Komentari

smirjam.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing


  • Z.OKI

    Stisla me gužva i puno posla...skupio se opet neki umor..neki teret,ali evo mene u tvoj tihi dom,meni jako drag,koji u meni stvara mir i okrijepu:-))Najprije sam poslušao onog anđela u donjem postu.i znaš..blago onom tko te ima mirjam..:-)))A danas su nam itekako anđeli potrebni...anđeli prijatelji koji su uz nas i u dobru i u zlu,koji se sa nama raduju i tuguju...

    Hvala na predivnom komentaru kod mene...
    Ugodan ti dan želim i osmijeh ostavljam:-))

    BTB!!!

    avatar

    06.10.2009. (18:48)    -   -   -   -  

  • duliba

    Hvala na ovako lijepoj pjesmi i edukaciji :))))

    avatar

    07.10.2009. (08:57)    -   -   -   -  

  • Međugorski glas

    Hvala ti, Gospodine naš, što si nam darovao brata Franju!

    avatar

    07.10.2009. (13:24)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Moram reći da sam i ja nešto novoga naučila i zahvaljujem ti na tome,a i pjesma anđela me dirnula.Sada mi je možda i drago što sam bila u gužvici,pa me ovdje dočekalo dvostruko zadovoljstvo:)
    Osmijeh ti draga Mirjam ostavljam

    avatar

    07.10.2009. (20:30)    -   -   -   -  

  • ime

    oh kako mi sada poniznosti nedostaje

    BTB

    avatar

    08.10.2009. (11:34)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Želim ti lijep i sretan ovaj veliki dan, Dan nezavisnosti Lijepe naše !

    avatar

    08.10.2009. (17:35)    -   -   -   -  

  • EuM

    Hvala na ovim riječima, izvora i pravog života:

    u suncu je sjaj Božji;
    u zvijezdama je ljepota Božja;
    u ognju je ugodnost Božja;
    u vodi je dobrota Božja;
    u zemlji je providnost Božja;
    u smrti je život Božji.
    Bb

    avatar

    08.10.2009. (22:42)    -   -   -   -  

  • triesduja

    ne nalaze se često ovakvi stihovi u medijima današnjice...

    avatar

    09.10.2009. (13:58)    -   -   -   -  

  • smotani

    konačno sam uhvatio dobre veze - i nadam se sam kod tebe prestao biti"spam" opet nešto ne štima ...ali, ja am uporan, baš kao i ti koja nas predivnom toplinom, sunčevom toplinom, vodiš kroz stvarnost i vjeru života....
    i, kako ovih dana prolazim opet, jačim intenzitetom, neka svoja sjećanja, lijepo je baš sada sjetiti se ove Pjesme brata Sunca.... i tiho, tiho preispitivati, u svoj svojoj poniznoti, život, vjeru..... vrijeme ... ali i vjerovati u Sunce.... u svjetlost koja, vjerujmo, dolazi...
    hvaliti, zahvaliti, služiti....... biti ponizan....
    hvala ti draga Mirjam što sam, kao i uvijek osjetio tu toplinu, tu snagu.....

    BTB!!!

    Topli ti pozdrav ostavljam......

    avatar

    09.10.2009. (14:41)    -   -   -   -  

  • mirjam

    Kako sam izbivala jedno vrijeme nisam mogla odgovoriti na tvoj komentar ...
    A malo me i zbunio njegov početak , ne znam o kakvom "spamu" pišeš i što ne štima ???
    ...
    Još sam malo umorna od puta, ali želim što prije /osobito ako ima kakvih nesuglasica!/ odgovoriti čisto, iskreno da mi je jako drago imati oko sebe uporne ljude, iako nikada ne bih držala 'neuporne' manje vrijednim jer mi često ni ne znamo što čime zovemo i kako mi vidimo stvari, često nešto nazovemo takvim imenom, a nije tako, ljudi nama samo tako djeluju, ... krivo prosuđujemo sve dok se ne potrudimo ili nam se ne pruži šansa da ljude pobliže upoznamo. A treba se držati što dalje od konačnih ocjena ljudi dok ih nismo upoznali i tek kada smo 'sa njima hladne vode popili', ' u njihovim cipelama bar jedno vrijeme hodili' možda možemo nešto naslutiti o njima ... Istina je da me ljudi doživljavaju kao čvrstu, upornu i hrabru osobu i istina je da nisam uvijek takva bila, da je iz plašljive, tihe, povučene curice izrasla osoba, ... Ali nije baš da je ona takva uvijek i da se uvijek tako osjeća !!! Osjećam često nemoć, a i vrate se u sjećanje, nešto ili netko potakne da me posjete, dani i događaji kad je bilo jako, jako teško, ... sjećanja me tad znaju mučiti /kao i tebe!/ ... 'Život me baš nije mazio' !!! ... I tada se vraćam jače Izvoru, potrebna mi ja samoća da se pronađem, da se ne izgubim, potreban mi je moj Bog /kao i uvijek, ali tada Ga zovem i tražim jače nego ikada/ ... uputim se Majci da me savjetuje ..., utješi i pomiluje ... Izručim joj sve i bude mi lakše ...
    ... Sve u poniznosti velikoj !!! A kako bih tada i mogla drukčije kad pritisne
    /jer mi ljudi dok nam je dobro izgleda ni ne znamo biti u stavu poniznosti, molbe i poklonstva .../ ...
    I kao što ti napisa:
    "... lijepo je baš sada sjetiti se ove Pjesme brata Sunca ... "
    /ovaj danas prekrasan, sunčan dan je bio baš za to i prebirala sam u mislima upravo tu pjesmu sa mojim sv. Franjom poniznim/
    "... i tiho, tiho preispitivati, u svoj svojoj poniznosti, život, vjeru ... vrijeme ...
    ali i vjerovati u Sunce ... u svjetlost koja, vjerujmo, dolazi...
    ... hvaliti, zahvaliti, služiti ....... , biti ponizan ....
    ... /Ne boj se i vjeruj !!!
    Bit će !!!

