Komentari

bartimejcroata.blog.hr

Dodaj komentar (35)

Marketing

  • tignarius

    "Zaključak je da je ljubav prema djeci nadrasla ljubav prema Bogu, a Isus nas nije tako učio."
    Još za djecu može biti donekle "razumljivo" al šta će mo s kućnim ljubimcima?

    avatar

    10.10.2009. (23:13)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    Evo šta sam napisao @Dejmonu u vezi kućnih ljubimaca i ostalog. Ne mogu naći post na njegovom blogu, pa će biti nerazumljivo za one koji nisu pročitali

    ero s onoga svijeta

    Obzirom da si u promišljanju uspio na početku subjektivizirati pojam vremena(donekle) mislio sam da ćeš na kraju u tome ustrajati i završiti sa vječnim vremenima(koja ne znače i vječnost).
    Kad tamo ti završi u objektivizaciji. Tipično ateistički. Zato ti preporučam sljedeću mozgovnu akrobaciju da bi dosegao mir kojeg vidiš kod svojeg mačka. Napominjem da mi vjernici imamo iskustveno Mir koji dolazi od Nadtubitka(Isusa).
    Zamisli da tvoj mačak postane Nadmačak, a ti postaneš Pod@Dejmon. Pa da pokušaš onda vidjeti bi li mir koji mačak posjeduje prešao na tebe. I da li bi možda mačak 'isuko' kandže,nakon tvoga(marksovskog) pokušaja da od individualne radiš kolektivnu svijest.Možda bi ti Nietzsche predložio da te izvadi iz "nevolje" da mačak ostane Nadmačak, ali da mu daš umjetničko ime Cezarea Borgije. I tako bi stvari opet došle do objektivizacije koju bi mogli nazvat Nadobjektivizacijom.
    Šalu na stranu, stvari su puno jednostavnije kad se "biblijski" promatraju. Dovoljno je pročitati Otkrivenje Ivana apostola, a u vezi mačka Rim 8,19-25.
    Oprosti ako sam imao svađalački ton, zarazio sam se na Donovom blogu. Trebat će mi jedno vrijeme da se izliječim. Zaboravio sam spomenuti Proroka Danijela koji je važan u ovoj priči o vremenima. Pozdrav.


    16.08.2009. (14:51) -

    avatar

    11.10.2009. (01:43)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    defton
    ne razumijem.. :)


    17.08.2009. (13:32)

    ero s onoga svijeta
    @defton, ukratko, filozofi nastoje smisliti razne filozofske termine za pojmove i pojave koje su već davno religiozni pisci razriješili u svojim djelima. Tako je već prorok Danijel pisao apokaliptične vizije i dao naslutiti kako će ljudske patnje prestati onog momenta kad se vremena i povijest dovrše: Dan 12,2 Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu: jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.
    Ovdje se vidi da je cilj povijesnoga procesa imanentan povijesti tj. leži unutar cijele povijesti. Svaki čovjek u svim vremenima bit će na Božjem sudu. Tu je odgovornost za biranje u punoj slobodi između dobra i zla.
    Obzirom da su ljudi zaneseni filozofijom nastojali izbjeći religiju, jer ona podrazumijeva strpljivo isčekivanje razrješenja problema vremena kao najtragičnijeg problema metafizike povijesti, onda je bilo za očekivati svu silu filozofsko-sotonskih ideja da će sam čovjek razriješiti pojam patnje u vremenu. Tako se rodila kroz ideju progresa (19st) misao, zapravo religiozna misao o pobožanstvenju nekog budućeg naraštaja, do kojeg treba doći pa makar se pobilo(reakcionarnih) i pola čovječanstva. Pa zar u odnosu na ove žrtve ovakve (komunističke) ideje ne stoji u centru Plameni (crveni) Zmaj. Pobožanstvenjenog budućeg naraštaja. Kao kolektivna svijest. Da ne govorim o Hitleru, kojeg nije bilo briga koliko će ljudi pobiti, jer je vjerovao u Apsoluta iz hinduističkog filozofijskog nazora, u kojem nema nikakva kretanja. Ako sam dobro zapamtio u filmu pred smrt kaže da ulazi u vječni mir( u smislu nekretanja).Ni na kraj pameti mu nije bilo da će biti suđen na Božjem sudu.
    A Isus kaže nama kršćanima npr. da ćemo odgovarati za svaku izgovorenu ( i napisanu)riječ.
    Da bi se izbjegao judaističko-kršćanski sustav nagrade i kazne odnosno duh tog sustava,danas ljudi pribjegavaju držanju životinja po stanovima. Pošto životinje nemaju dara besmrtnosti onda ljudi koji ne vjeruju da im je duša besmrtna jednostavno uživaju u društvu 'istomišljenika'. Duhovno lijeni ljudi, intelektualci, ljevičari (ali i desničari) najviše vole mačke, jer su one inteligentne, a još k tome nisu besmrtne, pa kud ćeš veće sreće. @zato sam napisao Pod@Dejmon. Ne radi uvrede, nego radi opisa stanja njegova duha. A njemu sigurno neće smetati što je mačak postao Nadmačak. Koji će takav i biti ako dočeka tisućgodišnje kraljevstvo.

