najvie godinjeg u Europi i najveće plaće u regiji".
Naslov unutar novina prostro se, pak, na dvije trećine duplerice, i zbog literarne ljepote, koliko god to bilo neekonomično, vrijedi ga citirati u cijelosti: "Kviz koji je sruio 10 hrvatskih mitova: Dosta je iluzija! Nismo crkveni mievi, pristojno zarađujemo, ali ivimo iznad svojih mogućnosti!" Podnaslov je neto koncizniji: "Imamo najveće plaće u regiji, a plačemo da su premale. Imamo najdulji godinji odmor u Europi, a htjeli bismo jo landrati."
Naivniji čitatelj, koji ne prezire vlastiti ivot, moe ostati pomalo zbunjen. Misli: Zbog čega ne bismo smatrali da su nam plaće premale čak i ako su one "najveće u regiji" (a nisu)? Ili: Zato ne bismo htjeli jo "landrati" čak i ako imamo "najdulji godinji odmor u Europi" (a nemamo)? Namjera je "Jutarnjeg lista", međutim, da se zbog toga postidimo. Jo vie od toga: da se ozbiljno zamislimo nad osobnim i kolektivnim moralnim ustrojstvom i razmjerima tete koju činimo napaćenoj domovini. Tko moe biti toliko devijantan da eli pristojnu plaću i to due "landranje" na godinjem odmoru? ivite bolje nego to zasluujete, poručuje medijska inkvizicija, odnosno â ne zasluujete da ivite.
Ideoloka toljaga
"Radi se o ozbiljnom poremećaju percepcije, o velikom jazu između onog to nam se čini kako ivimo i onoga kako doista ivimo", veli istraivački tim u uvodnome tekstu. Zato je taj "poremećaj percepcije" uopće vaan? Zato to je dolo do "neutemeljenog populizma" koji je "zemljom drmao mjesecima", kae se, a rezultirao je podmuklom studentskom pobunom i prosvjedima na Facebooku. Ukoliko "neutemeljeni populizam" ne bude demontiran
11.10.2009. (09:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
i zamijenjen onim "utemeljenim", nakon to nam tutori objasne kako doista ivimo i koliko smo moralno iskvareni to mislimo da ivimo drugačije, tko zna to će se zbivati ove jeseni.
"Hrvati" su, u najkraćem, uvjereni da imaju niske plaće i mirovine, malo odmora, skupu hranu i visoke trokove ivota, ali "ipak priznajemo da nismo dovoljno marljivi i efikasni, nismo kvalificirani, te da smo jako dobro zatićeni od otkaza". to u ovom paradoksu â kao ishodu specifičnog istraivanja koje je nazvano "kvizom" â prepoznaju autori "Jutarnjeg lista"? "Taj paradoks objanjava zato na ekonomske studije reagiramo napadima â mi smo u biti svjesni da nam treba radikalna promjena, ali od toga bjeimo kao od vraga, grčevito se dreći predrasuda koje nam pomau da ivimo sami sa sobom."
Tu je već trenutak da se zapitamo jesu li novinari i urednici "Jutarnjeg lista" obični debili. Ako je, naime, "Istina" da "imamo najveće plaće u regiji" i "najdulji godinji odmor u Europi", da "nismo crkveni mievi", nego "pristojno zarađujemo" i imamo zavidan standard, zato bismo, do vraga, uzgajali svijest da nam treba "radikalna promjena"? I zbog čega bismo se obmanjivali predrasudama koje nam "pomau da ivimo sami sa sobom", odnosno da ne umremo od stida? No, udarnici "Jutarnjeg" nisu obični debili, nego debili koji su preuzeli ideoloki jezik u svome najvulgarnijem izdanju, uz popratne moralne osude: Kako vas nije sram to ne elite vie raditi za nie plaće i kraće godinje odmore?! Kako se usuđujete protiviti otkazima bez otpremnina?!
