Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • Mile_

    pa sta se zalis draga moja. ponosni trebamo biti na taj veliki izum koji svijet ceka. sta si ocekivala da zelimo svijetsku kunkurenciju i trziste oduseviti? ne poniziti neg sta drugo. mi si to mozemo dopustiti jer je i bog snama. sto se tice turista pa dosadni su stalno se zale, za tih par € zahtijevaju jako puno po mom misljenju. izgleda oni samo dolaze da nas zajebavaju i da mi njima sluzimo,

    avatar

    04.10.2009. (17:45)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    E moj Mikoslave... ko te ne zna skupo bi te platio. :))))))

    avatar

    04.10.2009. (18:17)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Probijajući se kroz masu žutila i crnu kroniku...

    Nije to baš jednostavan zadatak: probitjanje kroz žutilo i crnilo, jel tako. :)) A svakako je te boje skoro nemoguće i izbjeći, jer doslovno izljeću iz pašteta.

    Što se tiče stila "promocije" ovog proizvoda: bjedan do bola, naravno. I bez problema se iz njega iščitava onaj većini bliski navijački mentalitet. Nije dovoljno napraviti nešto dobro, nego treba i zgaziti i poniziti sve ostale koji se bave sa sličnom stvari. Jadno, bjedno, ali na žalost - neizbježno u modernoj komunikaciji. I, misliš da će to netko uopće osuditi ili uopće - primjetiti kao loš način izražavanja? Ma nema šanse, to se više potiče, nego suzbija. Čak i svećenici (eh, opet ja o svećenicima, ali šta mogu, palo mi na pamet:) koriste tu "nogometnu retoriku". Neki dan sam gledao emisiju "Ekumena" na HTV-u. Jedan od gostiju je bio i katolički svećenik u poznijim godinama. Neki živahan starčić, priča uobičajenu retoriku njegove organizacije, a onda u jednom trenutku upotrijebi termin: "trebali bismo svi skupa spustiti loptu". U principu, sitnica i beznačajno, ali meni je ipak zapelo za uho kako se ta retorika koristi svuda, svagdje, od svih (tj. većine). Dovoljno govori o tome što je u društvu bitno, što i tko dominira i čiji utjecaji prevladavaju.

    avatar

    05.10.2009. (11:43)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Upravo to, upravo to, istu stvar sam komentirala kada sam ugledala te pretenciozne natpise u medijima, koji teški primitivizam! To je isto kao da ja položim ispit na faksu od prve, moja prijateljica od druge pa joj se ja krenem izrugivati ili ju ponižavati da je gluplja ili što već. Dobru usporedbu si napravila s brušenjem ponašanja koje u Hrvata do daljnjega ostaje - tupo. :(

    avatar

    05.10.2009. (13:51)    -   -   -   -  

  • Norra Šahini

    Slazem se sa Miletom....

    novo kod mene.

    avatar

    05.10.2009. (17:14)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Draga blogoprijateljice što misliš koliko su naši novinari u istinu ljudi od zanata, profesionalci ?
    Da li ti možda padne na pamet da su možda većina njih platili diplomu, novcem, možda u naturi ili samo "vezom" ?
    A i posao većina dobili tako.
    A tako je na skoro svim razinama.
    U nekoliko navrata natuknula sam nekoliko rečenica o našim mladim informatičarima koji su "pobrali" nagrade na natjecanjima u inozemstvu.
    Malobrojne tiskovine su objavile tu vjest. A i one koje su objavile, jedna li ni jedna slika i nekoliko redaka.
    Ali za to o dikanudolores, gotovčevima ili MPT-u naslovi koji se vide na kilometar.
    Što to govori o onima koji pišu ali i nama koji TO čitamo.
    I guštamo u njihovim radostima ili nesrećama ...
    Na žalost, često se samo prodaje "roba" koja se traži.
    Ako znamo tko su vlasnici tiskovina, internetskih portala, znat će mo da im je najvažniji novac !