    ero s onoga svijeta
    Zaboravio sam reći onu bosansku: Ne drži zajedno u kući hajvana i insana. Poz.


    18.08.2009. (00:35) -

    avatar

    11.10.2009. (01:47)    -   -   -   -  

  • EuM

    Da, patnik si bez vjere, i sa vjerom, moj supatnik.
    Za vjernike su svi ljudi braća i supatnici po križu,
    a ne protivnici koji su vječita ugroza i konkurencija.
    Zato je ljude puno pravednije smatrati supatnicima,
    jer doisa takvi i jesmo. Tako se uvažavamo, razumijevamo.
    Nitko ne hoda bez križa, ma koliko se trudio da ga prikrije!

    avatar

    11.10.2009. (17:05)    -   -   -   -  

  • EuM

    Da, patnik si bez vjere, i sa vjerom, moj supatnik.
    Za vjernike su svi ljudi braća i supatnici po križu,
    a ne protivnici koji su vječita ugroza i konkurencija.
    Zato je ljude puno pravednije smatrati supatnicima,
    jer doisa takvi i jesmo. Tako se uvažavamo, razumijevamo.
    Nitko ne hoda bez križa, ma koliko se trudio da ga prikrije!

    avatar

    11.10.2009. (17:08)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    Prenosim ono što napišem na drugim blogovima, iako nije vezano za temu.

    Predivno je da Katolička Crkva ima nauk o čistilištu, dok su sve ostale napustile taj nauk, nažalost, čak i Pravoslavna Crkva.
    Ima dosta tekstova u Bibliji koji potvrđuju taj nauk. Iz Kor. priča o prolaženju kao kroz vatru,
    Mt 5. spominje se zatvor, ja ga vidim kao čistilište.( a šta bi drugo bilo) itd.
    Teoretski, naravno da je onom razbojniku Isus obećao raj, kad se čovjek napatio na križu, pa mu je to uračunato u pokoru, ali šta na primjer da se pokajao Tito. Priča se da ga je ispovjedio jedan slovenski svećenik. Nije se on imao kad 'napatiti' u onoj mjeri koliku je patnju zadao drugima, pa je vjerojatno dobio nekoliko tisuća godina čistilišta, što nije skoro ništa u odnosu na vječnost. Ne pada mi napamet nikome suditi, ovo je samo teoretski primjer koliko je neodrživa teologija bez čistilišta. Bog nije prestao biti Pravda, Njegov Sin nam osigurava spasenje od vječne kazne ,ali ne i od vremenite, inače bi Bog bio slab pedagog. Sagriješiš, pa se fino ispovjediš. I možeš mirno spavati. Da ne bi slučajno. Treba odraditi pokoru koja je razmjerna počinjenom grijehu. Ako ne odradiš, a zatekne te smrt, ode u čistilište.
    Svima pozdrav i BB

    avatar

    12.10.2009. (00:18)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    bartimej croata
    Evo ću prenijeti šta sam @Deftonu napisao prije nekih mjesec dana
    Istina je da Bog i oprašta i zaboravlja, ali nakon izvršene pokore. Mi možemo bivšem agresoru oprostiti i to će nam biti uračunato u pravednost. Ali taj oprost ulazi u proces zaboravljanja tek onda kada bivši agresor uđe u proces kajanja. A šta misliš @Deftone koliko se srpski narod kaje? Za Hrvate Muslimane, Albance. Grijesi rata su toliki da je potrebno izuzetno puno pokore naroda koji je napadao na tuđi teritorij. Nezaboravljanje je svojevrsni pritisak na agresorski narod da se pokaje(isprika je samo formalnost). I ono je, (nezaboravljanje)ne samo potrebno, nego je igrijeh propusta, ako izostane. Jer ako izostane opet će izbiti novi rat. Zaključak je: kad srpski narod uđe u, ne samo kajanje, nego i pokoru, u što spada i materijalna nadoknada na vlastitu inicijativu, onda možemo i moramo ući u proces zaboravljanja.
    Pozdrav