"Radikalne promjene", dakako, ele se nametnuti, ali je njihovim promotorima nepojmljivo da ih ne zagovaraju oni kojima će donijeti samo tetu. Ako se one provedu, a "neutemeljeni populizam" ne bude razdrobljen, tko zna kakve nas nevolje čekaju? Neoliberalni projekt budućnosti na hrvatski način â s oktroiranim medijima i elitom sastavljenom od biranih tranzicijskih muljatora â tako je, logično, zamahnuo tekom ideolokom toljagom. S obzirom na to da je tradicija (bila) odvie kratka da se razvije smisao za nijanse i bolje manire, najuputnije je protivničku klasu izloiti baranome denunciranju, proglaavajući je moralno izopačenom svjetinom lienom savjesti i odgovornosti, a kompletno radnitvo svrstati u zloglasni deponij "ostataka socijalizma". Računa se da bi epidemija samoprezira bila solidna baza za oporavak i ponovni rast profita.
Nacionalizacija klasne sudbine
Očisti li se od "kvizovskih" magli i statističkih opsjena, osnovna teza "Jutarnjeg lista" vrlo je prosta: poslodavci su velikoduna gospoda, a radnici nezahvalna govna. Ovaj potpisnik nema naročitih problema s takvom kategorizacijom â poto svatko ima pravo tumačiti stvarnost kako god ga je volja â ali se, dok ispija kavu sa lagom i pokuava razmiljati praktično, lakonski pita: Pa to onda? Kolega za susjednim stolom, koji u radno vrijeme čita novine i srče pelinkovac, ima neto radikalniji stav: ivo mi se jebe!
Bio bi to jedini dostojan odgovor udarnicima iz "Jutarnjeg" koji uzrok ekonomske krize iznalaze u privilegijama radničke klase. Zato objekte svojih napada i ne nazivaju radnicima, nego "Hrvatima", polazeći od toga da je nacionalizacija klasne sudbine neto to će "Hrvati" lake popuiti. Odricanje od elementarnih socijalnih prava i zatite, pokorno prihvaćanje minimalnog klasnog standarda, plasirano je kao nacionalna obveza, kolektivni moralni imperativ, neto bez čega nećemo moći "ivjeti sami sa sobom".
Kakvi su tu "Hrvati" poeljni jasno je već nakon prvoga testnog pitanja u spomenutom "kvizu". Na tvrdnju da "Hrvati u prosjeku imaju preniske plaće" većina anketiranih odgovorila je potvrdno, ali odgovor je pogrean, kau vrijedni istraivači, jer "imamo veće plaće od svih zemalja u regiji". S izuzetkom Slovenije, dodaje se u nastavku, poto su tamo plaće za 30 posto veće nego u nas. Ali Slovenci su produktivniji, objanjavaju istraivači, pa se to ne računa, mada je testno pitanje o produktivnosti tek pod rednim brojem četiri. Znači â zanemari Slovence i stavljaj "najveće plaće u regiji" u podnaslov! Osim toga, usporedbe s Bugarskom ili Mađarskom "jo su poraznije": tamo su plaće nie nego kod nas, a produktivnost je veća. "Dakle, Mađar ili Bugarin za manje para odradi vie nego mi."
Kome je dobar Hrvat uistinu dobar?
Ergo, dobar Hrvat â kojemu je navučen nacionalni dres da sakrije njegov radnički identitet â imao bi biti visokoproduktivan i loe plaćen, poput Mađara ili Bugarina. Kome je taj dobar Hrvat uistinu dobar? Svakako ne sebi. Dobar Hrvat nije i zadovoljan Hrvat. Zadovoljan Hrvat â kao i svaki drugi čovjek, Bugarin, Mađar ili Nijemac â onaj je koji je to bolje plaćen za to manje utroene radne energije. Nije, dakle, poanta u tome to prosječan Hrvat moe biti zadovoljniji od prosječnoga Mađara ili Bugarina, nego u tome da je loiji od njih jer manje radi i vie zarađuje. Budući da je preuzeo ideoloki jezik, "Jutarnji list" ne kani inducirati zadovoljne,
11.10.2009. (09:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
nego dobre Hrvate. Dobar Hrvat osigurava zadovoljstvo nekome drugom, pa zato i jest dobar. Zadovoljan Hrvat prividno je izvan interesa ovog istraivanja i nazire se tek u pozadini cijele operacije. Zadovoljan Hrvat je onaj koji ubire profit od rada dobroga Hrvata.