    Lijep pozdrav.

    avatar

    05.10.2009. (17:46)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Izvorni_život.... opet se slažemo. Jesi li čuo jučer Jezerinca kako je izjavio, a vezano protivljenju Zakonu o umjetnom oplodnji, da se Hrvatska mora temeljati na valjanoj djeci? Iz toga proizlazi da djeca koja su začeta umjetnom oplodnjom nisu valjanja.
    Razmišljaju li te face kakve rane nanose toj djeci dok slušaju njhove propovjedi... razmišljaju li te face da tako upiru prstom u tu djecu i pozivaju njihove vršnjake da se prema njima odnose kao prema nevaljanima? No nije im neugodno da roditelji te djece u proračun uplaćuju lovu iz koje se oni hrane.... nije im neugodno iste te roditelje i djecu tlačiti grupnim molitvama na početku školske godine. I sve to čine pod krinkom vjere, pozivajući se na Isusa! Takva ponašanja, prozivke i isticanje bilo kakvih različitosti nemaju veze s pravom vjerom, Isus bi se takvih ponašanja sramio.... a svaki normalan čovjek zgrozio. Srami ih bilo!!!!
    @Kinky... slažemo se. Uspjeh je doista uspjeh, ako se čovjek veseli i ponaša na uljuđen način. Naš uspjeh ne može umanjiti druge, kao što nas uspjeh drugih ne može umanjiti, poniziti ili izrugati. Tužne su ovakve poruke u medijima... na kojima odrastaju nove generacije...
    @ŽeĐ-za-krvlju-.... Mile je napisao ironičan post i ismijao ponašanja koja sam ja prozvala.
    On je odavno radi primitivnih pritisaka morao otići iz zemlje. Na svu sreću uspio je u bijelom svijetu.... poštovan je i tražen u svom zanimanju. Uz sve to je vrlo skroman čovjek.
    @promatram, razmišljam.... u novinarstvu je kaos... kao i u cijeloj zemlji. No nastavimo li ovako... na svim područjima - bit će još i gore. Jer nam mladi odrastaju upravo na ovakvim porukama.

    avatar

    05.10.2009. (19:59)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @svijet___ nisam (srećom) čuo Jezerinca. U principu, stavljam čepiće u uši kad ta ekipa krene s pljuvanjem svega što nije "pravovjerno".

    avatar

    06.10.2009. (06:14)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Izvrsno je rekla @ promatram, razmišljam ... danas su blogeri kvalitetom pisanja i razmišljanja daleko iznad državnih namještenika, prozvanih novinarima. Sjećam se da smo na portalu sutra.hr mi komentatori nekim novinarama često morali ukazivati na logičke, pak i jezične greške u tekstovima. Katastostrofa.

    A sve je to smišljeno da se namjerno degradira kultura. Nedavno sam čitala jedan razgovor u časopisu Vijenac Matice Hrvatske, gdje intervjuirani književnik i sociolog, Ivan Rogić Nehajev kaže da će promjene u Hrvatskoj doći iz kulture ... " Koje kulture...." , mislim si, " pa ti svi naši intelektualci su podaničke ljige vladajućih oligarha ..." Nakon par dana shvatih 'što je pjesnik hito reći' ... Prave kulture, ne one hinjene, podmićene ... recimo onakve - kakvu susrećemo na nekim blogovima. A vi recite da pretjerujem i da nisam u pravu.