    avatar

    13.10.2009. (00:02)    -   -   -   -  

  • EuM

    Slažem se sa tvojim komentarom oko čistilišta. Nema grijeha koji neće biti okajan (ovdje kažu čak do četvrtog koljena, a ostali neokajani u tri razine čistilišta) i to je dokaz Božje pravde i dosljednosti u istini i ljubavi. Isto tako nema dobrog djela koje neće biti nagrađeno. Pogledaj moj komentar u sijedećem (dao si kom. post iza), postu u kojem govorim o ateistima. I oni se mogu spasiti ako su životom na zemlji naginjali dobru te u zadnjem času se dlučilu za Gospodina. No, ne gine im dugo čistilište... Lp i blagoslov!

    avatar

    13.10.2009. (00:31)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    Prenosim šta sam napisao @Ev.u. m.

    Sumnja potiče vjeru ako je ista na pravim temeljima,
    Sumnja se direktno protivi vjeri. Pojam protivan vjeri nije nevjera nego sumnja.
    Spoznaja da nam vjera nije umnožena u određenoj konkretnoj situaciji daje utisak sumnje, koja to u toj situaciji nije, nego poziv vlastitom srcu da uloži napor dopuštenja Isusu da uđe u ona područja našeg bića gdje još nije prisutan. Osim tog napora, na nama je da zalijevamo uvećano 'stablo' vjere, da ga okopavamo itd.

    bartimej croata
    Evo jednog komentara koji sam napisao 16.7.09. Nisam ga još uredio pa isprika.
    Ali hajdemo ramišljati o vjeri čovjeka koji vjeruje da je ovaj vidljivi svijet nastao od nevidljivoga, po Božjoj odluci.Tu vidim tri glavne skupine ljudi.A sporednih ima koliko hoćete.
    Antiteiste koji niječu postojanje nevidljivog, kao i Tvorca nevidljivog. Oni su vrlo glasni. I vrlo gnjevni.Nesposobni priznati činjenicu, iako su poneki veliki znanstvenici, da ništa ne može samo od sebe nastati, pa tako ni svemir.Oni vole vjernike nazivati glupanima, a zapravo se radi o projekciji vlastite duhovne tame na ljude koji vjeruju.Cijene ljude koji su proizveli bilo umjetničko bilo znanstveno djelo,ali ne cijene Boga koji je proizveo svemir.Zapravo se radi o ljudima koji znaju da Bog postoji samo mu se protive, iz mnogo razloga npr. Bog je prestrog jer nas je (oni tako misle) stavio naizgled u izgubljenu egzistencijalnu situaciju, itd.Ovi su i u teoriji i u praksi antiteisti.U ovu grupu spadaju i vjernici,farizeji, koji jedno vjeruju a, drugo (loše) čine.A činjenje je posljedna instanca koja odlučuje o spasenju.Njihova vjera nije oslonjena na nadu i ljubav.Zato oni vjeruju ali drčću.
    Ateisti su druga skupina, šutljiva, dopuštaju da Bog postoji,zapravo ih to ne interesira tj.nemaju vremena o tome ramišljati, ta život je kratak.A pošto vide da Bog od vjernika traži velik duhovni angažman,onda su radije nevjerujući,ali rado čine dobra djela,(za svaki slučaj) koja će ih pred Bogom opravdati. (usp.dva brata iz Evanđelja,jedan hoće ali ne uradi, a drugi neće ali uradi).
    I treća grupa koja vjeruje(i čini) da postoji nevidljivi svijet i Tvorac nevidljivog svijeta.I ne samo da vjeruju nego i znaju.Kako to može biti? Vjernik također isčekuje dokaz za one stvarnosti koje ne vidi.(Heb 11,1)A dokaz osjeća ne samo u duši nego i u srcu.I razum se polako uključuje, pošto mu je um zahvaćen Milošću.Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo.A jamstvo je uvijek već neko imanje duhovnih bogatstava koje se uvijek uvećava(duhovnim kreditima) kao gorušičino stablo.Ponovit ću, ako vjernik dobije dar vjere (mnogi ga zatrpaju), sama narav toga dara daje znanje i o samom daru i o darovatelju koji je Bog. To znanje je objektivno za one koji dar prihvate i posjeduju.Tako nevidljivi svijet za vjernika postaje ČINJENICA.Šteta što teologija nije tako postavila ovu problematiku.
    A kako se dar VJERE koji je nevidljiv za one koji ga nemaju ili su ga zatrpali, pokazuje kao vidljiv za one koji ga imaju? Tako što se neka materijalna stvarnost pokaže kao sjena nebeske stvarnosti.