    - uvijek kažem ... sebi
    ... i drugima .../
    ...
    - Ovako na brzinu sam pokušala odgovoriti i ako sam što u tome izostavila ili pogrešno napisala ne zamjeri, ... prijatelju.

    BTB !!!

    Lijep pozdrav ...

    avatar

    11.10.2009. (17:04)    -   -   -   -  

  • smotani

    Draga Mirjam,
    Prvo, oprosti ako samo te zbunio sa ovim „spamom“ – ma, znaš da me povremeno „blokira i ne mogu ostavljati komentare , a, kao obrazloženje mi kaže „ prijavljeni ste kao spam“ – i to potraje od jednog do desetak dana – ali, ne kod svih, samo kod nekih blogera.... evo, ovaj put, uz tebe nisam mogao ni kod Nise i još par prijatelja.... no, to sam samo usput rekao jer, prvi put kad sam bio na ovom postu imao sam puno više za reć (možda i bolje da nisam...)

    U pravu si, život nikoga nije mazio ako ga je stvarao na pošten i iskren način, ako ga je živio u zajedništvu a ne kao neka jedinka sama sebi dovoljna.... i, znam, znam da puno sebe, svoje snage, vjere i poniznosti treba ugraditi u život....... iako, kada jednom poklekneš, nekako.... teško se vratiti sam.... ali, kao da sam svojom upornošću, svojom nekom nepoznatom snagom, ali i potporom dragih prijatelja – da, naravno i u virtuali – krenuo upravo prema nekoj svjetlosti... i, nekako, kao da sam, konačno, krenuo u „borbu“ sa samim sobom – ne, ne potiskujući, ne htijuć zaboravit – ali, u borbu da mogu svaki dan dočekati sa lijepim sjećanjima, uspomenama.... .no, teško je, jako, ali i kao život . uvijek me muči „što bi bilo da sam ja bio s njom.....?“ i ta krivnja me razdire – ali, svako nosi svoj križ...... ja svoj nosim, i kao da sam nekako srasto s njim.....
    I to sunce koje se pojavljuje nekako ga čini... „lakšim“ ... kao da se i ja pokazujem, prvenstveno samom sebi, jačim... otpornijim ... a dani koji podsjećaju, koji donose nova pitanja nikad neće nestati – ali, možda će malo manje boljeti ? upravo zato mi je jako, jako važno to Sunce.....
    A ti draga Mirjam – odmori... malo povrati snagu jer, treba nam....
    Moja temperatura se bori sa mnom /ili ja s njom?/ ali, nekako se dogovaramo

    Hvala ti!

    BTB!!!

    Topli ti pozdrav...

    avatar

    11.10.2009. (18:26)    -   -   -   -  

  • EuM

    Probudi se pjesniče

    Kada čitaš riječ Božju, ona će te prožimati,
    i ti ćeš postajati kao učenici iz Emausa
    kojima je "srce gorjelo" dok im je Isus
    putem govorio, i tumačio Pisma... (najava p.)

    Pjesme su zavjese, razigrane vjetrom istine...
    one su tlapnja i mješavina osjećaja, tuga,
    buđenje usnulog kolorita u okrilju tvoje duše,
    eliksir, što pogled zaklanja riječima Gospodnjim...

    Probudi se pjesniče, i zapjevaj svoju pjesmu,
    pjesmu rađanja istine u tvom srcu, na putu u Emaus,
    pjesmu otkrivenja puta tvog, u zagrljeju suza
    suza radosnica na putu tom, putu vječnosti...

    probudi se pjesniče...

    Bb

    avatar

    11.10.2009. (22:39)    -   -   -   -  

  • odlazim

    Topli pozdrav od mene:))

    avatar

    13.10.2009. (20:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...