    Ako koga zanima dotični razgovor : Sjajno smo se porobili

    avatar

    06.10.2009. (08:02)    -   -   -   -  

  • primakka

    pred neki dan gledala sam tbf u knjazovoj emisiji. gosti su bili i beskućnici iz splita. ostala sam zapanjena njihovim nastupom i rječnikom. danas su izgleda pismeni ljudi na ulici, a u medijima i na vlasti laktaši bez znanja i kulture ponašanja.

    avatar

    06.10.2009. (08:43)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Ma kad bi i izbrusili vanjštinu do željenog oblika, nutrina bi opet ostala ista.
    Nisam uspjela pogledati prilog u linku (ne otvara se stranica), ali po tvom pisanju sve mi je jasno, pa i bolje da ne gledam.

    avatar

    06.10.2009. (19:42)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @izvorni_zivot.... ne možeš im pobjeći. Objave portali, nagaze ti djecu.... iskaču iz mraka. :))))
    @catwoman... tužna je situacija... ako kulturu prepoznajemo samo tamo gdje se ljudi skrivaju iza privida anonimnosti.
    Upravo je nevjerojatno kakvi ljudi sjede na važnim mjestima u ovom zemlji i što sve ne razumiju... kakve greške rade.
    Nedavno je Vlada objavila jednu odluku, koja ima najmanje tri formalne greške.... a o sadržaju koji je u suprotnosti sa jednim vrlo važnim zakonom da i ne govorim.
    Slušam jučer "Otvoreno" i ne mogu se načuditi.
    U državi gdje troše veliku lovu na kampanju kojom nas pokušavaju osvjestiti i pozvati da surađujemo u otkrivanju kriminala i korupcije, doktor koji se odazvao tom pozivu dobije otkaz.
    Da bi strahota bila još veća... čovjek je predsjednik Radničkog vijeća i član NO-a... pa po tom osnovu nikako ne može dobiti otkaz.
    Kužim da predsjednici uprava i ljudi na visokim funkcijama ne mogu i ne moraju znati baš sve... ali gdje su im dobro plaćeni stručni suradnici koji bi ih trebali upozoravati na takve stvari?!!!!
    Ili sve to oni dobro znaju... no ipak šikaniraju čovjeka i slamaju mu kosti... bez obzira što će on na sudu dobiti. Troškove izgubljenog spora neće platiti te zle njuške.... pa im je tako svejedno... a njihove žrtve prolaze strahote dok se takvih sporovi ne okončaju.
    U lonac staviš pola kile neznanja, kilu nemorala, dvadeset dkg gluposti i dobiješ bljutavu i otrovnu juhu..
    Neznanje i nemoral su se toliko raširili i umrežili da je to iz dana u dan sve strašnije gledati.
    @primakka... imam jednu ekipicu pred seoskom trgovinicom, gdje truse pivo. Oni nisu baš beskućnici... ali skoro. Oni su meni strašno interesantni pa se često s njima zadržim u razgovoru. Iz njihovog društva uvijek odlazim sa širokim osmijehom....
    Među njima ima jedan koji je posebniji od svih. Bez posla je, živi u strašnim uvjetima, pije.... a kad malo zastaneš i poslušaš... skužiš da ima završen fakultet, iza sebe razoren brak i životnu stazu prepunu tuge i boli. Te ljude su životne nedaće, vlastite greške, društvene okolnosti i još puno toga istesali na poseban nači. Oni su naprosto naučili neke životne lekcije koje mnogi od nas nisu... zato je strašno važno ne okretati glavu.... i dobro poslušati njihove priče.
    @gustirna.... svatko se mora sam nositi sa svojom nutrinom... ali pošteno je da sa svojim gadostima ne opterećujemo ostale i ne trujemo društvo u cjelini.
    To se može postići propisima i mnogim društvenim akcijama u kojima se promiću prave vrijednosti i osuđuju ovakva ponašanja.

    avatar

    06.10.2009. (20:23)    -   -   -   -  

  • catwoman

    da, draga @ dona ... tužno je to da je kultura potisnuta u "underground" anonimnosti, no tužno je i to što mi anonimci nismo dovoljno odvažni, zreli i povezani da organizirano izađemo iz tajnosti i otvoreno, aktivno tražimo provođenje prava, reda, zdrave logike i humanosti. To je taj famozan efket stanja kolektivne svijesti, gdje smo svi mi poput spojenih posuda u najdubljoj svojoj sferi, te svi mi na neki način snosimo ogroman ili onaj najmimimalniji dio ukupne odgovornosti.