    bartimej croata
    Također sam negdje napisao da nevjernik, koji teži vječnom životu ima šanse dobiti dar vjere ako se 'otvori' u nekom za njega povoljnom momentu. Doduše, tako je bilo u povijesti, sad je nešto drugačije, jer su znanstvenici počeli davati lažnu nadu, da će oni rješiti taj problem. Pa je vjera u tom smislu dobila 'konkurenciju'. Koja je stvarna iako su joj obećanja infantilna. Kod nas prof. Radman predvodi tu žalosnu 'konkurenciju'.

    avatar

    13.10.2009. (22:21)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    bartimej croata
    @Podijelimo radost, tko bi bio sretniji od mene da mogu stobom (teoretski) svaki dan lomiti kruh Gospodnji, (Danijel ga zove -kruh svagdašnji-)
    Evo kako završava kršćanska kritika pojma ‘farizej’ u Wikipediji. koju je naravno pisao neki protestant, jer su se oni u duhu (svome) vratili Zakonu, a da toga nisu ni svjesni.
    -Nasuprot ovoj kršćanskoj intepretaciji, citirajmo jednog suvremenog američkog rabina. »Sv. Pavao u Novom zavjetu vidi Zakon kao mamac i klopku jer da zakoni koje ne može obdržati čine čovjeka grešnikom.« Međutim: »Nije Zakon taj koji nas čini grešnima. Zakon nas pokušava ojačati kako bismo se oduprli mnogim svakodnevnim izazovima grijeha. Dok bi kršćanstvo moglo reći da je napor uzaludan i da nikad nismo dovoljno jaki oduprijeti se grijehu (…) židovstvo ustrajava na tome da smo Bogu dužni biti dovoljno ćudoredno ozbiljni da u najmanju ruku to pokušamo.« (Kushner, str. 56)-

    Evo nekoliko citata koji pobijaju ovu konstataciju američkog rabina.

    Evo jedan mali isječak iz knjige koju pišem na ovu temu;
    Oni koji žive po tijelu,žive moralno loše,jer se to tjelesno protegnulo na moralno.Zakon to još i uvećava jer se grijeh njime poslužuje.Iako je Zakon sam po sebi dobar.Ali to još uvećava njegovu razornost ako ga se shvati kao put spasenja.
    Znači Zakon ima sljedeće uloge
    -Točnu spoznaju grijeha(Rim,3.20),ali nema snagu zaustaviti poriv na činjenje grijeha.
    -Zakon rađa gnjevom (Rim,4,15)
    -Zakon uvećava grijeh(Rim,5,20)
    -Zakon stvara grijeh,(uvjetno)jer bez Zakona nema ni grijeha.(Rim,7,5)
    -Zakon nije ništa priveo savršenstvu.(Heb,7.19)
    -Zakon je prolazan(2Kor,3.11)
    -Zakon osuđuje(2Kor,3.9 itd.)
    Ipak ovo poglavlje želim završiti sa 2Kor,3.11: «Jer,ako se prolazno(služba Zakona) pojavilo sa sjajem,onda će trajno(služba Duha) biti mnogo sjajnije.»

    Služba Duha ima svoj izvor u Svetoj Misi. Isus je vrata raja. To jest Njegov križ. A Sv. Misa je posadašnjenje Kristove žrtve. I tu je Izvor Milosti koja je zamijenila Zakon.
    Tko može da shvati neka shvati.
    Svima pozdrav, a osobito protestantima.


    13.10.2009. (23:48)

    avatar

    13.10.2009. (23:56)    -   -   -   -  

  • EuM

    "Sumnja potiče vjeru ako je ista na pravim temeljima". Ovdje se radi o načinu poimanja sumnje ako je vjera učvršćena - u postu, molitvi i ljubavi. Tada je sumnja usmjerena na utjecaj zla u svakom trenutku našeg djelovanja i razmišljanja. Učinak djelovanja zloga razara naša sumnja u njegovo prisustvo, razotkriva ga svojom vjerom i uvjerenjem te čini drugačije tj. dobro.
    Sad podržavam tvoje da se sumnja direktno protivi vjeri - ako još nemamo dar vjere. Pojam protivan vjeri je nevjera a i sumnja ako vjera nije učvršćena. Baratamo različitim pojmovima i vrtimo se u svom mišljenju što je bolje reći nego u spoznaji.
    Vjera se ne umnožava ni u kojoj konkretnoj situaciji, ona jeste ili nije, nego smo mi oni koji se posvećuju u vjeri... a molitvom dopuštamo Bogu da uđe u ona područja našeg bića koja još nisu dovoljno pročišćena.
    Na nama jeste da "zalijevamo" svoje /ne uvećano/ 'stablo' vjere, da ga okopavamo itd., ito odlaskom na sv. misu, čitanjem sv.. pisma, klanjanjem, prihvaćanjem križa, radosti postojanja i božjeg stvaranja, molitve...
    Dalo bi se puno sa tobom čistunati, no, bolje da zadrži svako svoj stil pisanja ili uvjeravanja onih dalje od vjere... Lp i blagoslov!