Potpuno je ista logika primijenjena i kod testnoga pitanja o visini mirovina, gdje se konstatira da "većina penzionera nije zasluila penziju jer je prerano radnu stolicu zamijenila kućnom foteljom", pa se onda "lepaju na račun onih koji rade". Istina je, međutim, da je "većina penzionera" prisilno umirovljena nakon tajkunskih privatizacija i unitenja poduzeća, kao i to da je iznos prijevremene mirovine znatno nii nego one stečene punim radnim staem, pa se â osim tzv. branitelja â za nju tek rijetki dobrovoljno odlučuju.
Favorit ovog potpisnika testna je tvrdnja pod brojem sedam â da je "hrvatskom poslodavcu izuzetno teko otpustiti svog zaposlenika" â uz koju slijedi komentar: "Ako se, primjerice, radnik pokae lijenčinom, pijancem ili naprosto nekompetentnim, da bi ga se otpustilo i dalo priliku nekome drugom potrebno mu je isplatiti 39 tjedana plaće, daleko najvie u regiji. (...) Dakle, mislimo da loe ivimo, ali ipak priznajemo kako nismo suvie marljivi, i znamo da smo itekako dobro zatićeni od otkaza."
Podatak da otkaz podrazumijeva isplatu "39 tjedana plaće", dakako, nije istinit, jer se iznos otpremnine izračunava na osnovi dotadanjeg radnikova staa u poduzeću. Ako je pak "39 tjedana plaće" izračunato kao prosjek dosadanjih otpremnina, to samo znači da su radnici u Hrvatskoj dobivali otkaze nakon 20 i vie godina staa. Iz naravi te statističke manipulacije najbolje se razaznaju stvarne namjere medijskih trudbenika. Napokon, u Europapress holdingu su bez problema uručili otkaze novinarki Natai karičić i novinaru Igoru Lasiću â jer su se, nesmotreno, protivili cenzuriranju svojih tekstova â ali ostaje nejasno jesu li ih u internim aktima evidentirali kao "lijenčine", "pijance" ili "naprosto nekompetentne".
Napad na preostale oblike solidarnosti
No, medijski rudari zapravo se ne bave mentalitetom. Stvarni podtekst sistematskog denunciranja radničke klase, odnosno "Hrvata", koje traje mjesecima, zapravo je napad na preostale institucionalne oblike solidarnosti. Stvarna je namjera "radikalno promijeniti" â a to će reći ukinuti â već stečena socijalna prava i mehanizme zatite. urna je potreba reformirati mirovinski sustav, dokinuti zadnje besplatne elemente u sektorima kolstva i zdravstva, a radno zakonodavstvo prilagoditi potrebama poslodavaca. Akutna medijska agresija nije nita drugo nego pokuaj da se od hrvatskih radnika, od "Hrvata", natjeranih na samoprezir, umjesto solidarnosti to bi je gajili jedni prema dugima, iznudi solidarnost prema eliti koja nad njima vlada i pedantno ih cijedi.
Zanimljivo je da se na "neutemeljeni populizam" nasrnulo upravo tabloidnim â dakle populističkim â metodama, to svjedoči koliko se silno vapi za tim da ista kolektivna energija zadobije ispravno "utemeljenje": ono koje će udovoljavati predatorskim ambicijama vlasnika kapitala.
Nama moralno izvitoperenima, koji ljenčarimo preko svake mjere, imamo "najveće plaće u regiji", "najdulje godinje odmore u Europi" i nitko nam ne moe dati otkaz, ostaje tek baciti saaljiv pogled prema urednicima i novinarima prominentnog dnevnog lista, jer se polomie od posla nad naim neradom, a od kapitala čijem bujanju krvavo slue pouzdano neće dobiti ni crno ispod nokta.
Radni ljudi "Jutarnjeg lista"! Braćo! Ohladite malo! Čemu toliko znoja? Popijte kavicu ili gemit u radno vrijeme! Iskaite neto solidarnog razumijevanja i prema nama iz ostatka zemlje! Ako već crnčite za dobrobit vlasnika, zato slijepo vjerujete da je ta dobrobit opća? to ako je obratno? Razmiljajte statistički: kada biste smanjili intenzitet svoga posla, pa radili toliko da "Jutarnji list" moe izlaziti svakoga četvrtog dana, razmjeri drutvene tete koju proizvodite bili bi četverostruko manji. Ohrabrite se, drugovi, pruite bandi odmor.
Viktor Ivančić
11.10.2009. (09:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...