    Ali, nekako mi se čini da bi tijekom vremena, kako vidim da ovdje u blogosferi atmosfera ( zdravog ) bunta uz istovremeno osvještavanje raste, ipak moglo doći do momenta izbijanja te klice zdrave pameti i čistog srca iz virtuale u realnost. Mislim da je potrebno da se takvi ( zainteresirani ) što bolje upoznaju i povezuju, šire krugove iskrenih i dobronamjernih, konstruktivnih kontakata i poduhvata.

    Sviđaju mi se tvoji razgovori s primakkom i gustirnom ... ti si rođena za socijalnog djelatnika i imaš izrazit smisao za procjenu društveno bitnog / korisnog.

    avatar

    07.10.2009. (09:52)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    čini se da je sve lakše nego li izbrusiti ponašanje

    avatar

    07.10.2009. (22:49)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Da,na žalost tako je...Osmjeh ti ostavljam :-))))))

    avatar

    08.10.2009. (15:01)    -   -   -   -  

  • Katja

    Poniziti nekog, degradirati ga ili slično zaista je krajnji primitivizam.

    avatar

    08.10.2009. (17:59)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @catwoman.... trudim se biti optimistična i vjerovati do daske... da je moguće više i bolje. Svakodnevno se trudim dati sve od sebe... gdje god mogu... ali ipak ti moram napisati svoje dojmove u vezi organiziranja onih koji misle slično, teže istom cilju i tako to...
    U svom svijetu sam prilični samotnjak. U stanju sam biti potpuno sama... i uopće mi ne bi bilo dosadno... ne bih osjećala strah i nemoć. Bez obzira na tu samotnu vučicu koja spava u meni, cijelog života sam okružena ljudima. Od rane mladosti ulazila sam u razne udruge, družila se s raznim ljudima.... i učinili smo puno... ali to nije dovoljno dok u cijelom društvu nema interesa da se situacija promijeni. To nije dovoljno dok je većina uspavana na ovakav način. Nije kriva ta većina... jer netko ju je smišljeno uspavao, zastrašio i učinio ovakvom kakva ona jest.
    Desi mi se...da moje vlastito dijete ispali neku rečenicu i baci me u komu. Skužim da je usvojio neku predrasudu koja ga guši... a nije je pokupio doma. Tada me rastura savjest... osjećam krivnju što nisam bila agresivnija u odgoju.... i onda stavljam zakrpe.... nježno, razgovorom i sa nekom čudnom tugom... Ako se takve stvari dešavaju u vlastitom domu... gdje su ti otvorene sve metode odgoja i imaš najveći utjecaj... onda je logično da udruživanje bilo koje druge vrste može biti samo još mekše, a često i ugroženo onima koje ne nose ideali nego neki osobni interesi.
    Svi mi živimo prilično ubrzanim tempom... a uz to pronalazimo vrijeme za djelovanje za opće dobro. I onda se uvijek desi da se unutar raznih udruga moramo boriti protiv "svojih"... unutar vlastite udruge... jer shvatimo da IPAK ne vjerujemo svi u iste ciljeve i ne nose nas isti vjetrovi. Često je potrebno puno snage da bi se podnijelo sve što su ljudi u stanju učiniti onima koji vjeruju do daske i daju se za neki cilj bez zadrške. I onda se čovjek u krizi zapita: "A što to meni sve treba?" Uz ljude koji su samo na prvi pogled na istoj cesti... nailazimo na zastrašivanja i miniranja onih koji su jači i kojima se ne sviđa da uopće postojimo.... U trulom sustavu suočeni smo sa puno aljkavosti, neznanja i površnosti.
    Sebe doživljavam doista prosječnom osobom... baš u svemu. I sve ovo što sam ti nabrojala često me čini tužnom i ljutom.... često mi donese pitanje: "A što mi to treba?" A onda pomislim kako je tek onima koji znaju više od mene... njih sve to mora još više pogađati... i oni si to pitanje sasvim sigurno postavljaju još češće.
    Već sam dva dana doma.... i ostaju mi još dva. Fizički sam silno umorna.... jer pilim i spremam drva, čistim dvorište i radim svaštanešto što se mora obaviti prije zime.
    Sve me boli.... a sretna sam poput malog medvjedića. Osjećam se opušteno i prelijepo.
    I znaš... u ponedjeljak ću se ja vratiti u svijet trke, borbe i stresa.... i neću odustati.... Napunila sam baterije kroz produženi vikend pa ću se osjećati dobro.... ali misao će mi u svakom stresnom trenutku bježati među ovo šuškavo lišće koje sam pograbljala, na moj travnjak, u moje krošnje.... Jednom kad puknem.... pozdravit ću taj ludi svijet vječite borbe s vjetrenjačama i živjet ću samotno u svom zelenom svijetu... tako jednostavnom i pravednom.
    Ma vidi me... koliko sam se samo raspisala! :)))) Htjela sam ti samo reći... da sam prilično umorna od ove društvene atmosfere. Još uvijek sam ipak tu i dajem se koliko god mogu.... a do kada ću moći nemam pojma.... jer svi mi imamo granice... a gdje su one postavljene - nitko od nas ne zna. :)
    @Koraljka... na žalost, tako je...
    @Dida... smješkić za tebe. :)
    @Katja... upravo tako. :)

