'This is a movie that has five minutes of uninterrupted fiddle-playing by a fiddler who is also mounted on roller skates.'...hmm... ne znam kako bih reagirao na to. morao bih se nakon druge minute počet smijati, a nakon pete bih počeo očekivati da odnekud upadnu NEMCI i bez imalo oklijevanja izdvoje deset ljudi, strijeljaju ih, popnu se nazad u kamion i nestanu iz fabule. moram to pogledati, volim promašene investicije.
09.10.2009. (20:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
'the loss, the full extent...' - svi ljudi koje poznam su izgubili na intenzitetu, izblijedili, približili se gubljenju u bezobličnoj masi, polako i bez imalo diskontinuiteta dobrim dijelom nestali iz mog života. ne znam kako bih ih mogao vratiti, ne znam kako bih mogao 'undo what has been done.' želim li to ili ne uopće ne nailazi na moj interes. nije mi čak ni svejedno. u stvari, nije mi sve to niti malo zanimljivo. nisam tužan zbog toga. na trenutke sam potpuno lud iako znam da nema nikoga tko bi to mogao razumjeti. idem putem i smijem se sam sa sobom i siguran sam da nitko, ali baš nitko ne misli da sa mnom nije nešto u redu... jer ne hodam tako, niti imam takav stav... i gledam ljude u oči bezrazložno i dobronamjerno veselo. nema čak ni onih koji se osjete nesigurnim dok im prilazim takav, tako razmahan i nasmiješen... primjete da sam ih već na deset metara udaljenosti ukalkulirao u izbjegavanje i to na način da se ja mičem sa njihovog puta... gotova mi je ova entropijska dvije i deveta godina. nogama raspršujem hladnu, sivu prašinu apsolutno hladnog ništavila i vrtim onu drvenu napravu koja klepeće. imam i onu drvenu patku što udara krilima dok ju se poteže. ja sam detonator BIG BANGA, mahnit i inkontestabilno inkonzumerabilan wanna-be entitet. Vrata raja ćemo, a što drugo... dignuti u zrak. evo, ovo je moje pismo onom koji tek dolazi... samo da zna da poraz nije opcija i da ga ni pod koju cijenu ne smiju uhvatiti živog. eto
09.10.2009. (21:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
"plot was so intense", nema zapleta, samo pred-produkcija... za Vrata Raja
09.10.2009. (13:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka
'This is a movie that has five minutes of uninterrupted fiddle-playing by a fiddler who is also mounted on roller skates.'...hmm... ne znam kako bih reagirao na to. morao bih se nakon druge minute počet smijati, a nakon pete bih počeo očekivati da odnekud upadnu NEMCI i bez imalo oklijevanja izdvoje deset ljudi, strijeljaju ih, popnu se nazad u kamion i nestanu iz fabule. moram to pogledati, volim promašene investicije.
09.10.2009. (20:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka
'the loss, the full extent...' - svi ljudi koje poznam su izgubili na intenzitetu, izblijedili, približili se gubljenju u bezobličnoj masi, polako i bez imalo diskontinuiteta dobrim dijelom nestali iz mog života. ne znam kako bih ih mogao vratiti, ne znam kako bih mogao 'undo what has been done.' želim li to ili ne uopće ne nailazi na moj interes. nije mi čak ni svejedno. u stvari, nije mi sve to niti malo zanimljivo. nisam tužan zbog toga. na trenutke sam potpuno lud iako znam da nema nikoga tko bi to mogao razumjeti. idem putem i smijem se sam sa sobom i siguran sam da nitko, ali baš nitko ne misli da sa mnom nije nešto u redu... jer ne hodam tako, niti imam takav stav... i gledam ljude u oči bezrazložno i dobronamjerno veselo. nema čak ni onih koji se osjete nesigurnim dok im prilazim takav, tako razmahan i nasmiješen... primjete da sam ih već na deset metara udaljenosti ukalkulirao u izbjegavanje i to na način da se ja mičem sa njihovog puta... gotova mi je ova entropijska dvije i deveta godina. nogama raspršujem hladnu, sivu prašinu apsolutno hladnog ništavila i vrtim onu drvenu napravu koja klepeće. imam i onu drvenu patku što udara krilima dok ju se poteže. ja sam detonator BIG BANGA, mahnit i inkontestabilno inkonzumerabilan wanna-be entitet.
Vrata raja ćemo, a što drugo... dignuti u zrak.
evo, ovo je moje pismo onom koji tek dolazi... samo da zna da poraz nije opcija i da ga ni pod koju cijenu ne smiju uhvatiti živog. eto
09.10.2009. (21:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...