    avatar

    14.10.2009. (01:36)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    Sad nemam vremena odgovoriti, ali sve što sam rekao utemeljeno je u Riječi.
    Spomenut ću samo mogućnost rasta gorušičina stabla čije grananje znači umnožavanje vjere.
    Zatim Lk17, 5 "Umnoži nam vjeru Gospodine". Kad kažemo da se znanje može umnožiti to nam je shvatljivije jer smo kroz znanost navikli na 'ljudsko znanje'.
    Ako imamo znanje kao nadnaravni dar onda molitva egzorcizma tjera vraga, a molitva je temeljena na našoj vjeri, nadi i ljubavi.
    Učinak djelovanja zloga razara naša sumnja u njegovo prisustvo, razotkriva ga svojom vjerom i uvjerenjem te čini drugačije tj. dobro.
    U ovoj rečenici se vidi da je riječ sumnja revalvirala.
    Sumnja se često javlja kad zamišljamo da je vrag prisutan, a zapravo se radi o našim neurozama i li psihozama.
    Vjera ili jest ili nije samo na razini gorušičina zrna i tu bi se mogli složiti.
    Pozdrav

    avatar

    14.10.2009. (22:45)    -   -   -   -  

  • EuM

    Tvoj stil i izražavanje u usporedbama mi je sasma jasan, tečan i razumljiv, dapače osjećam da je i iskren ali i utemeljen... Međetim jedna riječ u razičitim situacijama može poprimiti drugačije značenje ovisno o temi. Slažem se i sa ispravnim tumačenjem - umnožiti vjeru, jer ja to odmah prevodim na napredak u svetosti, posvećivanju i hodu ka Gospodinu... Uvdje ulažem "džoker" dobre namjere, jer se u karakteru sklonom osporavanju sve može relavitizirati i osporavati. Najgore je kada netko umisli da je njegov put ispravniji, jer put može biti samo drugačiji, manje ili više utemeljen, kada se govori o vjeri.. (ispravniji je samo u prsudbi za koju nismo kvalificirani, pa može koalirati sa grijehom), te je bolje da ostaje u domeni mišljenja... Vjerujem i u znanje kao nadnaravni dar, to si možemo i sami doživjeti kada pišemo o nekim temama, a kasnije učimo čitajući "svoje"...Lp.

    avatar

    15.10.2009. (00:33)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    Prenosim šta sam napisao na http://blog.vecernji.hr/don-kacunko/

    bartimej croata says: 15. listopad 2009. at 12:00 prijepodne
    Evo čujem na vijestima da je neki ‘otac’ silovao svoju djecu i da je najveća kazna kod nas za to 5 god. zatvora. Za ovako niske kazne smatram odgovornom Crkvu.
    Da bih opravdao ovu tvrdnju postavljam sljedeću tezu:
    U nekim područjima koja bi trebala biti jasno protumačena Riječju Božjom došlo je do
    relativizacije tekstova Pisma. U prošlom stoljeću se to intenziviralo, tako da je to najveći uzrok i relativizacije istine i morala u sekularnom društvu.
    Zar se nije moglo usporedbom Mt 18, 6-11 i Mk 9, 42-50 sa Mt 5, 27-32. zaključiti da Isus kad govori o sablažnjavanju djece prvenstveno misli na seksualno napastvovanje odraslih prema djeci. I kad kaže da je takvima bolje da svežu mlinski kamen oko vrata i da se bace u more, time kaže da je to najveći grijeh i da oni koji griješe takvim grijehom zaslužuju najveće kazne. Kazne doživotnog zatvora i to u samici tako da se postignu uvjeti ‘dna mora’ gdje će osuđeni imati priliku ‘osjetiti’ kakvu bol nanosi žrtvi.
    Mogao bi razumjeti kašnjenje Crkve sa tumačenjem usporedbe ovih tekstova do možda Francuske revolucije, ali poslije ne. Naime, postoje povijesni i moralni razlozi zašto evanđelisti nisu bili izravniji. Da ne bi zlo potakli na ubrzaniji rast, nego što je to Bog dopuštao.
    Ali sad, kad je masonska mašinerija postigla zaštitu ljudskih prava homoseksualaca, ti
    h(u)omoseksualci hoće ići korak dalje (preko granica slobode izbora pakla). Hoće djecu i odrasle bacati u pakao. Hoće nas sve navikavati da je pakao normalan ljudski izbor.
    Ali neka znaju da ih je davno još sv. Ivan u Otkrivenju nazvao odurnim stvorenjima.
    A zna se gdje će takvi završiti.
    Molio bi stvarne protivnike KC-e da ovo moje ne komentiraju. Jer nisu dobronamjerni. Ovo je samo moja poruka crkvenim ljudima i nikome više.
    Pozdrav.