    avatar

    09.10.2009. (23:30)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @to (sigurno) jesi ti.... svi rubovi imaju neki svoj razlog. Bitno je samo biti skoncentriran... da se ne oklizneš kad hodaš po rubu. Ako se poklizneš.... vratit će te Zvijezde ili veliki svemirski igrači na popravni ispit. To ti je isto kao kad se penješ na uzbrdicu koja je prekrivena utabanim snijegom. Da bi došao na vrh... često odkližeš prema dolje, ali uz više pokušaja, volju i trud uvijek se uspije. Ne zaboravi: POSTOJI VELIKI RAZLOG zašto smo tu i zašto nam se dešavaju određene stvari u životu... kako one loše, tako i one dobre. I kad to prihvatiš... puno je lakše rješavati rubove.
    Ne postoji nijedno zlo, nijedan gubitak, ništa loše što nam se dešava... a da ono ne donese i neko dobro. Jučer sam vodila jedan dijalog i objasnila sam to na primjeru velikog gubitka koji sam doživjela u vrlo škakljivim godinama. Kad mi je umro otac, bilo mi je 16 godina. Učinilo mi se tada da sam na rubu. Često sam se osjećala samo, ostavljeno, tužno, nezaštićeno. Uh koliko je samo rubova bilo na mom putu. Ali onda me vrijeme naučilo da je on otišao samo fizički... a njegov odlazak mi je omogućio samostalnost i čvrstinu koje sasvim sigurno ne bi postigla da je bio uz mene. Da sam mogla birati.... odabrala bih fizički život uz njega što duže.... ali nisam imala mogućnost izbora... pa je bilo strašno važno otvoriti oči i shvatiti da nije otišao i ostavio me samu. Zbog njegovog odlaska postala sam puno čvršća.... a takva trebam nekim drugim ljudima. Sve je to začarani krug. Ništa nije slučjano. Ali je važno sebi rastumačiti rubove... i onda oni nisu više tako opasni....
    Kada imamo mogućnost izbora... moramo preuzeti odgovornost za svoje odluke. A kad na nešto nemamo utjecaja, tada to treba prihvatiti... ali ni to se ne dešava bez razloga... to se samo otvaraju vrata za neke vedrije dane... ;)
    Drž´se!

    avatar

    10.10.2009. (21:33)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...