    avatar

    15.10.2009. (00:34)    -   -   -   -  

  • podijelimo radost

    Iznenađuje me slijedeće:
    Ako je netko vjernik, bilo duže ili kraće, mora čitati Bibliju. Mora ići u crkvu u kojoj se propovijeda riječ Božja. "Vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom." Rim 10:17
    Prije nego krenemo čitati pomolimo se za vodstvo Duha Svetoga, jer se i u crkvi moli prije propovijedi. DUh Sveti nam "otvara oči" da razumijemo što nam Bog kroz svoju riječ poručuje.
    Zato mnogi vjernici imaju problema (a nevjernici i pogotovo). NE RAZUMIJU.
    Grijeh zaposjeda čovjeka ako se Duhom Svetim ne odupire. Čovjek postaje bolestan. Cijeli je ljudski rod sve bolesniji i bolesniji. Žene ne mogu zanijeti, muškarci ne mogu oploditi. A onda krive Boga. ZBOG NEVJERE i svog bezbožničkog života.
    Hvala Bogu za ljude, s posebnim darovima i znanjima, koji mogu čovjeku pomagati. Ali je činjenica, što se potpomognute oplodnje tiče, da žele biti veći od Boga. A to je grijeh. Mnoge jajne stanice odumiru van tijela žene. To je ubistvo, jednako kao i abortus. NItko me ne može uvjeriti, bez obzira na sve patnje žena željnih majčinstva, da je to ispravno.
    Začeće bi se trebalo odvijati po Božjoj volji, jer je on tako i uredio stvorivši muškarca i ženu. Sve bi bilo idealo, da oni nisu zgriješili. Ali grijeh se multiplicira i izaziva svakakve boleštine.
    Bolest se u stvaranju svijeta ne spominje jer je Bog nije ni osmislio. Bolest je "izumio" grešan čovjek. Od tuda proističu svi problemi.
    A sada primjenimo Zakon. Tko je vjeran iskreno, i ljubi Boga svim svojim bićem, priznat će da je grešan čovjek. Nema čovjeka bez grijeha. Jedini živući čovjek na ovoj zemlji, koji nije bio grešan, je Isus Krist. Jer je bio u potpunosti podložan i poslušan svome Ocu. A mi to nismo. Priznanjem dobivamo oproštenje i spoznaju da bi trebali manje griješiti.

    avatar

    15.10.2009. (10:59)    -   -   -   -  

  • EuM

    @bartimej croata i podjelimo radost,
    lijepo ste to oba napisali i ostvaili svrhu svoga pisanja, ostajući u duhu istine i suvremenog tumačenja vejre u odnosu na grijeh - koji u svojoj biti ipak ostaje tajnom. Svako odstupanje od zakona Božjeg ne rađa odmah grijeh nego nekakav proces ili put koji dovodi do rezultante koja može a ne mora biti grjeh... Ispravna savijest je naš vodič na putu dobra i istine ...
    Nastavak sam izbrisao jer bi završio sa napisanom knjigom...Lp

    avatar

    15.10.2009. (17:43)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    @Podijelimo radost, evo zbilja si mi udijelio (la) malo radosti. Hvala na podršci.
    @Evanđelje velika mi je radost posjetiti tvoj blog, jer na neki način sam i sam vezan uz Međugorje. Teme su mi bliske. Cijeli život se borim protiv oholosti, pa ako primjetiš da se opet javila bit ću ti zahvalan ako me upozoriš. Stim da neću prestati tumačiti Riječ onako kako mislim da mi Duh objavljuje. Pa makar i sa 'padovima'. Tu ste svi da me upozorite. Samo molim argumentirano.

    avatar

    15.10.2009. (21:55)    -   -   -   -  

  • podijelimo radost

    Moj blog se zove podijelimo radost zbog toga što je evanđelje radosna vijest. A tu radost uvijek treba s nekim podijeliti. Dođi na moj blg pa ćeš nešto malo više saznati o meni.

    avatar

    15.10.2009. (22:34)    -   -   -   -  

  • podijelimo radost

    @evanđelje u molitvama
    Znači da poneki puta odstupiš od Zakona. Odmah si našao izgovor da se ogradiš. Ako malo i odstupim onda nisam grešnik. Puno griješiti ili malo griješiti - koja je razlika u odnosu na NE GRIJEŠITI. Savijest je nešto što je kod svakoga različito poimanje. Nekoga ne peče savijest, a nekoga peče. Npr: netko ubije čovjeka i ne peče ga savijest ili ga ubije i peče ga savijest. Obadvoje su učinili istu stvar. Što bi uslučaju ubistva bilo odstupanje od zakona?
    Neki nevjernik psuje Boga i ne peče ga savijest. Neki nevjernik ne psuje Boga jer to čini po svojoj savjesti. Ima vjernika koji psuju i onih koji ne psuju.
    Nekome njegova savijest ne dozvoljava nešto, a to nešto se nekom druom čini gotovo normalno.
    Želim reči da čovjek ne zna razgraničavati i podvući crtu kao Bog. Bog je rekao: Ne ubij; Ne laži; Ne kradi itd. Čovjek uvijek smišlja neke varijacije.
    Zapovijed je kruta i nama ljudima to ne paše. Volimo izvrdavati. Bog je savršen, a ljudi nisu.
    U Malahiji 3:6 piše:"Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se , sinovi Jakovljevi, mijenjate bez prestanka." a u Brojevima 23:19 piše: "Bog nije čovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao. Zar on kad rekne, a ne učini, zar obeća, pa ne ispuni?"
    Sveti Duh je taj koji djeluje u nama da nešto činimo po savijesti odn. da je on naš vodić na putu dobra i istine.

    avatar

    15.10.2009. (23:39)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    @POdijelimo radost
    Ja ne bih bio ja kad ne bi nešto prigovorio, ali to je u dobroj nakani za odgajanje Gospodinu, čemu sam i sam otvoren.
    Energija je riječ koja nema uprište u kršćanstvu- kaže se snaga.
    Druga stvar, Zakon se ne živi, nego ispunjava, pa si tu pogrešno 'napala' @Ev.u.m. U nas u Kat crkvi se Milost živi, a ona sigurno i bez našeg napora (molitve) dolazi preko sakramenta Euharistije (Sv. mise), naravno ako smo otvoreni Duhu Svetom. Ovo ti govorim samo iz razloga da nas upoznaš.
    Nije primjereno ljudima odrasle vjere spominjati Zakon, već Mt 5.
    A sad nešto radosno, ptice koje se gnijezde u krošnji gorušičinog stabla su naše misli usmjerene Bogu. Misao ima sposobnost 'uzletjeti'.
    Pozdrav.

    avatar

    16.10.2009. (01:07)    -   -   -   -  

  • podijelimo radost

    Čitajući tvoj odgovor , pomalo sam se osjećala poput srednjoškolke. Naravno trebamo se opominjati u blagosti ako nešto zgriješimo. Nije mi bila namjera 'napasti'. Prihvaćeno.
    Točno je da se Zakon može živjeti, a ne ispuniti. Ali da ne duljim. Ja sam kristocentrična osoba. Najveću zapovijed koju je dao je da ljubimo bližnjega svoga kao samoga sebe. Ljubav = sav Zakon i Proroci. To je Krist htio, da se svi jednako volimo. A je li se to ispunjava?
    Za sve kao podlogu koristim Riječ Božju. Ona je oštra poput dvosjeklog mača. Nikoga direktno ne imenuje. No, u Riječi se uvijek svi možemo ogledati.
    Cilj moga vjerskog življenja je da drugi vide da Krist živi kroz mene.
    Malo mi pojasni još o milosti i Euharistiji.

    avatar

    16.10.2009. (10:01)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    O Zakonu imaš na ovoj stranici, komentar. 10. po redu. 13.10.2009.23.48.
    Primjer; Ako živiš Zakon, onda te gnjev neće napuštati (Rim 4, 15).
    Ako ispuniš Zakon, tj. ako nadvladaš gnjev, onda se nećeš ljutiti na sestru ili brata svoga
    (Mt 5,22). Živiš zakon koji se umanjuje, koliko se umanjuje tvoja sklonost ljutnji. Kad je nadvladaš pomoću milosti onda Zakon prestaje, a počinje život u Milosti.
    Osnovni uvjet da ti Gospodin da milost je poniznost (biti kao dijete).
    Sklonost grijehu nas uvodi u grijehe, koje ispovjedimo (Iv.20,22), za što je potrebna poniznost.
    E sad, kako ukratko objasniti šta je milost.
    U Starom zavjetu, ako se dobro sjećam, milost se prvo spominje kod Noe. Ali ne na način kako je milost data Abrahamu. Milost Abrahamu iskazana, imala je na jedan anticipirani način posvećujuću snagu milosti koja je iskazivana novozavjetnom snagom.Ovo je radi dara vjere.
    Zaboravio sam definirati milost. Pokušat ću svojim riječima, da izbjegnem religiozne pristupe definiciji.
    Milost je prvenstveno u Starom zavjetu značila pomoć u očuvanju integriteta života.
    Jahve je one koje je odabrao i koji su bili poslušni Zakonu, stalno štitio od neprijatelja, čime im je iskazivao milost. Riječ milosrđe označava po mom mišljenju pomoć koja je usmjerena na ovozemaljske potrebe, gdje je ponekad uključena zaštita tijela od bolesti.
    Sama riječ milosrđe uključuje srce, pa se to i odnosi na pitanja srca.
    Čest je izraz -na milost i nemilost- Kad bi neprijatelji zarobili Izraelce bili bi im izloženi na milost i nemilost.
    U Novom zavjetu milost se ne shvaća na starozavjetni način, zato je meni drag Ivanov izraz-milost na milost-. To više nije izvana milost, nego iznutra, ona posvećuje (Sv. pričest), daje snagu, i sve darove Duha. Da bi se ona zadobila, zbilja je portrebno u svemu slijediti Riječ Božju u poniznosti.
    1Kor11, 23 jasno naznačava da je kruh koji se lomi, tijelo Kristovo.
    1Kor11, 26 :"Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kalež navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe".
    U očenašu kojeg Krist nama daje za molitvu stoji -kruh naš svagdašnji- i zašto bi Krist mislio samo na ovaj materijalni kruh, ta zar on nije naš kruh svagdašnji. I zato ću ja biti do kraja iskren i reći da sam sretan što sam katolik, jer kod nas je lomljenje kruha svakodnevno. Protestanti duhovnu glad za Kristom nadoknađuju povećanim čitanjem Biblije,i nažalost vraćanjem Zakonu, a da nisu ni svjesni negativnih učinaka Zakona.
    Ništa ne može nadoknaditi Euharistiju tj. Sv. misu.
    Zar je slučajno što iza ovog poglavlja - Svetkovanje euharistije- dolazi (Kor 12) poglavlje-Duhovni darovi-
    Znam da nisi razumjela ovo o Zakonu što sam napisao. Uvelike se razlikuje Nauk o opravdanju kod katolika i protestanata. Papa je tu priču približio obadvojim stranama izvrsnim tekstom lani u 11 mj. Može se naći na internetu. O Zakonu sam imao završen tekst. A o milosti ću tek pisati, zato je ovako nesređeno.
    I da završim sa Mt 5, 17 ......Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ISPUNIM (ostvarim), veli Isus za Zakon i Proroke.
    Pozdrav.

    avatar

    16.10.2009. (23:39)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    Ma zapravo Milost je sam Krist, (ako) jer ne živim više ja nego Krist živi u meni.

    avatar

    16.10.2009. (23:55)    -   -   -   -  

  • podijelimo radost

    Grešna sam duša. A i znatiželjna. Da li si ti svećenik ili?

    avatar

    17.10.2009. (16:56)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    Ja sam trenutno obični mali zagrebački obrtnik. Jedva čekam mirovinu koja će mi donijeti slobodno vrijeme da bih mogao pisati i baviti se umjetnošću. Ja svako jutro kao molitvu izgovorim otprilike ovo- Znaš Gospodine da nisam ni fakultet završio, nisam osobito pametan, ne znam ni jezike, osim malo ruski koji sam morao učiti u školi, svi me ismijavaju(kao vjernika) ,cijeli život naporno radim ; baš se osjećam konačno malenim, ali ti si takvima obećao dati spoznaje, pa izvoli ispuniti obećanje. (usp. Mt 11, 25-27 i Lk 10,21) (mala šala)
    I tako ti ja svašta znam, zapravo običan vjernik teško može i zamisliti šta znam, ali stvarno nisam ja kriv. Iako mi je muka radi toga. Jako se bojim da se ne uzoholim, pa od svih darova Duha najviše cijenim Strah Božji.
    Ali sreća (u nesreći) da imam ženu koja me stalno podsjeća da sam slab muž, otac i mladi dedo pa se teško mogu uzoholiti.
    Eto, to sam ukratko ja. Pozdrav.

    avatar

    17.10.2009. (22:36)    -   -   -   -  

učitavam...